Blogovi

Dragi tata...
Kažu mi da mala sam, ne znam šta želim, ipak hoću s tobom ovo da podelim. Znaš li tata, šta ima novo? Naučila sam svako slovo. Al od slova i azbuke, draže su mi tvoje ruke S brojevima isto dobro umem. Na prste saberem i oduzmem. Al draže je maloj šaci mojoj, da prstima prošeta po bradi tvojoj. Umesto gumica novih, da kosu vežem, želim da te u mom zagrljaju stežem. Ne treba mi telefon, ni bicikl novi, nisu takvi moji snovi. Možda ne znam al osećam, da mi treba da te dugo gledam. Da me tvoj pogled i izgrdi i nasmeje, da me tvoje krilo greje. Evo tata, opet sam pogrešila! mamu sad sam rastužila, čita ove moje besmislice pa joj suze padaju niz lice. Al utešiću ja nju lako, ne brini! Privući ću se u tišini, uvaliti u njeno krilo, tuga...
Nisam zapostavila jabuku .Nisam jer to i ne mogu .Ljubav jabuke i mene pocinje mojom trudnocom .Tamanila sam jabuke svih vrsta boja i mirisa .Onako pune ruke kad je zagrizem do ogriska vec pogledujem sljedecu .A ona socna kapljice padaju svud oko mene , ne marim samo da i tu drugu zamijenim trecom .Napravim pauzu pa u krug. Da se sad vratim na breskve koje sam zavoljela u Crnoj Gori tek dosla iz moje Carobnice Ravnice .Mama mi je kupovala na pijaci one krupne mekane i dok je moja sestra gulila koru pa tek je tada jela za mene je to bilo neizvodljivo jer sve najljepse je u kori voca. Onako moja prepuna sasava glava puno pamti i lista to zapamceno kad sama hoce ili ti kad ta sjecanja tako odluce .Zato evo jednog sjecanja koje nisam...
Cudna vocka , draga mojim culima ukusa i uzivanja .Sagledacu je sa vise strana .Jabuka i ja imamo pricu , nasu pricu .Pruzite mi zdjelu punu raznog voca onog socnog sladunjavog ,mirisnog punog boja kojim nema broja .Stavite je ispred mene , pocastite me recite sve iz ove zdjele je tvoje jedi cascena si obilato. Evo sad pitam sebe za sta bi se prvo dohvatila .Jagode , maline ,kajsije ,breskve,kruske ... Jagoda sam se jedne godine prejela za citav zivot do tada nisam toliko pojela.Usadio moj sin desetak dugih redova ovog voca .Sve po savjetima ljudi koji su ih sadili godinama . Rastu jagode na foliji da se ne bi prljale zemljom iz koje ce sazrijeti.Neka fina sorta krupnih jagoda krece da svojim ukusam bojom i mirisom ocara moja cula...
Pozdrav...
Mesec završi ples sa zvezdicama, prosu srebro po orosenim laticama. Mlade pupoljke umi svezinom jutra da veselo pozdrave novo sutra. Sve su ruže Suncu okrenule obraze. Sve, sem jedne povijene pokraj staze. Prašina joj kapi rose zamutila, Zla joj sila mlado stablo polomila. Nad njom sam se bedna svila, Suzom sam joj rane natopila. Jesam li ti moja mila, Ja zulum napravila? Što sam zemlju mekom ti činila? Koren svežom vodom oslabila? Korov oko tebe sav uklonila? Pa se mučena zato nisi borila. Ni trn ti nisam ostavila, Da se braniš moja mila. Da se braniš od crnila. Jesam li te ja slomila? Dal je kasno Suzom da te kvasim? Dal je kasno da te spasim? Hoćeš li se mila uspraviti I za mene još cvetati? Mesec završi ples sa zvezdicama...
Buda: "Promena nikada nije bolna, samo je otpor prema promeni bolan." - Promena je neminovnost. Neka je izvor nade, radosti i zadovoljstva, a neka stvori teškoću i bol. Ako promena ne zavisi od nas ne treba joj se opirati, već prilagoditi. Ali, kada možemo uticati na nju otpor nije negativan. Naprotiv, stimuliše da se pronadje najefikasniji način njenog usmeravanja i time doprinese povoljnijim uslovima života, kao i svesnijem i odgovornijem ličnom razvoju. ----- Pitagora: "Čovekova duša je podeljena na tri dela, inteligenciju, razum i strasti. Inteligenciju i strast poseduju druge životinje, a razum samo čovek." - Izgleda da je Pitagora pod dušom podrazumevao svest pošto je istakao da se sastoji od inteligencije, razuma i strasti...
"Hoću da počnu svadbe na kojima će žene prestati da uzimaju tuđe prezime"
“Mnogo tražiš u Srbiji”. Već neko vreme se na društvenim mrežama polemiše da li žene treba da zadrže svoja prezimena nakon udaje, da uzmu muževljevo, ili na svoje dodaju njegovo. A, još jedan tvit na tu temu je izazvao buru na Tviteru. „Hoću da počnu proklete svadbe na kojima će žene prestati da uzimaju tuđe prezime! Je l’ mnogo je**no tražim“, glasi tvit koji je odmah pokrenuo lavinu komentara. „I ono koje dobiješ rođenjem je opet od tvog oca. Ja lično ne vidim nikakav problem ni u jednoj kombinaciji“, glasio je prvi komentar, na koji je autorka tvita odmah odgovorila: „Jeste od mog oca. Ali, jednom se mora prekinuti. Žene moraju da skapiraju da je u redu ne menjati identitet. To nam nije „dala priroda“, to sami treba da uređujemo...

?

Jel vas pale loše vesti? Crnilo, pojedini događaji koje stavljate na kub i širite? Šta bi sa iznošenjem bisera, cveća... onog lepog i ne tako retkog ili volite crnilo?
Događaj koji je potresao holivudsku elitu davne 1973. godine
Događaj koji je potresao holivudsku elitu davne 1973. godine odnosi se na momenat kada je Marlon odbio da primi čuvenu nagradu Oskar. Naime, osvojenog Oskara za nezaboravnu ulogu u filmu "Kum", Marlon Brando pomenute godine nije želioo da preuzme zbog diskriminacije američkih starosjedilaca, koju je Holivud nemilosrdno sprovodio. Na 45. dodjeli Oskara umjesto Branda se pojavila malo poznata glumica, Indijanka iz plemena Apača Sačin Litlfedr, i na sceni se pridružila Liv Ulman i Rodžeru Muru. Jednim pokretom ruke stavila je do znanja da nagradu ne želi da preuzme, predstavila se i obratila prisutnima: - Večeras predstavljam Marlona Branda, i rekao mi je da vam poručim da on duboko žali što ne može da primi ovu nagradu. Njegovi razlozi...
Moje krvavo akademsko krštenje
MOJE KRVAVO AKADEMSKO KRŠTENJE – EJ, SUDBINO, DŽUKELA SI, BRE -------------------------------------------- Kad-god se susretnemo okorela komu-njara stara, zlo zla, ruglo od rugla i dno dna od pakla, i ja, naravski, ljupče rodoljupče i baja, do kraja, tu odmah, za treptaj oka, bude belaja, do jaja. Biće da je to nekakvo moje nenapisano životno pravilo, jer nikada nisam dozvolio da mi razum vređa sveopšte ništavilo, zlo i ludilo. Tu svoju zlu sudbinu sam doživeo, overio i nekako, jedva-jedvice, preživeo već na prvoj godini studija klasične filologije, filozofije i slavistike na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Pripremali smo se za doček Dana Republike (29-i novembar). Verovatno je to bio i razlog da nam "moj" profa marksizma i ONO-ga...
Devojčica od 14 godina već gotovo dva meseca robija zbog pretnji, dok monstrum koji je 16. marta pokušao da me ubije udarivši me kamenčugom u glavu (jer mu snimam zlostavljanog psa) koja me i dan-danas boli, šeta slobodan na 200 m od moje kuće! Možda je Južno Afrička Republika pravno uređenija? Dokazi su u komentarima objave na Twiteru: kao i u video zapisu: https://www.youtube.com/watch?v=EeiXUxmeVPI i vedu: https://www.youtube.com/watch?v=xFQui0Uzy-U&t=9s
Ja bih to sve zatvorila!
Imam jedan predlog za sve: zašto se zaustaviti na jednoj školi i na jednoj direktorki , nastavniku ? Zahtevajte raspuštanje svih škola, jer ko su ti bedni prosvetari da uče vašu decu , kad vi ionako, sve znate bolje :i zakone, i planove, i programe, i metode . Pa išli ste u školu, dovoljno ste upućeni u prosvetni rad da bi mogli umesto njih sve da odradite . Ko će bolje zaštiti vašu decu, od vas, roditelja, naučićete decu ono što neradni nastavnici ne rade: vrati mu čim te pipne, javi meni, ja ću prebiti i njega i roditelje a i komšiluk ako treba, ili ću pozvati kuma, koji ima vezu pa će svi oni popiti prijave i otkaze .Sve su to pedofili, frustrirane žene i stranački kadrovi . Neće da se jave na viber u pola 12 noću, da kažu šta ima za...
Postani uspešan čovek. Ispričaću vam priču o jednom uspešnom čoveku, o svojoj ćerki. Ona je u jednoj velikoj internacionalnoj firmi sa 25 godina došla na poziciju na koju dolaze ljudi sa 35. Obično se misli da čovek treba da bude karijerista da bi napravio karijeru, ali u njenom slučaju to nije tako. Ona se samo trudila da služi drugima, da uvek od sebe da više nego što se od nje očekuje. Ona nikada nije tražila unapređenja, niti je tražila povišicu, a unapređenja i povišice su dolazile same. Danas je teško naći čoveka koji savesno radi svoj posao, i kad se pojavi takav za njega se svi otimaju. Kada je upisala višu ja sam joj rekao da se trudi da uvek od sebe da više nego što se od nje očekuje. i tri godine...
Jidu Krishnamurti: "Najviši oblik ljudske inteligencije je sposobnost posmatranja bez prosuđivanja." - Ne uvek i ne svuda. Zavisi gde si i šta gledaš. Ako si u prirodi, s ciljem da se opustiš, možeš posmatrari bez prosudjivanja. Ali, te situacije su redje. Više vremena se provodi s ljudima, pa su društvena zbivanja neminovnost koja prisiljava na rasudjivanje da bi se pravilno postupilo. Za to je potreban najviši stepen osvešćenosti i oštroumnosti. Dok si na obali možeš stajati, ali kad udješ u vodu moraš plivati. ------------- Žan-Pol Sartr: "Najgori deo u tome što te slažu je saznanje da nisi bio vredan istine." - Time što si slagan se ne pokaže tvoja vrednost, već vrednost ili karakter onih što lažu. ------- Fridrih Niče: "Zmija...
baš mesec dana i jače, u rerni je mali tiganjčić zaboravljen i napušten boravio. ja ga potražih. za zapršku mi zatrebao malecki. kadli u rerni, u tiganju tom, oblici života se ukazaše mi
"Мамаааа..можеш ли да дођеш у собу. Твој син ме мобингује" "Јоооој, па мамааа...ишчупаће ми пола косе док се ти не смилујеш" "Ретарду, остави ме на миру" "Мамаааа...." "Дебилко..." Чежњиво је погледала шољицу тек скуване кафе и са уздахом је кренула ка дечјој соби. Њен уобичајени дан је могао да почне "Како се то понашате? У чему је проблем?" "Проблем је у" мамином принцу", сакрио ми је свеску из математике. Добићу јединицу данас" "Лажееее..тамо јој је телефон од оног црног дечка. Домаћи није ни написала јер је са другарицом целу ноћ дописивала. Читао сам поруке кад је заспала. Рекла је да га воли. Договарале су се да ти каже да спава код ње а да оде са њим у провод" "Кретену један одвратни...
