Blogovi

Modrovrane i vandal
http://www.fn.hu/zold/20080813/kekcsokat_fogtak_tompan/ http://www.riparia.org.yu/novosti.htm http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D0%BC%D1%80%D0%B4%D0%B8%D0%B2%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B0 Na graničnom prelazu Tompa pre par dana su madjarski carinici uhvatili krijumčara (državljanina Srbije) sa 22 živa zamotuljka - 22 u trake uvezane modrovrane ,retke zaštičene ptice kojima ljubitelji ptica i prirode u Subotici pokušavaju da pomognu da poveća populaciju.
1 2 Relja, Deniro, Grubo kao nekad, nikad vise aha, Uzice – Beograd Ti si samo diler, zivis daleko od srca, kume, nema mame u facu bejzbolka kad spuca Ref: Sve godine su prosle kao jedan dan, Ulice su plakale, plakao sam ja, Kao nekad, ti i ja, Nocas nista nije isto osim ulice i bola Godine su prosle kao jedan dan, Ulice su plakale, plakao sam ja, Kao nekad, ti i ja, Nocas nista nije isto osim ulice i bola Ulica, ti i ja, zajedno vise nikada Kad nisi imao gde, uradjen posle dva, Meni pozvonis na vrata, ja te primam k'o brata, Za tebe bio tu, iz stana kad izbaci te tata. Do jutra kod mene, 320 dana godisnje, Duvali na prozoru s pogledom na dvoriste. Ja secam se detinjstva i tad si bio sebican, Cesto se setim svega, ali o tome ne...
Da, to je nešto retko lepo u našim životima, nešto što nijedna strast ne može da zameni, šestomesečna veza zasnovana na telesnom, rodbinske veze sa retkim, formalnim prisustvom u nečijem životu, malo šta može da zadrži vrednost koju ima jedno čvrsto i stabilno prijateljstvo. I mi bismo trebali biti zahvalni na tome što uopšte imamo prijatelje, što su tu kad nam je najteže i što smo sami imali priliku njima da pomognemo u nekom već..... momentu. Da li vas šta može ispuniti kao saznanje da ste se nekome pomogli, makar za sitnicu, makar što ste mu pokazali put, ako vam je taj neko još prijatelj ili se tako kategoriše, pa o Vama, vama sa velikim V, misli dobro, možda jako dobro.....? Da li? Tako krhko, prijateljstvo ne mora da se...
Ni iz Afrike, ni sa Plutona. Odande gde jesam. Stid? Ko može da ga nema, onoliko koliko ga nema, manje je očovečen. Ko ga nema prema ljudima koje ne poznaje, taj ne zna baš najbolje šta čovek zbilja jeste; niti on sam. Postoji ponešto u životima svih nas, što svako od nas doživljava na svoj način. Nekome to nešto jeste važno, ali ne u meri da u tome nalazi smisao koji mu je nasušan za istinsko življenje. Nekome drugome to je, moguće, od dragocene važnosti, sa smislom koji nije za podceniti ili prevideti. Onemogućiti tako nešto znači potvrditi u sebi nečoveka, kojeg oduvek imaš samo što to do tada nisi znao. Otuda je sve logično. Ponekad neke stvari, kao reprizu grđu od premijere, odživimo na lokacijama koje istinski ne...
Pozdrav za sve dobre ljude sveta nek vas sreća prati kad vas se setim učini mi se mala planeta a opširnije vam stiže kad se Anja vrati Pozdrav iz vrele Kalifornije
Једна изрека каже „Жута птица зна место где треба да се постави. Зар је могуће да човек буде мање разуман од птице?“. Ово је време нојева. Србија живи у времену нојева где сваки наш политичар почевши од дипломата, преко амбасадора до председника забија главу у песак. А кад не смемо ништа да кажемо онда подигнемо ногу и прстима као нојеви нешто поручујемо. Ипак се у данашњим међуљудским комуникацијама користе речи и језик. Модерне српске дипломате имају другачије виђење међународних односа, они се враћају кући као деца из вртића мислећи да је добро што их је неко тамо потапшао по рамену, не схватајући да то када те неко потапше по рамену само испитује колико може да се ослони на тебе. Од оног ко те тапше по рамену можеш само...
