Blogovi

ČEKAJUĆI VREME
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci) ČEKAJUĆI VREME Vreme niko ne voli. Kada čekaš sporo ide Kad ne čekaš prebrzo je. Neuhvatljivo Nekontrolisano Bez gazde i dizgina Kao crna pomrčina Samo guta bez povratka. Čak i vazduh, čak i voda Jednom s planete nestaće Samo vreme nikad neće. Vreme je kao oblak Uvek leti a nikad ne sleti Kroz telo ti prolazi I neznano nekud odlazi Nikad ne zastane Nikad ne pogleda Ma makar samo da...
UGRIZI
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci) UGRIZI Kada nisi tu Kad razdaljine nas dele Zagrli me mišlju svojom Nek doplovi tad do mene Da zagrli sve moje želje I sve što vidim izgledaće belje. Zagrli me natenane Dok ti želja mis’o kali Zagrli me tako jako Da osetim čak odavde Kako strast mi teče snagom I borim se s mojim vragom. Zagrli me…..znaš onako Da osetim medj’ grudima Da lagano dah ti klizi I slobodno..... Slobodno me za...
Okani se mojih misli mojih želja izmorenih ne teraj me da te sanjam i očiju otvorenih Smiluj se na moju čežnju ne laži joj nadu njenu ne teraj me da te želim već sto puta prežaljenu Okani se mojih snova ne laži ih starom srećom ne daj da se više budim svakog jutra s tugom većom Ostavi mi malo nade da i za mene sutra postoji da ne ostanem zatočen večno u tim očima tvojim Milan Višnjić
... Neron Rim kad zapali kako ne pomisli taj i takav Rim uvijek će da hvali ...ako se na Jelisej-poljima nadjemo prvo moramo pomisliti da li smo tu pripadnici da li cemo umjeti u tom vrtlogu zadate ljepote da se snadjemo ...možda spava ili sanja na borovim barkama neka duga putovanja ali sigurno ne pljuvanja i razaranja ...dosta je Neron_a bilo ali i rušite da bi se bolje gradilo... ...
Iza Vela
Jos jedna dusa nestade,a taj bol ne prestaje kao zastori predstave koji maglom ruse bedeme gledam da ne predje me duh proslosti sto stoji poput viteskog odraza starog soja koji broji tamne dane stare rane mlade sate,e moj brate da shvate to ne mogu sve te bezdusne prerije jer iako njima hodamo puste su i velike usna osmeh veli jer lepa rec ne preteruje i veruje u dobrotu i zivotu sto na nebu je grabe tudje kandze napred,al ponekad i nase jer bliskosti su mracne kad se posle svetla gase pa sve ostalo prasne i bukne u tom ludilu pukne u svom bunilu i unisti rec suvisnu iako nije glumac svako zeli da glumi u filmu tudjeg zivota i da poseti taj drugi um
rekao bih da mi imponuje, ali opet... kak bi rekli moji prijatelji, malo me strasi, kad vidim svoj blog pod tudjim imenom, a to nisam ja.... http://www.dodirnime.com/blog/view/id_110227/title_disanje/ http://www.dodirnime.com/blog/view/id_110229/title_branko-miljkovic../ .... Prosto ne verujem!:think:
To je to. Razmišljam dugo kako prodrmati stvari. Ljudi u osnovi ne reaguju, ali kad im se najebete majke-o da. Problem ekonomije jeste u tome što nismo bogovi. Jednostavno, ne možete da budete sami sebi dovoljni, pa morate da stupite u interakciju sa drugim ljudima. Stvarno morate. Koliko god da ste sjajan pronalazač, koliko god se trudili čitavog života da ne zavisite od drugih-zavisite. Morate nekom da prodate taj patent, morate da platite račune. Vi prenosite jasnu poruku: kupi bre to, kupi od mene, hoću pare. http://www.milkogrmusa.com/2011/02/ubi-me-politicka-korektnost-tako-bih.html
To je interesantna dilema. Dakle, da preciziramo situaciju: U emotivnoj ste vezi koja vam je sasvim ok. Prema tome, niste sami, niste u lošoj vezi, naprotiv: sve je cakum-pakum, koliko to može da bude u nekom uobičajenom smislu. Partner/ka vam je interesantan/interesantna, duhovit/a..ma bla bla, super vam je veza, a vi valjda najbolje znate kakva veza vam je super. A onda vam se pojavljuje varijanta da opalite nešto sa strane. Ili da budete opaljeni.
