Blogovi

da li jos nekome ove dve izgledaju kao da su na nekim mnogo zanimljivim lekovima ili je prilog snimljen dok im je neko drzao pistolj uperen u ledja:think:
Ako postoji afterlife, imam osecaj,da cu u tom,nekom sledecem zivotu,biti autobuska stanica. Jednostavno mi se cini tako.Eto. Necu biti jedna od onih stanica u*****nih psecim govnima sa jeftinim lose photoshopovanim frikomovim reklamama za boraniju. Bicu *kul* stanica. Zvacu se Jevrosima,i bicu majka svih stanica, bicu prevrtljiva kucka koja zivi u ulici lipa,donosicu srecu onoj crvenokosoj sto stalno kasni,i zamantavacu babe sto vise vole svoje kucice od unucica. Imacu svoj miris, svoj potpis, jednostavno ce ljudi znati kada je neko usao na MOJOJ stanici. Bicu prometna stanica, 4 gradske i jedna vangradska linija,sasvim je dovoljno. Ne zelim nikakve zgrade oko sebe,samo jednu malenu poljanu,ili eventualno polublatnjavi park sa...
Posvećeno Lei, dugogodišnjem zarobljeniku beogradskog Zlovrta Moje oči su poput semafora: čas plavlje od neba iznad savane, čas zelenije od odraza krošnje u reci, a najčešće žute – kao Mesec koji mi se smeši, okačen o tamni svod. Moje pege su ugasle zvezde, posute po crnom krznu. Noć i ja smo dobri prijatelji; kada svojim crnilom prekrije nebo, budim se iz mačijeg dremeža i jasnije vidim svet oko sebe: tada senke prestaju da budu obrisi i pretvaraju se u lica i tela. Nikada nisam videla savanu. Dok sam bila sa majkom, ona je još uvek mirisala na afričke akacije, granje mahagonija i irokoa. «Život je negde drugde», imala je običaj da mi setno kaže, «ne možeš ni zamisliti svu tu raskoš: jutarnji poj ptica, tabananje krda gnuova...
Svakoga dana, kad god bi joj školske obaveze to dopuštale, Tamara je odlazila na padinu da se vidi sa mladićem i psom. Zaljubljenost nikako nije prestajala – kao uporna bolest, od koje oči dobiju grozničav sjaj, a ruke drhte i znoje se pri svakom susretu sa tim smeđe-zelenim-plavim pogledom. On ništa nije obećavao, niti je nagoveštavao ljubav kojoj se Tamara nadala; uglavnom bi svu pažnju posvećivao Valdu, izlažući ga raznim fizičkim naporima. Ceo taj pseći trening, u vidu beskonačnog bacanja loptice ili komada drveta, preskakanja klupi po komandi, trčanja uzbrdo i nizbrdo, za Valda je, izgleda, bila igra u kojoj je uživao, nikad umoran. Vežbe su – kako je mladić objasnio – bile čin sticanja dobre pseće kondicije; kondicija je, dalje...
Ne odlazi ljubavi jer tamo gde ideš nije naš mali dom i kome, kaži kome sad pesme da pišem, kome kad si otišao i ostavio me sa trnjem u srcu koje probada, kad krv lipti i bol boli... kome da se jadam, kome da se nadam, na čijem ramenu ću zaplakati i ko će me tešiti kaži, ko će me veselom muzikom i toplinom srca svog mene tužnu načiniti razdraganom, ko će me voleti više, kaži, ko osim tebe? Ne odlazi ljubavi, bez tebe neću moći, sad suze kaplju dok pišem sve ovo, ne odlazi, još nismo sve rekli jedno drugom... Ne, ne idi, pogledom tražiću te u liku svakog mladića, tražiću u njemu tebe i voleću ga lažno povući ćeš me u večnu tišinu ako odeš i mog smeha neće biti više... Ne idi ljubavi, neće mi izdržati srce kad znam da daleko si, ne...
петак вече... 1. кафић... пиво, 2. кафић пиво, клуб... једно пиво вуче друго... мрак, музика која те тера да скачеш, мрак, лудло свуда около, алкохол који мути расуђивање, и даље скачем, осећај благог одуства контроле због кога се придржавам за друга, врата, зид... твој осмех који разазнајем у мраку, бели зуби који терају мрак, моје усне које се инстант криве у осмех... заглушујућа музика која те и даље тера да играш, и даље скачем... још једна тура пива... и даље се губим и уживам у недостатку перцепције коју у мени изазива пиво... морам да шорам... идем ка тоалету... свом снагом се концентришем где газим док се пробијам кроз гомилу, нисам сигуран у контролу покрета... излазим из тоалета, видим тебе, идеш ка истом... кулирам мало...
