Blogovi

Dok srčem prvu jutarnju kafu ... Srk ... Kad sam pročitao pre neki dan, da će se zbog nepravilnosti prilikom glasanja na Voždovcu ponoviti izbori na tri biračka mesta, pomislio sam...neće valjda kod mene... Kada sam malo kasnije saznao da će jedno od ta tri mesta biti i Beli Potok, pomislio sam...nije valjda moje biračko mesto... Kada su objavili da je to moje biračko mesto, pomislio sam ...nisu valjda poništili zbog onog što sam im napisao na poledjini glasačkog listića...Gde sam im dao neke instrukcije i smernice za dalji rad...Šta bi mogli da jedu...sad kad ima toliko gladnih... Srk ... Sretne me jutros komšija, pa me onako izokola pita ( valjda da bi kasnije svoje saznanje mogao da prenese na svoju bližu i dalju okolinu )...kako se...
Sasvim jednostavna stvar u Srbiji...ako želiš da izgubiš prijatelja, kuma, pozajmi mu novac. Uspeh je zagarantovan. Pokušao sam mnogo puta, i recept je vrlo delotvoran. Žao mo je što o ovome piše, ovako sarkastično, ali, jednostavno, tako je!!! Pomišljao sam da je možda do mene, ali svakodnevno čujem od mnogih, da su imali i imaju slična razmišljanja...Ja razumem sve, i sam sam mnogo puta bio u situaciji da pozajmim, ni meni nije bilo lako da se suočim sa dugom..Boli me samo jedna stvar, to izbegavanje nekoga za koga si smeo da daš sve da te nikada neće izneveriti. Zašto nam je toliko niska cena? Zar par stotina tih eura vredi više od svega? Od kumstva, prijateljstva koje traje godinama...zar je to toliko važno??? Pokušavam da se ne...
GRAD 2
I, eto, došli su do tačke da joj je sasvim stran – ako ne i gadan, taj pijanac izgužvanog, bezbojnog lica, koji se uvija na kauču, smrdi i baljezga nerazgovetne reči. Anka je sve podredila deci, želeći da im obezbedi bolji život, nauči ih da ne prave iste greške kao što je ona napravila… da odu čim se osamostale, odu što dalje, ma koliko njoj zbog toga bilo mučno u srcu. Majčinski je osećala da to neće biti problem sa Markom koji je, iako rastom zaostao za svojim vršnjacima, bio vedar, žive inteligencije, radoznao. Brinula je za Željka, videvši u njemu Petra. A nosila je i još jedno breme – pod srcem, slatko, majušno, koje je pulsiralo zajedno sa njom. Bilo je plod jedne noći koje se nerado sećala, jer su retki trenuci njenog...
Hrabrost ti bese ime, pesme pevahu o tvojoj snazi.. I zato ove noci kad,kao reka ceznja nadolazi, naslikati mogu bojama tamnim potret tvoje duse.. Dok snovi se ruse, kistom na platnu linija te ocrtava, nezno,pobozno ona te osvestava.. U umu mom -sumanutom, lik ti vaskrsava: Pevam ti o moci i lepoti lica, halja ti je svetlost, a svemir granica. Kocije ti besne grmljavinom bruje, mracna ti je staza na krilima oluje.. Ratnice moj!
Malo je verovatno da ces ovo procitati bas Ti. Ti si odrastao covek koji nema vremena da posecuje raznorazne forume, da cita blogove besposlenih ljudi poput mene. Besposlenih klinki, po tebi. Mada, ko zna. Sa nama je uvek sve bilo tako neverovatno, mozda slucajno naletis na ovu stranicu i prepoznas se. Koliko moze da promeni zivot jedan poziv? Mnogo, ako ste ja. Secam se, bila je subota... Oko 11 ujutru. Zvoni mi mobilni, ta prokleta demonska sprava, nikada nista pametno nije donela... Nepoznat broj... Ne uzrujavam se jer moja najbolja drugarica nikada nema kredita, pa zove sa svih brojeva koji su joj dostupni tog momenta. Samo sto ne viknem:''Pa p**** ti materina, jesi ti normalna?!'' ali me nesto zaustavi. Sacekam da se druga...
U jednom od onih pajzlova sa kariranim stolnjacima i nekrstenim vinom, umalo da me Potiski djilkosi dotuku violinom. Pesma bese o suncokretu do zla boga zalosna, samo za nju se kod nas vrlo malo zna. "Kis napraforgo" lepi goropadni cvet, zbog koga se sunce s` neba spustilo na svet, da sazna kom` se sveti, kad ne gleda za njime k`o svi drugi suncokreti. Malo moje cudljivo pusti sta je bilo, ne budi zlopamtilo. Obici svet je zbog tog uzbudljivo, da bi se ovde vratilo. Digni tu lepu glavu, pogledaj me bar! U suzici sto blista cuda se trista vide. Tvoja sreca je samo tvoja stvar, al` zato tvoja tuga, to je vec prica druga to na moj racun ide. Pipnes li jedared slingu u becaruse pa cela veka snivas divlje jagode, zbog nje se rime raspare...
