
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
ZAŠTO POSTOJE?
Reči......zašto li postoje?
reči......
sramežljive
lajave i blesave
smešne i šaljive
strasne i prekrasne
tužne i opore
lažljive i strašljive
iskrene i naivne
reči.....postoje
da kažu šta neko misli
da kažu šta oseća se
da kažu šta se misli da treba da se kaže
da kažu i osećaj što svesno laže
da.....za laži su reči kao stvorene
da obmanu i da prevare,
reči su tu......
da kažu razočarenje i tugu
sreću i bol ako imaš da kažeš kom
ljubav i radost i da opišu dom
da......reči postoje
na žalost ili sreću
da sreću uvećaju
ili tugu smanje
bol zadaju
ili prevrat naprave
ljubav da okite
želje da ušiju u maleni džep kraj srca
a onda iz duše samo vrca
od govornika zavisi
kako će reči da slaže
i da li će njima da laže
ili će reči tugu da blaže
kada im se prilika ukaže
da li će da lome ili će da snaže.
Reči su emocija ili namera
Zavisi ko piše, zavisi ko čita
Zavisi ko kaže a ko sluša
Samo onaj ko kaže
Samo onaj ko piše
Ne može od sopstvenih reći pobeći.
PS Kada bi sve reči mogle biti kao ove note.....ali nisu

PSPS Dobro vam jutro.......i mnogo lepih reči želim