Pala je noc,prekrila nas grad, tvoj i moj.Kroz meseceve zrake nazirem tvoj osmeh,tvoje oci...nedostajes mi.Tvoj sapat je ova nocna tisina,a ovaj topli vetric su tvoje ruke,miluju me i izmamljuju mali osmeh na mom tuznom licu.Ali taj osmeh je kratko trajao jer znam da me tvoje ruke vise milovati nece.Otisao si u tu istu noc koja me je do pre neki cas milovala.Otisao si i ostavio me mesecu i vetru da sanjarim sa njima. "Mala,takav je zivot" rekao si,ako je takav zasto ga onda zivimo,da bi patili ili poludeli od tuge u srcu i dusi. Zasto si bas ti pisao scenario moga zivota,kakva je ovo drama? Pozvala bih te ali nemogu da sastavim ijednu rec kada ti cujem glas,imam ih milion u glavi bas za tebe ali...sve to nestane kada ti kazes "halo"Ali...
Ruski fashisti nastavljaju agresiju
Ministri inostranih poslova iz Grupe sedam (G-7) i zvaničnici EU zatražili su danas od Rusije da prihvati prekid vatre na koji je pozvala Gruzija. Prethodno je predsednik Gruzije Mihail Sakašvili, u prisustvu šefova diplomatije Francuske i Finske Bernara Kušnera i Aleksandra Struba, potpisao odluku o obustavi vatre. Gruzijske vojne snage su samo nekoliko sati kasnije nastavile invaziju na Južnu Osetiju, dok su ruske trupe iz Abhazije prešle u Gruziju i, prema tvrdnji Sakašvilija, osvojile strateški grad Gori, kroz koji prolazi jedini značajni autoput u toj zemlji. "Posmatrači UN potvrdili su da su ruske trupe ušle na teritoriju Gruzije iz separatističke oblasti Abhazije", izjavio je pomoćnik generalnog sekretara UN za mirovne...
Jutros su me njegove poruke i pozivi probudili u pola 4! Znas ono tipicno kako me voli i kako je lud za mnom kako je nista bez mene i kako me nikad ne bi iskulirao samo je sinoc zaspao kada sam mu poslala poruku. Navodno je popio lekove za glavobolju i to ga je opet navodno uspavalo. Ok nekako smo se pomirili i sve je bilo ok. Ali od kako sam ustala sve je opet pocelo bez veze. Cimne me jednom u sto godina i sve je nekako blah. I uzasno sam se zabola ovih dana jer mi svi idu na zivce. I moje dve najbolje drugarice i decko i sve! Mislim da polako pocinjem da sizim a to mi se ni malo ne svidja. Bilo mi je skorz ok u junu i julu jer sam skroz bila zauzeta. Imala sam posao ceo mesec i uvek sam negde jurila sa drustvom ali sad..osecam se...