Laži
Laži, laži , laži... Male, velike, bele, crne, laži iz gneva, iz suosečanja, iz navike, laži da ne bi bolelo. Vetar je počeo da svlači noć, a mi trčamo kao ludi oštrom linijom laži, da bi se sakrili od istine koja maštovito graniči sa gotovo nepostojećom sferom. Zbog toliko laži postala sam prazna i inertna. A rekla sam ti - Ne govori mi laži. One ostaju da lutaju kroz dubine misli bez krila, teraju nas da posumnjamo u apsurdnost ljubavi, one nisu gladne snova, one su samo sidra koja se talože na mojim zenicama, i vuku me ka oskudici života.
Slobodni...
Toliko zagrljaja je u džepovima,. Toliko se misli zaplelo u paučinu. Toliko bitnih reči zastalo u grlu. Toliko otrova stvorilo gorčinu. Izbledeli u svojim pokušajima Nemoćni da prekinemo tišinu, tiho smo plakali bez suza. Bez pozdrava izabrali skretanje, dane bez nade, noći bez snova, bez radosti svako novo svitanje. Gasile su se oči a palile sveće, za živim sahranjenim dušama. Polovna tela odradjuju svoj vek, oči odaju, ničega nema u nama. Kad prsti zgrčeni kamen postanu, od paučine zamka se isplete, reči u grlu, kao žive kosti ostanu a otrovi u venama srcu zaprete. Tada ćemo saznati što znali nismo. Da bilo je ljubavi, želje i volje, Da oproštaj nam i ne treba Mi...samo nismo umeli bolje.
Marjana L.: "Samo se naivnost u životu skupo plaća. Dobrota je nešto drugo. Ona se ne plaća, ne kupuje i ne otima. Dobrota je dar za čovjeka. I nagrada. Ne žali ako si dobar. Žali ako si naivan." - Pronicljivo zapažanje, jer se napravila razlika izmedju dobrote i naivnosti. Ako je neko dobar, ne znači da je glup, da svakom veruje i da se ne zna zaštiti. Ipak, mislim da bi reč lakomislenost bila adekvatnija. Naivnost je nedostatak iskustva. Svi smo naivni u detinjstvu. Iskustvom se stiče oprez. Shvati se da stvari nisu uvek onakve kakve izgledaju na prvi pogled i da ne treba biti lakoveran. Pre nego što se nešto prihvati dobro je istražiti, ispitati, promisliti bez obzira ko je rekao. Nijedan čovek ne zna sve niti je nepogrešiv...
Stanje stvari
Život se ofuc’o toliko da ga ni humor više ne pokriva ali većina nas menščini u tome baš uživa Uskoro, kažu,da ćemo biti žigosani svi,ko što nam i priliči Promeniće nam stanje stvari obećavaju;nećemo imati ništa a bićemo srećni Ja im verujem,oni su ozbiljni, a vi ?
Bez ljubavi šta smo mi ? Čovek bez ljubavi Može doduše postojati Ali ustvari ne živi.. Bez ljubavi se ne može Ni lepota da oseti Čovek može da radi bilo šta I da u tome ima i uspeha Ali bez ljubavi je ...ništa. "Ako u srcu ljubavi nemaš ništa si“ "Ako u srcu ljubavi nemaš ništa si“
Zaroni
Jedan dubok udah. Zatvori oči, čvrsto stisni usne. Zaroni. Duboko, zaroni koliko god možeš dok ne osetiš mulj pod nogama. lepljivu travu koja se obavija oko tvojih listova. Ledena voda ohladiće čelo i lice, Telo će izgubiti težinu, Ramena se opustiti. Nikakvi zvuci ni glasovi, ne dopiru do tebe i svoje misli utišaj, da ne remete mir. Potmulo u ušima čuju se udarci, dal srca ili sata Nebitno! Pokušaj da ih ne čuješ. Ne moraš da znaš koliko je vremena prošlo, Ni koliko si duboko potonula. Samo lagano, iz svojih grudi Jedan po jedan mehur vazduha izbaci i u svaki stavi, Po jednu svoju tugu, Po jednu suzu i deo bola. Za one što si rodila Za one koje su te stvorili One koji su te voleli Stavi, prevare, izdaje, lomove, poraze i...
