Blogovi

Noc..Grad, je svetleo,dok je kisa sipila...Hotel 'Zelengora, zmirkao je kao neka pokvarena svetiljka,dok su u secanjima, bledele slike..Iako sam ocekivao njene korake,znao sam da se nece pojaviti..Pa zauvek je otisla,a ostao je samo, moj KRAGUJEVAC,i ONA ...Zauvek, u mom secanju...
Tegan & Sara
Bliznakinje iz Kanade Identične bliznakinje Tegan Rain Quin i Sara Kiersten Quin rođene su 19. septembra 1980. u gradu Calgary, Alberta, Kanada. Već sa 15 godina sestre su ovladale gitarom, osnovale muzički duo i počele da snimaju svoje prve demo snimke. Prvobitno su svirale pod imenom PLUNK, a nedostajali su im bubnjar i basista te tako njihovi prvi snimci imaju samo gitaru i vokal. 1997. bliznakinje snimaju prva dva demo albuma, Who’s in Your Band? i Play Day, u studiju svoje škole. Naredne godine se nadmeću na lokalnom takmičenju garažnih bendova Garage Warz gde pobeđuju, i tu kreće njihov uspon. 1999. izdaju prvi „pravi“ album, pod imenom „Under Feet Like Ours“. Ovaj album je bio nezavisne produkcije, ali uspeo je da postigne...
Od jeseni jedna nasa televizija emitovace reality show "farma". Susedna Hrvatska je juce dobila svog pobednika a ovogodisnji serijal oborio je sve rekorde gledanosti. Tome su najvise doprineli sami ucesnici jer je bilo mnogo svadja,demoliranja prostorija,flertovanja,alkohola i na samom kraju tuca i vencanje. Moram da priznam da sam veoma cesto zavirivao i da mi se dopalo ono sto sam video u smislu zabave, naravno a ucestvovali su i neki nama poznati likovi kao Marina Perazic,Vajta.. Ovaj zenski fajt je doziveo recenziju jer nisu imali hrabrosti da pokazu sve mada je i ovo dovoljno. Jedva cekam jesen
Kad mi bude trebalo rame za plakanje potražiću deo nekog srušenog zida pre ću potražiti kamen nego tebe jer kamen neće nikada da me izda Mogu pronaći i neki krajputaš i mogu plakati slobodno jer neće posumnjati niko da li plačem za nesretnim vojnikom za razbojnikom ili za tvojim likom Za godinu dana davila me tri okeana i sve sam progutao i o tome ćutao toliko stihova o tebi napisah a nuijednu tvoju suzu spomenuo nisam a sad vidi di sam
ZAR DA MI DETE IDE ZA PESNIKA I OVAKO JE MNOGO NERADNIKA I DROGERAŠA TAKO BI OBIČNO REAGOVALA SREDINA I NAŠA I VAŠA ZAR PESNIK DA TE BOG SAČUVA BOLJE DA MI SE DETE ***** NEGO DA SE DROGIRA SA CRNIM MASTILOM I BELILOM PRAZNOG PAPIRA...
Dok srčem prvu jutarnju kafu ... Srk ... Pošto sam se ovih dana naslušao telefonskih poziva onih ''koji i ne znaju koga su zvali, ali su dobili onog koga su tražili '', a sve u stilu...’’ Poštovani prijatelju (sad me se setiste mislim se nešto...)...ako u nedelju na lokalnim izborima budete glasali za našu stranku nećete pogrešiti....itd...itt...i trt.... Da bih koliko toliko zaštitio svoj mir i uživao u zasluženoj penziji ( koju mi doduše društvo kao zaslužnom gradjaninu i učesniku 9. marta i Oktobarske revolucije još nije dalo, ali ja ne gubim nadu...), morao sam privremeno isti da isključim... Srk... Ali kao u nekom lošem holivudskom filmu, prevarih se juče pa ga ponovo uključih...Nije prošlo ni sat vremena a već je ponovo...
