Negdje

Nalazim se negdje izmedju jutra i sutra...Konfuzno zvuci ali jos konfuznije djeluje na mene.
Osjecam da lebdim,ne doticem tlo.
Noci su teske,snovi se pretvaraju more,cesto se probudim i pogledam oko sebe i shvatim :"Pa to je bio samo san!"
Ne osjecam potrebu za icim,nista mi ne treba,tako blijedo i metiljavo funkcioniram,tesko se vodim kroz dan.
Gubim se u satima,danima,cak mislim da ce mi proci sedmice dok se ne saberem.
Jednostavno se osjecam premoreno,uhvatim sebe u razmisljanju a od cega,pa mislim,pa trebao bi malo da ucim da rijesim ovo sto je ostalo da lagano predjem u trecu godinu,cist bez i jednog predmeta prenesenog.
Ma hajde ima jos do aprilskih rokova,ma ako ne stignem imaju i junski i septembarski.
Bzzzzz....opet se glupo ponasam,mahnut cu,zagubiti se,ma jos danas uzimam,ma jos veceras,sutra ce biti bolje,sutra cu biti spreman za rad...
Pa dok ovo kucam:" Mislim sam u sebi,ma koji ti je k....,saberi se,dodji sebi,trzni se! "
A opet,pa evo sad ce film,ne mogu sutra cu,veceras cu dobro da ospavam pa sutra da zasjedem,nema zajebancije,vrijeme je dragocjeno,dobro ga utrosi!
 

Back
Top