Sve sto je Harman rekao ja isto govorim. Bukvalno je Harman rekao da su stari evropljani stari Srbi kreatori civilizacije tj. "Dunavci". Sta tu nije jasno?
Masala je negirao Harmana i tvrdio da je "vincansko" pismo protopismo i skrabotine.
Ti si se vise puta pozivao na masalu, pa sam pomislio da ti je veci autoritet od Harman i ostalih legitimnih naucnika.
Ama nije to Harman rekao. Inspirisao si me da pročitam par Harmanovih članaka i dve knjige sam uzeo i moram priznati da su izuzetno fascinantne. Ovo mi je reakcija bila dok sam čitao:
Samo, meni se ne sviđa Harmanov pristup sasvim. Bliža mi je Vinova rezervisanost, iz više razloga. Vreme će pokazati koliko je Harman u pravu; bilo bi lepo da jeste i ukolio bi se našli pametni ljudi u Srbiji da zainteresuju svet po toj temi. No, ono zbog čega sam skeptičan i smatram da prema Harmanu treba održati zdrav razum jeste što mi se čini da postoji značajani uticaj levičarsko-feminističke literature, što poentira i u onom intervjuu, insistirajući na socijalnoj pravdi, jednakosti koja je gotovo sa marksisitičkim prizvukom i rodnoj ravnopravnosti koja zapravo uzdiže žene na nešto viši položaj od jačeg pola. Kada tvrdi da su žene bile organizatori dunavske rečne trgovine, baš mi je izgledalo preterano.

Da ni ne pominjemo celu poruku ka tome da bi EU trebalo objediniti u jedinstvenu republiku (dakle ne ni saveznu državu) jer su nacije i političke granice, po Harmanovom shvatanju, stvar prošlosti. Sve to kod mene stvara utisak jedne evrounijatske agende sa ciljem da se kolevka civilizacije izmesti sa područja Starog istoka; zone verskih i dr. ratova, sa ISIS-om, Irakom, Palestincima, itd...na evropsko tlo. Uz to treba imati na umu i celi kontekst potrebe integrisanja celog Balkanskog poluostrva (kao upravo rečene kolevke
dunavske ili
staroevropske civilizacije) u okrilje evropske zajednice.
To ne znači da ja smatram da je Harman
nužno negde pogrešio (ili skoro igde) i da je vođen samo političkim motivima (a motivi za neki rad ne znače ni da su rezultati neupotrebljivi, koliko god put bio eventualno kompromitujući) ali treba sve uzeti zbog rečenog sa, kako kažu ono,
grain of salt. Duh evroljublja (
ali i evropske izvrsnosti, odnosno superiornosti) provejava kroz sve što Harman piše, ali ja ne bih bio toliko izričit da izvučem sumnje izrečene u prethodnom pasusu da
on sam nije po pitanju tih svojih političkih ubeđenja sasvim otvoren. U tom smislu, Harmanov rad kao da diše u izvesnoj meri slično jednom delu opusa Žaka le Gofa.
Ja znam da će ovakve stvari biti, kao što i treba da budu, posebno interesantne ljudima u Srbiji i regionu, a posebno autohtonistima (bez obzira da li govorimo o rumunskim, mađarskim, srpskim ili kojim god) ali treba održavati dozu prisebnosti da se ne bi upalo u neku zamku (pa posle bile nužne silne godine da se nešto ispravi; neke teze Luja Margetića koje su išle u smeru hipoteze o seobi Hrvata na Balkan u IX st. najidiličniji su primer koliko štetno može da bude nešto kada se nekritički i bez šireg konteksta usvoji).