Чудо је то како се скела и ти Гвиде сложите увек а са нас пар не сложите се никад примитивна ова земља је за вас напустите је и идите у свет дочекаће вас широких руку такве ко ви они не туку они их само за нос вуку танко си писо више си брисо провокатор ниси пинокио ти си (одговор гвиду са којим се моје мишљење никада не сложи)
У једној земљи ,једном давно постојао је Приповедач.Бар пприче тако кажу,са усана његових текао је мед ,мед за душу.Свака његова реч дотицала је срце онога ко га чује,а чули су га ретки. Јер да би се реч Приповедача чула морало се имати искрено срце.А имаше га ретки.Највише су га чула деца.Занимљиво је да ти мали сурови створови, имају чиста срца,.Невероватно толико сурови а толико чисти,Деца нису имала прикривених мисли она су слушала,слушала отворених уста и затворених очију Падаше киша јуче и дуваше ветар и грмило је.Погледах у ћерку како жмури широм отворених уста,уједном тренутку учинило ми се да сам и ја чуо глас који је тихим гласом дозивао кишу............
Usne jedino zato postoje da s` nekim podelis nesto svoje. I da ti sapat sapatom vrate, usne postoje da se pozlate. Usne su vulkan tvoga tela, usne su izvor tvojih reka. Usne su pupoljak gde se srela pcela od vetra s` pcelom od mleka. Usne postoje da se procveta u vatromete neba i sveta. Usne su da se u dahu zgusne krilatost zvezda i kometa. I nikad nikom nemoj ih dati, ako ne ume da ih vrati toplije,mekse,mladje i sladje. Jer usne samo zato postoje da osmeh po tvome osmehu skroje. MIROSLAV ANTIC Ps.Nas Miwka je trazio (razlog zna samo on) da krenem da pisem o poljupcu. Lepa tema,jer "poljubac je susret najveci na svetu". A pocetak prepustam Miki,nezaobilaznom majstoru pesama o ljubavi i ovoj njegovoj pesmi,jer poljubac pocinje od...
OGLAS Trazi se jedna polovna nedelja,bez vesti o nesrecama i ratovima! Traze se prijatelji,makar dotrajali,svi oni iscezli,raseljeni,izgubljeni,pozenjeni... Traze svi oni sto su nas raznosili komad po komad,deo po deo:delova naseg vremena,nase ljubavi... traze se da vrate ljubav! Trazi se Nada!U ovom malom oglasu trazi se nada,polagana u same sebe i u vreme koje dolazi! Ako ta nada izneveri,ako se ta Nada ne vrati,njene dugove ne priznajemo kao svoje! Trazi se svastara;ona divna,debela sveska kupusara.U njoj su prvi nasi stihovi,u njoj smo vezbali svojerucni potpis,sabirali ocene pred kraj godine,u njoj je dvesta puta zapisano neko ime u koje smo bili zaljubljeni! I kao da smo jos onda znali da ceo zivot ne moze stati u jednu...
Vertikalne stene, spuštanje niz vodopade kanjona, istraživanje nepoznatog pećinskog sveta, priroda od koje zastaje dah. Dobro došli u Divlju Srbiju (Wild Serbia)! Wild Serbia tim čini grupa mladih ljudi zaljubljenika u prirodu i avanturu. Okupljeni oko ideje promovisanja prirodnih lepota Srbije i jedinstvenog stila života, predstavljamo Vam duh avanturizma pristupačan svakom čoveku. Iskustvo i znanje sticano godinama u domaćim i međunarodnim ekspedicijama, instruktori speleologije, alpinisti i kanjonaši rado će podeliti sa Vama i otvoriti Vam nove horizonte vertikalnog sveta. Canyoning je vrsta avanturističke aktivnosti koja je uzela maha tek pre nekoliko godina. Vezan je za vode kanjona koje su hiljadama godina brusile stene i na...
Zamisli kako me grliš i nedaš kao da će me neko oteti I kako flekaš moje lice i moju kosu poljucima kao trešnjama Zamisli kako se topim kao grudva snega kao što se ti topiš u zagrljaju mome je si li zamislila a sad zamisli kako je meni kada otvorim oči a želja mi prazna
:heart: Znam da zivot je tezak, i da stalno tragamo za srecom, trazimo od zivota tako malo, a nasa samoca cini se sve vecom. Trazimo nekog ko ume da razume, srce sto oseca najdublje dubine, jednu dusu sto osecati ume i jedan osmeh da rastera crne tmine. Kada zelis od zivota tako malo, ljubavi,tek toliko na dlan da bi stalo, i pomislis da trganje uzalud je, seti se da tamo ipak ona negde je. Da trazite kao i ti nju, da cuva za tebe ono malo zrno srece, na dlanu da ti ga pruzi, na tvom dlanu da postane vece. Da ceka te negde u svojoj samoci, da zeli te,da ti se nada da ces joj doci,... Kada te obuzmu maglovite sumnje da nema smisla,da traganju je kraj, ne odustaj,budi jak, ne dozvoli da te pobedi mrak... Kada pomislis da ne mozes dalje...
