Blogovi

Psovka posle katastrofe
“Poslednji čovek na Zemlji sedeo je sam u sobi. Neko je pokucao na vrata.“ (Frederick Brown) “Ljudi moj...“ ”Nema više ljudi.“ ”Znam.“ “Zemljina os pukla je uzduž i nije bilo spasa. Ovaj razgovor je poslednji odjek poslednjeg sna poslednjeg čoveka na Zemlji.“ “Onog što je sedeo sam u sobi?“ ”Da, tog...“ ”Kako je mogao sedeti i spavati?“ ”Još uvek to čini. Nizak krvni pritisak, čak i dok traje ovakva jedna katastrofa...“ “Sedeo je, dakle. Pa je neko pokucao na vrata.“ ”Nije niko pokucao, bilo je to potpuno bezrazložno buđenje nade u jednoj posve beznadežnoj situaciji.“ ”Možda je nešto pokucalo na vrata.“ “Nešto ne kuca na vrata.“ ”Možda kiša.“ ”Možda vetar...“ ”Oglašava svadbu, he he...“ ”I evo ga: poslednji smeh!...“...
Sokrat je važio za velikog mudraca a ovo je priča o prijateljstvu. Jednog dana potraži neki čovek Sokrata i reče mu: -Znaš li šta sam sve čuo o tvom prijatelju? -Trenutak, odgovori Sokrat. Pre nego mi ispričaš voleo bih da prodeš jedan brzi test: jesi li to što mi želis reći prosejao kroz tri sita? -Tri sita? -Da, odgovori Sokrat. Pre nego ispričaš neke stvari o drugome, dobro je da uzmeš malo vremena i proseješ ono sto želis reći. To zovam test od tri sita! Prvo je sito Istine. Jesi li proverio da je istinito ono što mi želiš ispričati? -Ne, pa i nisam. Nisam video samo sam čuo kako pričaju. -Dobro! Ne znaš dakle je li to istina. Probajmo ponovo: pokušajmo prosejati drugačije, sada ćemo uzeti sito Dobrote. Ono što mi želiš ispričati o...
Paradoks našeg vremena kroz istoriju je da imamo veće zgrade, ali kraće živce, šire puteve, ali uža gledišta. Trošimo više, ali imamo manje, kupujemo više, ali uživamo manje. Imamo veće kuće i manje porodice, više pogodnosti, ali manje vremena. Imamo više diploma, ali manje razuma, više znanja, ali manje rasuđivanja, više stručnjaka, ali ipak više problema, više medicine, ali manje zdravlja. Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nesmotreno, smejemo se premalo, vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno ležemo, ustajemo previše umorni,čitamo premalo, gledamo TV previše i molimo se retko. Umnogostručili smo naše imetke, ali smanjili svoje vrednosti. Govorimo previše, volimo preretko i mrzimo prečesto. Naučili smo kako da...
Неком изврнутом логиком Хокинг се узима као оличење мудрости које треба питати о свему, па и о ономе о чему филозофи меленијумима размишљају. Закључке које су филозофи извели склањамо на страну и питамо Хокинга шта је живот и шта нас чека после смрти. Одговори о суштини живота и егзистенцији после смрти налазе се код филозофа, не код научника. Научници се држе свог емпиријског научног метода који је утемељен на реализму и у својој области истражвања је сасвим задовољавајући, што технолошко доба и доказује. Међутим, питања суштине света и живота нису у домену научног метода. Хокинг је у праву у вези наивне религијске представе раја и пакла, али је далеко од суптилнијег знања које заправо стоји иза тих представа. Једно је егзотеријска...
Imao sam jednu ljubav, u spomenaru mi ostala zapisana. I ne čitam ja njega davno već više, ne verujem da i postoji još negde. Ali na onu stranicu trideset i četvrtu ... uvek, uvek mi se on otvori tačno. Ne znam da li je misao ostala kodirana. Ko bi čoveka takvog mogao znati. Uvek mi je ta strana pred očima. Reči zapisane nekim tamnim mastilom. Čitam i sad i oči mi se polako magle: ,,probijati se kroz život bez ljubavi je isto što i biti živ mrtvac,, p.s. ...njeno sunce života je prerano zašlo,... u trideset i četvrtoj godini...
