Blogovi

. . . P R I M J E R...P R I M J E N E...P R I N C I P A...P R O J E K C I J E...U...3...K O R A K A . . . . Evo jedan mali primjer namjerne primjene Principa Projekcije: Danas, dok sam putovao od kuće do Cafe-a ... :), pomislio sam o parkingu. Onda sam veoma Svjesno načinio Projekciju u 3 koraka: Vidio sam mjesto gdje sam namjerio da parkiram auto ali sam vidio da je to mjesto već zauzeto. Naime, vidio sam da su na tom mjestu već parkirani radni automobili (kombii) koji pripadaju radnicima koji grade restoran upravo na tom ćošku ulice. Pa reći ćete to je onda i bilo predvidivo da ih tu nađem ili vidim, jer juče sam već vidio da se restoran gradi te je i za očekivati da će se radnici sa svojim kombiima i danas tamo pojaviti, parkirati...
SKORO SVI RIBOLOVI MAJSTORA KOVAČA Svinjaruša Opšte poznato je da majstor Kovač,kad nema bolju ideju gde bi se namestio,lovi smuđeve i jednim štapom soma,tamo u Panjevima kod Svinjaruše...Bara,barica,Svinjaruša,tik uz Dunav,više ne postoji,ali to ulegnuće i dalje svi tako zovu. Majstor je bio omladinac (Titov!Mada je to i tada ljuto negirao!)kad je u Svinjaruši,u bistroj barskoj vodi upecao na kedera poslednju štuku te bare!Pre toga je nekoliko puta gledao kako ta izgladnela štuka lovi,te vilinog konjica koji je sleteo na lokvanj,te muvu palu na vodu,a i žabicu koja je jedva umakla oštrom zubalu...Nije više imala ni jednog kedera u toj maloj bari...Kad je majstor Kovač zabacio pecaljku...
. Da li da odem ili ne, a ako odem da to i učinim,al` kada i gde? Da li da pored tebe ostanem ili da se izgubim i neka druga postanem? I šta da činim sad? Je li u tome stvar? I čudno mi je sve... Mogu ubediti sebe da to sa tobom više ne radim, nije mi nikakav problem... Al` ničem tamo gde se i ne sadim.. pa,jel`............. :malav: ....
Gledajući sebe, shvatam, da svi ljudi traže rešenje u nekom izlasku.Ceo život se spremaju na neki presudan korak.Ne shvataju da su hiljade, takvih istih, već drugi napravili a da do rešenja došli nisu.Ne učimo iz koraka drugih, nego bi smo mi da zakoračimo, kao večnost jedino na nas čeka i bez nas nikako ne može da počne.Čudna neka večnost, čak ni savršenstvo naše ne može da shvati.Sva je neka bez smisla i na nama nikako da se zaustavi.U svojoj jedinstvenosti čak ni sunce ne može da nas mimoiđe a večnost se igra i ne shvata da već kasni.A mi i dalje u razmišljanju korake koračamo, kuće gradimo, brakove tamo kao neke, filozofijom fiktivne ljubavi venčavane... Žurimo opet, hrlimo, misleći da smo nekom bitni.Ne prepoznavši svoju suštinu...
U trčanju niko nam ravan nije Života ovog niko da se napije U počćetku trčiš bez smisla A posle trčiš što te muka stisla. Trčiš da odrasteš i mudrost da te snađe Posle lepote nekog življenja su ti slađe Uživanja tog nekog nikad ti ne bude dosta Ne želiš tu primiti više ni jednog gosta. I mudrosti se nekad najedeš previše Stomak ti često užasnom težinom diše Tad trčanje na puženje neko više liči Ponašanje čoveku takvo ne priliči. Posle ti mladost pobegne u suprotnom pravcu Izmakne ona svakom, pa i najboljem lovcu Trčiš tako i pokušavaš sa smislom da se na početak vratiš Ako traga ostavio nisi, stranice života ne možeš da pratiš...
1. Одбаците све неважне бројеве, укључујући године, тежину и висину. Оставите докторима да брину о томе. За то их плаћамо. 2. Задржите само веселе пријатеље. Мрзовољни вас само вуку доле. (имајте ово на уму ако сте ви један од мрзовољних) 3. Наставите да учите: Научите више о компјутерима, занатима, баштованству, било чему. Никад не држите мозак незапослен. "Незапослен ум је ђавоља радионица." A име ђавола је Алцхајмерова болест! 4.. Уживајте у једноставним стварима. 5. Смејте се често, дуго и гласно. Смејте се док не останете без даха. И ако имате пријатеља који вас засмејава, проводите много, много времена са ЊИМ/ЊОМ. 6. Сузе се догађају: Поднесите, тугујте, и идите даље. Једина особа која је са нама цео наш живот, смо ми сами...