O Boze, toliko sam umoran da jedva pisem ovo pismo. Koliko jos moram da patim na ovoj zemlji sam ? Koliko jos vremena treba da prodje dokle se nesmilujes I posaljes je meni?Osecam kako mi pulsira svaki nerv, svaki misic, svaka vena od bola, koji polako prerasta moju sposobnost da nosim svoje breme I dalje.. On se jedino moze meriti teretu koji oseca Atlas koji je po kazni dobio da nosi citavu planetu Zemlju na svojim plecima…… Ja nisam titan I nemam njihovu snagu I zivot beskonacan……….Osecam se poput starog ratnika,celog prekrivenog oziljcima zadobijenih tokom decenijske borbe, cuvenog po svojim podvizima, koji je pozvan da jos jednom stane pred lice ljutog neprijatelja, taj istroseni ratnik nema snage, niti vise onakvog zara sa kojim...
Гледам затварање олимписких игара у Кини... Нешто ми је пало напамет... Наполеон Бонапарта је, чини ми се он, рекао нешто као: "Кина је змај који спава".(или тако нешто) Тиме је хтео да каже да је(тада) Кина имала ресурсе за развој и огромни успех, али није их користила. Данас смо сведоци буђења тог змаја... Међутим верујем да се у сваком ко чита ово крије змај. Да, Ви сте змај који спава. Ви сте потенцијални геније. Ви имате капацитет да бидете - имате - урадите било шта што желите... Знајте, да се ви одговорни за себе. Није крив нико са стране, нису криви родитељи, није криво друштво, нисте ни ви. Али само ви можете поправити своју ситуацију. Нико неће доћи да вас спаси. Ако мислите да нисте довољно јаки, највероватније...
....vidio sam bijes tvrdih momaka demonska igra odbacenih ljudi tko je zauzeo mjesto u raju postenje ili vlast tko je hvalio carevo ruho patuljci s naslovnih strana....
Right Here Waiting! Oceans apart day after day And I slowly go insane I hear your voice on the line But it doesn't stop the pain If I see you next to never How can we say forever Wherever you go Whatever you do I will be right here waiting for you Whatever it takes Or how my heart breaks I will be right here waiting for you I took for granted, all the times That I though would last somehow I hear the laughter, I taste the tears But I can't get near you now Oh, can't you see it baby You've got me goin' Crazy Wherever you go Whatever you do I will be right here waiting for you Whatever it takes Or how my heart breaks I will be right here waiting for you I wonder how we can survive This romance But in the...
Ovih dana sam po prirodi posla poprilično krstarila drumovima.Kako je bilo izuzetno toplo,vozili smo širom otvorenih prozora.Vojvodina ,ko Vojvodina prepoznatljivog kolorita - zeleno,žuto i plavo.Ponegde smo viđali srne po poljima,orlovi mišari su stražarili uz put,a jedan labud,dve male bele čaplje i jedna velika siva su nas počastili svojim prisustvom u pejzažu. Kombinacija idile,vrućine i obaveza. Ipak,jedan utisak snažno se nametao svo vreme.Kako smo se bilo gde približavali ljudskim naseobinama pojavljivao se "Doček Majstor" gospodin Smrad. I onda pade mi jedna misao na pamet - šta li misle životinje o nama ljudima?
Čudesno jutro u krevetu gospodje Petrović
Ispašće sada da treba samu sebe da ismejem.Al' ako,što kažu južnjaci,ne mogu da odolim. Setih se i one Dugmetove pesme ,taman mi se uklapa :) : "Dobro vam jutro Petrovic Petre Dobro jutro, šta ste nocas snili Ljeto, avgust, naivne Švabice jedre šezdeset druge, šezdeset trece kad ste mladji bili..." Ha! Nisu Švabice...Sanjala sam jednog TV voditelja ...(ni manje ni više :)) ...Kaaako smo se gledali...Čak su nam se i kolena dodirnula... Kakva čista,zaboravljena osećanja. San - čudo,čudo sna utiša sveopštu mentalnu buku i potseti da samo pogled i dodir mogu da ispune ceo jedan svet. Bijelo Dugme - Čudesno jutro u krevetu gospodje Petrović Dobro jutro Petrovic Petre Dobro vam jutro vječiti lafe Bilo je jutros i malo stare vatre...
