Blogovi

Da li ja smem da putujem na more i da se kupam ako imam monukleozu i da li smem da idem na pripreme u ivanjicu sa odbojkom 15 avgusta ako to prodje odg.i to brzo a ne da cekam 2 sata:besna::(
Bez naslova… Ma nije da mi je ponestalo inspiracije i nije da ne znam o čemu da pišem. Stvar je u problemima druge varijacije i događajima od kojih trenutno jedva dišem… Stigli me neki dugo očekivani rokovi, stežu se oko mene sve jače, kao okovi. Odvlače moje misli na neke ozbiljnije teme i stvaraju mi trenutno malo veće dileme… Što sad da radim, problem je tu?! Ma nije da je riječ o nekom zlu, kažem onako, žao mi jako, što nemam vremena za moje pisanje, a ono mi znači isto što i disanje… Ali budem uskoro, proći će to, Papir i olovka moje su nužno zlo. Moram da pišem, pišem i pišem, Inače neću moći da dišem…
I dream of rain I dream of gardens in the desert sand, I wake in pain I dream of love as times runs through my hand I dream of fire Those dreams are tied to a horse that will never tire And in the flames Her shadow play in the shape of a man`s desire This desert rose Each of her veils,a secret promise This desert flower No sweet perfume ever tortured me more than this And as she turns This way she moves in the logic of all my dreams This fire burns I realise that nothing`s as it seems I dream of rain I dream of gardens in desert sand I wake in pain I dream of love as time runs through my hand I dream of rain I lift my gaze to empty skies above I close my eyes,this rare perfume Is the sweet intoxication of her love I dream of rain I...
Kako se dobro udati?
Zuta stampa se ovih dana utrkuje da u svojim vestima objavi koja je od "uspesno udatih" devojaka dobila vredniji poklon za rodjendan od svog bogatog muza. Evo kako ja dozivljavam te vesti: Uspesna TV voditeljka koja je za rodjendan od svog bogatog muza na poklon dobila jahtu sa svojim prijateljicama zavrsila je krstarenje po jadranskim otocima i juce se zajedno sa njima isprcala u Splitu. Kako nezvanicno saznajemo sopstvenim avionom je uzletela u za sada nepoznatom pravcu mada se predpostavlja da ce se iskrcati u zracnoj luci Beograd. Na beogradskom aerodromu bezbednost je podignuta na najvisi nivo kako bi iskrcavanje proteklo u najboljem redu., Upravo se saznaje od neimenovanog izvora da se "uspesna devojka" sa svojim prijateljicama...
"Pustinjska ruza" cveta samo u Tunisu. Taj delic Sahare kao suvenir,nudi se turistima po bazarima,na obalama Mediterana ove cudesne zemlje. Njena lepota predstavlja savrsenu ravnotezu u odnosu na cilime raskosnih boja,keramiku i druge proizvode africkog kontinenta. Obicno se misli da je "pustinjska ruza" od kamena,a ona to nije. Njena lepota je kristalizovani,rascvetali oblik sacinjen od peska,soli i kvarca,nalik ruzi,talozen je milenijumima u jamama i pecinama duboko iznad nivoa mora i nekadasnjeg velikog slanog jezera(danas potpuno sasusenog pod zracima zarkog pustinjskog sunca). Ispod tog pojasa jos uvek ima vode,a kako je to depresija,desava se i sada,a zavisno od godisnjeg doba,da voda na pojedinim mestima izbije na povrsinu,jer...
POD ZLATNIM SUNCEM SRBIJE
Blagosloven da si brate slavu Bozju pamti, milost primi, blagoslovena da si sestro, u miru ostaj mi. Sve sto si sanjao u njoj si nasao pored srca sa sobom poneo, sve sto si voleo,tamo te cekalo znamenje sveto u zemlju upilo. Beli andjele baci strele prelepe da bliznji svoga zavoli, nek` mir caruje, da se nebo odmori, sve nas je manje. Seti se molitve i nase zemlje jedine, mi smo svi rodjeni pod zlatnim suncem Srbije./refren/ Seti se Gospode nase majke jedine, svi smo mi rodjeni pod zlatnim suncem Srbije./refren/ Sve sto si trazio njoj si otkrio u dusi zvona sa sobom poneo, sve sto si ljubio tamo je cvetalo, mirise cveca na dlanu nosio. Kao hrast stojis sam, pletes grane vekovne okreni lice,sudbino nek` se nemih cuje glas,govori...
