Za sve danasnje Albance, ma gde da zive, uvreda je kada im se kaze da su Arnauti. Ime Arnaut dali su im njihovi prijatelji Turci ( kao sto sam ranije pisao) od kojih su primili islam. Naziv Arnaut je pogrdan, kom su Turci kumovali....
Takodje je uvreda za Arbanase i kada im se kaže da su Siptari. A ovo značenje se i danas upotrebljava u svim sredstvima komuniciranja, a ono se odnosi samo na nacionalnu manjinu koja zivi na prostorima Srbije , Crne Gore i Makedonije. Medjutim, Arbanasi u međusobnom komuniciranju se oslovljavaju sa Shqipetar, a za Albaniju kažu Shqipnia.....
Kako u nasoj tako i stranoj literaturi upotrebljava se naziv Arnautash. Ime Arnautash ima sasvim drugo znacenje. Arnautashima se nazivaju oni koji su iz hriscanstva presli u islam ( ili Laramani, sto sam opet ranije pisao).
Da bi se izbegle dileme koje ime upotrebljavati u oznacavanju pripadnosti, od svih navedenih imena smatra se da je u duhu srpskog jezika najprikladnije odgovara naziv Arbanas, za one u Albaniji, a za zitelje na prostorima Srbije , Crne Gore i Makedonije - Siptar. Između Arbanasa u Albaniji i Siptara u S i CG i Makedoniji postoje ogromne razlike u svim domenima rada, ponasanja i zivljenja.
Mnogi srpski istorijski izvori, a i narodne umotvorine, kao i neka umetnicka i literarna dela u sebi sadrze ime Arbanas. Ovaj naziv i sam Vuk Stefanovic Karadzic je upotrebljavao, mada je u nekim slucajevima koristio i rec Arnaut koja je ostatak iz turskog doba, a koja se upotrebljavala sve do pedesetih godina 20. veka. Mnoga medijska sredstva upotrebljavaju ime Albanac ili Siptar. U usmenom komuniciranju ljudi zastaju, ne znaju koje od ova dva imena da upotrebe.
Da bi se izbegle sve dileme koje ime upotrebljavati, najprikladnije je za one u Albaniji Albanac a u ostalim krajevima Siptar, naziv koji se i odomacio i ima svoju adekvatnu oznaku. Na ovaj nacin bi se izbegle mnoge nedoumice i dileme, vec bi i neke stvari i pojmovi bili mnogo jasniji i ne bi bilo mogucnosti za mnoge zloupotrebe i nejasnoće koje egzistiraju u govoru, pisanom izrazavanju i sredstvima medijskih komunikacija.(a i ne bi dolazilo do tolike zloupotrebe i njihovog pokusaja da sebe prestavljaju lazno Ilirima , kada jasno svi starorimski istoricari ali i ovi moderni do pocetka 20 veka su pisali da su Iliri bili istrebljeni upravo od Rimljana....)
Vise evropskih naucnika u 19. veku bavilo se pitanjem jezika i knjizevnosti kod Arbanasa. Jedan od njih je i Francuz Ami Bue koji u delu "Evropska Turska", govoreci o Arbanasima, njihov jezik naziva "shqip" i daje posebne tablice poredjenja reci "shqip" s odgovarajucim recima sledecih jezika:
latinskog 81 reč, francuskog 30, italijanskog 10, nemačkog 57, švedskog i gotskog 10, engleskog 3, danskog i islandskog 4, letonskog 9, baskijskog 14, keltskog 7, grčkog 19, turskog 19, i vlaškog 30 i slovenskosrpskog 19 reči. Ovo što Bue kaže slovenskog je ustvari srpskog jer nijedan od slovenskih naroda nije imao prostorne kontakte sa Arbanasima sem Srba.
Kada je u pitanju problem arbanaskog jezika, smatra se da je nas istoričar Milos Milojevic dajuci iscrpnu analizu o Arbanasima uopste, a koji smatra da se njihov jezik sastoji od dve desetine latinskog, dve desetine anglo-keltskog, jedna desetina grckog i pet desetina srpskog jezika. Ovom mesavinom jezika kojom se sluze Arbanasi, niko vise ne govori, sto pokazuje indo-evropsko poreklo, ali i jezicku neizgradjenost, sto potvrdjuje i poslednje veliko izdanje enciklopedije Larusa u kome stoji "Albanski jezik je pisan u toku svoga razvitka razlicito: cirilicom, grckim, turskim, pa cak i arapskim pismom, a da se ne govori o upotrebi mesanih pisama". Arbanasi se danas služe latinicom....