I, eto, došli su do tačke da joj je sasvim stran – ako ne i gadan, taj pijanac izgužvanog, bezbojnog lica, koji se uvija na kauču, smrdi i baljezga nerazgovetne reči. Anka je sve podredila deci, želeći da im obezbedi bolji život, nauči ih da ne prave iste greške kao što je ona napravila… da odu čim se osamostale, odu što dalje, ma koliko njoj zbog toga bilo mučno u srcu. Majčinski je osećala da to neće biti problem sa Markom koji je, iako rastom zaostao za svojim vršnjacima, bio vedar, žive inteligencije, radoznao. Brinula je za Željka, videvši u njemu Petra. A nosila je i još jedno breme – pod srcem, slatko, majušno, koje je pulsiralo zajedno sa njom. Bilo je plod jedne noći koje se nerado sećala, jer su retki trenuci njenog...