Totalno sam prsla! Da li je moguce da mi jos nije odgovorio na one dve prilicno 'pretece' poruke za raskid?? Znaci ovo totalno ne lici na njega! Ali opet,zar treba da verujem da je zaspao dva minuta nakon sto me je cimnuo i bas u trenutku kada sam mu poslala poruku?? Ma daj! Nemam pojma sta se sa njim desava danas..Znam da me voli i da je skroz odlepio za mnom ali ovo od danas me je totalno navelo na razisljanje..skroz sam zbunjena i nista:dontunderstand:
Tamo gde je ubijen, nema ga Niko nije u svom telu u svojoj smrti Pronadjite njegovu pesmu, njegovu ranu U zemlji ratnu ljubav, predeo Gde je njegova sloboda jedino stvarna Ne trazite u svome telu Njegove tragove u svome mozgu Ne trazite ga u svome varljivom srcu On je potpuno NEZAVISAN sa zapaljenom lirom Potrazite ga tamo gde prestajete U epskoj sumi gde grlo Njegovo je jekovita dolina
Kada se fenjeri na Monmatru pogase I samo na tren, zivot utisa Kada pomodri jutro nad uspavanim Parizom Ili se tiho kroz san cuje letnja kisa Kad verglas stari umoran kraj svoga vergla klone A macka mu se privija uz noge I dok samo još cvrkut ptica tek probudjenih se cuje, I Kada tisina u meni misticno caruje Velicanstveno, klanjajuci se Bogu, Ja vidim put, put nad putevima... Na tom putu vidim Svetlost... Svetlost grada koji spava Ne sluteci da neko sa tog brda gleda Ali nekako iznad toga svega I trazi sustinu i poj rajskih slavuja dok se pod koracima poklanja i trava
повшност ми осваја снове, лице, руке, поглед, додир, дах... не осећам ствари, не осећам себе, не видим даље од тренутног задовољства. Лажем себе свако јутро кад устанем из кревета. Не дајем зној. Тупим сећања. Лажем своје планове. Издајем своје снове. Залећем се свом снагом у бетонске зидове, замишам да се бацам у воду пре него се залетим... Тај први бол који ме пресече и врати у садашњи тренутак, так први бол који ми проструји целим телом, тај први бол који очајнички мрзим... Заливам се тугом. Некад немерно, некад случано, уништавам тренутке среће. Сасвим случајно, нехотице, превише се опустим, и рачунам да ћу проћи некажњено за преступ који чиним. То опуштање је управо позив на уништење, самоуништење... Узалуд се уздам, надам, тражим...
Gospođa Nada opet dobi deljenje. U sledećem ponovi isto, ali uze sebi još više slobode, pa na Mingovu ogrlicu zakači jednu kartu iz špila i reče: „Lepi, prošetaj do Mile, pomozi joj da igra, možda ćete zajedno biti jači…“ Na ovo se sve tri zaceniše od smejanja; Draginja je lupala nogama o pod i držala se za stomak, a Veri su pošle suze na oči. Mila iznenada baci karte na sto i mirno reče: „Skloni tog svog šugavog i smrdljivog džukca od mene!“ Gospođa Nada pogleda svoju prijateljicu i upita je, ne mogavši da poveruje svojim ušima:„Šta si rekla?!“ „To što si čula: skloni tu svoju smdrljivu džukelu, inače ću da je šutnem!“ rekla je Mila, sad već jačim glasom, sigurnije, skoro preteći. Prekrstila je ruke na grudima i namestila onaj...
Ovo sam vec negde pisala,ali ne mogu da odloim...da ne napisem opet... Elem,pre nekih mesec-dva odvela sam brata u setnju i naidjemo mi na beba kids ranju u Beogradu ispred koje su oni avioncici,autmobilcici i slice zezalice za voznju...Kako je hteo da se vozi,ja odem unutra,kupim zetone,izadjem napolje i tu se stvori cigancica,slatka mala i krene sasvim spontano da objasnjava gde se ubacuje zeton, kako se ukljuje i slicno...Dam joj ja 20 dinara i posle par minuta ona me pita da li hocu za tih 20 dinar koje sam joj dala da joj kupim zeton u radnji jer njoj nece da prodaju,a volela bi da se vozi...Znaci devojcica ima novac i hoceda se vozi..Ja odlazim unutra i trazim jedan zeton, na sta ce prodavacica " Ako kupujete za ono cigance ne...
Сви желе да иду пречицом. Путем минималног отпора. Најновије вести: нема пречице. Барем не на путу развоја. Да, знате све оне рекламе, "уз наш производ, вежбаћете 60 секунди дневно и изгледати секси" или чуо сам за "пилуле за боље учење и концентрацију" , ха ха. Да ли на овом свету има веће комедије. Колико реклама видите које покушавају да поставе свој производ као замену за труд, рад, самодисциплину, вољу? "Брзо и лако", гарантују се немогући резултати у веома кратком року... Али знате шта... труд функционише. Велике ствари не настају "преко ноћи". Ако немате храбрости да одрадите оно што треба, и да останете усмерени на путу, убрзо ћете испати са пута и гутати прашину. Они који су спремни да одреде циљеве и гледају далеко напред у...
