Blogovi

Da li nas istina,znanje,zaista mogu osloboditi?Cio svoj zivot imam osjecaj da sto vise znam,sto sam svjestniji svega,to vise raste unutra neka praznina,nemir,nezadovoljstvo.Zavidim ljudima koji ostanu od rodjenja do smrti u rodnom selu,brinu samo o sjetvi i zetvi,zive bez stresa i umiru bez kajanja,ne upoznavsi to "bolje",tu sarenu lazu svijeta van granica atara...
Molim Vas ako neko ima iskustva sa ovim multivitaminom koji se daje deci za poremećaj pažnje i hiperaktivnost da mi kaže iskustva ili ako zna neko gde ima da se nabavi ( čuo sam da ima samo u Americi)
''...У нашем дому постоје два главна огледала: Западно и Северно. Оба се налазе у соби за окупљање, окачена на зидове према одговарајућим странама света. Западно огледало служи за посматрање лажи и истине. У њему се лаж и истина раздвајају, показујући се свака за себе, непомешане и јасне за гледање. На левој страни се кристалише лаж онога што је испред огледала, а на десној страни истина. Тако, већ и по овоме мора бити одмах разумљиво: процес огледања у Западном огледалу врло је болан. Неживи објекти се ломе, крцкају и шкрипе; живи се зноје, час им је хладно, час веома топло, тешко дишу и добијају стравичне главобоље. Захваљујући свему томе, Западно огледало је у својој историји често мењало господаре, па му се порекло у тим силним...
Nobody has things just as he would like them. The thing to do is to make a success with what material I have. It is a sheer waste of time and soulpower to imagine what I would do if things were different. They are not different. Dr. Frank Crane
On a long and lonesome highway, east of Omaha You can listen to the engines moanin' Out its one note song You can think about the woman or the girl You knew the night before But your thoughts will soon be wandering The way they always do When you're ridin' sixteen hours And there's nothin' much to do And you don't feel much like riding You just wish the trip was through Chorus: Here I am, On the road again There I am, Up on the stage There I go, Playin' star again There I go, Turn the page So you walk into this restaurant Strung out from the road And you feel the eyes upon you As you're shaking off the cold You pretend it doesn't bother you But you just want to explode Yeah, most times you can't hear 'em talk But other times you can...
Treperenje na TFT monitoru moze da nastane usled elektromagnetnog ili magnetnog zracenja ali to se redje dogadja u glavnom problem nastaje zbog niskog napona. Da li je vas monitor direktno prikljucen na mrezu ili preko adaptera. Ako je preko adaptera treba proveriti izlazne vrednosti na adapteru, ako je direktno uklucen na mrezu treba proveriti pad napona na mrezi sto treba da ustanovi stucno lice... Ukoliko je to problem savetujem UPS. Molim, budite odredjeniji u opisu problema: Kada je kupljen monitor, service tag ( nalazi se na poledjini monitora )... Ako drzite zvucnike blizu monitora, molim udaljite ih, koliko je moguce dalje... Proverite da li su napojni kablovi paralelno postavljeni sa video kablovima, ako jesu razdvojite ih je...
... Pored svakodnevnog komentarisanja uobicajenih vremenskih prilika sa prijateljima, komsijama, porodicom... , svi mi, sve cesce komentarisemo i neuobicajene vremenske prilike: - poplave - neuobicajeno velike kolicine vode koje za kratko vreme padnu, cak i u krajevima sveta, gde to i nije za ocekivati; unistavajuci prinose, kuce, materijalna dobra; sa bujicama koje nose mostove, automobile, sve pred sobom... - pozare - hiljade hektara spaljenih suma, stotine/hiljade unistenih kuca, stotine mrtvih na sve strane: standardno Amerika, proslog leto Grcka, ovog leta/ nasa zima -Australija.... * cak su u Australiji u isto vreme na razlicitim mestima bile i poplave i pozari. - sneg u Africi.... - olujni vetrovi - orkani i tornada ciji...
... Pored svakodnevnog komentarisanja uobicajenih vremenskih prilika sa prijateljima, komsijama, porodicom... , svi mi, sve cesce komentarisemo i neuobicajene vremenske prilike: - poplave - neuobicajeno velike kolicine vode koje za kratko vreme padnu, cak i u krajevima sveta, gde to i nije za ocekivati; unistavajuci prinose, kuce, materijalna dobra; sa bujicama koje nose mostove, automobile, sve pred sobom... - pozare - hiljade hektara spaljenih suma, stotine/hiljade unistenih kuca, stotine mrtvih na sve strane: standardno Amerika, proslog leto Grcka, ovog leta/ nasa zima -Australija.... * cak su u Australiji u isto vreme na razlicitim mestima bile i poplave i pozari. - sneg u Africi.... - olujni vetrovi - orkani i tornada ciji...
