"5 oktobar 2007 Seven years after changes!"

E, stvarno.
Mogu da razumem da ljudi nisu zadovoljni sadašnjim stanjem, jbg. ja sam prva nezadovoljna zbog mnogo toga. I razumem da je određen broj ljudi protiv ove vlasti, u npr. ideološkom smislu, ili prosto misle da bi neke stvari trebalo rešavati na drugi način.
Ali da neko normalan žali za devedesetim..:shock: ...e, to ne razumem.

Gledaj, recimo `93. ja imao 27 godina...danas imam 41. Ebi ga, zalim za devedesetim, kriv sam ;)

@nesha
ono sto sam procitao a o cemu Brkic pise, ne lici mi na zal za devedesetim i za Slobom...mozda moze i drugacije da se shvati...
 
Jeste. Iskreno. Pa ?
Pa ništa, čudno mi je. Dobro, u tranziciji ima i gubitnika,ali bar nemamo ratova, hiperinflacije...

http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=5107252&postcount=322

http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=5107196&postcount=321

http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=5107173&postcount=320

Gledaj, recimo `93. ja imao 27 godina...danas imam 41. Ebi ga, zalim za devedesetim, kriv sam ;)

@nesha
ono sto sam procitao a o cemu Brkic pise, ne lici mi na zal za devedesetim i za Slobom...mozda moze i drugacije da se shvati...
Ne to što piše Brkić, nego vi ostali. Što se godina tiče, tu smo negde, naravno da je čoveku sve lepše kad je mlađi, ako ništa drugo, zdraviji je, ali to nema veze s ovim što pričamo.
Ja ne žalim za devedesetim, a voleo bih da sam mlađi.
 
Ja nisam mazohista i ne žalim za lošim vremenima. Naprotiv. Ne povratila se.

Problem je, međutim, kao što, ako se sećate nekih post 5.oktobarskih vremena, su pisali novinari - padom SM, narod je bio u čudnom psihičkom stanju jer više nije bilo jednog čoveka prema kome se sav jad i mržnja usmerila ... Tipičan mehanizam : svo nezadovoljstvo na onoga od koga očekujete da vas štiti a ne na onoga ko vas napada.

Otud toliko mrzitelja i Rusije i Slobe ...

Slažem se sa tobom donekle.
Slažem se da SM nije jedini krivac - sa njim rame uz rame stoje i njegovi drugari iz ex-YU. Tu su takođe i elementi "spolja". Sve to stoji.
I da je u 5.oktobarskom žaru došlo do fiksacije, u smislu da će sve rešiti kad se ludak ukloni.
Ali već sam negde rekla: od svih uzroka i krivaca tih vremena samo smo na njega mogli da delujemo. Ostale nismo mogli niti sada možemo da uklonimo.
I to o zaštiti: nije to ona priča "on probao da nas zaštiti, pa nije uspeo". Ne da nije ni probao, nego je radio potpuno suprotno.

edit:
dodatak: da li za branitelje SM-a može da se kaže da imaju istu fiksaciju na spoljne faktore?
 
Ne to što piše Brkić, nego vi ostali. Što se godina tiče, tu smo negde, naravno da je čoveku sve lepše kad je mlađi, ako ništa drugo, zdraviji je, ali to nema veze s ovim što pričamo.
Ja ne žalim za devedesetim, a voleo bih da sam mlađi.


Mislio sam da pricamo o Brkicevim tekstovima, tako je nekako ispalo...ali dobro.
Nego, koji su to "vi" a koji su to "mi"??;) I sta cete svi kada se pojavi sumar i sve vas otera ?;)
 
shta nece?
jel nam dali kvote za meso, mi ispunili 1/5
jel nam dali shecer po povlascenim cenama, mi im izvezli njihov

jel svake godine izvezemo sve shto imamo za izvoz u evropu? jel nam neko uvodi sankcije na izvoz maline, kupine il chega vec???
jel mozemo da im izvezemo Jugo i Ei televizor????

koliko nekomunistichkih zemalja ima drushtvenu svojinu???
dal moze da neko ko je zalutao jednog dana u DIN i igrom sluchaja postao direktor da se do kraja zivota ponasha kao vlasnik necheg tako vrednog a da ni dinar nie ulozio????

koliko je bilo takvih firmi? jel ih bilo vishe od 10?
a koliko je bilo pre onog koji je menjan 5 oktobra?

jel mogla cela srbija da zivi od 3 pivare, 2 duvanske i 3 cementare?


kako velja gradi puteve tako i dolaze ;)
kako dolaze kod Jeshica, mog nekad stranachkog kolege, danas nazalost DS-ovca?