Ljubav je dosla Dosla i prosla prosla je jos jedna godina godina bez nase ljubavi Ljubav nasa lepa je bila Bila pa prosla kazemo oboje oboje je pamtimo pamtimo u lepom secanju Secanju na lepe dane dane provedene u zagrljaju zagrljaju, ljubavi, poljupcima poljupcima smo pricali Pricali ljubavne price price istinite istinite koliko i nasa ljubav Ljubav je bila prelepa prelepa i puna emocija emocija... lepih lepih naravno naravno i malo ljubomornih ljubomornih, jer bez njih ne bi, Ne bi bila prava a prava je morala da bude kad smo se tako... tako silno ljubili, voleli, grlili:)
- Opet si se snuždio? Da pogodim? Ona? - Otkud ti to da sam se snuždio? - Znamo se sto godina... Osećam te tvoje snuždene vibracije. - Koji si ti moron. A da probaš da se prijaviš Rusima ili Amerima kao ekstrasens, ili kako se već nazivaju ti likovi koji osećaju neopipljive stvari? - Razmišljao sam ja u tom pravcu, ali ne volim da me bodu iglama. Drugo je kad se ja bodem... - Da, drugo... I jednog dana će ti biti poslednje, ali to je tvoj izbor, sam si mi to milion puta rekao. - Moj izbor. Kao što je ona tvoj izbor i vidi šta radi od tebe... Nisam mu dao da govori dalje. Uleteo sam u pola rečenice, jer ovakvi razgovori su mi se smučili. Jeste da mi je to prijatelj od malih nogu, ali on i ja smo odavno postali dva sveta. - Hoćeš brat da...
Ljubav u talasima
Otisla je na putovanje, prvi dan na moru, spustila je kofere i umorno se bacila na krevet, ali se setila mora i odmah je htela da isproba novi kupaci kostim, u stvari i nije htela da isproba kupaci, vec da se seti, ljubavi stare. napolju je przilo sunce, nosila je torbu u kojoj su bile stvari za plazu sesir joj je bio na glavi, marama vezana oko struka leprsala je na povetarcu, osecao se miris mora, talasi su svirali svoju muziku, donosili su secanja, more, i njegove oci bile su takve, kao more, nije mogla zaboraviti plavog oka sjaj, uh, koliko je suza isplakala zbog njih. Talasi donosili su davno izgubljene snove, bas na toj obali, jedne veceri ostavila ga je, mesec je pricao dok je on cutao, rekao je: ne voli te...
„Увек држите Ваш ум, светао и јасан као пространо небо. Велики океан и највиши врх, празних мисли. Увек држите ваше тело испуњено светлошћу и топлотом. Испуните себе снагом мудрости и просветљења.“ „Сваки мајстор, без обзира на време или местo, чуо је позив и достигао хармонију са небом и земљом. Постоје многи путеви који воде на врх планине Фуџи, али постоји само један циљ - љубав.“ „Привреда је основа друштва. Када је економија стабилна, друштво се развија. Идеална економија комбинује духовно и материјално, а најбоља роба у трговини су искреност и љубав.“ Прочитај још...
Mnogi deca širom sveta svakoga dana marljivo vežbaju na gitari. Teško nam je i zamisliti koliko je vremena i truda bilo potrebno da bi ovi mali Severnokoreanci postigli taj nivo veštine. Poslušajte, pitanje da li će te biti u prilici čuti grupu ovakvih virtuoza koji su vrtićkog uzrasta.
Sta mislite, kakve vam sve misli mogu proleteti kroz glavu dok na pešačkom čekate zelenog čovečuljka da se upali? Većina nas konta "kad će vise zeleno", "zakasniću", "otegnuće mi se ruke od cegera", "uh sto smrdi dizel", "joj jes’ ova riba/macan do mene dobraaa/dobaaar", "vid' papana sto vozi besno vozilo"..itd, itd. I ja sam do danas slično kontao... sve do danas… Stojim na semaforu velike raskrsnice da pređem bulevar i zagledam se u semafor, očekujući da mi se pojavi mali zeleni koji mi garantuje bezbedan safari preko bulevara, koji inače služi kao trkalište svakojakih zaprezno/motornih vozila, jer polovinom tih vozila upravljaju konji i krave, zato napomenuh zaprežnih. Gledam ja njega, semafor, i pukne me feeling da i on gleda...
Аикидо је јапанска вештина замишљена као одбрана од непровоцираних напада. Не постоји напад што је јединствено међу вештинама одбране. У систему полуга, захвата, и бацања користи се енергија противника како би се савладао и контролисао. Аикидо слабе чини јаким а јаке племенитим и свесним своје снаге. Релативно је "скорашња" иновација унутар света борилачких вештина, он је наслеђе богатог културног и филозофског порекла. Створио га је Морихеи Уешиба ( 1883 – 1969 ) у Јапану. Наставите са читањем... Oсмишљен као мало место на интернету у циљу додатне едукације. Овде можете очекивати, пронаћи и научити понешто од свега везано за ову борилачку вештину. Пожељно је у складу са временом свраћати чешћe. Посетите нас
EH….LJUBAV
(priče o kerećim ljubavima) EH….LJUBAV On je stajao u travi na livadi koja je kao malena dolina zelenilom zvala.....mlad, lep, stasit. Ona je žurila da stigne....mlada, lepa, stasita. Stala je na bedem koji je oivičavao dolinu, istegla se, isprsila i potrčala njemu u susret. Sva se sijala na jesenjem suncu dok su noge jedva dodirivale travu. Trčala je najbrže što je mogla. On......čekao je i u deliću sekunde je prosto osetio da je došla iako joj je bio odrenut ledjima. Isprsio se, zategao i potrčao joj je u susret. Sav se sijao na jesenjem suncu dok su mu noge jedva dodirivale travu. Trčao je najbrže što je mogao. Sretoše se.....izljubiše se, obradovaše se jedno drugom.....prepoznaše svoju ljubav i nastaviše dalje preko zelene...