Matematičarka Nisam samo matematičarka, ne družim se isključivo sa zadatkom, to je sasvim očigledna varka, ne težim samo za podatkom. Pišem pesme,slikam,čitam, i često sebe pitam, da li osećam taj ritam, ili sam se predala u žaru ptice, sumnjama jedne umetnice. Svaka čast nauci, ali mene ima u svakoj mojoj slici, na požuteloj boji, na slici uramljenoj, ime moje stoji. Kroz pesmu koja životom zrači, iz papira što mi radost znači iz prolećnog soka, iz mog tamnog oka, pomalja se želja sveta, da u svetu nauke bude i poeta.:worth::worth::worth:
Tumaram tamnim sumama sna u noci bez zvezda i meseca, okolo muk,tisina grobna ustreptalo srce strah preseca. I znam da nikog nemam u blizini kada me ovaj pakao stize, to jesu kletve neke prosle besumno klize,sve su mi blize. Kosmarnom dzunglom ocajno lutam jure me neke vode nadosle, telo mi okivaju lijane zive, te stare rane sto nisu prosle. K`o lepet krila zalutale ptice glasovi jezom sumore u noci, iz lavirinta ovog zivog da izadjem,da li cu moci. Zelim da uhvatim tvoju ruku, jer samo ti znas strahove moje, i ne bi dozvolio da me odvuku ove crne ptice-zloslutnice. Njihov gospodar je onaj strasni, On-inkvizitor,gadnoga soja, po naplatu taj uvek stize, on-konacna sudbina moja. Pokusavam da se tiho iskradem k`o zmija kada kosuljicu...
Danima nagnut nad svojim delom k`o za oltarom,bledoga lika sa sjajem u oku,starac sedi poznatu Bozju sliku slika. Dok ruke vesto po odori pletu tajnu znanog mucenika, on svecu nezno udahnjuje sveti oreol sopstvenog lika. Povijenih pleca nad svetom slikom u mrkloj noci srce otvara, zlatnim slovima amanet pise i tiho sa ikonom razgovara. Uz odsjaj svece iz prikrajka, on tugu nezno urezuje Bozjim darom-vestom rukom, uz svoje delo proslost snuje. I dok se tama noci lagano topi, nema meseca da zvezde spasava, poslednjim potezom cetkice tanke, njegova ikona- vaskrsava.
Tiho i necujno kisa se spusti sitne mi kapi miluju lice... nad gradom oblak tamni vijori a vetar nosi prasinu s ulice... Po kisi setam i razmisljam o tebi gde li si sada u predvecerje...? A oko mene prolaze ljudi dok moje misli okupiraju zelje... Zelim da osetim i taj plamen sto zivot ovaj cini jos lepsim... Ni moje srce nije kamen... zato ponekad i pogresim... Kisa ce stati uskoro znam, monotonija noci pocinje... Negde ti lutas ulicom sam i sapuces vetru moje ime...:)
Ovo je pesma za tvoja usta od visanja i pogled crn. Kad jesen duva u mehove, ja umem u svakoj kapiji da napravim jun. I nemam obicne srece i nemam obicne grehove. Podelicu sa tobom sve bolesti i zrdavlja. Zavoli moju senku sto se tetura niz mokri dan. Sutra nas mogu susresti ponori il` uzglavlja, svejedno:lepo je nemati plan. Zavoli trag mog osmeha na rubu case, na cigareti. I blatnjav hod duz ulica sto sigurno nekud vode. Cak i kad ti se cini da ih mi nekud vodimo, one se smeskaju blago i nekud nas vode. Bicemo tamo negde mozda suvise voljeni, potpuno neprimetni ili javno prokleti. Budi uz mene kada odem. MIROSLAV ANTIC Mikine reci,za jos jedno dobro jutro i jos bolji dan..
Prekrila me mesecina, svog prekrila,prezracila.. svukla,obukla,svukla.. u srebro optocila! Mene gleda,Meseca golog k`o od majke rodjenog, u oklop belog zlata natocila.. zatocila,tokama zabravila, obukla,svukla,obukla, svukla mi kozu,navukla sebe.. Mesecevim mlekom me zalila, iglenim zracima isprobadala, u srebrnog letaca pretvorila.. svukla,obukla,svukla, i poslala da letim talasima Vaseljene, da klizim svetlucavim Galaksijama, sjaktavim maglinama.. Ja-neumiren nespokojnik, lutalica,osudjenik, veciti tragac za srebrom Svemira, ja-dete mesecine.. NEBOJSA BAKAREC Ps.Ove neobicne stihove je politicar Nebojsa Bakarec posvetio voditeljki TV Pink,Suzani Zlatanovic,alijas Luni Lu.. Gostujuci u njenoj emisiji,on je pisao pesmu uzivo,pred...
Najdraza ti kao kisom placna nezna,jedinstvena Na moje telo oziljke stavi cuvam te,nedam te Najdraza to brdo tvoga bola nosicu.. nedam da svenes I ako padnem na pola puta ustacu Najdraza ne smes ni tren da klones sve nase kule nestace,srusi ce.. sve tvoje jade popicu jer ako ljubavi nemam umrecu.
