U broju 28. od 19.avgusta 2002. banjalučki nedeljnik “PATRIOT” donosi interesantan prilog o ulozi DOS-NATO operativaca na terenu oličenim u takozvanom”Otporu”, još jedan prilog za celovitiju sliku o "demo(n)kratskim promenama" i "volji naroda".
"Otporaši" - skojevci novog svetskog poretka
Predstavnik američke Zadužbine za razvoj demokratije izjavio je da je od septembra 1998. godine ova američka fondacija uplatila tri miliona dolara i da je većina tog novca otišla članovima "Otpora"
Američko čedo "Otpor" je američko čedo koje je nastalo po receptu kreatora specijalnog rata iz Vašingtona i zato nije čudo što mnogi "otporaše" nazivaju "skojevcima Novog svetskog poretka". "Otpor" je pseudonim Roberta Helvija iz Centra za nenasilni otpor u američkom Institutu "Albert Ajnštajn" u Harvardu. On je decenijama razvijao "tehnologiju" izazivanja revolucija i upravljanja njima. Tim sada predvode Robert Helvi, Džene Šarp, Majkl Mičel i Dejvid Jubanka, koji su svi aktivno obučavali vrh "Otpora".
Posle odlaska Miloševića sa vlasti, pitanje američke pomoći za srpske političke partije, posebno za "Otpor", u periodu pre 5. oktobra i dalje je tabu tema u Jugoslaviji. Ono što se sa sigurnošću može reći jeste da su od avgusta 1999. godine do 5. marta 2000. milioni dolara stigli u Srbiju. Pol Makarti, predstavnik američke Zadužbine za razvoj demokratije, izjavio je da je od septembra 1998. godine ova američka fondacija uplatila tri miliona dolara i da je većina tog novca otišla članovima "Otpora". Samo je američka Organizacija za međunarodni razvoj USAID 2000. godine dala 25 miliona dolara. Nekoliko stotina hiljada dato je direktno "Otporu" za "materijal za demonstracije", među kojima su majice i bedževi. Kako je 20. novembra pisao Njujork tajms, pretpostavlja se da su čelni ljudi "Otpora" takođe dobijali pojedinačnu privatnu pomoć, ali se o ovome u Vašingtonu ne mogu dobiti nikakve informacije. Ono o čemu se u Vašingtonu takođe nerado daju informacije jeste i pitanje obuke koju su članovi "Otpora" prošli. Za ovu vrstu pomoći bili su zaduženi predstavnici Međunarodnog republikanskog instituta IRI i Nacionalnog demokratskog instituta NDI iz Vašingtona, koje finansira USAID i američka Vlada. Dok je NDI blisko sarađivao sa srpskom opozicijom, IRI je svoju pažnju usmerio na "Otpor", koji je služio kao ideološka i organizacijska okosnica revolucije.
Pošto je američkim savetnicima bilo onemogućeno da putuju u Srbiju, seminari za "obuku instruktora" održavani su u Mađarskoj i Crnoj Gori.
U načelu, bila je to otvorena operacija, finansirana sredstvima koje je dodelio Kongres u iznosu od 41 milion dolara. Isti list navodi i da su neki Amerikanci angažovani u kampanji protiv Miloševića bili svesni uticaja CIA, ali im je bilo teško da odrede šta ta agencija planira.
Ko su profesori
I tu se dolazi do ključnog pitanja: Ko su, zapravo, bili predavači koji su obučavali članove "Otpora" u Budimpešti i Crnoj Gori?
U martu prošle godine IRI je platio troškove za dvadesetak vođa "Otpora" da bi mogli da učestvuju na seminaru o nenasilnom otporu u budimpeštanskom hotelu "Hilton". Tokom seminara studenti su učili kako da organizuju štrajk, komuniciraju simbolima, prevladaju strah, te kako da potkopaju vlast diktatorskog režima. Aktivisti su obučavani kako da se igraju "žmurke" sa policijom, kako da odgovaraju na pitanja prilikom policijskih ispitivanja, kako da osmisle poruke na posterima i pamfletima, kako da transformišu strah stanovništva u snagu i kako da se identifikuju i počnu da stiču uporišta u policiji i drugim važnim institucijama. Glavni predavač bio je Robert Helvi, koji je izradio studiju o metodama nenasilnog otpora u celom svetu. Helvi je na seminarima predložio da se pronađu nenasilni načini da se umanji Miloševićev autoritet. Jedan od prvih načina bilo je nošenje majica na kojima je bila odštampana pesnica. Šest meseci nakon treninga pojedini pripadnici "Otpora" tvrdili su da znaju napamet Helvijeve lekcije i predavanja, počev od maksime "Razvlastiti vladara najznačajniji je element u nenasilnoj strategiji".
