A ja jašem tankog svetla zrak....

Jedan niški doktor je imao običaj da kaže
neko od roditelja nasledi kuću a neko hočkina :lol:

ja nisam nasledila nijedno od ta dva
ali su računali da imaju žensku decu
izdržaće do 25-26 godine dok nas ne uvale nekom
nesretniku
i tako zatvore poglavlje sa brigom o deci.....

...sine, kad te udamo reshiccemo se svih problema...:)
 
Evo na primer neki ljudi imaju previše mašte kad je u pitanju posao iz snova pa me tako jutros podsetiše
na to koliko čoveku život u Srbiji može da aktivira kreativnost.
Momci koji stoje u Tiršovoj ulici i mašu rukama onima koji ulaze u ulicu da im pokažu prazan parking očekujući 50 do 100 dinara za svoje angažovanje i pruženu uslugu....
Čovek se misli
ebi ga ja vozim kola ako imam za benzin i pljuge šta mi znači još sto kinti gore dole a on može bar nešto da pojede sa tim parama u džepu....

Kako se ja samo toga nisam setila.


Ili preduzetnik koji stoji ispred onkološke klinike u istoj toj Tiršovoj i svakome ko uđe ili izađe iz te zgrade nudi plastificiranu ikonu Svete Petke uz sasvim prigodan komentar
Da će čarobno dejstvo ozdravljenja da te snađe jer će Bogorodica i Sveta Petka učiniti svoje i uslišiti sve molitve te ovoj naciji doneti pre svega zdravlje a onda i prosperitet i bogatstvo..
bogatstvo duha naročito
dovoljno je samo da kupite plastificiranu ikonicu za 100-150 dinara koja može da vam stane u dlan i da počnete molitvu braćo!

preno sam jednoj gospodji kese nizbrdo po tankom ledu dzabaka
jel si ti cula za volontiranje
e to je san! a jednoj drugoj sam kupijo buljuk kesa namirnica na 4 sprat i jos se vraco po princes krofne...
tela da casti al nema boljeg osecaja od nenaplatiti nekom uslugu
povedi se tim primerom perfiz:lol:
 
ja jednom iso na vidikovac pa padnem na sred ulice i narod mi se smejao

E palo mi je to na pamet znaš da si u pravu ali pokvarenim umovima prepuštam to zadovoljstvo da puste mašti na volju...
inače je vrlo šaljivog karaktera za one koji nisu bolesni.
ne može rep pa da ti objasnim :heart:
i da sjajan ti je onaj post
asamjojreko


*
praznina taštine suština praznine taština suštine ili tako nekako :lol:
 
Poslednja izmena:
Uvek sam maštala o tome da budem vlasnik nekog malog restorana sa baštom u debeloj ladovini ispod olistalih platana u kome će se kuvati fini specijaliteti i ljudi uživati u svakom zalogajčiću, a ja sa velikom kuvarskom kapom sva uflekana od sosova biti neizmerno srećna...

Lepa zelja! Takvom restorancicu bi jos samo dodao par hektara vinograda, par hektara vocnjaka, i jos mozda po koju sitnicu. Svoje vino, rakijica...kud ces lepse od domaceg. :)

Dzaba dobar posao, dobra plata, kada se taj posao dozivljava kao robija.
 
Evo na primer neki ljudi imaju previše mašte kad je u pitanju posao iz snova pa me tako jutros podsetiše
na to koliko čoveku život u Srbiji može da aktivira kreativnost.
Momci koji stoje u Tiršovoj ulici i mašu rukama onima koji ulaze u ulicu da im pokažu prazan parking očekujući 50 do 100 dinara za svoje angažovanje i pruženu uslugu....
Čovek se misli
ebi ga ja vozim kola ako imam za benzin i pljuge šta mi znači još sto kinti gore dole a on može bar nešto da pojede sa tim parama u džepu....