Celog sam zivota mastao, Sanjao o tebi, kroz raznanorazna stanja prolazio, Jedan deo mene i dalje zeli da veruje da postojis tamo negde, Mastam da cu pronaci tebe, Negde gde se sunce radja iza pucine kakvog mora, Ili iza kakvog plniskog proplanka, Jos samo ovaj kilometar,jos samo koji pedalj, I nadam se da ce procitati negde ovaj redak, I da ces shvatiti da su svi pre mene bili samo usputne stanice, Do konacnog odredista,krajnje destinacije.....zvane mene... Zelim da se budim kraj tebe, Zelim da zapamtim svaku liniju tvog tela, Svaku boru tvoga cela, Svaku grimasu lica tvog, Bilo tuznog,srecnog ili zamisljenog.... Da kraj mene iskusis sve cari zabranjene, Da kraj mene nadjes i ti sebe, Mozda jednog dana se i sretnemo, I jedno u drugo...
HTEO SAM
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci) Šta vidim kad zavirim u mušku dušu….isto a različito HTEO SAM Hteo sam da napišem pesmu O tebi...za tebe.. Ne za nas.... Jer nas nema Ti si samo zamišljena moja sirena Morem dok lutam želja i htenja Lik me tvoj doziva U zagrljaj priziva Željo zamišljena. Hteo sam da napišem pesmu I da ti je dam Dok je čitaš da te gledam Oči ti se šire nevericom ljubavi Osmeh ti titra izmedju jagodica...
Bilo jednom jedno drvo… Dobro drvo, puno ljubavi za jednog malog dečaka. Dečak je dolazio svakoga dana i vredno sakupljao opalo lišće. I isplevši lisnatu krunu, zamišljao je da je šumski kralj. Peo bi se uz stablo Dobrog drveta i njihao se na njegovim granama. Jeo je njegove slatke plodove, jabuke. Dobro drvo i dečačić bi se ponekad igrali žmurke i kad bi se umorio, dečačić bi zaspao u senci drveta. Mali dečak je veoma voleo drvo. Zaista, voleo ga je i srcem i dušom. I Dobro drvo bilo je sretno. Ali, vreme je neumitno prolazilo… I dečak je odrastao. Dobro drvo je sada često ostajalo samo. A onda, jednog dana, dečak ponovo dođe i Dobro drvo mu reče: „Hajde, dečače, popni se na mene i poljuljaj se na mojim granama, najedi se mojih jabuka...
Život je večnosti tren Najčešće bude samo snen Njegovih varijanti svakojake teme U neprestanom traženju samo gubimo vreme. Život je neizrečena tajna Jedna kratka priča bajna Sve vreme pokušavaš da je se setiš I ne shvataš da ti u stvari letiš. Neprestano tražiš neki hlad Zaboraviš živeti dok si mlad Stalno tražiš neke stvari u poretku Ako ga ne živiš sad, umro si na početku.
Kako ste glupi kako s te tupi dragi moji nazovi drugari kako ste stali kako ste pali samoljupci nedokazani vi da merite žensku lepotu lepoti da udarate norme da krojite lepoti faktore joj kako ste hladni kako ste gladni kurjaka jama svi ko jedan isti čega ste gladni osioni vuci? Šta vas to u čopor tera? U svakoj ženi je sva lepota sveta ni život ih ne mazi baš mnogo bisera niska od od oka do duše a biserje ne javlja se često a još manje se pred svakog iznosi.
Muž i žena odu na odmor na jezero. Jednog jutra se muž vrati umoran od pecanja i odluči da odrema. Njegova žena, iako ne poznaje jezero, odluči da uzme čamac i da se provoza. Izvezla se nedaleko od obale, usidrila se i počela da čita knjigu. Dok je čitala, priđe joj lovočuvar u svom čamcu i obrati joj se: "Dobar dan, gospođo. Šta radite?" "Čitam knjigu", ona mu odgovara i misli: "Zar nije očigledno?". "Vi se nalazite u oblasti u kojoj je pecanje zabranjeno", kaže joj lovočuvar. "Žao mi je, ali ja ne pecam. Ja čitam." "Da, ali imate svu potrebnu opremu. Što se mene tiče, vi svakog trenutka možete da zabacite udicu. Moraću da vas privedem." "Ako to učinite, tužiću vas za seksualno zlostavljanje.", kaže mu žena. "Ali nisam vas ni...