Jedna mi pčela ne da mira Da li svesno ili ne, ona to zna Neprestano pokušava da me dira Leti oko mene, želi da me prepozna. Nikako ne znam koji joj je vrag Mislim u sebi, šta joj je, nisam joj brat Da li luta ili stvarno prati neki trag Ako se za mene ovako lepi, otići će u nepovrat. Pogledom je pratim, nije da me strah Nešto je prilično napasna, kao da se veže Ne želim joj otkriti tajnu da sam plah Ne shvata da će joj u rastanku svakim trenom biti teže. Ponudih joj mirisa limuna ovaj cvet Da ponese kući svojoj malo slasti breme Jer ja sam samo na očigled svet Da produžim i sebi i njoj trajanja života vreme.
I inače ja lutam...Ali ovih dana prilično.I nisam znao da sam tako daleko otišao.Jedan prijatelj, dobra osoba, reče mi da sam zalutao...Da ova osoba, koju sad vidi, nisam ja...zaprepastih se malo...ali, ona je uvek bila u pravu, čak i onda, kada sam i ja...ona je uvek bila malo više. I reših da se potražim iskorakom iz ovih misli.I za divno čudo, neki trag sam u vazduhu osećao, već pri prvim koracima ka svežini nagoveštene nade.Znao sam jedino da ne smem ostati izgubljen dugo, da me ne bi pronašao neko pogrešan. Da opojni miris ne mora uvek biti katastrofalan po dušu, dokaz je moje otkriće. Ljudi, pronađoh se u mirisu rascvetalog limuna i tihom čavrljanju sa pčelicama majama.Čak taj crkut ni narušio nisam, jer svojim dolaskom, ja...
Знање човека је истинито у мери у којој га потврђују кротост, смиреност и љубав. Свети Марко Подвижник Мир душе је од послушности њених моћи уму aвa Исаија Волети је блаженство, а мрзети мука. Свети Игњатије Брјанчанинов Љуби без лукавства: љубав је једноставна. Живот срца је љубав, његова смрт је злоба и непријатељство према брату. А злом зло нећеш победити, као што огањ огњем нећеш уништити, већ водом. Зло је праћено жалошћу и тугом у срцу, а добро - миром, радошћу и ширином срца. Ко мрзи друге, тај мучи и тиранише сам себе. Често се гневимо на људе простодушне и искрене због тога што они отворено изобличавају наше неправде Не заноси се гледајући лепоту људског лица, већ гледај његову душу. Срце је око човековог бића; што...
ČEKAJUĆI
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci) ČEKAJUĆI Stisne život sa sviju strana Ma.....samo još jedna rana A stisak jak....kosti lomi Pucaju kao suvo granje Odjek mi dušu sekirom seče Padaju trupci misli po telu Udarci bola sapliću svest. Jurcaju telom bolovi jaki Konjanici žustri kopljima bodu Želja mi žuri što pre na vodu Ona kao da nosi taj bol Tišinom svojom priča sa mojom Tiha sam.... Skrita u sebi ne smetajuć nikom Svojim...
SKORO SVI RIBOLOVI MAJSTORA KOVAČA Svinjaruša Opšte poznato je da majstor Kovač,kad nema bolju ideju gde bi se namestio,lovi smuđeve i jednim štapom soma,tamo u Panjevima kod Svinjaruše...Bara,barica,Svinjaruša,tik uz Dunav,više ne postoji,ali to ulegnuće i dalje svi tako zovu. Majstor je bio omladinac (Titov!Mada je to i tada ljuto negirao!)kad je u Svinjaruši,u bistroj barskoj vodi upecao na kedera poslednju štuku te bare!Pre toga je nekoliko puta gledao kako ta izgladnela štuka lovi,te vilinog konjica koji je sleteo na lokvanj,te muvu palu na vodu,a i žabicu koja je jedva umakla oštrom zubalu...Nije više imala ni jednog kedera u toj maloj bari...Kad je majstor Kovač zabacio pecaljku...
Pročitajte besplatnu knjigu i posetite ovaj sajt gde se knjiga nalazi. Vredi za one koji ne žive život iz tuđe glave. Ko pročita znaće o čemu pričam. http://www.istinik.com/cuda-i-misterije-vode-i-vere-sadrzaj.php
Noćas sam krenuo u šetnju... Bilo mi je dosta svega, izašao sam da prošetam besciljno, da odem na drugu stranu grada... Padala je kiša, nije mi smetalo. Iznenada sam shvatio da prolazim pod prozor njene zgrade. Podsvest, verovatno. Postao sam svestan toga tek kad je zapljuštalo jače. Setio sam se da moj mobilni ima radio. Stavio sam slušalice na uši i pustio neku radio-stanicu... Prljavo kazalište i "Noćas sam izašao na kišu"... I ja sam... Tuda sam prolazio kad bih se vraćao kući. Nekada. Živeli smo u susednim ulicama... Prodjem pored njenog prozora, bacim pogled, produžim... Bila je generacija iza mene. Nikad se nismo družili, izlazili. U stvari, jesmo, ali na mahove, po par nedelja na svakih par godina... Noćas sam izašao na kišu...
Hmmm. Kakvu provalu da napravimo za danas? Nešto razmišljam o tome kako su ljudi nekada dobijali prezimena po svom zanimanju. Pa tako u svim narodima sveta imamo Kovače, Ribare, Obućare... Zanimljivo je da su i automobilskim kompanijama davana imena po prezimenu osnivača. Tako su samuraji Mitsubishi osnovali koncern „Mitsubishi“, vitezovi teutonci (kasnije esesovci) Mercedesi osnovali su „Mercedes“, a Pero Zastava osnovao je megakompaniju „Zastava“ i sad pravi yugo kome se Ameri rugaju da su mu čak i film snimili, ali on misli da je kreirao najprvi i najglavniji auto sveta. Elem, ako je neko izrod svog naroda, i bavi se nečim čega bi se svaki njegov sunarodnik stideo, morao bi da dobije prezime (ili barem nadimak) po svom zanimanju...
A šta ću ti ja jadan, ovakav? Svaki dan ti istu priču pričam. Krivih nogu sam baš nikakav. Ne znam pravo ni da koračam. Niti ja na nešto slično ličim. Da nećeš možda i da me se stidiš? Jezik je taj, čime se jedino dičim. Šta li ti sad u meni samo vidiš? Ni usisati ti ja pravo ne znam. O suđu da ne pričam, vidi se i tako. Jedini se ja u ogledalu prepoznam. Dokle ti misliš sa mnom ovako?
Možda se ne bi smo ni trebali prisećati prošlih, strašnih vremena...Ali, razna dešavanja oko nas...određene situacije, vrate nas u to beznađe... I sada, kada razgovaram sa nekim ljudima, koji su preživeli taj užas, nerado osvežavamo ta sećanja. Pokušavamo zaboraviti, povratiti nadu i verovanje da vreme zaboravu pruža šansu. Gledam ta lica oko sebe, te oči, koje oslikavaju njihove duše.Praznine pune užasa ... Moj dom je uvek bio otvoren za svakog u to ratno vreme, kad god sam bio kući... Uslovi za stanovanje nisu bili čak ni optimalni, ali, ...krov nad glavom je bio. Nije se kisnulo i smrzavalo. On je to znao. Te noći, po ponoći, pokucao je na vrata i zamolio za prenoćište, jer dug put je još bio pred njim. Okrepljen...
Ona nikad ne ode sasvim samo se skrije negdje u meni i kao asasin kad joj se najmanje nadam iz sjene iz skrovišta iz duše mog prostranog dvorišta odnekud se beštija pojavi pa onda uzme svoj otužni kist i sivim bojama mog dana krene da boji list.... Al ona ne zna za moj mali trik dok miješa svoje sure boje iz čvornate ruke ukradem joj kist a drugom zgrabim sivo obojen list i onda joj se nasmijem u lice....:plez:
I ova noć je morala da se desi Umesto jednog puta na kome su dvoje Dva sad imamo, koji se ukrstiti neće... Umesto dva pogleda, koji se neprestano traže Izgubljenu nadu u svanuću sad u bescenje nude S nevericom se i dalje pitaju jedno prazno zašto...