Da bi se izvozilo više kao što je moja a i tvoja želja, bilo bi lepo da su strani prijatelji isporučili obećanu svotu od 7 milijardi dolara. Odmah po izabranoj demokratskoj vladi. Zar ne ?

I ne bi morali da brinemo o tričave 3 pivare, cementare ... Integracija s EU je trebalo da počne ODMAH. Jasno je da nam je privreda uništena decenijskim sankcijama, gde su firme imale odrešene ruke da se snalaze kako znaju i umeju. Znači i švercovanjem, saradnjom sa zemljama trećeg sveta itd. Usput, kako to već priliči, nađu se i oni koji tu vide priliku da urade i nešto za svoju goozu pa postadoše, Mišković, Karić, Subotić, Beko, Radulović ... Naravno i ljudi s SPS strane, koje su još veće gnjide od prethodnih jer su koristili moć članstva i fukcija.

Pored ucena, EU ZNA veoma dobro, da i nečinjenjem ovde samo povećava i pojačava bedu. Što li to rade ?!?!? Pošto nas vole tj. obožavaju, kako bi izgledalo kad bi nas mrzeli ? Dođe mi da im kažem - Nemojte da nas volite više, ako boga znate.

radikali s 30% su taman tolko zlo
da preko njih Voja postade novi Sloba!
Ovo je tvoja opservacija koja mi trenutno nije zanimljiva. Neka bude tako kako kažeš.

a ostavili su oni nas odavno
apsolutno ih briga...

oni bez nas itekako mogu
mi bez njih veoma teshko...
Mi i jesmo bez njih i tako nam je kako nam je. Možda, zarad istine, treba da ti kažem da i nismo baš bez njih, nego s njima na grbači. I da su samo oni ni po jada, nego tu je i USA. Pa ti vidi ...

crow:
a vidim kako si odgovorio na pitanja pre neku stranu
fekalije najsmrdljivije!

Eto, odgovorio sam ti, a nisam hteo. To ne znači da te ignorišem namerno, već da ne želim da se upuštam u maratonske diskusije.
 
Slažem se sa tobom donekle.
Slažem se da SM nije jedini krivac - sa njim rame uz rame stoje i njegovi drugari iz ex-YU. Tu su takođe i elementi "spolja". Sve to stoji.
I da je u 5.oktobarskom žaru došlo do fiksacije, u smislu da će sve rešiti kad se ludak ukloni.
Ali već sam negde rekla: od svih uzroka i krivaca tih vremena samo smo na njega mogli da delujemo. Ostale nismo mogli niti sada možemo da uklonimo.
I to o zaštiti: nije to ona priča "on probao da nas zaštiti, pa nije uspeo". Ne da nije ni probao, nego je radio potpuno suprotno.

edit:
dodatak: da li za branitelje SM-a može da se kaže da imaju istu fiksaciju na spoljne faktore?
Svakako da nismo uticali ni na koga sa strane. Zato što je padom SSSR-a prestao međunarodni zakon - došlo vreme divljeg zapada. I u takvim uslovima imaš samo silu kao rečitost. Dokaz ... valjda znaš, da ne gubim vreme.

Fiksacija - istina. Istina je da se može reći. Ali ...

Da nije fiksacija odgovor je u tome što ništa, ali baš ništa nismo imali prilike da rešimo sami (U SFRJ a i Srbiji). SVAKO rešenje je NAMETNUTO od tzv. MZ ili-ti divljeg zapada kojeg sam već pomenuo. Zar ne ?
 
Da nije fiksacija odgovor je u tome što ništa, ali baš ništa nismo imali prilike da rešimo sami (U SFRJ a i Srbiji). SVAKO rešenje je NAMETNUTO od tzv. MZ ili-ti divljeg zapada kojeg sam već pomenuo. Zar ne ?