Вања Вученовић: "МОНАРХ" ПРЕСУДИО КРАЉУ-мајкл џексон
Ако су још до јуче и постојале неке недоумице везане за мистериозну смрт краља попа, Мајкла Џексона, данас су све сумње и дефинитивно одгнане. Не, више се не може говорити о самоубиству, иако је уистину било (не) озбиљних медијских покушаја да се светска јавност у првим информацијама о трагичном крају "Петра Пана" вешто спинује у том правцу. Пошто је с једне стране "изграђен" у вечно младог "чаробног фрулаша" сумњивих моралних назора, својеврсног "свеца" постмодерне којем ће се клањати деца будућности у надолазећем "свету Недођије", ас друге стране зарадио довољно да би задовољио финансијске апетите оних који, у ствари, стоје иза експеримента "Џексон", поменути "велики мајстори иза завесе" су једном завек рекли - доста - и притиснули...
... Svratila sam samo na čas.. Nešto od jutros mi se nameće kao pitanje,nakon prošle noći : dokle ćemo imati one norme gde se prvo zaljubiš i onda patiš dok ne zaboraviš na ljubav i sex... A onda,slučajno se,onako u telesnoj strasti,u nekoj noći kresneš. Sve je to normalno,i potrebe su obostrane,ali ti to tako predstavljaš da u meni sve utrne od šoka i iznenadjenja. Nije baš uobičajeno da se ide ovim putem,ali zato i postoje pravila da bi se kršila. Zapravo,naprotiv : zaljubljivanje je samo varka,to je pogled kroz ružičaste naočare na nekoliko dana,nedelja,meseci. A onda neminovno nastupa razočarenje. Ma,sve ja to shvatam..ali molim te malo suptilnije to treba..sa malo vise osećanja. Osećanja...valjda to tako treba krstiti...
Тајна агенда Новог светског поретка: ЗАВЕРА "ОРИОН"
"Наша истраживачка група је уверена да су изграђени у САД и Русији тзв. НЛО-и који могу бити искоришћени за исценирани напад ванземаљаца на нашу планету. Наравно, медији ће одрадити све остало. С којим циљем? Када се развије мит о претњи међународног тероризма окренутог против великих сила, да ојачају своју економију ратовима, нарочито САД. За даљи свој просперитет требају новог непријатеља. Ратови са земље биће замењени ратовима у свемиру против ванземаљског агресора. "
.... Jutro će gramzivo odneti sve ako mu tajne poklone noći daš, al` pogled tvoj može pobediti dan samo ako umeš,samo ako znaš. Dodirni me ispod stola,kolenom nežno strast nikada ne priznaje kajanja, ona je poslednje oružje pred godinama koje nas polako vode u nestajanja. Ps. Ispredi iz svoje aorte života smaragdni konac trajanja i zašij naša naprsla mesta iz kojih nam drhte nadanja.... .....
Misao spora riječ gorka,opora smrznuta noć Janus hara vasionom starica u djevojčici sama sa sobom... Tako daleko, a tako blizu izmedju mene i mene djeteta i žene... Nebo visoko, a zemlja tvrda ne osjeća bol što nosi pad... Spava smrznuti grad Janus hara vasionom budna sam na oči ne dolazi san...
Juče, danas, sutra
Juče danas sutra Nek juče opet osvane sutra, nek spolja bude kao iznutra, nek ptice pesmu pevaju lako, i nek večito ostane tako. Juče je bilo savršen dan, juče je našlo samo svoj san, juče je sreća ubila čam, juče u sreći ne bejah sam. Obično danas prođe tek tako, ja od dosade nisam se mako, smor mi je bio da tražim više pa zato danas i pesmu pišem. Ipak ... tako nešto nikad ne biva, sutra se iza danas sakriva, a ja ću stati u red za sreću i kao juče sreću videću. Ako vam je danas bilo ružnije od juče skoro sam siguran da će sutra biti bolje od danas.:bye::bye::bye: U tom uverenju odlazim uskoro da spavam, a svim prijateljima i ljudima dobre volje želim laku noć i mirne snove.
Nevaljala
Nocas sam nevaljala hocu da se igram pridruzi mi se ne mogu sama.... Udji slobodno u moju sobu cekam te ne,ne pali svetlo pusti nek svetlost sveca obasja ti put Sedi na moj krevet poljubi me nezno... dozvoli da stavim povez na tvoje oci Trazi me, tu sam,osecas li miris moje koze? Da...to sam ja.... Moja kosa.. prodji rukom kroz nju Da,oci su mi sklopljene uzivam u tvojim dodirima mili... poznati ukus tvojih usana daj mi ih...da i taj nestasni jezik mmmm Osecam tvoj vreo dah na usima Molim? Da,tvoja sam duso... Gricni ih malo, poljubi,olizi... Nek tvoji prsti krenu dalje i usne i jezik tako..niz vrat... Cije srce lupa jace dragi? Tvoje ili moje? Oslusni, kucaju u istom ritmu, ritmu zelje... Kako imas divne ruke jake,a nezne...