Ukradeno iz sveske đaka trećaka Kada sam usamljen razmišljam o… Kada sam usamljen meni je dosadno. Razmišljam kako da ubijem dosadu. Vratio sam se iz škole,otvorio vrata stana i sve što sam čuo bili su mir i tišina…Nema moje majke da me dočeka sa toplim zagrljajem, samo mir i tišina.Kažem sebi- pozvaću druga Luku.Okrećem broj njegovog telefona ali niko se ne javlja. Ne odustajem, kažem sebi, pozvaću ostale drugare. Ali nikog baš nikog nema.Sebi postavljam pitanje: ŠTA DA RADIM? ŠTA DA RADIM? O.K rešio sam da se “naoružam” i pobedim dosadu. Prvo- sam uzeo knjigu,ali ništa,dosada i dalje pobeđuje. Drugo-latio se domaćeg zadatka,uradio sam ga za pola sata, ali je...
Sjetih se jedne scene koja me je odusevila,urezala mi se u pamcenje,iz jednog filma koji doduse nije: Dvoje strastno vode ljubav,i on cijelo vrieme govori:"Zelim te,tako te zelim".Zavrsavaju,ona odgovara:"Nikada me neces imati"-i odlazi...
Kako tebi iskazati osecanje koje u meni izazivas,kada ni sama ne znam kojim imenom da ga nazovem...Kako dotaci tvoj brilijantni um i napokon se osloboditi te doze strahopostovanja?Cinilo mi se da sam uspela da ostavim po strani to "strahopostovanje:,ali dok ovo pisem...znajuci da ces procitati svaku rec,svako slovo analizirati...opet je prisutno. Htedoh da ti napisem pesmu...cini se,nije dovoljno dobra,za tebe...dobicu keca iz poezije,a ne bih da ugrozim svj pesnicki status u blogu;) Zato se odlucih na tekst,iako sam 100% sigurna da necu dobiti ocenu vecu od 8-...ali od tebe biti ocenjen osmicom,isto je kao da u indeksu stoje sve same 10-ke,jedna do druge! Takvog perfekcionistu,do sada nisam upoznala. Ali bas zbog toga si mi drag,odises...
:heart: Sve zene prolaze kroz zivotne periode u kojima se pred njih postavljaju mnogi zahtevi - porodica, posao, bracne obaveze, muz, deca, roditelji... Neophodno je zaustaviti se i izvagati sta nam je zaista vazno, razmisliti o svojoj misiji na ovom svetu. Jer, druge mozemo negovati i brinuti o njima samo ako negujemo sopstvenu dusu. Ponekad moramo zastati i reci: "Stanite! Saslusajte me. Imam nesto da vam kazem... Zelim da svako pronadje Melem za svoju dusu...motiv za bolje sutra...da vam se dogodi carolija ljubavi koja ce da dotakne vasa srca i podstakne vas duh.":heart::heart::heart:
UPRAVO MI SE DOGODILO DA MI SE MLADEZ NA BRADAVICI DOJKE OTKINUO,ZAPRAVO SADA KAO VISI ALI NE KRVARI..MADA MNOGO ME VREDJA MAJICA ZATO SAM STAVILA FLASTER..BIO JE JEDNAKE BOJE KAO I KOZA BRADAVICE,A SAD JE KAO POLA TA BOJA POLA BRAON...STA TO MOZE BITI ? STA DA RADIM? NEKA NEKO ODGOVORI MOLIM VAS...
Освануо је још један дан у Видању, дан као и стотину претходних дана. Да ли ће данас бити лепше од јуче? Ко зна. Кроз прозор моје собе видим да поветарац вија осушено лишће по улици. Ускоро ће Божић. Тата и мама нас питају јесмо ли пожелели нешто што би нам Божић Бата донео на поклон. Мала сам, али ипак знам... И ове године ће опет тата донети пакетиће и оставити их испред врата. А шта ја да пожелим? Ролере, луткицу, бицикл... Шта? Све је то остварљиво. Знам шта! Желим да будем поветарац. Да, баш то. Тако бих могла све што не могу сада, да будем слободна, као ветар. Да ли бих онда могла да изађем из свог села без проблема, да ли би онда неко знако ко сам ја? Не. Онда бих била слободна, слободна да одем свуда, да свакога додирнем, да све...
Nije to strah,nije ni ravnodusnost,ili nedostatak zelje...Samo cekanje tog pravog trenutka,koji nikada ne dolazi,bas zato sto ja treba da ga odredim,a ne da ga cekam..."Sve ima svoje vreme.Ima vreme za zivot i vreme za smrt,vreme za ljubav i vreme za mrznju..." itd-nekako tako napisa Cosic...Istina je da svako za sebe odredjuje svoja vremena,i da ako ih cekas da dodju sama,neko drugi ce ih odrediti u tvoje ime.Isto je i sa zivotom samim...
* Istina i ljubav jesu jedino sto vredi.Gde to postoji, sve na kraju dodje na svoje mesto. * Istinoljubivost je srce moralnosti. * Nema zlih istina, ali ima zlih stvarnosti. * Govoriti istinu, to moze koristiti onome kome se govori, ali je cesto stetno za one koji je govore, jer time navlace mrznju na sebe. * Laz ima sedam razlicitih varijanti a istina samo jednu. * Najveca kazna za lazljivca je da mu se ne veruje kada govori istinu. * Na svakom putu, u svakom obliku trazim uvek isto: ISTINU.:heart:..