Posle dugo vremena, ponovo vozim bicikl...mislio sam da sam zaboravio,Godinama nisam sebe mogao da zamislim bez auta,ni do trafike, a sada...sada mi se u auto ne ulazi, Zaista je lep osećaj voziti bicikl...Em je zdravo, em me je vratio u ranu mladost.Jedina razlika je u tome što je sada opasno voziti se. Malo malo, pa mi neko trubi, svira...a ja kao da sam pao sa Marsa, ne znam gde da pobegnem,Bože, sam sebi sam smešan,Ali, biće bolje.Samo se bojim da negde ne padnem da mi se svet smeje...Valjda neću...nadam se.
Dok srčem prvu jutarnju kafu ... Srk ... Prodjoše i ovi lokalni izbori...Mnogi ne mogu da se slože oko toga ko je na njima pobedio...Lično mislim da je pobedio razum...Samo 30 % izašlih pokazuje da raste broj onih birača ( koje neki analitičari nazivaju...ne motivisanima i ne zainteresovanima ) koji misle svojom glavom...To je jedan ohrabrujući podatak,moraću i ja pod hitno da se opametim... Srk ... Onda dalje primećujem, da su pojedine stranke opravdale svoje ime, tj. kakvo im je ime tako su i prošli...bar ovi u Zemunu...( ZEZ...Za evropski Zemun )...a sa kim su u koaliciji na republičkom nivou...dobro su i prošli...jedino još ne znamo da li su i izbori konačno prošli, ili će se opet ponoviti .... Srk... Čitam onda dalje, da se...(...
Pozdrav sa Tahitija
Bas je ova zima bila duga a nisam ni osetio kako odjednom uletesmo u leto. I odmah sa prvim zracima sunca su pocele price sa pitanjem gde na godisnji odmor? Ovo jednostavno pitanje pokrenulo je niz drugih ne bas tako jednostavnih potpitanja: kojom agencijom,koliko dana, sa kim, cena, avion ili autobus,kredit ili kes,garderoba,prepirke,ubedjivanje........... Citajuci novine slucajno dodjoh do jedne ankete sa vrlo interesantnim pitanjem: Kada bi ste mogli da birate kako bi ste voleli da provedete godisnji odmor: 1.Krstarenjem medju jadranskim otocima 2.Treking na Himalajima 3.Seks turizam na Tahitiju 4.Letnje skijanje u Argentini 5.Zadovoljila bi me i Grcka,Turska ili Crna Gora 6.lencarenjem uz pivo Izbor iz snova. Pitam se da mogu da...
I neophodno je sa nje se skinuti sto pre, Toliko bi na sveytu bilo manje nesrecnih ljudi, Kada bi bismo u odnose ulazili poput zivotinja?Bez emocija,vec sa cistim nagonom za reprodukciju. Veliki umovi su vodili rasprave o nama i nasem stepenu evolucije, Izgleda da su ljudi jedina vrsta za sada koja oseca bol,zbog ljubavnih lomova.Ostavljanja.Tugu zbog slomljenog srca,prevare i slicno.Koliko li su prednosti te "nize" vrste,upravo zbog njihovog "nizeg"polozaja na evolutivnoj lestvici? Koliko je lepse i jednostavnije kada bi smo se odvikli od te ljubavi,i zamenili necim drugim?Samom zeljom za repodukciju,bez emocionalne povezanosti.I zelje za posedovanjem i pripadanjem.Gde bi nam bio kraj?Hm. Mislite o tome...:think:
Gledam sinoc neku emisiju na jednom nasem kanalu o rehabilitacionom centru Crna reka, o onom batinanju ljudi i nesto se mislim... 'Ajde, da je ta droga zlo, jeste. Koliko je zivota unistila i porodica rasturila verujem da tesko moze da se izbroji. A opet, verujem da postoji zlo koje je gore od narkotika, a to je Internet. Stojim na stanici danas i slusam klinca kako prica o Facebook-u i Myspace-u i bukvalno vidim kako je veci deo njegovog socijalnog zivota tamo. Sav zanesen prica koliko mu je chat prozora otvoreno od jednom i ko je koga tagovao. ALO BRE! Pa ja sam u tim godinama igrala fudbal ili sam se igrala s klikerima ili sa lutkama... Imala interaktivnu komunikaciju. I kompjutere treba zabraniti mladjima od 18! Pre koji dan mi...