- Jednog dana nisam imao ništa pametno da radim na fakultetu pa sam odlučio da odem na jedno predavanje i vidim šta radi ta dugokosa gamad - kaže Helvi. Ali, predavanja Džena Šarpa, lidera Centra za nenasilni otpor na Institutu "Albert Ajnštajn", veoma su ga iznenadila.
- Tada sam shvatio da je, ako se napravi dobar plan, moguće svrgnuti tiranina bez upotrebe sile - kaže Helvi u jednom intervjuu.
Nakon trogodišnje intenzivne obuke u CIA, on se obreo na granici Tajlanda i Burme, gde je otvorio trening kampove u kojima je obučavao tehnikama nenasilnog otpora pripadnike burmanske opozicije. U poslednjih desetak godina došlo je do otvaranja novih kampova na tajlandsko-burmanskoj granici s istim ciljem, i u svima njima glavnu reč vodi Helvi.
Iako tvrdi da pripadnike opozicionih partija iz Burme podučava nenasilnim metodama otpora i da tu nema ništa ilegalno, Vlada Burme nema takvo mišljenje. Na svom sajtu burmanska Vlada je navela da je došla do pouzdanih informacija, koje govore da je Helvi zapravo visoki predstavnik američke obaveštajne službe i da je zadužen za ubacivanje američkog novca u Burmu i potkupljivanje tamošnje opozicije. Osim toga, detaljno su upoznati sa kursevima koje finansira američka Vlada, a koji se godinama održavaju na burmansko-tajlandskoj granici. Obaveštajni podaci burmanske vojske idu toliko daleko da objavljuju da je Helvi primećen kako 25. maja 1997. godine dolazi u tajlandski grad Čengmai, gde je imao sastanak sa američkim generalnim konzulom. Sastanak je trajao praktično ceo dan. Burmanska tajna služba zatim iz sata u sat prati kretanje Helvija i navodi s kim se sastajao. Tvrdi se da je lično doneo novac i opremu za burmanske pobunjenike. Na kraju se navodi njegova kućna adresa u SAD i broj telefona i nudi nagrada za hapšenje. Osim Helvija, kao opasne osobe burmanska tajna služba navodi Majkla Mičela, predstavnika Međunarodnog republikanskog instituta, Džena Šarpa, predstavnika Instituta "Albert Ajnštajn", i Dejvida Jubanku, hrišćanskog misionara. Navedeni su imali aktivnu ulogu u obuci članova "Otpora" u Mađarskoj i Crnoj Gori.
Greške u Burmi
U jednom intervjuu Helvi je priznao da je uspeh protesta u Srbiji 5. oktobra došao nakon što su on i njegov pokret doživeli veliki neuspeh 1988. godine, kada je ista taktika primenjena u Burmi, ali kada nije došlo do očekivanih rezultata. Govoreći o tom neuspehu Helvi je 1991. godine pred Kongresom otkrio šta se sve krije iza termina "nenasilni otpor", koje su bile greške pobune u Burmi i šta treba učiniti da sledeći put projekat uspe. Svakom posmatraču nakon čitanja Helvijevog izlaganja mora biti jasno da je ono što se smatralo samoinicijativnom i spontanom akcijom ljudi "Otpora" zapravo dobro smišljen projekat Helvija i njegovih nalogodavaca. Zahvaljujući lekcijama Roberta Helvija - Milošević je srušen s vlasti. Pitanje koje se sada postavlja jeste da li su i posle 5. oktobra korišćene Helvijeve usluge. Nedavno pojavljivanje kampanje "Ko je kriv" u vreme kada se narod bori za golu egzistenciju i kada teroristi napadaju naše vojnike na jugu Srbije miriše na još jednu lekciju gospodina Helvija.
Stalni kontakti u Mađarskoj
Predstavnik IRI Danijel Kalingart izjavio je Njujork tajmsu da se sa liderima "Otpora" susreo "sedam do deset puta" u Mađarskoj i Crnoj Gori od oktobra 1999. Ovaj institut je u Srbiji potrošio oko 1,8 miliona dolara, od čega je "jedan deo" dat direktno "Otporu". Kako primećuje Vašington post, američki napori u izgradnji demokratije u Srbiji bili su neobična mešavina tajnosti i otvorenosti.
Američki vojni obaveštajac
Ko je zapravo Robert Helvi - čija su predavanja odigrala, kako u Vašingtonu tvrde, ključnu ulogu u rušenju Miloševića?
Penzionisani pukovnik američke vojske Robert Helvi bio je ataše za odbranu pri Američkoj ambasadi u Burmi u periodu od 1982. do 1984. godine i najviši predstavnik CIA u Burmi. Nakon što je završio svoj mandat, iz Burme se vratio u SAD, a zatim je penzionisan u američkoj vojsci. Skoro pri kraju svoje karijere, krajem osamdesetih godina, Helvi odlazi u Centar za međunarodne odnose Univerziteta u Harvardu.
:sad:
