Blogovi

O veliki rođače, najbliži ujače, Kupcu crvenog moskviča, Daira, puške i železnice. Gde si onda k'o nekada? Gde si onda i da'l se sećaš Šta si govorio nekada? A govorio si mudro satima Dok smo gledali filmove sa ženom Dok smo se igrali dedinim aparatima Dok smo ispijali napitke sa penom. Govorio si mudro danima Dok smo zidali sve one kućerine Dok smo davali poslove variocima Dok smo malterisali gradske zidine. Govorio si mudro godinama Dok smo živeli od rođendana do rođendana Dok smo se razbacivali parama samo na svadbama Dok smo k'o sumanuti bežali od bolnica i sahrana. Gde si onda i da'l se sećaš Da si se u svoju ljubav kleo Da si nas ko svoju decu voleo Da bi nas svagda u svoju kuću primio Od svakog zla odbranio i najboljim...
Nemam razloga da se jutrima budim Sve što je bilo moje davno prodano je Znam da svakim snom sve više ludim Zatvori se već jednom draga grobnice. Bilo je dana kada sam lagao sebe Da će mi nosnice puniti zvezdani prah Bilo je godina kada nisam znao za tebe Grobnice draga krala si mi dah po dah. Bili su tu neki ljudi i neke stvari I sve je možda i imalo života znak Ali se radilo o velikoj prevari Koju su zvali borba za opstanak. Bio je tu neki osmeh i neka radost I neke su note pogađale srca nit Dok me je kradom ganjala propast koja je trebalo da bude samo mit. Bio sam glup i lakoveran Voleo sam neizmerno ceo svet Dok sam za tebe prikovan Čekao da ispunim lažni zavet. Jer predstavila si se tako milo U taj tren zanemeo sam slep...
Bio si sasvim običan radnik: tegljač, lopatar il' nešto još niže, A izdavao si se za velikana, nekog ko je od Tita za stepen više. Imao si plavu uniformu koju ti je žena lickala svakog dana, I magacinske cipele koje ti je ćerka glancala uz pretnju batinama. Imao si još i mantil sa zlatnim kopčama, oficirsku kapu i rukavice, Vozio si zelenog fiću i motore sa korpama a u njima komšijske balavice. Spavao si svakog popodneva i tada baš niko nije smeo da pisne, Gledali su te k'o boga upijajući užegli dah sa tvoje krive donje usne. Pušio si tajno cigarilose i pio si javno pivo u ogromnim količinama, Gajbe si stalno kupovao pod izgovorom da su namenjene gostima. Pio si još i kuvanu rakiju, mlado vino, sok od višnje i čaj od lipe, Sušio...
Juče još na izvoru odabranih pih, Među bogovima drevnim bih. Zvezde mi sve naklonjene, Sreća mi se uselila u gene, Letim, verujem, pevam, Živim ono što snivam. Danas još ima nade pomislih, Dok osmehom suzu skrih. Tvoje reči dvosmislene Čine da mi srce vene, Ponirem, verujem, kličem Dok duševno dno dotičem. Sutra još jedno ja hteo bih, Al’ moj je glas suviše tih, Samo crvi oko mene I tek po neke sene Duha prognanog Srca prostreljenog Čela probodenog Mozga prolupalog Tela progorelog Lica progonjenog Talenta prosutog Projekta propalog Života propuštenog Života promašenog Za tebe proneverenog Za tebe i za tobom prolivenog.
Kad sve sručeno je na sve ono sanjano, Udari strujni meni neosetni Udari gromni meni neprimetni, A face tvoje još rane mi sole A pretnje tvoje ipak bole – Nema me. Kad sve bačeno je na sve ono uzvišeno, Ubodi sečiva silno željeni Ujedi zveri stalno gošćeni, A glas tvoj u srce probada A pogled tvoj razara – Nema me. Kad sve prosuto je na sve ono voljeno, Ugrizi otrovni meni lekoviti Ugrizi smrtni meni daroviti, A dah tvoj deo po deo otkida A dodir tvoj nepovratno ubija – Nema me. Jer tvoje su maske redom sve popadale I svi ste u svemu zajedno od iskona Meni su samo neke male Iskre od ničega dopale Tek tol'ko da se kaže To je nekad bila ona.
Izgnan od svih Prognan od svega Lutam gradom Sa nožem u utrobi Ne osećam bol Samo beskraj očaja Tragove moje krvi Uklanjaju perači Istoga časa Efikasna služba Beznadežan slučaj Ostajem neprimetan I vruć Zašto još nisam mrtav Čemu vam služim Raštimovan Raskomadan Rasut Sa svetskim teretom na leđima Sve sam kontejnere obišao Pod svim nadvožnjacima bio Proterali me beskućnici Kamenovale skitnice Prodali prosjaci Nigde ne pripadam Nigde se ne uklapam Pogrešno vreme Pogrešno mesto Izgnan od svih Prognan od svega Lutam ulicama I vremenskim hodnicima Dan jednako noć Kasno za pomoć Ni smrt me neće Kapljice moje krvi Pijuckaju insekti Uživancija i zujanje Na svim nivoima U svim kućama Posle moje propasti I vašeg trijumfa Ipak me boli Prevaren...
Hodam iako stojim u danu mrtvom od bola Čekaju me na stanici tvojoj ona crna kola. Pričam iako ćutim u vazduhu ledenom od straha Posluži svim gostima malo od mog duševnog praha. Hodam iako ležim u noći otrovnoj od očaja Čeka me na gozbi tvojoj ona što se zove kao ja. Pričam iako ćutim u sobi manjoj od groba Nek svaki gost od mojih ideja po malo proba. Hodam iako udove nemam. Ćutim iako šta da kažem imam. Zabavljajte se u gluposti naučene radosti Sladite se na mom silovanju prošlosti Smejte se i pevajte I sve moje već sutra zaboravite.
APEL Sad znam da nije do mene I da ćete me pozvati Kad vi smatrate da je vreme Ali teško je mrtvom živeti I pred svetom glumatati Ljubav, sreću, ushićenje Kad ti ni do čega nije stalo Kad prezireš i veliko i malo Kad imaš želju da ubiješ Sve što vidiš Sve što takneš Sve što znaš I ono što ne znaš Zato pređimo na stvar Imam samo sebe na dar Dajem krv, srce i glavu Sve što umem i znam I sve sledeće živote I što god da vam se prohte Samo da nestanem onako I to što pre I to što jače K'o da me nikad nije ni bilo Da se nespojivo raspadnem I nikad više Sa vama ne sastanem
OTKRIVENjE TROJEDINOG BOGA To je ono čemu uči i sv. Simeon Novi Bogoslov. U svojim himnama, on opet i opet tvrdi da čovek koji je zadobio oboženje gledajući nestvorenu (netvarnu) svetlost, zadobija i otkrivenje Trojedinog Boga. Budući u sozercanju (viđenju), svetitelji ne mešaju ipostasne atribute. Činjenica da je latinsko predanje došlo do tačke mešanja tih ipostasnih atributa i do učenja da Sveti Duh ishodi i od Sina, jasno ukazuje da u njemu ne postoji empirijsko bogoslovlje. Latinsko predanje govori i o stvorenoj (tvarnoj) blagodati, a što je činjenica koja ukazuje da tu ne postoji opit blagodati Božije. Naime, kada čovek zadobije opit poznanja Boga, on tada vrlo dobro razume da je blagodat nestvorena. Bez tog opita ne može da...
CAJ ZA SVEKRVU Jednom davno,devojka po imenu Li –Li se udala i otisla da zivi kod supruga i njegove majke. Za veoma kratko vreme Li-Li je shvatila da nikako nece uspeti da se slozi sa svojom svekrvom. Njihovo ponasanje je bilo toliko razlicito da se Li-Li jako ljutila zbog mnogih svekrvinih navika na sta je svekrva uglavnom odgovarala kritikom. Prolazili su dani i meseci… Li-Li i njena svekrva nikako nisu prestajale da se raspravljaju i svadjaju. Medjutim cinjenica da je Li-Li,shodno staroj kineskoj tradiciji,bila duzna pokoravati se svekrvi i ispunjavati njene prohteve,dodatno je otezavala situaciju. Zbog svih tih svadja i nesreca u kuci muz i sin njihov je jako patio. Na kraju Li-Li vise nije imala snage da izdrzi losu narav i...
Imaju ruzni repati sumski misevi podmukao, prljav kao i oni, nacin da ubiju bor, tog plemenitog starog ratnika, kojem ni stene ni gromovi nisu mogli nauditi. Izgrizu mu koru pri dnu, oko celog stabla, i on se lagano osusi-umre od gladi. Podseca li vas to na nesto?
Vagina i okolina
Kako je drugačije nazvati nego njeno veličanstvo VAGINA. Ako išta ima uticaj na život to je ona. Slike su preuzete sa http://www.illustratedvagina.com da podrže diskusiju ukoliko je bude bilo. U mom život sam imao dosta drugarica i prijateljica ali sa njom su mi druženja bila najugodnija.Tepao sam joj,mazio je...priznajem Ethnic genitalia - Caucasian/White Ethnic genitalia - Hispanic/Latino Ethnic genitalia - Asian Ethnic genitalia - African/Black
"TOCIONICA DUSA" U jednoj dalekoj zemlji, mnogima nepoznatoj,postoji krcma pod nazivom " Tocionica dusa". Ljudi tu uglavnom,greskom svrate,nanese ih put dok izgubljeni lutaju trazeci srodnu dusu. Lakomisleni kakvi jesu,naziv krcme shvate kao markentiski potez i cak im se takva i dopadne. Povrsni kakvi jesu,u svojoj izgubljenosti ne razmisljaju o tome gde ih je to put naneo. Zeljni odmora i osvezenja,teskim korakom razocarenja ulaze u krcmu i narucuju hladnu casu najboljeg vina. Nekad,promrzli,najbolje kuvano vino cije poreklo vide u bujnoj konobarici,koja im osmehom uvek pozeli dobrodoslicu. Zaboravljaju da je vino pice bogova i zedno ga iskape u jednom gutljaju,dolivajuci u sebe dusu nepoznatog porekla. Samo za trenutak uspeju...
MUSKOST I OKOLINA
Moja omiljena tema – muškarac. Ovoga puta baviću se muškarčevom muškošću.:), i to ne bilo kakvom, već srpskim modelom muškosti.:) Ako niste znali muškost ima genetiku, veru, rasu, karakter, tradiciju, podneblje, ekonomiju… Al’ nekako ovu srpsku obožavam! Morate priznati da je opšta biološka muškost u interakciji sa tradicijom i mentalitetom našeg naroda, posebna. Tako bar kažu neki tamo naši prijatelji i oni koji to nisu. Po definiciji muškost predstavlja posedovanje muških kvaliteta – polna, psihička, antropofizička i hormonska. Muškost postoji zbog nas žena (opet ne možete bez nas) odnosno ženskih principa. Muškost stvara muška seksualnost, deluje u postupcima tokom svakodnevnog života. Da krenemo od srpske nesloge koja se stalno...
D U S E
Nisam znala ni da postojis, Negde daleko... Ni slutila nisam da i mene Ceka tamo neko... I sretna se budim Svakog novog jutra, Natopljena nadom Za neko bolje sutra. Oko tvoga vrata Ruke moje zaigrale, Besmrtnost proleca Oci budne odsanjale... I prepletose se sudbine nase, Ko isprepletane zice Od kaveza iz koga zarobljene Reci izlecu ko ptice. I ceo svemir cudesno svetluca Od nekih uzavrelih naboja To duse gore su se izmesale, Moja i tvoja....
HOMOLJSKI MOTIVI
Smotra izvornog narodnog stvaralaštva osnovana je 1968. godine. Ovo je jedna od najstarijih kulturno – turističkih manifestacija u Srbiji. Na smotri se prikazuje izvorna narodna igra i pesma, i narodni običaji Zvižda i Homolja, kao i drugih krajeva Srbije. Smotra se održava svake godine, poslednje nedelje u mesecu maju u Kučevu
Mesec ko zreli suncokret U žitu zlatom obasjan Tako ni rum ne opija Ko ova noć pred đurđevdan U meni zvone damari Ko teška zvona svečarka Kao da traži pobunu Sputana duša bećarska. Samo ne traži izgovor, Kad nešto želim neću stati, Nisam od onih što izgube, A onda traže da se vrati. Probudi se i uz mene, priljubi se I pusti sve, udahni proleće Poslušaj zov duboki, iskonski, Ko pupoljak kad se pred zoru otvori.
~Jer volim te~
Volim te Svakim danom sve vise Svakim minutom zivota svoga Volim te... Volim te Drhtajem tela osecam Kada si blizu,predosecam Volim te... Milion zelja vredan si Sva blaga sveta ne Trebas mi ti Jer,volim te...:heart: Oprosti mi smelost Da u snove ti udjem U srce zavirim Sta cu,kad volim te... I sve te kise su moje I sve te duge su tvoje I sve pesme su nase Zato sto volim te... Mirise cvetnoga maja Vetrove varljivog oktobra Snegove hladnog decembra Tvoji su,poklanjam ti sve ~~~Jer,volim te~~~:heart:
Pa dobro, čuo sam ja i prije za Mariju Šerifović. Pobjedila je na Evroviziji, i tako to. Čini mi se da je imala i neke političke gafove, šta li. Pričali su o njenoj seksualnoj orjentaciji neki. Šta da vam kažem, mislim da u njenom slučaju, na izvjestan način, treba imati i obzira-pitanje je ko je bi muško tu nešto sa njom i htjelo..onako, sama od sebe je nekako nedefinisana. Mož` bit` da udje, a mož` bit i da ne udje. Elem, mene je tu bilo iznenadilo sljedeće-njena pjesma na Evroviziji, Molitva, meni je bila sasvim ok. K`o da nije za Evrovizije. Nisam neki fan takve vrste muzike, ali cijenim da tu pjesmu moze da slusa svako kome je uopšte do muzike stalo. Molitva je sigurno jako lijepo predstavila Srbiju u Evropi, ne samo zato jer je...