Estetska kontemplacija mrtve prirode
Која је суштина насликане мртве природе? Да ли је порука коју уметник хоће да прикаже нешто као ово: "Гледајте како сам вешт. Ја могу нешто што ви не можете. Ја могу да возим бицикл без руку. Ја сам попут акробате или неки циркузант у циркусу, а ово дело је намењено уздизању мог ега и вашем дивљењу мојој вештини." А "уживалац уметности" можда ће рећи: "Погледајте како светло пада на предмете, како је уметник вешт." Оваква гротескна размена баналних мисли, ма како била налик карикатури и дечјој игри, налази се у главама многих назови "уметника" и многих назови "љубитеља уметности". Али све је ово, наравно, далеко од суштине естеске контемплације. Каква је та суштина можемо најасније видети на примеру мртве природе, јер зашто би неко...
Sve sto treba da znam o tome kako treba ziveti,sta raditi i kakav biti,naucio sam jos u vrticu. Mudrost me nije cekala na vrhu planine,ni na kraju dugog uspona skolovanja,nego se krila u pesku decjeg igralista.. A evo sta sam tamo naucio: Sve podeli sa drugima. Igraj posteno. Ne muci druge. Svaku stvar vrati gde si je nasao. Pocisti za sobom. Ne uzimaj ono sto nije tvoje. Kada nekoga povredis,izvini mu se. Peri ruke pre jela. Pusti vodu za sobom u toaletu. Topli keks i hladno mleko su zdravi. Zivi uravnotezeno:malo uci,malo razmisljaj,crtaj.slikaj,pevaj i plesi,igraj se i radi svaki dan od svega ovoga pomalo. Svakog polepodneva odspavaj. Kad izadjes u svet,budi oprezan u saobracaju,drzi se za ruke i ne udaljavaj se od svog druga. Ne...
Nekada davno... U nekom dalekom carstvu zivela je jedna princeza,lepa,pametna,samopouzdana i nezavisna. Jednoga dana,sedeci na cvetnoj poljani pored bistre bare,pazljivo je iscitavala pitanja svojih podanika o ekologiji. Tada je,neocekivano i nenajavljeno,imala susret sa zabom-stanovnikom nezagadjene vode,koja joj je nonsalantno i samopuzdano skocila u krilo,rekavsi: "Elegantna Damo,da ti se predstavim..Ja sam jedan lep,naocit,privlacan princ,ali sam imao zlu srecu (da li je to karma?)da me zla vestica zacara i pretvori u ovako nakazni oblik.Medjutim,samo jedan tvoj poljubac bice dovoljan da me preobrati u vec pomenutog princa,sto odgovorno tvrdim da jesam. Znam da cu ti se dopasti,jer su se mnoge dame otimale o mene,znam da ces se...
Bajka i san,kao dve imaginativne kategorije ljudskog uma su neraskidivo povezane. Kazu da bajka dolazi iz sna,ili da potice sa istog mesta sa kojeg se san javlja. A svi koji smo u snu bili,znamo,da san nije slobodan,da se u snu ne dogadja sve sto zelimo. Zato je bajka tu,da "ispomogne" san,da ga dopuni i dovrsi. Ono sto se u snu prekida,nastavlja se u bajci,u prici. Ima mnogo ljudi,pa i dece,koji malo sanjaju ili ne pamte svoje snove,ili u snu nemaju maste,ili im nista zanimljivo ne pada na pamet. Njima u pomoc dolazi bajka i ona carobna dusa koja je smislja. Ustvari,retko se sanja nesto nalik na bajku. U snu,izlazimo u neki prostor gde bi trebalo da se pojavi nesto cudesno,neobicno neocekivano,nesto sto nam je nekad neko pricao. Ali ta...
I dok noc mirise na ambru i zad na nebu je mesec k`o raspukli nar, vazduh je suv i mori me zedj u telu mi vatra,u ocima zar. Na prasnjavom putu za Kairo pustinjski jahac baca svoj mac, stojim u svetlosti dalekih zvezda svakog trenutka spremna na plac. On prilazi tiho,sjahavsi s` konja plamenom gore mu crne oci, pruza mi ruke od svilene puti kroz moju dusu vec nemir se toci. Oboren pogled,duge trepavice ceznja u dusi jasno mi tinja, od uzdaha mnogih,srce mi nemirno sapuce o tome i moja pustinja. Jednom rukom kamilu vodi a drugom mi nezno grli rame, odlazimo nasem satoru mekom da vratimo neke protekle dane. Iz nedra vadi pustinjsku ruzu sto u laticama krije slanu rosu, ceznjivu,tirkiznu,peskovitu i stavlja je lagano u moju kosu. I dok ona...