Zamislite da se negde, nekada u nekom drštvu dogodilo ovako nešto: Okupilo se u jednoj kući nekoliko ljudi.To su bili ljudi akcije i poveo se odmah razgovor o savremenim problemima. Povela se reč o humanosti i o tome šta se pod tim podrazumeva. Jedan govornik je izrazio neka svoja shvatanja koja su bila veoma originalna. Njemu su se odlučno usprotivili. Ali od svih slušalaca koji su pratili izlaganje gospodina sa najoriginalnijim shvatanjem, najzanimljiviji je bio jedan koji je sedeo podalje i jednako ćutao, ali kome se na licu videlo da s nestrpljenjem očekuje da na njega dođe red – da i on istupi sa svojim govorom. Najzad, dok je gospodin sa najoriginalnijim shvatanjem upravo izlagao jednu svoju najoriginalniju primedbu, onaj...
-Nekada davno,živela jedna tužna devojka... -A zašto je bila tužna? -Polako, nemoj me odmah prekidati, sve ću da ti ispričam po redu.Zato što je bila usamljena i bez ikoga na svetu... -Jel ni mamu nije imala? -Nije imala nikog, sama samcita. Sedela jednog dana ta tužna devojka na obali sinjeg mora. -A zašto sinjeg,kad je more plavo? -Dobro-plavog mora, kad je ugleda Bog sa nebesa i sažali se na nju.Kako se ona igrala sa kamenčićima, on reši da jedan pretvori u kamen sreće. Iznenada, kamenčić koji je ona uzela, snažno je zasijao na njenom dlanu, lepše od bilo kog dragulja. -A ona? -Isprva se silno obradovala, ali je pomislila: možda ima još ovakvog čarobnog kamenja na plaži, pa je pažljivo spustila svoj i krenula da traži drugo. -I onda...
Jednom davno, sva ljudska osećanja i svi ljudski kvaliteti našli su se na jednom skrivenom mestu na Zemlji. Kada je Dosada zevnula treći put, Ludost je, uvek tako luda, predložila: Hajde da se igramo žmurke! Ko se najbolje sakrije, pobednik je među osećanjima! Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavši da prećuti zapitala.: Žmurke? Kakva je to igra? To je jedna igra -započela je da objašnjava Ludost-u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milion, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim, polazim u potragu, i koga zadnjeg pronađem, taj je pobednik. Entuzijazam je zaplesao, sledilo ga je Oduševljenje. Sreća je toliko skakala da je nagovorila na igru i Sumnju i Apatiju koje nikada ništa nije interesovalo. Ali nisu svi hteli...
Ovo je napisao Andz Roonez, čovjek koji je imao poseban dar: znao je reći vrlo mnogo mudrosti sa vrlo malo reči. Naučio sam... Najbolji školski čas je sediti na podu ispred nogu starije osobe. Naučio sam... Kada si zaljubljen, to se vidi. Naučio sam... Kada mi samo jedna osoba kaže "ulepšao si mi dan"... onda je moj dan nešto sasvim drugo. Naučio sam... Da je najmirniji osjećaj na svetu, kada ti dete zaspi u naručju. Naučio sam... Da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu. Naučio sam... Da nikada ne smeš reći ne poklonu od deteta. Naučio sam... Da se uvek možeš za nekoga moliti, kad se ne može pomoći na drugi način. Naučio sam... Da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahteva od tebe,uvek potreban prijatelj s kojim se možeš...
Ne nazivaj se siromašnim zato što ti se nisu ostvarili snovi; zaista je siromašan samo onaj koji nikada nije sanjao. Marie Ebner Ešenbah
Динарски Срби Национална свест и национална задаћа. — Значајно је да сви динарски Срби, од оних у северној Хрватској, на граници Крањске, па до скадарских Срба, познају најглавније догађаје из српске историје који се народним песмама и причама преносе с колена на колено. Представници осталих група, изузевши Србе панонског типа и, донекле, оне централнога типа, немају какве више представе о својој прошлости и народној судбини. Динарски су Срби потпуно и сви предани заједничкој ствари, готови на све жртве. Овај родољубиви жар није им дошао ни преко школа ни из књига. Једино се у Србији он развијао и ширио преко школа. У другим областима су, напротив, школе стојећи под туђинском управом покушавале, истина без успеха, да угуше...
Back
Top