MOZDA NEKAD
U snovima zivim U slobodi svoga dvorca iz bajke Zatocena...okovana lancima... Okruzena znancima, Neznancima i strancima... Hocu da drugujem s tobom,sa pesmom, Satkanom od niti srece. Povedi me negde, U mislima bar,sa sobom u setnju... Da ne osetim tuge pretnju... Nosi me vihor zelja, Mirisnih nadanja Bez tuge i bez stradanja. I mir me zove U vidike nove i slapove... Osecam spokojstvo duse... I ne dam da mi ovu tvrdjavu sruse! Utanjam budna u mirise Tajni neslucenih, A ispred nas prostor mnogih dodira I reci neizrecenih. Vidim te u sveze sutone i jutra I tu si pored mene U svako novo sutra... Disu mi vidici natopljeni tobom, Volim te toliko Da ne znam sta bih sa samom sobom! Cekas me... Govorimo kao u horu Utesne reci... Tvoj dodir i...
помислих: ако умирим таласе и растерам птице ако зауставим сузе времена само на трен можда ће када буде слетела да се огледа нежна као лахор у крошњама испод зеленог огледала мога језера испод латица локвања којима сам га окитио испод бескрајног плаветнила боје њених капака испод шаренила облутака којима се украсила испод вијугавих трава заводољивих као њене веђе испод корала испод сенки испод заробљених снова испод сећања испод ромора кише на мојој обали испод заборава... пожелети да моје воде буду њена свадбена постеља
крст у мојим грудима на леђа је заривен утиснут од круне бодољи црвен молитвом тањен и уздржањем остављен да га Његовим ликом умивам сузама својим обливам губим и раскивам као бесцен благо од страсти сакривам свима што га траже у срцу откривам душу да сачувам небу се обећам
Kako da znaš ako ne pokušaš da sagneš glavu i slušaš, zatvorenih očiju od svetske vreve, jezikom bez osude i smeha, sam sa sobom i pred Bogom? Dok se jalovim stidom, adamovskim, pokrivaš, neće ti biti dato da saznaš koliko je širok dlan Božiji i premudri sudovi Njegovi. Ako sa Drveta znanja ne skočiš i blato svog greha u Krvi Gospodnjoj ne očistiš, kako ćeš znati ko si i koliko vrediš? Tvoja je cena previsoka i vredna je tog skoka, jer silaskom sa lažne visine, uranjaš u u svoje dubine, u čežnji da spoznaš istinskog Čoveka, otkrićeš Njega kako te čeka, Pastira blagog, od pamtiveka.
Када би ти једном само Иза мог осмеха Видео мене Једном само Када би се загледао У вео којим кријем лице Једном само Открио своје срце И престао речима ко калаузом Да обијаш катанце моје душе Видео би да сам давно отишла Огрнута ћутањем као тугом За трагом стопала Његових Остављених у песку
Imaju ruzni,repati sumski misevi podmukao nacin da ubiju bor, tog plemenitog starog ratnika, kojem ni stene ni gromovi nisu mogli nauditi. Izgrizu mu koru pri dnu, oko celog stabla, i on se lagano osusi-umre od gladi. Podseca li vas to na nesto?
Прича о птици Беше једном једна птица. И беше украшена паром савршених крила и светлуцавим,шареним и чудесним перјем. Најзад,беше створена да лети слободно на небу,и да радује свакога ко би је посматрао. Једног дана,једна жена виде птицу и заљуби се у њу. Посматраше њен лет уста отворених од чуда,док јој је срце брзо лупало а очи сјајиле од узбуђења. Позва је да лете заједно,и путоваше небом у потпуном складу. Жена се дивила,обожавала и славила птицу. Али онда помисли: можда птица жели да упозна далеке планине? И жена се уплаши! Уплаши се да се никад неће осећати исто с неком другом птицом. И осети љубомору на способност летења које је птица имала. И осети се усамљеном. И помисли:„Спремићу замку.Чим се птица следећи пут...
Back
Top