For what is a man what has he got If not himself then he has not To say the things he truly feels And not the words of one who kneels The record shows I took the blows And did it my way :cool:
Живот, Шта је то? Док не осетимо губитак нама блиске и драге особе, о животу и не размишљамо, не на начин на који би требало, све до трена док и наш живот не дође до неке границе где се питамо: где смо били ? Трен када ти цео живот пред очима прође, тада осетимо колико је лепо живети, дисати, и уживати у ономе што нам пружа тај исти живот који смо у неком делу сами или неко други својом непажњом, угрозили. Тај трен је кратак, јако ктарак траје пар секунди само или пар делића секунде, али са друге стране јако дуг, и када видиш слике живота пред очима и када схватиш где си био и шта ћеш пропустити, суза ти крене из ока а да ниси ни свестан тога. Они које то осете који доживе трен тај, цене животи у њему уживају на само њима познат...
boliš me, telo moje, boliš me. voliš me, punjena budalo, ne voliš me, voliš me. otkidam latice svetlosti da te smrt manje peče. prolećem kao stoleće. kao proleće ponad tebe tečem. boliš me. ne preboliš me. razboliš me. razbolim te. mrzim te. ne prebolim te. gorim te. a ogoliš me. goriš me. a ogolim te. volim te. stvorim. oborim. ne volim. volim te. otkidam lance vremena. o, veruj mi, u nas će grunuti topovi mržnje, i u ljubav urašće. a da li će zarasti to more ljubomore? moli me. otvori se. bori se. borim se. ne preboli me. M. A.
......tuga me uhvati kad od nje bježim kad trebam stići tamo gdje me nema a put je dug i nevrijeme se sprema ...tuga me uhvati i kad oprostim neispunjene molbe i kad izgubim traženja cilj ...tuga me uhvati kad shvatim za drage mi osobe kratak mi je f i t i lj... ...tuga me ne pušta kad me dio mene pokrade to i nije tuga to je odlazak u iverje i komade...
ZAŠTO POSTOJE?
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci) ZAŠTO POSTOJE? Reči......zašto li postoje? reči...... sramežljive lajave i blesave smešne i šaljive strasne i prekrasne tužne i opore lažljive i strašljive iskrene i naivne reči.....postoje da kažu šta neko misli da kažu šta oseća se da kažu šta se misli da treba da se kaže da kažu i osećaj što svesno laže da.....za laži su reči kao stvorene da obmanu i da prevare, reči su tu...... da...
Ti

Ti

ti znas sve o meni ti bi me najbolje opisao ti bi me najlepse ljubio ti bi me najvise voleo Kad bi bio moj Ti bi me najbolje razumeo ti bi me podrzao ti bi me grlio Kad bi znao to Kako sad volis drugu kako sad grlis je kako sad ljubis je Kada bi samo znao ti bi me najbolje opisao ti bi me najlepse ljubio ti bi me najvise voleo Kad bi bio moj ili ne bi?
Oblaci
Zasto mi oblaci toliko lice na zivot...mogu biti leprsavi, plahi, mozemo ziveti u oblacima, mozemo njima jedriti, mozemo im se radovati i strahovati. Imam obicaj kada putujem da zagledam oblake i stvaram umom razne slike. Tako se razonodim kada je put dug i naporan. A onda mi tako svasta pada na pamet, kao hod po njima, pa u jednom trenutku cak i zamak vidim, a onda...onda dodju neki olujni, olovni oblaci i rasteraju mi zelju da zaronim duboko u njih i pustim krik koji stize i do samoga Boga...Dubina i visina nase svetlosti i tame je nekad mala a nekad velika, na nasu srecu nismo svesni ni jedne ni druge velicine. Ja verujem da se svako rodi srecan i dobar, a da ga vreme i okruzenje izvajaju. Isto kao nebo sa oblacima. Trudim se da...
Nakon pola 1, cime je dosao Boris - dobio sam brdo smsova od Krigerove cerke na jako losem ruskom.Nikako da se setim kako se ona zove, ali se secam njenog oca - moram da priznam da sam u seriji Otpisani najvise voleo Krigera - kako ga je glumio taj stariji gospodin pa to je za Zlatni Globus i ZLatnog Lava. Ne znam ko joj je dao moj telefon, ali ako se ispostavi da je to jedna od osoba na koju sumnjam - zavrsio je ne sa politikom - zavrsio je sa zivotom. Boris je prijatan gospodin, podseca me malo na Dimitrija : obojica su ljudi sa kojima bi mogao da pricas satima, al da niko nista konkretno ne kaze. Tako smo malo caskali i onda je u jednom momentu rekao nesto konkretno - RUCAK. Na posnom meniju biće tartar od brancina na "Ajzberg"...
Back
Top