Kiss and Say Goodbye The Manhattans [Spoken] This has got to be the saddest day of my life I called you here today for a bit of bad news I won't be able to see you anymore Because of my obligations, and the ties that you have We've been meeting here everyday And since this is our last day together I wanna hold you just one more time When you turn and walk away, don't look back I wanna remember you just like this Let's just kiss and say goodbye [Song] I had to meet you here today There's just so many things to say Please don't stop me 'til I'm through This is something I hate to do We've been meeting here so long I guess what we done, oh was wrong Please darlin', don't you cry Let's just kiss and say goodbye (Goodbye) Many months have...
....ili nedostatak gvozdja... Kazu kada ti nivo gvozdja u krvi padne ispod normalnog nivoa postanes malaksao ,nista ti se ne radi,brzo se zamaras.... Pa rekoh sebi ,da li da vadim krv ili da se ovde zapljunem sa dijagnozom depresija! Odluka je pala ,puj za mene ja sam depresivan!! Nemam bas nikakav razlog,bar mislim,pa ondak to je verovatno bolest ili umor ili napetost...ili nedostatak nikotina....sta znam Tesko je nekad preracunati sta si spreman da investiras kako bi napravio jednu malo srecu i obezbedio sve pa i svoje dete ... Ides ,rintas ,smeskas se i vices ‚‚ma nije mi nista ‚‚....mogu ja da obavim 38 sastanaka dnevno ,salsusam 7-9 storija tipa‚‚ti ne razumes kako je nama tesko‚‚‚,da resavam najgluplje moguce probleme onima...
Noci hladne su meni, Od trenutka kada si otisla, Sinoc sam pio I pisao ti ovu pesmu, Sada kao da je sve na svome mestu, Vetar me je hladio,I osetio sam neki mir, I gledajuci treperenje meseca po povrsini,osetih se ziv, Tisina I samoca me smiruju, Bez laznih osmeha I ljudi koji me uznemiravaju, Mesec, I zvezde usamljenice one su moje prijateljice, Kroz misli ti proganjas me, I dalje cekam I nadam ti se, Nocni zrikavci me pozravljaju, Ali tvoje oci me nikada neostavljaju, I na javi I usnu, Ti si uvek kraj mene tu………………….
Odlazak na more ne znači samo prelazak iz napukle kade u veliko plavetnilo. Ne. To je inicijacija u magičan svet gažera s hotelskih terasa, piva, ranojutarnjih ispumpavanja septičkih jama, crvenih sprženih leđa turističkih idiota i čekanja u redu za jutarnji burek. Mediteranski letnji scenario u kom se slini, plazi, ganja i grči za ovaj ili onaj petominutni užitak . Dva lika, jedan za sintićem, drugi sa gitarom i s repertoarom pesama svih festivala unazad cetrdeset godina, jedan su od vrhunaca autohtone kulturno-hotelijerske ponude Jadrana. Jasna stvar, trebalo je sve te Čehinje, Švabice i Mađarice naučiti par lokalnih plesnih finti. Um-ca-ca, um-ca-ca... i sve tako pristojno, fino, sa kezom na usnama do dugo u noć. Kažu da je drevni...
Bio jednom * otok na kojem su zivjeli svi osjecaji i ljudske vrijednosti..Dobra volja, tuga, znanje...i medju ostalima i ljubav. Jednog su dana shvatili da ce njihov otok potonuti, te su pripremili svoje brodove kako bi ga napustili. Jedino je ljubav zeljela ostati do posljednjeg trenutka. Kada je otok bio tren do potonuca, ljubav je odlucila traziti pomoc. Bogatstvo je prolazilo u blizini i ljubav je upitala : "Bogatstvo, mozes li me povesti sa sobom ?" " Ne mogu, mnogo je zlata i srebra na mom brodu, nemam mjesta". Ljubav tada odluci pitati ponos koji je prolazio na velicanstvenom brodu. "Ponose, preklinjem te, mozes li me povesti sa sobom ?", " Ne mogu ti pomoci ljubavi", odgovori ponos, "Ovdje je sve tako savrseno, mogla bi mi...