Ostavimo malo za sutra malo od ovog lepog noćas malo od slatkih uzdaha malo od poljubaca malo od milovanja jer noćas će brzo proći i već sutra će noćas zauvek biti juče Ostavimo malo za sutra malo od ovog lepog noćas malo od slatkog grča malo od milovanja makar na dno vrča za sutra šta smo se ko deca navadili na to malo ljubavi kao na slatko od trešanja jer šta sutra kad se budemo zavadili šta će da nas izvuče kad nam se budu poljupci ogadili i u srcu zavlada srča ako ne budemo noćas ostavili bar malo slatkog makar na dno vrča
Milorad
Na drugoj obali “malih talasa” odmah iza povijenih topola prostiru se njive. U rano prolece i kisnu jesen Ibar zbog kisa i snega naraste u ogromnu zlocestu reku koja nosi sve pred sobom. Poplavi polja,cesto spere zemlju koja i nije zemlja nego neka mesavina peska i mulja. Nakad nanese naplavinu koja toliko zagadi to zemljiste da skoro nista na njemu ne moze da rodi osim kukuruza. Kukuruz tu raste iz prkosa , inati se reci kao da joj kaze ne mozes mi nista. Mi smo u te njive ulazili kao u svoje, brali mladi kukuruz, bacali ga u vodu da slucajno ne naidje seljak i kasnije plivajuci skupljali po reci i na drugoj obali pekli pecenjake. To je onaj kukuruz belog zrna,prepun mleka a kada se ispece sladak je kao med. Jednoga dana ispred jedne...
Posle dvadeset godijna Megi Simpson progovorila....izbacila cuculu iz usta,odrzala im lekciju i vratila se na dremku. Pitam se hoce mo li i mi jednog dana da izbacimo cuculu ili ce mo jos dugo zapisavati sopstvene gace
Uniformizacija u prevodu znači stavljanje ljudi u uniforme kako bi se vizuelno moglo videti kom društvenom sloju pripadaju n.p.r U sadašnjem hierarhiskom poredku postoje dva sloja, birokracki i radnički. U birokracki spadaju političari, poslovni ljudi, policija, vojska, lekari, svi oni koji su u službi takozvanog javnog sektora, sektoru kojem je stvarna ekonomska produktivnost ravna nuli. Dok sa druge stane imamo radnički sector u koji spadaju svi radnici koji privredjuju 100% celokupnog sistema funkcionisanja. Znači po današnjim podelama društva postoje stvarni radnici i neradnici, dok radnici rade neradnici smišljaju načine na koje će da ih kontrolišu, znači da bi sve ovo funkcijonisalo odnos medju radnicima i neradnicima mora biti...
Nema sumnje da se svet nalazi pred samom globalnim revolucijom. Financije su krajnje poremećene. Poreski pritisak ne postiže svoju svrhu, kamate starih državnih dugova plaćaju se novim zajmovima, a svaki novi zajam nailazi na sve veće teškoće; do novca se može doći samo pod izgovorom ulaganja u sve više posrnulu privredu! Državna uprava je otkako se zna skroz naskroz korumpirana, državni službenici žive više od kradje, mita i ucenjivanja nego od plate. Čitava poljoprivredna proizvodnja apsolutno najvažnija za sveopšti opstanak dovedena je u potpuni nered; velike korporacije, zemljo posednici ostaju bez radne snage, a seljaci bez dovoljno zemlje, pritisnuti porezima i raznim nametima; prinos zemljoradnje opada iz godine u godinu. Sve se...
Zbog svega sto smo najlepse hteli hocu uz mene nocas da krenes. Ma bili svetovi,crni il` beli, ma bili putevi hladni il` vreli, nemoj da zalis ako svenes. Hocu da drzis moju ruku da se ne bojis vetra i mraka, uspravna i kad kise tuku, jednako krthka,jednako jaka. Hocu uz mene da se savijes, korake moje da uhvatis, pa sa mnom, bol i smeh da pijes i da ne zelis da se vratis. Da sa mnom ispod crnog neba pronadjes hleba komadic beli, pronadjes sunca komadic vreli, pronadjes zivot komadic zreli. Il` crknes,ako crci treba zbog svega sto smo najlepse hteli. MIROSLAV ANTIC Mikine reci za dobro jutro i jos lepsi dan,u optimistickim bojama..
