Bajke i priče u psihoanalizi i psihoterapiji

Pa,sve se moze obrnuti u sexualni kontekst.I to bi vec bile price za odrasle :per:

Ali,ukoliko ozbiljno idemo sa misljenjem na ovu temu,onda cu reci svoje skraceno misljenje....da ne smaram :per:

Elem,poenta je da morate poznavati svoje dete da bi izabrali adekvatnu bajku koja ce imati pozitivan uticaj.Dete koje rodite nije nesto sto je "vase".Ono se mora upoznati,kao sto i ono upoznaje vas.Puno mudrosti je potrebno za dete.Roditelji su u svim ovim bajkama krajnje marginalne licnosti,jer je glavni akcenat na detetu.Ono se "suocava" sa svim zivotnim nedacama i izlazi iz toga kao pobednik svojim snagama.Ponekad kad bas zaskripi,tu je i poneka dobra vila da stvari pogura,cisto da dete ne izgubi interesovanje,jer zivot u svojoj osnovi i jeste jedna velika bajka.Ove u detinjstvu su samo uvertira i priprema za stvarnu zivotnu bajku.Dakle,pazljivo se trebaju birati i citati bajke svom detetu.

Bajka detetu u glavu usadi poruku, koju dete mozda shvati tek kada poraste. Cak i kada ne shvati, bajka moze da utice negde iz podsvesti.
I zasto je uvek muskarac (princ) taj koji je bogat i spasava princezu, ako ne zbog toga sto se tretiralo da muskarac mora da bude taj koji brine o zeni. A zena je dovoljno da bude lepa. To se najbolje vidi u Pepeljugi siromasna devojka, koja je najlepsa u kraljevstvu se na kraju udaje za princa.

Sirena je za razliku od ostalih bila hrabra i rizikovala je da postane morska pena, odnosno da zavrsi u Ursulinoj tegli (Dizni) u zamenu za noge.
 
Poslednja izmena:
Bajka detetu u glavu usadi poruku, koju dete mozda shvati tek kada poraste. Cak i kada ne shvati, bajka moze da utice negde iz podsvesti.
I zasto je uvek muskarac (princ) taj koji je bogat i spasava princezu, ako ne zbog toga sto se tretiralo da muskarac mora da bude taj koji brine o zeni. A zena je dovoljno da bude lepa. To se najbolje vidi u Pepeljugi siromasna devojka, koja je najlepsa u kraljevstvu se na kraju udaje za princa.

Sirena je za razliku od ostalih bila hrabra i rizikovala je da postane morska pena, odnosno da zavrsi u Ursulinoj tegli (Dizni) u zamenu za noge.

Vreme i drustvene norme i shvatanja drustvenih uloga zene i muskaca su oblikovale i bajke.Jedna je bila uloga zene i muskaca pre 100-200 god ,druga danas.Bajke su proizvod drustva,a ne obrnuto.Mada cesto to moze biti zacarani krug,dok neki pojedinac ne pomeri granice ;)
 
Meni se Meri Popins mnogo svidjala al nikad nisam mogla da je zapamtim. Secam se da kada sam bolovala zauske non stop sam trazila da mi je citaju i opet niceg nema u glavi sem njene siluete, otvoren kisobran i za ruku drzi jedno dete a ono za ruku drugo dete.
Sad mi pada na pamet da mozda ta prica predstavlja hrabrost prema ljudima van naseg doma, slobodu i poverenje prema njima, kao i nase ne ogranicavanje tih ljudi. Dati slobodu u sebi za druge, prihvatiti ih kakvi jesu, diviti se slobodnom coveku, onom koji je kraj nas jednako ko onom ko od nas odlazi.
To nije lak posao odrastanja.
Meri je divna.
 
I onda poleti sa onim svojim kisobranom.:lol:

I ima torbu bez dna.

Meri Popins je san svakog deteta o majci koja će mu posvećivati dovoljno pažnje; o majci koja će istovremeno biti i brižna majka, i majka-drugarica; dovoljno stara da bude autoritet i dovoljno mlada da mu bude partner u igri; vaspitačica ali i avanturistkinja.

Kad god se setim priče o Meri Popins, meni padnu na pamet trenuci kada ona sa decom ulazi u svet iz druge dimenzije, odnosno u slike nacrtane kredom na pločniku.

Zanimljivo je, što kao i Petar Pan, Meri Popins može da leti. Letenje = kao sloboda, ili kao uzlet mašte?

Meri Popins je čarobnica ili anđeo-čuvar?
 
I ima torbu bez dna.

Meri Popins je san svakog deteta o majci koja će mu posvećivati dovoljno pažnje; o majci koja će istovremeno biti i brižna majka, i majka-drugarica; dovoljno stara da bude autoritet i dovoljno mlada da mu bude partner u igri; vaspitačica ali i avanturistkinja.

Kad god se setim priče o Meri Popins, meni padnu na pamet trenuci kada ona sa decom ulazi u svet iz druge dimenzije, odnosno u slike nacrtane kredom na pločniku.

Zanimljivo je, što kao i Petar Pan, Meri Popins može da leti. Letenje = kao sloboda, ili kao uzlet mašte?

Meri Popins je čarobnica ili anđeo-čuvar?

a meni je najupecatljivije sto ona odlazi kao sto je i dosla
prosto ode
 
Interesantna tema... Ja sam odrasla na bajkama, Zil Vernu, Macu od Sanare i Kapijama vremena :) I sada, ovako matora, obozavam da sedim sa klincima i gledam ekranizovane bajke, SF ili epske avanture. Sve bajke u sebi imaju neku poruku, odnosno pouku sa nekakvim vrednostima koja se prikazuje na slikovit i pojednostavljen nacin, prilagodjen decijem uzrastu. Neke od tih pouka vrlo su plemenite (briga Malog princa o ruzi, nesebicna ljubav i pozrtvovanost), medjutim sad kad sam odrasla, neke mi se bas i ne svidjaju. Npr. princevi iz bajki – devojcicama kao da se od malih nogu servira da je sva sreca u zivotu da naleti na nekog princa koji ce se pobrinuti za nju. I uvek su neke zene (obicno starije) ruzne i zle. S druge strane, mozda nas taj svet maste negde i odrzava, spashava od tmurnog sivila zivota, vodi nas u jedan drugaciji svet gde su dobro i zlo jasno razgranicene kategorije (i dobro uvek pobedi, he :)). Bajke nude optimizam da ce sve na kraju biti dobro, sto je, mis'im, dobro :). Bas sad razmisljam...retke su bajke koje nemaju sretan kraj...jedina koje se secam je Devojcica sa sibicama (strahovito tuzna, zbog te price, pesmice o zeki koji se upleo u zicu i udavio i Jesenjinove Pesme o kuji plakala sam danima):sad2:

Sto se tice Malog princa, kad si dete mislim da ga citas kao i svaku drugu pricu... Mali princ je bajka za odrasle...

Za one koji su zaboravili...i ja sam prilicno... evo odlomka
XIII поглавље

На четвртој планети живео је послован човек. Тај
је био толико заузет да чак ни главу није подигао када је
мали принц стигао.
-Добар дан, рече му овај. Ваша цигарета се
угасила.
-Три и два су пет. Пет и седам су дванаест.
Дванаест и три петнаест. Добар дан. Петнаест и седам су
двадесет два. Двадесет и два и шест двадесет осам. Немам
времена да је поново запалим. Двадесет и шест и пет су
тридесет и један. Уф! То дакле чини пет стотина један
милион шест стотина двадесет и две хиљаде седам стотина
тридесет и један.
-Пет стотина милиона чега?
-Шта? још увек си ту? Пет стотина један
милион... не знам више... Имам толико посла! Ја сам
озбиљан човек и не бавим се будалаштинама. Два и пет су
седам...
-Пет стотина један милион чега? понови мали
принц који никада у свом животу није одустајао од питања
које би једном поставио.
Пословни човек диже главу:
-За педесет четири године колико станујем на
овој планети, узнемирили су ме само три пута. Први пут је
то било пре двадесет две године, кад је неки гундељ пао
богзна откуда. Правио је страшну буку и ја сам четири пута
погрешио у сабирању. Други пут је то било пре једанаест
година, када сам оболео од реуме. Недовољно се крећем.
Немам времена да тумарам. Ја сам озбиљан човек. Трећи
пут... ето сада! Рекао сам дакле пет стотина један милион...
-Милион чега?
Пословни човек најзад схвати да нема наде да ће
га оставити на миру:
-Милиона тих стварчица које се понекад виде на
небу.
-Мушица?
-Ма не, стварчица које блистају.
-Пчела?
-Ама не. Златних стварчица над којима сањаре
дангубе. Али ја сам озбиљан човек! Ја немам времена за
сањарење.
-Ах! Звезда?
-Да, тако је. Звезда.
-И, шта ти радиш са пет стотина милиона звезда?
-Пет стотина један милион шест стотина
двадесет две хиљаде седам стотина тридесет и један. Ја сам
озбиљан човек, и тачан.
-И шта радиш с тим звездама?
-Шта радим са њима?
-Да.
-Ништа. Оне су моје.
-Звезде су твоје?
-Да.
-Али ја сам већ видео једног краља који...
-Краљеви немају својине. Они "владају" над
нечим. А то је велика разлика.
-Чему ти то служи што су звезде твоје?
-То ме чини богатим.
-А чему ти служи што си богат?
-Да купим друге звезде, ако их неко пронађе.
"Овај овде, рече у себи мали принц, расуђује
помало као пијаница."
Медутим, он му постави још нека питања:
-Како звезде могу бити нечије?
-Па чије су оне? одговори мрзовољно пословни
човек.
-Не знам. Ничије.
-Онда су моје, пошто сам ја први на њих
помислио.
-Зар је то довољно?
-Наравно. Кад нађеш дијамант који није ничији,
он је твој. Кад пронађеш острво које није ничије, оно је
твоје. Кад ти нешто првом падне на памет, ти своју мисао
патентираш: она је твоја. А ја, ја сам присвојио звезде зато
што никоме пре мене није пало на памет да их присвоји.
-То је истина, рече мали принц. И шта радиш с
њима?
-Управљам. Бројим их и пребројавам, рече
пословни човек. То је тешко. Али ја сам озбиљан човек!
Мали принц још није био задовољан.
-Али ако ја имам шал, могу га ставити око врата
и однети га. Ако имам цвет, могу га узбрати и однети. А ти
не можеш да узабереш звезде.
-Не, али могу да их ставим у банку.
-Шта то значи?
-Значи да напишем на парчету хартије број мојих
звезда. Затим ту хартију закључам у фиоку.
-И то је све?
-То је довољно!
-То је занимљиво, помисли мали принц. То је чак
песнички. Али то није сасвим озбиљно.
Мали принц је о озбиљним стварима мислио
сасвим друкчије него одрасле особе.
-Ја, рече он још, имам ружу коју сваког дана
заливам. Имам и три вулкана које чистим једанпут недељно.
Јер чистим и онај угашени. Никад се не зна. И за моје
вулкане и за моју ружу је корисно што их ја поседујем. Али
ти ниси користан звездама...
Пословни човек отвори уста, али није имао шта
да одговори, и мали принц оде.
"Одрасли су збиља сасвим необични", рече
једноставно мали принц у себи док је путовао.
 
Poslednja izmena:
Мали Принц од Егзиперија (ваљда сам добо написао:)) је по мом мишљењу најјаче филозофско дело, односно најбоља књига која објашњава живот и приближава га његовом смислу (уколико га уопште има)...Јако сложена књига, која крије поуке које нам користе целог живота...:think:
 

Back
Top