Hehe, pa tu foru sa parkingom rade cigosi u NS-u vec deceniju celu :)
 
Lepa zelja! Takvom restorancicu bi jos samo dodao par hektara vinograda, par hektara vocnjaka, i jos mozda po koju sitnicu. Svoje vino, rakijica...kud ces lepse od domaceg. :)

Dzaba dobar posao, dobra plata, kada se taj posao dozivljava kao robija.


nijedan posao ne doživljavam kao robiju zaista još od kako sam pronašla krstaricu u radno vreme ihhh posao mi je postao kreativan i zanimljiv kao nikada do sada :lol:
 
Naravno da tema niije o jahanju naročito ne o onom jahanju koje ima seksualnu konotaciju....
Slušala sam jutros pesmu neke grupe u kojoj Bajagin bariton pokušava da peva o jahanhu svetlosnog zraka...
I nije da se hvalim
pred okom mi sviće
iako sam perfect
ja sam ljudsko biće...

A evo kakvi me demoni nagariše od jutros

Uvek sam maštala o tome da budem vlasnik nekog malog restorana sa baštom u debeloj ladovini ispod olistalih platana u kome će se kuvati fini specijaliteti i ljudi uživati u svakom zalogajčiću, a ja sa velikom kuvarskom kapom sva uflekana od sosova biti neizmerno srećna i zadovoljna svojim životom, možda i debela od svog tog probanja hrane ali ajd sad :lol:...
ili da kad smo već kod jahanja
Uvek sam maštala o tome da podbodem nekog vranca i obiđem po pašnjacima svoja stada ovaca od čije vunice bih štrikala šarene đempere kao beneton, i prodavala svuda po svetu, ali znate šta braćo
ništa od svega toga nije mene čekalo iza ćoška.
Mene je čekao rad u kancelariji koji traje osam sati i svaki dan je ispunjen jednim te istim brojkama sa kojima ama baš ništa kreativno ne može da se uradi,
jer ako ste mnogo kreativni sa brojkama vaša ravnoteža može ozbiljno biti narušena u pravcu nekog minusa ili plusa koji nije realan.

Pitanje za vas je da li ste vi u potpunosti profesionalno ostvarena osoba i da li je ono čime se bavite bio svakako vaš prvi i jedini izbor?
Imate li vi svoje snove o nekom profesionalnom angažovanju, karijeri i finansijskom ostvarenju dostojnom čoveka dok radite neki tako prozaičan posao?

i bonus pitanje:
Da li ste vašoj deci poturali vašu profesionalnu neostvarenost ili ste poštovali njihov lični izbor i afinitete.




Samo nemojte da pišete o tome koje je vaše omiljeno jelo molim vas :lol:

Ja sam 10 god bio guzen da bih tek sad delimicno uspeo da ostvarim svoje snove..
Vidi Perfi..u zivotu se mora i rizikovati,ne smemo se plasiti neuspeha jer i to jedan sasvim normalan deo zivota..
Kad to budes shvatila i krenuti da primenjujes u praksi mozes jahati belog vrnaca po pasnjacima uz tankog svetla zrak. :)

Sto se nametanja deci tice Neee..
mogu ih posavetovati,ali nek se vode svojim srcem,jer dok ne osetis gorcinu zivota..
sta je slatko,,, neces znati. ;)
 
Poslednja izmena:
Ja sam 10 god bio guzen da bih tek sad delimicno uspeo da ostvarim svoje snove..
Vidi Perfi..u zivotu se mora i rizikovati,ne smemo se plasiti neuspeha jer i to jedan sasvim normalan deo zivota..
Kad to budes shvatila i krenuti da primenjujes u praksi mozes jahati belog vrnaca po pasnjacima uz tankog svetla zrak. :)

Sto se nametanja deci tice Neee..
mogu ih posavetovati,ali nek se vode svojim srcem,jer dok ne osetis gorcinu zivota..
sta je slatko,,, neces znati. ;)

:ok:

...I ja mislim da snovi postoje da bi se ostvarivali a sve i da se ne ostvare - bilo je lepo sanjati ih.
...kada se samo setim kako je moj otac krenuo sa svojim snom, kao u filmovima, bez investicija, u nevreme, tokom najveće krize...taj san radi i dan danas, nakon 26 godina...