Ствари једноставне увек јесу компликовати ми би их тели човек је човек јер постаде биће од труна прашине и краја тишине и онда рекох једном другу ил ми ил они немамо опцију другу МикоЂуки бивша индијанко не конструшем ја галголе напишем како ми дође филозф нисам нисам ни песник ја сам ти мико само весник весник олује и глсаник грома који цунами најављује с мора Pisati dobro umem ja Učitaljica me naučila a Bog mi pamet blesavu dao od tuđih reči malo sam krao Jednoga dana On mi reče idi javljaj dolazi veče puno će teških kazni pasti to ljudima iskreno moraš kasti da smo MI jedini pravi ko shvati shvati ko neshvati pati
Bog koristi samocu da bi nas naucio kako da zivimo zajedno. Koristi bes da bi nam ukazao na neprocenjivu vrednost mira. Koristi dosadu da bi naglasio znacaj pustolovine i prepustanja. Bog se sluzi cutanjem,da bi nam predocio odgovornost govorenja. Sluzi se umorom,da bi nam omogucio da spoznamo vrednost budjenja. Sluzi se bolescu da bi istakao vrednost,blagodetnost zdravlja. Bog koristi oganj da bi nam objasnio vodu. Koristi zemlju da bi nam omogucio da shvatimo vrednost vazduha. Koristi smrt da bi nam predocio vrednost zivota. /odlomak/ Paolo Koeljo "Prirucnik za ratnika svetlosti"
Postoji nesto sto bi moglo da se nazove emocionalnim smecem. Ono se stvara u fabrikama misli. To su bolovi iz proslosti,vec minuli i sada kao takvi nemaju vise nikakve koristi,neupotrebljivi su. To su predostroznosti koje smo izgradili i koje su nam bile znacajan mehanizam odbrane u nasem delu zivota koji smo proziveli. Sada vise nicemu ne sluze. Ti imas,poput drugih,svoje uspomene,ali razdvoj ono sto je korisno od onog sto je izlisno:baci svoje emocionalno smece. Ne pokusavaj da osetis stvari koje su sagorele,jer pepeo se ne moze,kao vatra,osetiti.. Ako postoji odlucnost u potrebi da se menjas,onda i tvoja nova osecanja neka te prate u toj promeni. /odlomak/ Paolo Koeljo "Prirucnik za ratnika svetlosti"

Ne.

Ne, ne mogu sahraniti istinu i zhiveti lazh. Ne mogu voleti zabludu kad stvarnost si ti. Onomatopeja bola, moja aura zhivota, strahovita budjenja i vizija sna. Chaura iz koje zrno ljubavi raznelo srce kao maslachak nevreme. I kad dodirne zhelju rodicesh se iznova ti, i iznova zrnom iz chaure straha lomicesh grudi i teci venama kao otrov koji mi treba, bez kojeg ne mogu. I kako mrzeti kad znam da samo tebe volim.
Osluskujem noc i pozni ptica poj gledam u mrak i ponovo zelim da si moj... Blistaju zvezde na nocnom nebu I odsjaj je njihov u ocima mojim koji li andjeo slusa tvoj glas zbog tebe tame se vise ne bojim... Znam da si gore,da gledas me milujes me kad vetra osetim ples i ljubis kad padaju kise i sve to boli, a to sto te nema najvise... Budi mi srecan andjele moj ja cekacu pljusak i zagrljaj tvoj i dok vetra me sum nosi u san ne zelim da svane novi dan... Jer san mi donosi osmeh tvoj pa bar u snu da budes moj... :heart:
Ovo nije ispovest. Ovo je gore nego molitva. Hiljadu puta od jutros kao nekad te volim Hiljadu puta od jutros ponovo ti se vracam. Hiljadu puta od jutros ja se ponovo plasim za tebe izgubljenu u vrtlogu geografskih karata, za tebe,podeljenu kao plakat ko zna kakvim ljudima. Da li sam jos uvek ona mera, po kojoj ti znas ko te voli i koliko su pred tobom svi drugi samo bili goli? Ona mera po kojoj znas ko te otima i placa? Da li sam jos uvek medju svim tvojim zivotima, onaj komadic najplavljeg oblaka u grudima i najkrvavijeg saca? MIROSLAV ANTIC Ps.Za dobro jutro i jos bolji dan,nesto opet od Mike za moje blogere...
Back
Top