Kako se niko nije sjetio da poveca strast za zivotom, pa ce se nezeljene i neocekivane trudnoce same od sebe skloniti?
U ovom dosadnom svijetu sve je nezeljeno, i sve je optereceno bubanjem nepotrebnog znanja. Da je bilo potrebno, ono bi sluzilo za ozivljavanje raznih vrsta strasti, ali strasti kao da su zabranjene. Sta su to strasti? To su emocije koje mogu zazivjeti samo unutar nekog drustva.
Posto sam strucnjak i za ovu oblast, mozda jedini koji se nije ustrucavao da prekine dosadu i da poziva na radikalne strasti, bice bolje da se izjasnim o problemu.
Dakle, demokratija je, prema Nietzscheu, raspad i razgradnja drzave.
Ako drzava kao najkrupnija organizacija jednog naroda ne zahtijeva strasti od nas, i ne dozvoljava ih, onda nece niko unutar te drzave smjeti da osnuje nikakvo drustvo na bazi strasti, odnosno bilo kakvih vrijednosti, jer ce ta drzava da ih proglasi antidemokratskim. A sstrasti su vezane za vrijednosti unutar nekog drustva. Dakle, demokratija je: raspad drustva plus unistavanje vrijednosti. Ostaje praznina i dosada kao rezultat. Osim ako kupovinu osnovnih namirnica ne smatrate strastvenom djelatnoscu i onlajn placanje racuna??!
Dakle, ostarilo se moj druskane, sad svi razmisljaju o penziji. Oni manje srecni piju, drogiraju se ili se qrvaju, da zaborave na dosadu. Ali ni to nije strast za zivotom.
Dakle, jedini nacin je da se rizikuje javnim ili tajnim udruzivanjem u antinihilisticke pokrete. Ako ostanete dovoljno skriveni, mozda vas ne budu progonili, ali to vec zahtijeva visoku inteligenciju tipa Nietzschea koji je pisao takve zavrzlame da je progoniteljima bilo dosta vec poslije 5 minuta citanja.
Jevrejima je lako da budu tajno drustvo, kao i masonima, jer imaju neki visi IQ. Ali i oni se ubise od dosade, tako da...
Mora se biti drukciji od drugih, imati neku svijest o prednosti nad drugim ljudima da bi osnovao neko novo drustvo ili nove vrijednosti. Nije dovoljno ukinuti neki stetni zakon.
Npr. posto sam bio dobar ucenik i volio matematiku, te studirao elektrotehniku, nadao sam se nekom drustvu genijalaca koji bi takodje bili virtuozi na tom polju ili barem na polju matematike, ali da budu svjesni svoje izvrsnosti, i studirao sam na najprestiznijem univerzitetu u toj oblasti u njemackoj. Nedaleko odatle je bila i ESA i sve je izgledalo savrseno. Bio sam neki tehnokrata u tom dobu. Medjutim, vremenom sam shvatio da ljudi sa kojima studiram nemaju nikakvu drugaciju perspektivu sem industrijske. Profesori su samo pricali o tome kakvi proizvodi nas ocekuju na trzistu u narednih 10 godina i to je bila sva motivacija za studiranje. Ni vijesti o bilo kakvim studentskim udruzenjima nisu dopirale do mene. Tako da je pocela da me davi dosada i gubio sam interes za studiranje. Vise sam trazio gadove u ljudima oko sebe, nego ljude kojima bih se mogao radovati. I Nietzsche je sve vise izgledao pun smisla. Na kraju tog tumaranja napisao sam jednu knjigu protiv nihilizma, gdje sam za stanje okrivio bolesne ljude, prema motu "Vise nije uzrok nihilizma politicke prirode, nego fizioloske". Mislio sam, ako upoznam ljude sa uzrokom, valjda ce mi priznati da postoje i posledice. Ali ne lezi vraze, svinje hranu traze ... sto bi rekao atheist rap.
Dakle, dosada ima svoje zagovornike u svinjama koje tvrde da imam prevelika ocekivanja od ljudi i da ih trebam posmatrati kao zivotinje, te da ne trebam "siriti depresiju", nego "prilagoditi im se". To mi je savjetovala jedna ugljenisana.
Dakle, gospodo, zar se strast ne bi oslobodila kad bi vladali neki ljudi koji u bilo cemu ocekuju nekakvu superiornost ukoliko su u tome uspjesni?
Zar se ne bi svi radovali kad bi postojalo otvoreno nadmetanje u bilo cemu sa konacnim sretnim ishodom u obliku drustvenog statusa?
Npr. ako je neka nauka vazna za jedno drustvo, onda da najsposobniji naucnik bude i predsjednik tog drustva? Tesla za predsjednika, Pupin za potpredsjednika (mislim, sad lupam, alli za srednjoskolce bi ovo bio strastan podsticaj da se potrude da dostignu nekkakav izvanredni rezultat), da sad ne pricam kako bi vladavina najmudrijeg ili najhrabrijeg ili najpravednijeg imao isti takav uticaj na neko drustvu ukoliko bi to drustvo vjerovalo u dostizanje neke relativne superiornosti na, recimo, evropskom nivou, kao sto su mozda Jevreji studiranjem berzanskih tokova zamalo zavladali cijelim svijetom. Zar nije to fantasticno kad cijela jedna porodica strasno izgradjuje svoje prednosti i sasvim je svjesna svoje nadmoci usred mnostva drugih naroda.
To je strast, kaj, ne?
Make societies superior again.
