Свака трећа жена и свако шесто дете жртве насиља у породици?!

А што је мени, глупачи, лакше због процента, ако ће ме људи свакако осуђивати и називати погрдним именима јер сам у мат позицији и немам ни на кога да се ослоним, никакву залеђину, ни психолошку ни материјалну?

Кад сам рекла брату да ме муж туче рекао је:''Па, вероватно си заслужила...'' :confused:

Овде ме називају глупачом, тамо где очекујем помоћ и разумевање добијам осуду и окретање главе....Шта бисте ви урадили да сте на мом месту а да имате троје деце које треба школовати и хранити?
Мат позиција, још увек није шах-мат.

Велики проблем код жртава је и васпитање- ''шта ће рећи моја породица (отац, мајка, рођаци), то је срамота'' и сличне глупости.

Хелен, зар заиста мислиш да постоји ситуација која нема излаз, бар неку алтернативу?
 
А што је мени, глупачи, лакше због процента, ако ће ме људи свакако осуђивати и називати погрдним именима јер сам у мат позицији и немам ни на кога да се ослоним, никакву залеђину, ни психолошку ни материјалну?

Кад сам рекла брату да ме муж туче рекао је:''Па, вероватно си заслужила...'' :confused:

Овде ме називају глупачом, тамо где очекујем помоћ и разумевање добијам осуду и окретање главе....Шта бисте ви урадили да сте на мом месту а да имате троје деце које треба школовати и хранити?

Сигурно си нешто рогато у хороскопу, лепо сам ти рекао да си у праву и да прича стоји, али су ти људи лепо рекли да наведеш и неку урбану причу, а ја сам ти рекао да уопште не спорим веродостојност приче и да не спорим постојање насиља, али спорим проценат којим нас разне НВО бабе на челу са Вераном Матићем бомбардују! Нарвано да проценат пребијеној ништа не значи, али то и није био мотив за постављање теме, нити сам желео на било који начин да умањим овај проблем!
 
Мат позиција, још увек није шах-мат.

Велики проблем код жртава је и васпитање- ''шта ће рећи моја породица (отац, мајка, рођаци), то је срамота'' и сличне глупости.

Хелен, зар заиста мислиш да постоји ситуација која нема излаз, бар неку алтернативу?

Излази постоје, али их те жене не виде. ТО је проблем! :(
Прво:
- у таквим срединама је срамота бити разведен, а ''распуштенице'' се доживавају као ''лаке жене'' (а обичној жени јесте битно да не носи такву љагу)
- родитељи неће да приме назад жену која је побегла од мужа јер то доживљавају као пордичну срамоту
- злостављана жена често и од најближих доживљава осуде (од мајке:'И ја трпим твог оца толико година, а што ти не би могла?'', од брата:''Не би је тукао без разлога, сигурно је заслужила''...а од средине:''Глупача, сигурно то воли, чим је толико трпела!'')
- за нас је то ''шта прича чаршија'' глупост (нарочито у већим градовима), али како жена да живи сама у малој средини ако јој сви окрену леђа? (при томе не треба заборавити да су то махом жене без икакве материјалне сигурности, значи - које не могу саме, без ичије помоћи, да створе нови живот за себе и децу...)
 
Hellen, za početak, govoriš nekome ko potiče iz i živi u baš takvom mestu koje opisuješ. I ko poznaje znatan broj devojaka i žena koje se mogu opisati slično tome što navodiš, ali koji jako dobro zna i one koje su našle način da ne budu žrtve, bez obzira na okolnosti. Tako što su se izborile za svoje ili otišle, bez obzira na sve. I zamisli da postoje ljudi koji bi pomogli kada bi im se neko obratio, nije sve tako crno, a nismo ni svi dokone kone sa foruma u stanju da pružimo svu svoju saosećajnost i iskreno razumevanje za tuđu patnju, samo da nas ne košta i ne deranžira. Da ne spominjem kako su i ovakvi primeri sve ređe zastupljeni (da, srbija odavno više nije agrarna zemlja), ali razumem da je teško projektovati se u ulogu službenice sa jednim detetom koju muž zlostavlja, jer su nam (tj ti) takvi primeri bliži i fizički i po statusu, pa da ne prizivamo zlo?!

