Testament

  • Začetnik teme Začetnik teme Riada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Čim moj muž osjeti prve simptome prehlade, a temperatura mu skoči na zastrašujućih 37,2
nastane uzbuna u kući. Tako je bilo i jutros.
Prvo sam morala do grada da mu pokupujem pola apoteke. Usput sam morala svratiti
i do pijace gdje sam oputošila pola tezge sa limunom. Kako ni to nije pomagalo, tražio je
da mu kuham kokošiju supicu, onu iz kesice na kojoj je naslikan pijetao. (nikad mi neće biti
jasno šta pijetao radi na kokošijoj supi)
-Samo ona može da me vrati u život, - duboko uzdišući reče.
Budući da je nisam imala u kuhinji, trči do prodavnice. Ali, vidi jada. Bolest nikako ne popušta.
Onda mi reče da mu donesem vrelu vodu i gomilu peškira. Već od ranije mi je poznata ta
strašna procedura. Pokriva se po glavi peškirom, nadnosi glavu nad vrelu vodu i udiše paru.
Čujem ga kako ispod peškira kuka i doziva Boga u pomoć da mu olakša muke. Uhvatim ga
za ruku i stanem uz njega da lakše podnese ovu tešku bitku.
Nakon svih uzaludno provedenih tretmana traži da mu donesem telefon. Dramatično doziva
svoju stariju sestru govoreći joj kako umire i kako mu niko u kući to ne vjeruje.
Kako sam željela da ga razuvjerim i pokažem da sam uvijek uz njega i da mu vjerujem,
uzmem list papira i hemijsku olovku, stavim je na sto ispred njega i ljubazno mu kažem:
-Ljubavi, piši testament.

RiadaT.

1700573237458.png
 
Poslednja izmena:
Čim moj muž osjeti prve simptome prehlade, a temperatura mu skoči na zastrašujućih 32,7
nastane uzbuna u kući. Tako je bilo i jutros.
Prvo sam morala do grada da mu pokupujem pola apoteke. Usput sam morala svratiti
i do pijace gdje sam oputošila pola tezge sa limunom. Kako ni to nije pomagalo, tražio je
da mu kuham pileću supicu, onu iz kesice na kojoj je naslikan pijetao. (nikad mi neće biti
jasno šta pijetao radi na pilećoj supi)
-Samo ona može da me vrati u život, - duboko uzdišući reče.
Budući da je nisam imala u kuhinji, trči do prodavnice. Ali, vidi jada. Bolest nikako ne popušta.
Onda mi reče da mu donesem vrelu vodu i gomilu peškira. Već od ranije mi je poznata ta
strašna procedura. Pokriva se po glavi peškirom, nadnosi glavu nad vrelu vodu i udiše paru.
Čujem ga kako ispod peškira kuka i doziva Boga u pomoć da mu olakša muke. Uhvatim ga
za ruku i stanem uz njega da lakše podnese ovu tešku bitku.
Nakon svih uzaludno provedenih tretmana traži da mu donesem telefon. Dramatično doziva
svoju stariju sestru govoreći joj kako umire i kako mu niko u kući to ne vjeruje.
Kako sam željela da ga razuvjerim i pokažem da sam uvijek uz njega i da mu vjerujem,
uzmem list papira i hemijsku olovku, stavim je na sto ispred njega i ljubazno mu kažem:
-Ljubavi, piši testament.

RiadaT.

Pogledajte prilog 1450858
Vidi se da nisi dete sa sela.Od petla je najbolja supa.Obicno je stradao onaj koji je jurio da ukljune,bilo koga.
 
Vidi se da nisi dete sa sela.Od petla je najbolja supa.Obicno je stradao onaj koji je jurio da ukljune,bilo koga.
Saglasan. Meso od petla je žilavije jer je on krupniji i aktivniji od koke.
Voli i da pravi izlete i ono što je važno, ne nosi jaja, u stvari nosi. Koka
je kućni tip stalno nešto prevrće po dvorištu i više pravi nered nego red.
Petlovo meso treba duže kuvati da bi bilo mekano pa je otuda i njegovo
meso ukusnije.

Pera
Jednom davno, u mirnom selu, živeo je poseban petao po imenu Pera.
Bio je to prelep crveni petao s prepoznatljivim šarenim perjem. Njegova
kruna sjala je kao zlatna kruna na njegovoj glavi, i svi u selu znali su da
je on poseban.

Pera nije bio običan petao. Svako jutro, pre izlaska sunca, počeo bi
pevati predivnu pesmu koja je budila celo selo. Njegovo pevanje bilo je
toliko lepo i melodiozno da bi se ljudi ustajali iz kreveta s osmehom na
licu, osećajući se kao da su deo nečeg posebnog.

Međutim, jednog dana, Pera je primetio da se selo suočava s problemom.
Ljudi su bili nesložni i nisu više obraćali pažnju jedni na druge. Odlučio je
da nešto preduzme kako bi ponovo doneli zajedništvo u selo.

Pera je organizovao mali koncert u centru sela. Pozvao je druge ptice da
se pridruže njegovom pevanju. Jata ševa, lastavice i različite vrste ptica
okupile su se kako bi zajedno stvorile prelep orkestar. Njihovo zajedničko
pevanje preplavilo je selo harmonijom i ljubavlju.