Ovde se ne slažemo.
Moj stav je da nema abolicije ni za koga od umešanih.
Mnogo sra.nja se moglo izbeći da SM i klika oko njega nisu radili to što su radili i tako kako su radili. A stoji i to da su divlji zapad i SM periodično bili na istoj strani, tapšali se po ramenu tajno ili javno, dok smo mi, obični ljudi, prolazili onako kako smo prolazili.
 
Београдски квислинг

Пише: Нил Кларк



Почасти Зорану Ђинђићу, убијеном српском премијеру, пљуште као киша. Први је почео председник Буш, хвалећи његово “снажно вођство”, док је портпарол канадске владе величао “весника демократије”, а Тони Блер говорио о енергији коју је Ђинђић посветио “реформисању Србије”. Некролози запаних медија су универзални - у читуљама западних листова Ђинђић је величан као студент-дисидент, који је храбро повео народну побуну против окрутног диктатора и покушао да уведе своју земљу у нову демократску еру.

Али, изван ЦНН-ове верзије светске историје, каријера Зорана Ђинђића изгледа прилично другачије. Они који се ограђују од доктрине промене режима требало би да се сете да Ирак није прва земља у којој су америчка и друге западне владе покушале организовати уклањање владе која се није уклапала у њихове стратешке интересе. Пре три године, на дневном реду је била Милошевићева Југославија.

У својој недавној биографији Милошевића, Адам Ле Бор открива како су Сједињене Државе натрпале 70 милиона долара у xепове српске опозиције у њеном напору да збаци југословенског лидера 2000. године.

По наређењу државног секретара Мадлен Олбрајт, тајна америчка канцеларија за југословенске послове била је припремљена да потпомогне организовање побуне која би збрисала аутократу Милошевића са власти. Истовремено, постоје докази да су подземне криминалне групе, контролисане од стране Зорана Ђинђића и повезане са америчком обавештајном службом, извеле серију успешних атентата на кључне људе Милошевићевог режима, укључујући министра одбране Павла Булатовића и Жику Петровића, директора ЈАТ-а.

Када су Слоба и његова Социјалистичка партија коначно пали, Сједињене Државе су добиле “реформистичку” владу у Београду какву су желеле. Аплаузи су упућени новом председнику Војиславу Коштуници, али полуге моћи је држао човек Стејт Дипартмента Зоран Ђинђић - и он сигурно своје вашингтонске спонзоре није изневерио!

Први приоритет је био увођење програма “економских реформи” - што је израз новог светског поретка за распродају државне имовине у бесцење мултинационалним компанијама. Преко 700 000 југословенских предузећа остало је у друштвеном власништву и углавном је било контролисано од стране радничких одбора, са свега 5% капитала у приватном власништву. Компаније су могле бити продате ако је мање од 60% капитала припадало радницима. Ђинђић је брзо променио законе и распродаја је могла да почне. После две године у којима је хиљаде друштвених предузећа било продато, (многа управо компанијама које су учествовале у бомбардовању Југославије 1999.), прошломесечни извештај Светске банке је обиловао похвалама Ђинђићевој влади и њеном ”ангажовању интернационалних банака у процесу приватизације”.

Али Ђинђићу није било наређено да прода само државну имовину. Милошевић је такође морао да оде, за обећану награду од сто милиона долара, чак ако је то значило и његово киднаповање у супротности са југословенским законима и слање авионом РАФ-а на амерички финансирано режирано суђење у Хаг. Кад је продао имовину своје земље, њеног бившег председника и своје политичке ривале, шта је још остало да се прода ? Једино још сама држава.

Јануара ове године Ђинђић је управо то и урадио. Упркос супростављању већине њених грађана, ”весник демократије” следио је захтеве ”међународне заједнице” и после 74 године име Југославије нестало је са политичке мапе. Стратешки циљ њене замене серијом слабих, подељених протектората коначно је био постигнут.