Najtužniji smo kada niko sa strane na vidi razloge zbog kojih tugujemo. Nije tuga naš odgovor na nešto, tuga je naš razgovor s nama samima. Ko nikada nije tugovao, upoznao je mnoge, ali ne i sebe. Nesreće su događanja, tugovanja su osećanja. Uz tugu ne idu pridevi. Sreća nije dodirnula tugu, pa je bezbrižna, površna; tuga je dodirnula sreću, pa je brižna, duboka. Tuga je nagrada za spoznaju života.
Ne sklopiti oči, a sanjati… Duša tada lagano treperi, sva poput talasića od belutka bačenog na mainu reke; srce je puno i damara melodiju noći obasjane mesečinom. Živeti i ne sanjati otvorenih očiju znači – imati život; živeti i sanjati otvorenih očiju znači – imati dva života. Šetajući neprestano između stvarnosti i snova, dodirujemo polove smisla i lepote postojanja. Iz stvarnosti iskoračimo da bismo osetili ostvarivanje želja; u stvarnost se vraćamo da bi se nove želje u nama rojile. Samo sanjari znaju da je sve moguće, makar i kao jedva vidljiva nit; i samo sanjari znaju da ko u čuda veruje, taj čuda i stvara. Sanjajmo... Ovde gde smo sada, gde „krstarimo“, možda su naši najdodirljiviji snovi.
Prođeš pored sto, dvesta, hiljadu avatara. Postuješ po svome, rutinski, tek da ostaviš post, da „napreduješ“, da postaneš deo bratije koja se međusobno poznaje tek onako. I onda ugledaš neki avatar koji te, čudesno, bez ikakvog smisla, privuče. Bilo je i „lepših“, i višeznačnijih, i neodoljivijih, a tebe privukao baš ovaj. Zastaneš, ne ostavljaš post radi posta, razmisliš; pa izgovoriš nešto lepo, možda i dvosmisleno. Uskoro ti taj avatar odgovori, takođe lepo, pa i dvosmisleno; i, nešto kao da te malo uzdrma. Sada već ideš samo na teme gde je taj avatar, čekaš. On nestane na neko vreme i to te uznemirava. Pojavi se, skače ti se od sreće. Pošalješ na javni profil poruku, te samo zuriš u poruke, čekaš odgovor. Stigne i odgovor...
Dragi mama i tata, Divno se provodimo na prvom kampovanju. Čika Toma nas tera da pišemo roditeljima za slučaj da ste videli poplavu na televiziji. Mi smo dobro. Samo jedan šator i dve vreće za spavanje je odnela voda. Sva sreća niko se nije udavio jer smo svi bili u planini tražeći Pericu. O da, recite Pericinim roditeljima da je Perica dobro. Ne može sam da piše zbog preloma. Inače, ja sam se vozio u jednom od spasilačkih džipova. Baš je bilo lepo. Pericu nikada ne bismo našli u mraku da nije bilo munja. Čika Toma je vikao na Pericu zato što je otišao da se šeta sam a nije nikome rekao. Perica kaže da mu je rekao za vreme požara. Verovatno ga čika Toma nije čuo jer je bio pijan. Jeste li znali da kada se plin stavi u vatru on...
Danas je punih godinu da ne zapalih ni jednu. Juce ,cujem ,kolega mi utekao u Njemacku sa koleginicom.Ostavio zenu i uteko...Valda ce naci srecu! Danas mi Moja Mila javila da joj je gvozdje ponovo u normali !Bravo za Nas! Mene spopala neka tuga...mislim, ne zato sto je Miloj bolje,a naravno nije tuga ni za ovom koleginicom koja je utekla sa kolegom u Njemacku...nije tuga ni za duvanom.... Prosto tako –Tuga! Mozda jer me stezu pantalone... Ili zato sto krece prolece... Ili zato sto nisam nasao ni jednu visibabu na Fruskoj Gori(da li se gora pise malim slovom?) Ili zbog ekonomske krize? Mozda me hvata tuga i za njom jer je trazim kao forenzicar po zubima.. Kakva glupost!Trazim je u drugim zenama po zubima!Ha! E bas sam magare...
...opet moj stari znanac..kao da mi već dugo nije kucao na vrata..tu je ..cereka se i kesi...i ruga mi se dok budna gledam ogoljele grane oraha..nesanica..moj stari drug koji me vjerno prati godinama..spava mi na ramenu.odmara se i taman kad sklopim oči..budi se...vješto..profesionalno...ubaci koji bljesak u moju glavu...pa koju pjesmu..spomen..i eto ti...oči su velike i sjajne kao klikeri..ruke su sklopljene kao pred Božić..usne se pomiću u nijemoj molitvi za brzi dolazak jutra...ne sluša...pleše svoje vilinsko kolo oko moje postelje..smije mi se..već smo stari drugari..ma , neka je ..zajedno ćemo krasti snove...
Back
Top