Da papige mogu sanjati uvjerio sam se tako što noću iznenada polude i razlete se po kavezu. Ova moja je tako slomila krila pa više ne može letjeti. Slomila je i dva prsta desne nožice pa se s teškom mukom može verati po prečkama. Nisu to sigurno neki lucidni snovi jer nije inteligentnija od ribica za prženje, ali da nešto sanja u to nema sumnje. S njom spavam u istoj prostoriji i jedina je koja može tolerirati moje strašno hrkanje. Žena me je odavno istjerala iz kreveta. Za papigu smo se odlučili jer su djeca željela neku životinju. Pas ili mačka nisu dolazili u obzir. Psi stalno kenjaju pa ti šupkom nasjednu na kauč, a o dlakama da i ne govorim. Mačke su dozlaboga pokvarena stvorenja. Ne znam zašto se ljudi toliko dive lavovima i...
I takav je bio moj brat - veliki Sokrat
I takav je bio moj brat - veliki Sokrat ---------------------------------------- Sokrat je poznat po svom, veoma bogatom, načinu izražavanja. Njegove ironije su i danas biseri, naročito za one malobrojne kojima filozofija u srcu i duši nadima, da im se od velumlja iz ušiju puši. Zato su ga jedni, oni maloumniji i bedni, nazivali čudakom i ludakom, a drugi, oni koji su ga razumeli, genijem. Zbog toga je, još uvek, omiljen lik anegdota koje se o njemu prepričavaju i prenose s kolena na koleno. Nije nužno da to ima istorijsko utemeljenje i filozofsku vrednost – bitnije je da se shvati smisao njegovih poruka i pouka. U vezi sa tim želim da vam prepričam i ovu anegdotu o mom velikom bratu Sokratu … Jednom prilikom, šetajući, kao što je to...
Bi nekada - tuga muči sada
BI NEKADA - TUGA MUČI SADA -------------------------------------------- Slatko-boleći nezaboravu, biseru mog detinjstva ! Sećam se, kao da juče bi, mada od toga prođe više od tri duge decenije, kada smo, zajedno sa Tvojim rođakom i mojim sadašnjim kumom Čedom, blatnjavim sokacima trampuzali do naše, veoma daleke, škole u cik zore. Vreme je učinulo svoje, nestalo je čak i tih blatnjavih sokaka, ali u duši su ostali ti osećaji koji odolevaju vremenu i stalno podsećaju na to što nam se tada čini nevažnim mrvicama u životu. Pitam se, što sam stariji sve češće svojoj savesti postavljam to pitanje, da li tada drugačije trebasmo da gledamo na tu milinu kojom nas Gospod nesebično obdari i da li trebasmo nešto drugačije da (u)činimo, no...
Pokušavam da se setim kada sam prestao da se radujem snegu. Da li je to bilo one godine kada sam počeo da pušim i bio duboko uveren da me od oca ukradena cigara uvodi u svet odraslih? Ipak, priznaćete, odrasli se ne grudvaju. Da li je to bilo one zime koju sam proveo na relaciji Banovo brdo-Grocka, više hodajući, nego vozeći se? Mladost nije bila dovoljna da ubije vonj sirotinje u prepunim autobusima, koji je nagoveštavao današnje dane. Možda one zime u Sloveniji, pod šatorom na završnom terenu puka veze, ili one slavonske, koju sam proveo u besmislenom ratu bez pobednika? Tranzicione zime su sa sobom nosile odgovornost oca porodice da obezbedi hranu i ogrev za svoj porod, po svaku cenu. Onda...onda mi više nije bilo bitno. Deca su...