...I još jedan san...rad u baletskoj skoli...taj san će zauvek ostati izgubljena maštarija...u starom delu jednog grada, u još starijoj kući, videla sam najslađu baletsku školu na svetu...malu, kolonijalnu, u ulici spojenih drvoreda i tunelom krosnji, sa kafeterijom preko puta i retkim prolaznicima koji i ne primećuju sklad kojim su okruzeni...imam je na nekoj slici, slikanu kradomice...
 
I ja sam hteo da budem kapetan ladje, ali mi je ladja otplovila.:)

To neko liberalno vaspitanje koje sam nasledio nije bas najbolji nacin
da se deca spreme za zivot. Ipak ih treba usmeravati. Svakako treba znati proceniti
koje dete treba gaziti, a koje hvaliti, kojem se ne mesati, a kojem treba pomagati.

Kruti principi ne valjaju ni u poslu ni sa decom.

Jedna od losih varijanti je ostvariti zivot kakav zelis, a decu pustiti da misle da

je genetika dovoljna.
 
Lepa tema, Perfi...
nekako je baš za ove moje godine - na sredini, tj više sam tamo nego vamo...:sad2:
Jeste moj izbor, i volim svoj posao
U zadnje vreme osećam zasićenje tj volela bih da uz ovo radim još nešto (za svoju dušu), pa videćemo

Deci sugerišem da uče i da kasnije biraju sami, u to se ne bih mešala
 
Za sada sam zadovoljna ostvarenim. Planova za budućnost imam, u smislu pokretanja sopstvenog privatnog biznisa, kao dodatnog izvora zarade i kao mogućnost da naplatim svoje znanje, uloženo vreme i trud. Pri izboru fakulteta imala sam dve opcije, otac je uticao (on je završio fakultet koji je tokom godina postao nedovoljno cenjen i neprosperitetan, žao mi je što se više nije posvetio naučnom radu, imao je preduslova).
Poslušala sam očev savet, nisam se pokajala. Detetu ukazujemo oboje na značaj obrazovanja, već sada smo posvećeni tome u skladu sa svojim godinama. Treba pomoći detetu da otkrije svoje afinitete i dalje ga usmeravati, u skladu sa tim.
 
Мој садашњи посао није био мој први избор, заправо, ни у сну не бих помислила да ћу тако нешто радити.

Моја љубав - превођење, без радног времена, само задатак и дед лајн.

Живот у иностранству се подразумевао.

За дивно чудо, не само да сам заволела овај посао, него то одлично радим, напредујем, али тај неостварени сан...исплива и данас као нека тиха чежња.

Детету препуштам избор у потпуности, једино неће студирати уметности, филозофију и музику, у том смислу је избор малко ограничен.
 
Naravno da tema niije o jahanju naročito ne o onom jahanju koje ima seksualnu konotaciju....
Slušala sam jutros pesmu neke grupe u kojoj Bajagin bariton pokušava da peva o jahanhu svetlosnog zraka...
I nije da se hvalim
pred okom mi sviće
iako sam perfect
ja sam ljudsko biće...

A evo kakvi me demoni nagariše od jutros

Uvek sam maštala o tome da budem vlasnik nekog malog restorana sa baštom u debeloj ladovini ispod olistalih platana u kome će se kuvati fini specijaliteti i ljudi uživati u svakom zalogajčiću, a ja sa velikom kuvarskom kapom sva uflekana od sosova biti neizmerno srećna i zadovoljna svojim životom, možda i debela od svog tog probanja hrane ali ajd sad :lol:...
ili da kad smo već kod jahanja
Uvek sam maštala o tome da podbodem nekog vranca i obiđem po pašnjacima svoja stada ovaca od čije vunice bih štrikala šarene đempere kao beneton, i prodavala svuda po svetu, ali znate šta braćo
ništa od svega toga nije mene čekalo iza ćoška.
Mene je čekao rad u kancelariji koji traje osam sati i svaki dan je ispunjen jednim te istim brojkama sa kojima ama baš ništa kreativno ne može da se uradi,
jer ako ste mnogo kreativni sa brojkama vaša ravnoteža može ozbiljno biti narušena u pravcu nekog minusa ili plusa koji nije realan.