Ovo je objava rata. Dosta je bilo tolerisanja. Rata, ali ne protiv drugih, ne. Rata protiv samog sebe, protiv svojih slabosti. Biti "običan", "prosečan", više nije dozvoljeno. Moje slabosti me sputavaju, traže izgovor. Zašto da se borim, zašto da želim više? One mi kažu da samo sanjam. One žele da ne uspem, da odustanem, da se samosažaljevam. Moram da se borim protiv njih hladno, brutalno, da ih odstranim iz svog života poput tumora i da nastavim dalje bez oklevanja. Da li me do cilja vodi sreća? Ha, hebes tiket za loto... više volim da dođem do moje nagrade na teži način.
patim u sebi i sklanjam se kada krene prica o tebi... veliki grad...molim boga da se ne sretnemo jos uvek ... molim boga da mi da vremena da te prebolim... ali me on uporno stavlja pred velike izazove... izbegavam nasa mesta,izbegavam sve sto bi mogglo da me poveze sa tobom,gde bih mogla da te sretnem...ali izgleda da nisam ja jedina koja to radi.... izbegavajuci jedno drugo,bog nas je naveo na isti put... posle jos jednog smaranja u gradu i sa suzama u ocima jer je krenula nasa pesma krenula sam da bezim iz lokala... i podizem pogled,ni sama ne znam zasto i srecem se sa tvojm ocima....i pitanjem u isti glas ODKUD TI OVDE??? i nas osmeh... kratak poljubac u obraz i moje IZVINI ZURIM.... drug koji je izasao za mnom iz kluba kaze da sam...
Ko je citao zadnji NacionalGeographic , imao je prilike da procita jedan zanimljiv tekst o pamcenju i secanju. Da se ceo proces odvija kroz jedan deo mozga, koji sluzi da informacije spoljnjeg sveta zapishe u nashoj mozdanoj kori. Elem kad se taj deo odstrani , coveku , bilo hirurskim putem ili ga izjede neka bolest. (registrovana dva slucaja toga u SAD) on postaje potpuno nesposoban da zapamti bilo sta duze od 5min. Dok mu ranija secanja , pre bolesti , ostaju. Ne znam kako je sa vama , ali mene zaista deprimiraju te vivisekcije nasheg mozga. Imamo centar za cula , centar za ucenje , za govor , za emocije... Lljubav npr je prema najnovijim istrazivanjima lucenje jednog PDZ (tako nesto) hormona. (''Jedan spric ljubavi molim?'' A gde...
Blog za istresanje sve svoje gluposti , da bi i drugi mogli da ti se smeju jer zasluzujes! Danas mi je bio ispit iz mate2 koji spremam zadnjih mesec dana.I ja kreten juce zaboravim da popijem pilulu na vreme , tj negde oko 12.oo i setim se toga tek negde u 23h.I posto nisam tad mogla da je uzmem jer sam bila u citaonici , uzmem je tek oko 00.00 , a vec je glava pocela da me boli. Posto ionako patim od migrena , a uspela sam da spojim poremecene hormone sa poremecenim vremenom i josh koshavom,glava polako krece da me otkida. Jedva uspevam da zaspim pomalo na mahove. Negde oko 4.00 , ustajem da popijem Amigren , medjutim zamalo se ne onesvestih i bacih peglu u isto vreme... I jutros uspevam nekako da se docepam Amirgena , i popijem ga.I...