...kako da nadjem put kojim je list sasao znajuci da nazad nema tu je odgovor mirenja i uzivanja u zadnjem plesu ...kako da ne zaspem prvi snijeg kad krene onako nevin i neosudjen ulazi u ralje nase stvarnosti ni kopnjenje ga ne moze smiriti ...mozda i mogu da poletim kao misao putem vjetra a sta ako nadjem sto trazio nijesam i nazad lagano se mora ipak cu polako vremenom se sluzeci a novim stazama ne vjerovati ni tebi a ni njoj na put se naci
Trudim se svakog dana...Vijam te u svakoj prokletoj sekundi koja odzvanja i udara kao cekic...Udara bolno...Veoma...Trudim se da te uhvatim u svakoj misli, u svakom pokretu, u svakoj sumnji... Gde si...? Sto bezis...? Mislis da mozes bas sve pobediti...? Stani...toliko toga imam da ti kazem, da sacuvam, da memorisem, da obrisem...da nestane ono crno i zlo u meni...da pamtim samo najlepse trenutke...ali ti teces, ponekad milis, ponekad trcis...osecam te oko sebe, na sebi u sebi, ali si toliko neuhvatljiv da gubim podlogu na kojoj se trudim da cvrsto stojim... Nestaju lica, gradovi, moj zivot...sve menja oblik, metastazira do takvih razmera da se sve vec izoblicilo, izgubilo smisao koji mi je davao snagu i volju i ljubav....Sve si...
Trenutno mi se po glavi motaju stihovi ''Bilo je to u jednoj zemilji seljaka na brdovitom Balkanu, umrla je mucenickom smrcu ceta djaka u jednom danu.'' Zasto? Pojma nemam. Verovatno zato sto mi je lakse da mislim o glupostima nego o onome sto treba da naucim. Tezak je zivot nas genija, niko nas ne razume. Ne razumemo ni mi sami sebe. Mozgam nekada o smislu zivota... U stvari, ne nekada nego stalno. Kazu ''Zivot je lep!'' Slazem se sa konstatacijom, samo mi nije jasno kada ce kod mene taj lep deo poceti. Mozda on i traje, a ja sam toliko zaokupljena kukanjem nad tuznom sudbinom svojom da ga ne primecujem. Vec 5 godina mi konstantno ide slilaznom putanjom, nekada se stvarno zapitam koliko jos moze da pada. Dodje mi da pocnem da trcim...
Viza...Mislim da ću ove godine preskočiti letovanje van Srbije...Dunav će mi biti odmor,što i nije tako loše.Zaista nemam snage za borbu sa pasošima,vizama i sličnim stvarima... Ako jednoga dana konačno budem mogao da idem kad i gde hoću,biće to druga stvar...Ovako... Imao sam tu sreću ili nesreću,kako god, da sam išao sa pasošem gde sam želeo, bez viza, maltretiranja... To je bila prava stvar, lepa vremena...Sada tako putuju ti isti Rumuni, Bugari...a mi smo svrstani u zaštićenu vrstu divljih zveri, koje će moći da putuju, ali jednoga dana, kad se steknu uslovi za to !!! Na kraju, i tom sistemu smo potrebni mi više nego oni nama. Ne zbog toga što nas vole ili su nas željni, već zbog novca koji ćemo ostavljati kod njih...Verujem da je...