Pitanje za vas je da li ste vi u potpunosti profesionalno ostvarena osoba i da li je ono čime se bavite bio svakako vaš prvi i jedini izbor?
Imate li vi svoje snove o nekom profesionalnom angažovanju, karijeri i finansijskom ostvarenju dostojnom čoveka dok radite neki tako prozaičan posao?

i bonus pitanje:
Da li ste vašoj deci poturali vašu profesionalnu neostvarenost ili ste poštovali njihov lični izbor i afinitete.




Samo nemojte da pišete o tome koje je vaše omiljeno jelo molim vas :lol:

...ja sam uvek želela da držim knjižaru - poslasticaru u nekom senovitom delu grada, malu, sa francuskim prozorima i crvenim muskatlama, okruglim, belim, drvenim stolovima sa kariranim cebencetom za preko kolena, uvijenim svetiljkama oko drveća ispred, policama za samoposluzivanje knjigama za uz kafu, belim posuđem visokog sjaja i tananih porcelanskih šoljica za belu kafu, sa slikama dece iz umetničkih škola koje se mogu kupiti...sa domaćim pekmezom koji se u prolazu može poneti kuci, šarenim kutijama za keks najrazlicitijih kombinacija ukusa...malo, ususkano, intimno mestašce za ruckanje i čitanje...I za mene u lepoj crnoj haljini i baletankama, kako živim sa malim očekivanjima i sama za sebe u odnosu na svet koji me okružuje...

:D :heart:

Imala sam slicnu ideju... S tim sto sam zamislila prostor u kom bi se organizovale i razne kreativne radionice... Slikanje, dekupaz, crtanje na svili,... Do knjizevnih veceri.
Ambijent bi bio u sabi fazonu, bele osnove. I bio bi ziv! odnosno, kreirali bi ga polako oni koji provode vreme u njemu ostavljajuci svoj licni pecat.

:klap: Baš vam zavidim !


Meni duša zamire, prestajem da imam snove, a to nikako nije dobro !
 
Nastojim da pronadjem zadovoljstvo u svemu sto radim i izvucem najvise i najbolje sto mogu iz odredjene situacije... zivot je cudo i lako moze da te baci u situaciju u kojoj si primoran da radis nesto sto ti inace ne bi palo na pamet....imas svoj pravac, zivis zivot, radis, pa kad dodje tvojih pet minuta, postavis uslove i pokupis i onu pavlaku kojoj se nisi nadao...
Na kraju krajeva, svi radimo za ke$h, ma koliko voleli to sto radimo..

- - - - - - - - - -

...tako da...jahala sam, jasem i jahacu sve dok osecam tankog svetla zrak...:lol:
 
Meni je moja struka bila ljubav pod A i nije bilo opcije da upisem nista drugo. Dvoumila sam se oko specijalizacije kasnije, bila su to malo komplikovana vremena ali sam na kraju zadovoljna iako sam prosla golgotu.
Volim ovo sto radim, zadovoljna sam iako znam da bih na nekoj drugoj tacki planete bila i bolje placena i radila u boljim uslovima, medjutim ne zalim se.
Ostvarena sam, ljudi me postuju zbog onoga kakva sam a ne zbog onoga sta sam osim pacijenata koji me postuju i veruju mi a sa njima sam samo i iskljucivo veoma profi jer svako zblizavanje nije dobro za mene, na taj nacin se cuvam ne bi li jos bar desetak godina mogla da radim.
Posle toga imam planove kojima se radujem.
 

Back
Top