Понекад, ипак, и најбоље изведени планови крену наопако. Упркос западним хвалоспевима, мало ће Срба оплакивати Ђинђића. ЗА ВЕЛИКУ ВЕЋИНУ СРБА, ЂИНЂИЋ ЋЕ ОСТАТИ ЗАПАМЋЕН КАО КВИСЛИНГ КОЈИ СЕ ОБОГАТИО ПРОДАЈУЋИ СВОЈУ ЗЕМЉУ ОНИМА КОЈИ СУ ТАКО НЕМИЛОСРДНО ВОДИЛИ РАТ ПРОТИВ ЊЕ, свега неколико година раније Ђинђићеве толико хваљене реформе подигле су цене комуналних услуга небу под облаке, незапосленост је нагло скочила на 30%, и скоро две трећине Срба сада живи испод линије сиромаштва.

Још није јасно ко је испалио хице који су убили Зорана Ђинђића. Највероватније је да је то била операција подземља, његове везе са организованим криминалом коначно су га сустигле. Али, ма како то сурово звучало, има много људи у Србији који би радо повукли обарач.

У својој недавној посети Београду, био сам погођен не само степеном економске неправде, него и мржњом скоро свакога кога сам срео према премијеру, чија је популарност у народу пала испод 10%.

Лекција из Србије за данашње серијске мењаче режима је једноставна. Можете покушати да подјармите људе санкцијама, разарањем и бомбама. Можете, ако желите, да збаците владе које вам се не допадају, па можете и покушавати да наметнете своју вољу постављањем Хамида Карзаија, генерала Томија Френкса или Зорана Ђинђића да глуме империјалне конзуле. Али, не умишљајте да можете натерати понижени народ да их поштује! •

(Текст је објављен 14. 03. 2003. у лондонском ”Гардиану”)
 
А У Т О Б И О Г Р А Ф И Ј А

http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=4285485&postcount=1

1. „Srpski političar Zoran Đinđić rođen je 1. kolovoza 1952. godine u Bosanskom Šamcu u braku kućanice Mile (iz Kruškova Polja, selo nedaleko od Bosanskog Šamca) i majora JNA Dragomira Đinđića (iz Prokuplja, Roma, prije i za vrijeme II. svjetskog rata bio je poznat po tome što je vodio mečku po sajmovima)”.

2. (Djindjic, Zoran: Marx' kritische Gesellschaftstheorie und das Problem der Begründung, („Marksova kriticna socijalna teorija i problemi opravdavanja” . Konstanz, Univ., Diss., 1979)
 
Ovde se ne slažemo.
Moj stav je da nema abolicije ni za koga od umešanih.
Mnogo sra.nja se moglo izbeći da SM i klika oko njega nisu radili to što su radili i tako kako su radili. A stoji i to da su divlji zapad i SM periodično bili na istoj strani, tapšali se po ramenu tajno ili javno, dok smo mi, obični ljudi, prolazili onako kako smo prolazili.

Uaa abolicija ! :)

Ja licno mislim da je moglo da se rasturamo tako sto cemo da se potapsemo po ledjima i sutra ponovo na posao zajedno...problem je bio u nacinu shvatanja te federacije koja je svima bila manje ili vise nametnuta..Setite se da je 50 i kuku godina sve bilo podredjeno "zajednistvu i slozi" a onda je trebalo sve to zaboraviti i preseci kao makazama. Da su Tudjman, Milosevic i Izetbegovic mogli da prelome u svojim glavama da "panta rei", mogli su da prebace celu pricu na konfederaciju pa na odvajanje (cuj, odvajanje, kao da je neko odneo zemlju pa je vise nema..)
Samo, ja priznajem da nisam mogao da verujem da Slovenci napadaju JNA...znaci, kao da sam gledao u male zelene koji su dosli iz svemira...
Dok smo se opasuljili, proglasise JNA za srpsku i ...polako...
Jeste lako biti general posle ali u tom trenutku NIKOME nije bilo bitno da se zavrsi mirno, sto zbog proslosti, sto zbog ekonomije, sto zbog seksa...nisam siguran da smo ista naucili po postovima u ovom forumu...
 
Peti oktobar, sedam godina kasnije
Petak, 5. oktobar 2007. 08:20

Danas se navršava sedam godina od velikih demonstracija u Beogradu kojima je okončana vladavina Slobodana Miloševića.