Santa Maria Della Salute Laza Kostić Oprosti, majko sveta, oprosti, što naših gora požalih bor, na kom se, ustuk svakoj zlosti, blaženoj tebi podiže dvor; prezri, nebesnice, vrelo milosti, sto ti zemaljski sagreši stvor: Kajan ti ljubim prečiste skute, Santa Maria della Salute. Zar nije lepše nosit' lepotu, svodova tvojih postati stub, nego grejući svetsku grehotu u pep'o spalit' srce i lub; tonut' o brodu, trunut' u plotu, djavolu jelu a vragu dub? Zar nije lepše vekovat' u te, Santa Maria della Salute? Oprosti, majko, mnogo sam strad'o, mnoge sam grehe pokaj'o ja; sve što je srce snivalo mlado, sve je to jave slomio ma', za čim sam čezn'o, čemu se nad'o, sve je to davno pep'o i pra', na ugod živu...
Opet lezim u svojoj qci na svom krevetu,i cekam da mi sve padne s neba.A nece.Treba ustati i krciti put do cilja.Problem je samo sto ne vidim taj cilj.Znam samo da ne zelim da ostanem ovdje i lezim.
Dva put san umra Kad je nebo meni dalo te, reklo mi je idi, bit ćes njen u srcu sam te nosija, otkad sam se rodija, al' san kasno svatija da nisan ja za te Tog san dana tebi doša ja, osim sebe nisan ništa ima, a i čime bi te prosija, da bih tebe dobija, srce nije dovoljno, i nisan ja za te. Živote moj, dva put san umra umra za njon, prvi put kad san je vidija ja drugi put kad je otišla živote moj, dva put san umra umra za njon Kad te danas vidim da si s njim, ja od tuge za tren ostarim, i nebo je pogrišilo, karte je promisalo, od mene te odvelo, uzelo draga Živote moj, dva put san umra, umra za njom: prvi put, kad san je vidija ja, drugi put, kad je otišla. Živote moj, dva put san umra, umra za njom. Vjekoslava Huljić
Ja ti pevam veselo, dusho moja, a ti meni tako, pakosnice jedna!Ti si mi izgledala kao uzor i nada,a ti si djubre jedno nevaspitano!Tako sam ti tepao i dozivao te: draga dusho moja! Jedina moja, a ti gade jedan nemerljivi, gnjido!Ti si bila lazljiva i snishodljiva,i nedokazana, kao i uvek ,dusho moja.Sad se kikocesh sa nekim drugim,ko je isto pokvaren kao i ti, mozda?.A mozda i nije?-nego si mu nalagala,kao shto si i meni lagala za druge,dok te nisam upoznao bolje, iznutra!gaduro jedna i prevrtljivice nezasita.Pa zar se na lazima ljubav stichei neguje? - sram te bilo razvratnice.Ponashacu se kao da ne znam, a znam! isto kao shto i ti znash,k’o i svi ovde shto znaju i cute.tvoje sramote i bede se stide. I necu ni da te pogledam vishe...
Molim za Sunce u tvojim ocima, za dodir koji budi treptaj zivota, za tebe jedina ljubavi moja. Molim da ruze ne uvenu kao secanja, da nijednu suzu ne puste vise. Molim za tvoje reci satkane od zelje, Za nase duse obojene tugom. Molim da samoca ne boli vise, da dodjes u moj svet, da svaka nada postane stvarnost, da svaki tren sa tobom bude vecnost. Molim da tvoje ruke, Otope led moga zivota, da vreme izbrise boli, da srce zakuca jos jace. Molim da ne zivim od secanja koja se gase, Da nikada – postane ZAUVEK. Molim,molim za LJUBAV. :heart:
Pusti da sanjam Nemoj me terati da zaboravim, Osmehe,tvoje zelene snene ochi, Ni jednog trena da izostavim, Nikada ja to necu moci. Ne trazi nikad da lazem sebe I da se ne secam bajnih noci, Kad sam beskrajno zeleo tebe. Ja to nikada necu moci. Ne nagoni me da volim drugu, Pa to bi morala valjda znati, Samo bi donelo ogromnu tugu, Srce bi vechno moglo da pati. Ne trazi zaborav da snove skrije, Zaborav ne moze biti lek, Ko u njeg srce proba da svije, Taj snove izgubi zauvek. Pusti da sanjam i da zivim, Ljubavlju opijen svako veche, U snima vechno da ti se divim, da sreca mojim venama teche
Zabludele misli lutaju mojom glavom, ponekad razigrane i zagledane u nebo, kao da traže i iščekuju neku proročku tajnu, a opet skromne i umotane u meku čežnju. Vesele misli poigravaju se srcem zaljubljenim i ostavljaju ga da žudi, vazdiže se ka zvezdama, da sanja ptice u letu, između oblaka mekih jezdi. Mudre misli mi chesto govore da nebo je visoko, a Aristotel još učenika dobrog pokušava da nađe, da ga poduči, kako se vekovi krote strpljivošcu. Razigrane pesnikove misli vazda se namecu tiho i prepliću se sa životom, čas ga kiteci, čas se žaleci, kako je varljiv, kratak, surov, a kako ljubav je slatka. Majčine brižne misli, pune strepnje i nade uzavrele, uporno nad tobom bdiju, kao andjeli nad hramom...