KRAJ
Nikada vise Nikada vise misao moja nece ljubiti tvoju. Zakljucali smo sva voljenja trenutke uzimanja i davanja u kovcezic uspomena. Otkljucali smo sve kapije rastanaka da bez pozdrava kroz njih prodjemo, do sebe nekako dodjemo. Da trajemo kroz samocu disemo bolom nestajemo lagano case gorcine ispijamo svako za svojim stolom. Ceh smo zajedno platili da ne bi ovoliko patili. Nikada vise nas dvoje na istom oblaku nikada vise korak u koraku. Ostaje nistavilo ponasajmo se ljubavi kao da niceg nije ni bilo. Slovenska
8. GLAGOLI (FACETIVALI) Glagoli su promenljive reči koje onačavaju radnju, stanje ili zbivanje a završavaju se na -E. Glagolski vid može biti svršen ili nesvršen. Njihov vid se razlikuje po nastavku. Glagoli svršenog vida se grade nastavkom -RE a nesvršenog -TE. Glagoli mogu biti neprelazni (ne zahtevaju objekat) i prelazni (zahtevaju objekat). Postoje tri vremena. Sadašnje vreme se gradi nastavkom -M, prošlo -L a buduće -S a ako glagol ima objekat nastavcima -LE, -ME, -SE ali se to E na kraju može izostaviti jer služi samo razlikovanju dva oblika glagola (MO GENUTEL - išao sam, MO GENUTEM - idem, MO GENUTES - ići ću, MO VIDEREM - vidim a MO VIDREME NOA vidim te. A nastaci -A za prošlo, -O za sadašnje i -E za buduće kada nema subjekta...
1. PISMO (ABOGODU) Pismo Ojira, flatalana (FLATALANA), ima 20 latiničnih slova: A, B, G, D, E, Z, I, K, L, M, N, O, P, R, S, T, U, V, F, C. Flatalna je fonetsko pismo. Postoje 5 samoglasnika (A, E, I, O, U) i 15 suglasnika (V, R, L, N, M, B, P, F, D, T, K, G, Z, S, C). 2. AKCENAT (ASENTU) Ne postoje posebna pravila. Preporučuju se dva akcenta. Prvi je dug i nalazi se na pretposlednjem slogu (NOMÉNA, RUFÓLI, BONÓLO, BONOLÓA), a drugi je kratak i nalazi se na poslednjem slogu (ETÈ, SATÈ, MOMÒ, MOMOÀ). Sam govornik može da bira koji mu izgovor više odgovara (ÉTE ILI ETÈ) ili npr. dug akcenat na drugom slogu. 3. REČI (VERBALI) Postoje 10 vrsta reči: imenice, zamenice, brojevi, glagoli, pridevi, prilozi, predlozi, veznici, uzvici i rečce...
Istina je poštena jer donosi, dobro sve većem broju ljudi, što je ona veća; laž je nepoštenija jer donosi dobro sve manjem broju ljudi i zla sve većem broju, što je ona veća; od istine propada samo ono što nije za život, što ne treba da živi; od laži propada ono što treba da živi. B. Knežević
HTEO SAM
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci) Šta vidim kad zavirim u mušku dušu….isto a različito HTEO SAM Hteo sam da napišem pesmu o tome kako pogledom pratih tvoj let na nebu ljubavi mojih misli. Hteo sam da napišem pesmu o tebi ptico ljubavnico moje mašte ženo u obličju zamisli izvajana. Hteo sam….sebe u pesmu da stavim sebe kraj tebe…. sa rukom preko tvog ramena prebačenom sa okom u kome se ogledaš. Hteo sam…..strast u stih...
NA KORIŠĆENJE
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci) NA KORIŠĆENJE Duuušeeeeee Duša u duši.... Eto šta smo mi Moja dušica u tvojoj duši Ugnjezdi se....znaš ovako..mmm Čekaj.... Ne možeš ti da staneš u moju dušu Vidi koliki si hahaha A ja sam malecka... Mogu gde hoću da se smestim Mogu i da čekam koliko hoćeš Da dodjemo iz svih naših „moramo“ Pa da se ušuškam .... i uživam Ma i ti čekaš....ali nekako ...drugačije Miran i staložen......a ja...
I san mi skoro polagano pada na oči. Noć mi želi da se sa jutrom suoči. Sme li se to tako, ti kvarna noći? Pomeri se, da mi može jutro doći!
Back
Top