Bilo je lepo
Sada vidim, Bilo je lepo Dok je trajala laž. Nekada sam videla lepotu ovog sveta, sada vidim istinu. Znam šta me čeka, već sam bila tamo, videla sam više nego što sam mogla da podnesem, zlo je ušlo kroz pukotine na vratima u najčistijem obliku nevinosti u sećanju koje ne mogu da izbrišem nespremna, neodlučna, ne znam gde ovaj put nova rana; i opet se osećam izgubljeno, pokupi tragove koje si ostavio, I ne okreći se, ne želim da te zarazim ovim osećanjem koje se stapa sa razređenim i bolesnim vazduhom, bilo je bolje kad sam se pravila da ne vidim, Sad vidim, Bilo je lepo Dok je trajala laž. Udaram u staklene zidove u nadi da će se slomiti, nastavljam da trčim, ostavljajući ovo ludilo iza sebe.
"Živimo u prošlosti"
"Ako mislite da živite u prošlosti, u pravu ste – i nauka vam može reći koliko ste daleko za vremenom. Prema novoj studiji Salka, to je najmanje 80 milisekundi, samo nešto duže od treptaja oka. "Ono što mislite da vidite u bilo kom trenutku zapravo je pod uticajem budućnosti.", rekao je Dejvid Iglman, vodeći autor studije u aktuelnom broju časopisa Science. "Međutim, to ne znači da je mozak vidovit." On je uporedio vreme svesne percepcije sa emitovanjem televizijske emisije uživo, „koja zapravo nije uživo. Emisija kasni oko tri sekunde, pa se može urediti ako se nešto desi. Mozak radi istu stvar." Koristeći vizuelnu iluziju poznatu kao fenomen fleš-lag-a, profesor Iglman i Salk Terens Sejnovski su pokazali da se čini da ljudski...
Bila je moje malo carstvo
Mala,tiha,asfaltirana sa drvoredom, lepim kucama i bastama.U jednoj od tih kuca sam se rodila a u toj ulici se igrala.Pravila kucice za patuljke i crtala im putokaze do njih.U krosnjama hortenzija trazila vile i vilenjake.Naucila da vozim bicikl,okrecem hulahop,igram skolice,zmurke i preskacem lastis.Sa osmehom sam nosila modrice i odrana kolena, ali i gorke suze zbog nepravde.Sticala drugarstva uverena da su za ceo zivot.U njoj sam jedne letnje veceri saznala sta je prvi poljubac.Moja ulica je bila moje odrastanje,kao i moje dvoriste sa šimširima ,jorgovanom i cvecem koje se u slapovima spustalo niz kameni zid.Sitne roze i bele ruze na ogradi od kamena i gvozdja.Takve ruze ne vidjam vise.I sada kad zatvorim oci vidim klupu ispod velike...
Nakon predstavljanja dokaznog materijala ovde ćemo prikazati godišnji tabelarni prikaz naziva jezika za period do 1991. godine. Razlog za to je osdudtvo radova i izveštaja na ovu temu, kao da se radi o svojevrnoj tabu-temi. Zahvaljujem svim korisnicima koji imaju skenirana ili telefonom slikana svoja svedočanstva ili knjižice u kojima se vidi naziv jezika na prostoru današnje Hrvatske, a žele da ih pošalju. Mogu to učiniti preko privatne poruke ili direktno na ovu temu. Ostaviću prazmnim prostor za godine za koja mi nedostaju svedočanstva, sa namerom da se po pronalaženju takvih dokumenata prazne poruke na blogu popune. Da počnemo. Mesto za završnu tabelu:
Back
Top