MOJE KRVAVO AKADEMSKO KRŠTENJE –
EJ, SUDBINO, DŽUKELA SI, BRE
--------------------------------------------
Kad-god se susretnemo okorela komu-njara stara, zlo zla, ruglo od rugla i dno dna od pakla, i ja, naravski, ljupče rodoljupče i baja, do kraja, tu odmah, za treptaj oka, bude belaja, do jaja. Biće da je to nekakvo moje nenapisano životno pravilo, jer nikada nisam dozvolio da mi razum vređa sveopšte ništavilo, zlo i ludilo.
Tu svoju zlu sudbinu sam doživeo, overio i nekako, jedva-jedvice, preživeo već na prvoj godini studija klasične filologije, filozofije i slavistike na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Pripremali smo se za doček Dana Republike (29-i novembar). Verovatno je to bio i razlog da nam "moj" profa marksizma i ONO-ga...