Sedim na terasi svog malog stana i smišljam način kako ovoliku tugu da osujetim u meni da li da se bacim ili kao Ikar da poletim u ambis kameni Ta pomisao ima svoj dubok značaj ti prvi znaci ta želja da se bacim znači da je stigao očaj i da je mom strpljenju kraj Dovoljno je samo da se setim da ti ipak živiš na drugom kraju sveta željna našeg susreta i da crnu misao osujetim jer ništa me tako snažno za ovakav život držalo ne bi kao što je razmišljanje o tebi
Svetski terorizam Ljudska glupost svetom ovladala kolektivna pamet je nastradala, da li je sve glupost,ili su đavolji umešani prsti, ne postoje za sve dokazi čvrsti. Sve je više na svetu zla i nesreće iz čistog mira sa neba avioni nestaju, koji grom zla te avione presreće, štura objašnjenja za javnost se daju. Da li postoji svetska zavera da li dolazi kraj ljudskom trpljenju, da bi se nešto dokazalo potrebna je vera koja ima uporište u kolektivnom viđenju. Terorist,egzekutori,žrtve umiru u istom času u cilju stvaranja boljeg života,za novu šansu, sa željom da svetom ovlada mir,blagostanje i sreća da bude što manje ravnodušnosti,zločina i nesreća. U prošlosti su vođe pokretale mase neki su uništavali pripadnike jedne rase...
SVAKO VEČE MI UKRADU PO NEKU ZVEZDU JER MISLE MRAKOM MOJU ŽELJU DA ZAVEDU MISLE DA ĆU TAKO LAKO OD TOG PUTA ODUSTATI DA ĆU ZAPLAKATI I ZALUTATI I DA NEĆU ZNATI KUĆI DA SE VRATIM AL NE ZNAJU DA JA PAMTIM I DA POD SVETLOM OČIJU TVOJIH PUT DO SVOJE ŽELJE PRATIM :dash::bye::rotf: ONIMA ŠTO ZVEZDE KRADU
sjedimo u bg. i kuvamo se na ovoj vrucini.nadamo se da cemo moci da odemo zivjeti na kubu.ima li neko ko zna kako otici?
Šta si mi mogla više sem svoje ljubavi i svoje mladosti dati hoću li izdržati sve to da ti vratim ili odustati Već dugo mi se ista misao po glavi mota jer malo je za svu tu ljubav samo reći hvala pa se često pitam hoću li stići do kraja svog života da ti pružim bar deo onog što si ti za mene dala...
Prirodna funkcija inteligencije i svesti
Свест значи представљати. "Бити свестан", ове речи овако саме за себе не значе ништа, већ оне морају гласити "бити свестан нечега". А једино чега човек може бити свестан јесу објекти искуства, представе, (овде изузимам вољу која није сазнање). Ја сам свестан али свестан сам нечега, ако тог нечега нема, онда реч "свестан" губи свако значење. Дакле, једино онај који представља, који опажа, јесте свестан. Одатле можемо видети да онај ко ради не мора бити свестан већ је услов свесности представљање. За уводни пост ове теме позвао сам се на неке Ничеове и Бергсонове мисли, али је она пре свега намењена питању шта је сазнање и свест и шта то тера човека да сазнаје и постане свестан у "океану" бесвесне воље? Шта човека тера да представља...
....moja mačka je tada mjaukala jako i veoma glasno,šetala se veoma nervozno,predosetila sam da će se maciti baš taj dan.komšinica je rekla da bi mogla i drugi dan da se maci,ali ja sam bila sigurna da će to biti baš taj dan.i jeste.stavila sam je u već pripremljenu kutiju i otišla.došla sam posle pola sata,a oko nje je bilo mokro.ona se pomerila i videla sam mače kako leži.bila sam srećna.posle sam se opet vratila i bilo ih je četvoro.sutra dan sam videla da ih šestoro.posle nedelju dana su otvorili oči(što je malo prerano,obično o tvaraju sa dve nedelje),a sa nedelju dana su dobili imena(dečaci :Mustafa(tigrast),Srećko(tigrast sa belim šapama i tačkicom na njušci),Voja(beli sa crnim flekama),Berlioz(crno-beli) i Tuluz(crni) i...
Ti besovi sto mi traze da li sam ja u toj borbi sto ne zale,sto me kale gde je ona kad mi treba gde je ljubav ..nestala je Muka njena ostala je da me prati da me seti gde sna nemam da remeti sve do zore...nisam snio dajem zrtvu da je imam nemam ljubav kaznu primam! (ako moze bez ocena bio bih vam do neba zahvalan)!!!!!
Back
Top