Dan pred odlazak kuci sam proveo u haosu. Celo pre podne sam se spremao, pakovao i odvajao sta nositi sta ne. Doruckovao sam na brzinu (bilo je vec podne ) i odjurio da pokupujem neke suvenircice I pokloncice. Skontao sam da mi treba bas mnogo toga a cene nisu povoljne. Na to sam izgubio jos oko 3 sata. E onda I to treba upakovati da se ne polomi. (nedostaje deo texta koji se odnosi na licne stvari- totalna frka u svakom slucaju) Taxista se raspricao i promasi skretanje ! Uzas! Nervoza me jede, nisam jos zavrsio skroz sa pakovanjem, moram da se tusiram, I jos po nesto, nisam nista klopao, … Stigoh oko 8:15pm da to sve stignem, wc zauzet,…vozac treba da dodje po mene u 9pm. Jedva sam nekako stigao…od svega me zaboleo stomak. S. i P. su...
Remember when you were young, you shone like the sun. Shine on you crazy diamond. Now there's a look in your eyes, like black holes in the sky. Shine on you crazy diamond. You were caught on the crossfire of childhood and stardom, blown on the steel breeze. Come on you target for faraway laughter, come on you stranger, you legend, you martyr, and shine! You reached for the secret too soon, you cried for the moon. Shine on you crazy diamond. Threatened by shadows at night, and exposed in the light. Shine on you crazy diamond. Well you wore out your welcome with random precision, rode on the steel breeze. Come on you raver, you seer of visions, come on you painter, you piper, you prisoner, and shine!
Teško je verovati da sve velike robne nagrade koje poznate sprske kompanije daju kao nagradu završavaju kod vernih korisnika njihovih usluga ili proizvoda. Velike nagrade primera radi automobile, džipove, LCD televizore itd. se "svakodnevno" nude potrošačima. Nagradne igre prave velili trgovinski lanci poput Tempa, Merkatora i sl., velike distributivne privatne kompanije za svoje poznate proizvode (Dove, Nivea, Coca Cola,...), najviše ih daju dnevne novine recimo Blic, Press i to po nekoliko puta godišnje i to po 50ak komada ! WOW! Onda mobilni provajderi, pa... turističke agencije daju putovanja na destinacijama iz snova. Da ne pominjem mali milion manjih firmica proizvodjača nameštaja, vode itd. koje takođe nude automobile i to ne...
Ovo veče bilo je jedno od takvih: gospođa Nada ih je očekivala u kasno popodne. Za tu priliku spremila je stan, promenila šustikle, stavila u vazu bogati buket žutog cveća. Ceo prethodni dan je provela u društvu Anke, kojoj je plaćala da joj povremeno opere prozore i tepihe. Ranije joj se nije naročito dopadala ta kruta, ćutljiva žena s izbegličkim naglaskom, o kojoj nije znala ništa, osim da dolazi iz nekog predgrađa. No, ovog puta joj je dala i nešto novca pride, ne toliko zbog blistavih prozorskih stakala, koliko zbog sopstvenog dobrog raspoloženja. Osim toga, Anki nije nimalo smetalo to što Ming zaljubljeno trčkara za njom i razvlači krpe za brisanje prašine; čak je uspeo da izmoli osmeh na njenom uvek ozbiljnom licu. „Koga Ming...
Za gospođu Nadu, proleće je predstavljalo najlepše godišnje doba. Mogla je namirisati i osetiti njegov dolazak iz pravca Bulevara, preko Beogradske, pa do Kalenićeve pijace. April je toplim sunčanim zracima dotakao klonule begonije na terasi njenog stana u Krunskoj ulici. Bilo je to vreme velikog spremanja: luftiranja starinskih, škripavih ormana, odabiranja i odlaganja odeće koja se ne nosi, ušuškane u mirise lavande i kolonjske vode, kao i raspakivanja laganih košuljica, filcanih šeširića, sijaseta ručnih torbica, vezenih maramica i heklanih rukavica… I, kao, najvažnije, pravo vreme za šetnje i druženje sa prijateljicama. Sve su one, kao i gospođa Nada, teško prezimile i nestrpljivo očekivale prolećne dane, beskonačno ćaskajući...
Back
Top