Malo fizike :-) i zdravog razuma "Opisite kako se moze izmeriti visina nebodera obicnim barometrom" - bilo je pitanje na nekom ispitu iz fizike na Univerzitetu u Kopenhagenu. Jedan od studenata je odgovorio: "Oko vrha barometra zavezete kraj poduzeg kanapa i polako spustite barometar sa krova nebodera sve dok barometar ne dodirne tlo. Duzina kanapa uvezana za duzinu barometra je, u stvari, visina nebodera". Ovaj poprilicno orginalni odgovor je do te mere iznervirao profesora, da je student pao na ispitu i bio iskljucen iz slusanja fizike na ovom univerzitetu. Student se pozvao na svoja osnovna prava sa obrazlozenjem da je njegov odgovor neoborivo korektan, tako da je univerzitet imenovao posebnu nezavisnu komisiju koja je trebalo da...
U prilogu je pismeni zadatak jednog beogradskog gimnazijalca! Zaslužuje da se pažljivo pročita do kraja... *Napomena pošiljaoca pre nego počnete da čitate ovaj pismeni zadatak Vladimira Ševe (pisan 12.10.1997.) - teme na pismenom su bile: - "Koštana" - "Svetlosti nesta, prestadoh da čitam i tuga me obli: opet živim" Ševa je izabrao ovu drugu... Gledam, al' oči su mi sklopljene. Osećam miris sveže lakiranog drveta.Pomislih kako je moj mrtvački Sanduk prilično dobar za pare koje sam dao. Da, konačno sam umro. Slusam popa koji nariče i decu koja se deru: "Kuku! Strikooo!" Odlučih da se malo prošetam, da vidim je l' mi baba Bosa došla na sahranu. Začudio sam se kad sam shvatio koliko se lako krećem. Moram priznati da sam zadovoljan...
ЧАРОБНЕ ЦИПЕЛЕ Кад сам био млађан ловац ја, решавала она да ми да, али брижно чувала је га к`о у глави ока смеђа два! Ломила ме као преламачу, џаб-џаба сам купов`о куртоне, свијала ме као савијачу, на познате курвеће фазоне. Пукни пушко, уби нашег мене, боље тако него да ми свене! Да не балим к`о ловачко штене на батаке преплануле њене! Нећу више да гланцам ципеле да ми служе као огледалце, када нема гаћероне беле да од тмине задобијам жмарце! Ципеле ћу чаробне да продам, па ћу са њом нормално да ходам, јер је целе ове приче сиже, кад их носим, мени се подиже...
"Uzalud je svaki pokusaj da se otkrije zasto ja postojim"-rece demon. "Ako vec trazis neko objasnjenje,mozes me smatrati sredstvom kojim se Bog sluzi da bi kaznio sebe zato sto je u jednom trenutku svoje rasejanosti,stvorio Svet". A treba biti oprezan,jer jedna stara arapska poslovica kaze."Sejtan obitava neopazeno,u detaljima". Treba znati da i Bog ima svoj pakao,a to je njegova ljubav prema ljudima,jer mu ljudski postupci zagorcavaju svaku sekundu,ma kako bilo valjano objasnjenje:da je coveku potrebno da sazna sve ono najgore sto se u njemu krije,da bi mogao da iz sebe izvuce ono najbolje. Zato je Bog,u svojoj mudrosti,pronasao najskrovitije mesto za raj:sakrio ga je u srcu pakla! Kao i Bog,i covek ima svoj licni pakao:to je njegova...
Nalazim se negdje izmedju jutra i sutra...Konfuzno zvuci ali jos konfuznije djeluje na mene. Osjecam da lebdim,ne doticem tlo. Noci su teske,snovi se pretvaraju more,cesto se probudim i pogledam oko sebe i shvatim :"Pa to je bio samo san!" Ne osjecam potrebu za icim,nista mi ne treba,tako blijedo i metiljavo funkcioniram,tesko se vodim kroz dan. Gubim se u satima,danima,cak mislim da ce mi proci sedmice dok se ne saberem. Jednostavno se osjecam premoreno,uhvatim sebe u razmisljanju a od cega,pa mislim,pa trebao bi malo da ucim da rijesim ovo sto je ostalo da lagano predjem u trecu godinu,cist bez i jednog predmeta prenesenog. Ma hajde ima jos do aprilskih rokova,ma ako ne stignem imaju i junski i septembarski. Bzzzzz....opet se glupo...
Back
Top