Q. in perpetuum hibernum
Stara legenda
- Poruka
- 97.855
* suplu (Vs 1.181), śuplu (Po 4.4/2) «flautista», da cui è derivato il lat. subulo,-onis «flautista» (LEGL 44, 88). Vedi subulo,-onis.
* subulo,-onis «flautista», glossa latino-etrusca (Varrone, LL., VII 35; Festo 403 L) (ThLE 416). Vedi suplu.
Na samom kraju, naglasio bih da je potpuno paradoksalno da se naši paraistoričari i njihovi fanovi uhvate neke reči iz konvencionalne nauke i tvrde da je ona dobro prevedena, a u isto vreme tvrde da je bukvalno sve loše prevedeno od tih istih stručnjaka.![]()
Vredi ovde naglasiti i to da je Budimir ovde napravio grešku. Ova leksema se uopšte ne pojavljuje u ritualnom zapisu na Zagrebačkoj lanenoj knjizi. Preslov sa skeniranim fragmentima zapisa najdužeg etrurskog teksta se može videti na @Khal Drogovoj temi posvećenoj Etrurcima: https://forum.krstarica.com/threads/etrurci-ko-su-bili.893688/post-38534010
Budimir je pomešao malčice, zbog skraćenice LL. koja se u literaturi koristi. Sedmi stub Liber linteus uopšte ni ne sadrži 35 redova, idući samo do 24. Ista skraćenica se koristi i za delo čuvenog Marka Terentija Varona; De Lingua latina. 35. glava, VII odeljak Varonovog dela O latinskom jeziku:
Apud Ennium:
Subulo quondam marinas propter astabat plagas.
Subulo dictus, quod ita dicunt tibicines Tusci: quocirca radices eius in Etruria, non Latio quaerundae.
Prevod na eng:
In Ennius there is the verse:
Once a subulo was standing by the stretches of the sea
Subulo is said, because that is the name which the Etruscans give to pipers; therefore the roots of the word are to be sought in Etruria, not in Latium.
Tako da će biti da je Budimir pomešao Varonovo čuveno delo, odnosno njegov izvod od slavnog književnika epohe Rimske republike, Kvinta Enija, sa ritualnom knjigom iz Zagreba.