Posle višednevnih protesta i štrajkova širom Srbije, centralne demonstracije održane su 5. oktobra 2000. u Beogradu, gde se na poziv tadašnje Demokratske opozicije Srbije (DOS) okupilo više stotina hiljada ljudi.

DOS je pozvao na demonstracije zbog nepriznavanja rezultata izbora za predsednika SR Jugoslavije.
Na izborima 24. septembra 2000. za predsednika SRJ izabran je kandidat DOS-a i lider Demokratske stranke Srbije Vojislav Koštunica sa 2.470.304 odnosno 50,24 odsto glasova birača, pobedivši dotadašnjeg predsednika SRJ Slobodana Miloševića koji je osvojio 1.826.799 glasova odnosno 37,15 odsto glasova birača.

Demonstracije u Beogradu, 5. oktobra, bile su kulminacija višednevnih protesta i štrajkova, organizovanih zbog odluke Savezne izborne komisije prema kojoj je trebalo da se održi drugi krug izbora za predsednika SRJ.

U gradovima u unutrašnjosti Srbije danima su bile zatvorene sve radnje. Jedan od najžešćih udaraca režimu zadali su radnici Rudarskog basena "Kolubara" koji su istrajali u štrajku uprkos svakodnevnim pretnjama režima.

Demonstranti su 5. oktobra u Beograd, na plato ispred Savezne skupštine, stigli u kolonama automobila, autobusa i kamiona dugačkim desetine kilometara, iz čitave Srbije, probijajući buldožerima policijske blokade na putevima.

Već u prepodnevnim satima, policija je upotrebila suzavac kako bi sprečila demonstrante da udju u zgradu parlamenta, ali bezuspešno.

Zgrada Savezne skupštine je demolirana i zapaljena, kao i zgrada RTS-a u Takovskoj ulici. Policija je ubrzo prestala da pruža otpor i mahom se pridružila narodu.

Jedan od junaka protesta bio je i Ljubisav Djokić, poznatiji kao Bagerista Džo, koji je svojim bagerom predvodio napad demonstranata na zgradu RTS-a. Djokić je nedavno objavio da će bager prodati na Internet licitaciji jer od novih vlasti nije dobio novac za njegovu popravku. Bager je tokom demonstracija pogodjen sa više metaka.

U večernjim satima 5. oktobra 2000. gradjanima se sa terase Skupštine Beograda obratio novi predsednik SRJ Vojislav Koštunica, a narednog dana, 6. oktobra Milošević je priznao izborni poraz i čestitao Koštunici.

U demonstracijama je poginula Jasmina Jovanović iz Miloševca kod Velike Plane, koja je pala pod točkove kamiona. Momčilo Stakić iz Krupnja preminuo je od posledica srčanog udara. Povredjeno je 65 ljudi.

Spomen obeležje sa likom Jasmine Jovanović otkriveno je 5. oktobra 2002. godine u parku izmedju ulica Kneza Miloša, Sarajevske i Mostarske petlje, nedaleko od mesta gde je poginula.
Slobodan Milošević je u aprilu naredne godine uhapšen zbog finansijskih malverzacija, a u junu je izručen Haškom tribunalu gde mu je sudjeno za genocid u Bosni i Hercegovini, ratne zločine i zločine protiv čovečnosti u Hrvatskoj i na Kosovu. Umro je 11. marta prošle godine od infarkta, u svojoj ćeliji u pritvoru Haškog tribunala.

(Beta)
 

Prilozi

  • v72735p0.jpg
    v72735p0.jpg
    21,1 KB · Pregleda: 0
  • 5oktobar1.jpg
    5oktobar1.jpg
    8,6 KB · Pregleda: 17
  • 5-oktobar.jpg
    5-oktobar.jpg
    35,4 KB · Pregleda: 1
  • 1763268199470621edbadb5703467333_extreme.jpg
    1763268199470621edbadb5703467333_extreme.jpg
    25,1 KB · Pregleda: 0
Mislio sam da pricamo o Brkicevim tekstovima, tako je nekako ispalo...ali dobro.
Nego, koji su to "vi" a koji su to "mi"??;) I sta cete svi kada se pojavi sumar i sve vas otera ?;)
Pa vi koji žalite za Miloševićem. Kakav sad šumar?

У својој недавној биографији Милошевића, Адам Ле Бор открива како су Сједињене Државе натрпале 70 милиона долара у xепове српске опозиције у њеном напору да збаци југословенског лидера 2000. године.
Bar su neke pare ušle u Srbiju ako je tako . Milošević i njegovi su izneli milijarde dolara iz Srbije. Gde je to?
Истовремено, постоје докази да су подземне криминалне групе, контролисане од стране Зорана Ђинђића и повезане са америчком обавештајном службом, извеле серију успешних атентата на кључне људе Милошевићевог режима, укључујући министра одбране Павла Булатовића и Жику Петровића, директора ЈАТ-а.
Đinđić je mrtav već 4 godine, pa gde su ti dokazi? Svu mafiju je u to doba držala Miloševićeva SDB, svi njihovi protivnici su pobijeni.
Али Ђинђићу није било наређено да прода само државну имовину. Милошевић је такође морао да оде, за обећану награду од сто милиона долара, чак ако је то значило и његово киднаповање у супротности са југословенским законима и слање авионом РАФ-а на амерички финансирано режирано суђење у Хаг. Кад је продао имовину своје земље, њеног бившег председника и своје политичке ривале, шта је још остало да се прода ? Једино још сама држава.
Vidiš, to ''kidnapovanje'' je očigledan pokazatelj tvog ''izvora'' Na Zapadu uvek kažu da je uhapšen, što i jeste, sviđalo se tebi ili ne. Sve države tranzicije su vršile privatizaciju, šta tu ima ko da nam naređuje? Trebalo bi znači još da finansiramo gubitaše?
Јануара ове године Ђинђић је управо то и урадио. Упркос супростављању већине њених грађана, ”весник демократије” следио је захтеве ”међународне заједнице” и после 74 године име Југославије нестало је са политичке мапе. Стратешки циљ њене замене серијом слабих, подељених протектората коначно је био постигнут.
Jugoslavija je nestala upravo voljom njenih građana, kakve sad Đinđić ima veze s tim? 1991. nam je nuđen ulazak u EU samo ako ostanemo zajedno, znači nije tačno da su oni hteli raspad.
и скоро две трећине Срба сада живи испод линије сиромаштва. [/B]
Ni to nije tačno, a da ne pričam da je u Miloševićevo vreme bilo i mnogo gore.
Још није јасно ко је испалио хице који су убили Зорана Ђинђића.
Jano je i sudski dokazano.
 
Можете, ако желите, да збаците владе које вам се не допадају, па можете и покушавати да наметнете своју вољу постављањем Хамида Карзаија, генерала Томија Френкса или Зорана Ђинђића да глуме империјалне конзуле. Али, не умишљајте да можете натерати понижени народ да их поштује! •

Da, nisu ga poštovali uopšte.

sahrana2.jpg


sahrana%20djindjica%202.jpg
red_vlada.jpg


20.jpg


feljton1_1.jpg


Dokle ćeš da nas tovariš glupostima?!
 
pre 7 godina doslo je do promene vlasti u Srbiji i mislim da bi na ovom topicu mogli da sumiramo rezultate te vlasti u proslih 7 godina.

Sta se promenilo na bolje kad pogledate 7 godina unazad? Jako malo toga.

Vojska nam je razbijena nacisto, u drzavnim upravama i dalje vlada mito i korupcija cak u nekim segmentima i vise nego pre 2001 godine, nezaposlenost je veca nego 2000te godine, porezi u drzavi previsoki (visi nego u 90% zemalja u Evropi), povecale su se devizne rezerve, povecala se makroekonomska stabilnost ali gradjani imaju slabe vajde od svega toga. Zasto?

Odgovor je prost.

Prosecna plata 2000te je bila nekih 100 maraka ili 50e . Prosecna plata danas je 250 eura . Znaci za 7 godina prihodi su nam porasli 500% ili 5 puta.

A sta se u medjuvremenu desilo sa cenama osnovnih stvari za zivot?

Hleb je kostao tada 3 dinara, danas kosta 35 dinara.
Mleko je kostalo 2000te 5 dinara danas kosta 55 dinara.
Ulje je kostalo 2000te 9 dinara danas kosta 110 dinara.
Struja je poskupela preko 1200% ili 12 puta od 2000te do danas.
Komunalije su takodje poskupele preko 1000%
Telefonske usluge tj cena telefonskog impulsa je takodje 1000% skuplja nego 2000te

Prosecan gradjanin Srbije preko 80% svojih prihoda trosi na hranu, komunalije, struju, telefon i grejanje ako je verovati saveznom zavodu za statistiku.

Cene svih tih stvari su porasle u zadnjih 7 godina preko 1000% ili 10 puta dok su plate u proseku porasle samo 5 puta.

Zakljucak je da prosecan gradjanin srbije danas zivi DUPLO GORE nego sto je ziveo 2000te jer se za prosecnu platu u Srbiji danas moze kupiti duplo manje hleba, mleka, jogurta, struje, tel. impulsa nego sto se moglo krajem 2000te.

Ono sto je pozitivno jeste da su stvari kao sto je tehnicka roba i bela tehnika dostupnije danas nego sto su bile 2000te. Al to nije neka uteha sobzirom da jako mali broj ljudi moze da stavi malo novca na stranu kad svi trose 100% 80-90%svojih prihoda na osnovne stvari za zivot.

Tajkunizacija Srbije:

- za vreme Milosevica je bila razvijena poprilicno takozvana siva ekonomija. Tacnije veliki broj gradjana je valjao razlicite stvari pocev od cigareta pa do benzina, bele tehnike, alkohola, hrane, namestaja.

- danas je siva ekonomija skoro totalno zamrla, i sve ove poslove od kojih je nekada zivelo mnogo stotina hiljada ljudi kontrolise 4-5 tajkuna , i sav profit koji se nekada slivao u dzepove stotine hiljada gradjana se sada sliva u dzepove 4-5 ljudi.

Sto se tice ljudi sa vlasti i pri vlasti njima je nikad bolje. 2000te su bili najobicnija sirotinja. U imovinskim kartama za izbore 2000te su prijavljivali pola garaze, tetkin kauc, cetvrtinu vikendice na Kosmaju/Avali i slicno. Danas su svi oni uglavnom na Dedinju u vilama od po 300 i vise kvadrata vrednosti 2 miliona i vise eura. Jugice, kadete i keceve koje su nekada vozili su zamenili BMW 7micama, Audi Osmicama i Mercedes ML-ovima. Od nekada iscepanih koznih jakni uskocili su u odela marke Prada, Armani i Versaci. Nekada su letovali na crnogorskom primorju ili na Adi Ciganliji a danas letuju na Kubi, Arubi, Maldivima, Sejselima, Mikonosu, Sardiniji, Majorci.

Sebi su razrezali carevske apanaze . Primaju od 1500 do 5000 eura za svoja clanstva u skupstinama, upravnim odborima i raznim komisijama. Oni za jedan mesec zarade cifru za koju obican gradjanin radi od 1 do 2 godine.

Stanje u privredi:

- desila se privatizacija
- ogromnu vecinu firmi su kupili kriminalci, tajkuni i ljudi u vlasti i pri vlasti
- sve ono sto su nekada gradili nasi roditelji i sto je pripadalo svima nama sada pripada raznim Limunima, Peconijima, Miskovicima, Kosticima i ostalim mafijasima i kriminalcima, finansijerima stranaka na vlasti.

Krajnji zakljucak:

- 7 godina nakon "demokratskih promena" vecina gradjana zivi mnogo losije nego tada a ljudi u vlasti i pri vlasti zive bolje nego ikada pre.
 
2000te rezim koji je tada dosao na vlast nam je obecao ukidanje viza za Evropsku Uniju u roku od godinu dana i pristup evropskoj uniji u roku od 3 godine.

Danas je 2007 godina od ukidanja viza se nije nista desilo, a u Evropsku Uniju cemo uci mozda 2025. Mozda.

2000te nam nisu trebale vize za Rumuniju, Madjarsku, Bugarsku, Maltu, Kipar - a danas nam trebaju.

Nijedna drzava sem Hrvatske nam od 2000te do danas nije ukinula vizni rezim.
 

Back
Top