Ljudi su izašli iz svojih kuća i okupili se kako bi poslušali ovaj čarobni
koncert ptica. Pera je svojim prelepim glasom uspeo da spoji srca ljudi i
vrati radost u selo. Ptice su postale simbol jedinstva, a Pera je postao
heroj sela.

Od tog dana, Pera je nastavio pevati svako jutro, ali sada su mu se
pridružavale i druge ptice. Seljani su shvatili važnost zajedništva i kako
mala stvar, poput pesme jednog petla, može imati veliki uticaj na zajednicu.

Približavala se slava pa je Pera počeo da strepi za svoj dobar glas.
 
Saglasan. Meso od petla je žilavije jer je on krupniji i aktivniji od koke.
Voli i da pravi izlete i ono što je važno, ne nosi jaja, u stvari nosi. Koka
je kućni tip stalno nešto prevrće po dvorištu i više pravi nered nego red.
Petlovo meso treba duže kuvati da bi bilo mekano pa je otuda i njegovo
meso ukusnije.

Pera
Jednom davno, u mirnom selu, živeo je poseban petao po imenu Pera.
Bio je to prelep crveni petao s prepoznatljivim šarenim perjem. Njegova
kruna sjala je kao zlatna kruna na njegovoj glavi, i svi u selu znali su da
je on poseban.

Pera nije bio običan petao. Svako jutro, pre izlaska sunca, počeo bi
pevati predivnu pesmu koja je budila celo selo. Njegovo pevanje bilo je
toliko lepo i melodiozno da bi se ljudi ustajali iz kreveta s osmehom na
licu, osećajući se kao da su deo nečeg posebnog.

Međutim, jednog dana, Pera je primetio da se selo suočava s problemom.
Ljudi su bili nesložni i nisu više obraćali pažnju jedni na druge. Odlučio je
da nešto preduzme kako bi ponovo doneli zajedništvo u selo.

Pera je organizovao mali koncert u centru sela. Pozvao je druge ptice da
se pridruže njegovom pevanju. Jata ševa, lastavice i različite vrste ptica
okupile su se kako bi zajedno stvorile prelep orkestar. Njihovo zajedničko
pevanje preplavilo je selo harmonijom i ljubavlju.

Ljudi su izašli iz svojih kuća i okupili se kako bi poslušali ovaj čarobni
koncert ptica. Pera je svojim prelepim glasom uspeo da spoji srca ljudi i
vrati radost u selo. Ptice su postale simbol jedinstva, a Pera je postao
heroj sela.

Od tog dana, Pera je nastavio pevati svako jutro, ali sada su mu se
pridružavale i druge ptice. Seljani su shvatili važnost zajedništva i kako
mala stvar, poput pesme jednog petla, može imati veliki uticaj na zajednicu.

Približavala se slava pa je Pera počeo da strepi za svoj dobar glas.
Nekako od početka slutila sam da se Peri crno piše.
Simpatična pričica.
 
Kod nas ima jedna poslovica."Ako tasta voli zeta,ona stalno sprema petla za supu".
Kad već pominješ tašte i zetove pade mi na pamet jedan vic o njima.
Leži tašta u bolnici na ispitivanjima a to baš potrajalo. Nestrpljiv zet
odluči da ode do bolnice i potraži njenog lekara. Sačeka ga u hodniku:
-Izvinite doktore, šta se dogadja? Kako je moja tašta? Doktor duboko
uzdahne: - Ne znam kako bih vam to rekao? Znate, ja znam da vam je to
tašta pa mi je teško da vam kažem istinu. Eto, moram da vam saopštim, ono najgore…
Zet odmahne rukom: - Slobodno kažite, šta je tu je.
Doktor klimne glavom: -Nije joj NIŠTA.



 
Možda nije direktno vezano za temu, ali neka se nađe.
Izvod je iz Bulatovićevog Crvenog petla:


To je vruć letnji dan... Sunce sija... Pod suncem nema ničeg novog...
Luda Mara leži na livadi, bosonoga i napola gola, raščupana i prekrivena
ogrebotinama. Ležeći na leđima s crnim kovrdžama među cvećem i
travama, zurila je u beskraj neba očima koje su zauvek bile ispunjene
suzama. Nebo se činilo beskrajnim, poput čvrste zemlje ispod njenih
ramena, i osećala je kako sunce sve vrelije gori u svom frenetičnom
vrtloženju. Podnevnja vrućina prodirala je u njene slepoočnice,
zamagljujući joj misli.

1700588780757.png
 
Možda nije direktno vezano za temu, ali neka se nađe.
Izvod je iz Bulatovićevog Crvenog petla:


To je vruć letnji dan... Sunce sija... Pod suncem nema ničeg novog...
Luda Mara leži na livadi, bosonoga i napola gola, raščupana i prekrivena
ogrebotinama. Ležeći na leđima s crnim kovrdžama među cvećem i
travama, zurila je u beskraj neba očima koje su zauvek bile ispunjene
suzama. Nebo se činilo beskrajnim, poput čvrste zemlje ispod njenih
ramena, i osećala je kako sunce sve vrelije gori u svom frenetičnom
vrtloženju. Podnevnja vrućina prodirala je u njene slepoočnice,
zamagljujući joj misli.

Pogledajte prilog 1451014
Jadna Mara. Pitam se šta je to u nekim ljudima što
ih tjera da se iživljavaju nad slabima i maloumnima?
I pijetla mi žao.
 

Back
Top