San su mi pokvarili rudari koji suodlazili na jutarnje kopanje. Iako je bilo rano ja sam izasla da prosetam do trga I udahnem koji tračak svežeg seljačkog zraka. Naši susjedi su prosipali vodu po stepenicama i ispred kuće, i poslije trljali dugom drvenom metloda poslije bude čisto. Pozdravljali se me klimanjem glave i znatiželjno gledali. Jutro je još uvijekbilo hladno, a nebo sivo-bijeli tanjur koji prekriva ovo zelenilo. Tišina ne može se čuti ljudski glas, samo se na nekoliko trenutaka čuje lavež Lise, pa opet tišina. Prolazila sam pored velike rijeke koja je bila zelena sa ogledalom bijele svjetlosti. Sunce nije bilo toliko visoko da od sivo-bijelog tanjura pretvori u svijetloplavi tanjur. Da je sunce bilo više rijeka, pored koje...
Stara, dobra stvar. Koketa Ti si divlja mačka Ti si tigrica Divlja cica maca sa oštrim noktima Oko tebe parfem, puder, karmin, lak Dior, Šanel, Kuros Ti si sveta smak Izazivaš vešto Koketa si mrak Namigujes brzo Tebe želi svak Kad te vidim takvu Meni stane dah Spremna si za napad Ljubav je tvoj fax Hocu samo tebe Za tebe samo znam Reci mi šta želiš Sve ću da ti dam Hodaš kao mačka Gladna kao vuk Imaš duge noge I fatalan struk Ti si kao vulkan Požar, zemljotres Kad te gledam duže Obuzme me bes Ti si filmska diva Pravi svetski hit Svako ti se nudi Postala si mit Ljut sam grizem nokte Drhtim, znojim se Ti si noćna mora Za tebe dacu sve
Svakim danom smo sve blizi jedno drugome,draga moja.Pri samoj pomisli na to,moja volja je sve jaca i jaca,dok se probijam kroz maglu ovog propalog i dekadentog grada,nailazim na razne ljude koji se tako mogu samo zvati zbog njihovog izgleda.Nailzam na sveopste rasulo,kako u odnosima medje najblizima tako i prema sebi samima.Toliko njih me sa nekim jadnim posmehom gledaju,prate svaki moj pokret i smeju se.O sitne duse,o nevernici,zao mi vas je.I svaki dan zahvaljujem Bogu na nadi i veri u nas ponovni susret."Put pravedna čoveka sa svih strana napada nepravda sebičnih i tirana. Blagoslovljen bio onaj koji u ime milosrđa i dobrote nemoćne vodi kroz doline mračne. Jer on je čuvar brata svoga i nalaznik dece izgubljene. Tako ću se strašno...
Danas dok cekam na njen osmeh, Jedna misao mi prolazi kroz glavu, sedeci na nasoj obali reke, Nadajuci se tebi i tvome dolasku, Shvatio sam jednu stvar, Sta ako se dogodi nesto nesvakidasnje? Moze se reci nesto sto sam prevideo kontemplirajuci,sta cu ti reci, Dali smo svi mi ovde na ovoj zemlji upravo sa jednom jedinom svrhom, A to je da se spremamo sa dolazak drugog dela naseg bica, Dali je to ustvari smisao zivota? Pronaci svoju srodnu dusu,i u tom jedinstvu misli i osecanja,provesti ostatak zivota u nastojanju da na taj nacin usavrsavamo sebe i spoznamo sustinu odnosa izmedju nas samih i naseg stvorioca,dali je upravo to smisao zivota,dostizanje narednog stadijuma nase evolucije kroz simbiozu nas dvoje u jedno samosvesno i savrseno...
Back
Top