Ja sam ovog leta par meseci svakog dana na plaži satima posmatrala jednu majku sa dvoje dece: dvojčicom od oko 5-6 godina i dečakom od oko 2. Klinci niti su bili razmaženi, niti su bili zahtevni, niti su drečali, pravili scene, niti plakali. Samo su se brčkali ili igrali nasmejani satima... danima. Zaboravih, ta majka nikada, ali nikada nije bila drugačija nego strpljiva i nasmejana. Ni jedan jedini put nije viknula, a kamoli udarila decu...
Apsolutno sam protiv svakog nasilja nad decom. Čak i podizanja glasa poznatog kao dranje i urlanje paranoičnih majki. Sad naravno odlazak u zatvor zbog jednog šamara je malo previše, ali od jednog šamara do više njih nije dugačak put...
Sigurna sam da su razumevanje i ljubav, poznavanje potreba i mogućnosti vlastitog deteta i uvažavanje istih ključ uspešnog odrastanja. Prenošenje ličnih ambicija, strahova i frustracija na decu možda mogu da budu delotvorni, ali ne mora da znači....