A zašto ih zovem glupačama? Baš zato što ih poznajem, i znam koliko dozvoljavaju da se stvari dešavaju mimo njih, dok ne dođe do toga da su i same ugrožene, a ostanu bez izlaza. Što šta god im se dešavalo to trpe, otupe, i još mudruju kako je to život, nalaze opravdanje da im ne može biti bolje jer je svima inače suđeno da se pate, brak je tamnica, muževi se iskvaruju i ostala sranja kojima sebi i drugima (svojoj deci!) pune glavu. Što će i svoju decu odgajiti tako da prihvate taj šablon. Nekada sam verovao da svako može da promeni sebe i svoj život na bolje, sada znam da nekima to nije moguće, ali dok god barem ne pokušaju ne mogu imati razumevanje za njih.
 
Сигурно си нешто рогато у хороскопу, лепо сам ти рекао да си у праву и да прича стоји, али су ти људи лепо рекли да наведеш и неку урбану причу, а ја сам ти рекао да уопште не спорим веродостојност приче и да не спорим постојање насиља, али спорим проценат којим нас разне НВО бабе на челу са Вераном Матићем бомбардују! Нарвано да проценат пребијеној ништа не значи, али то и није био мотив за постављање теме, нити сам желео на било који начин да умањим овај проблем!

Не бавим се политиком, али мислим да нас бомбардују (ако нас уопште бомбардују) зато што, да би нам нешто допрло до свести - мора много пута да се спомене, да нас звекне најдрастичним примерима и статистикама да бисмо се уопште замислили над тиме да тај проблем постоји!
:confused:

До пре десетак година нико није ни знао да постоји насиље у породици, чак ни законски није постојало....:(

Не знам зашто то доживљаваш лично, као неку осуду мушког рода у целини...:( Реч је о осуди НАСИЛНИЧКОГ ПОНАШАЊА, а чињеница да је наше друштво јо увек дубоко партијархално узрок је таквог стања да су жртве насиља у породици много чешће жене него мушкарци (при томе нико не негира да постоје и злостављани мушкарци)....
 
Излази постоје, али их те жене не виде. ТО је проблем! :(
Прво:
- у таквим срединама је срамота бити разведен, а ''распуштенице'' се доживавају као ''лаке жене'' (а обичној жени јесте битно да не носи такву љагу)
- родитељи неће да приме назад жену која је побегла од мужа јер то доживљавају као пордичну срамоту
- злостављана жена често и од најближих доживљава осуде (од мајке:'И ја трпим твог оца толико година, а што ти не би могла?'', од брата:''Не би је тукао без разлога, сигурно је заслужила''...а од средине:''Глупача, сигурно то воли, чим је толико трпела!'')
- за нас је то ''шта прича чаршија'' глупост (нарочито у већим градовима), али како жена да живи сама у малој средини ако јој сви окрену леђа? (при томе не треба заборавити да су то махом жене без икакве материјалне сигурности, значи - које не могу саме, без ичије помоћи, да створе нови живот за себе и децу...)
То и ја мислим, зато сматрам да ситуација не треба да се зове ''мат'' ситуацијом, већ је потребно направити неку другу дефиницију.

Треба људе да разврстамо на оне који су у стању да се издигну изнад ''шта ће чаршија рећи'' ствари и оних који неће то успети.

Има људи који се издигну, а буду на дну дна.
Има оних који чак ни мањи проблем неће умети да реше.

Зашто је то тако: васпитање или уређени недостатак борбености.

Мислим да је једино решење освешћивати популацију, али код нас не постоји интерес за то.:confused:

Ја заиста не мислим да постоје безизлазне ситуације и зато навођење разних примера не игра улогу, ако се не осврнемо на психолошки профил особе.:neutral:
 
@Tema- ako mi neko kaze da je bespomocna beba u njegovim rukama los materijal, ubicu se :dash:


a, neee.... ubićeš se tek kada beba poraste do puberteta pa i pored uzorne porodice
koja pruža idealno vaspitanje krene putem kriminala, droge, nemorala ili razbojništva
što ne znači da su roditelji loš materijal ali jesu prenosioci sa nekih drugih jedinki iz naslednog niza....
 
Hellen, za početak, govoriš nekome ko potiče iz i živi u baš takvom mestu koje opisuješ. I ko poznaje znatan broj devojaka i žena koje se mogu opisati slično tome što navodiš, ali koji jako dobro zna i one koje su našle način da ne budu žrtve, bez obzira na okolnosti. Tako što su se izborile za svoje ili otišle, bez obzira na sve. I zamisli da postoje ljudi koji bi pomogli kada bi im se neko obratio, nije sve tako crno, a nismo ni svi dokone kone sa foruma u stanju da pružimo svu svoju saosećajnost i iskreno razumevanje za tuđu patnju, samo da nas ne košta i ne deranžira. Da ne spominjem kako su i ovakvi primeri sve ređe zastupljeni (da, srbija odavno više nije agrarna zemlja), ali razumem da je teško projektovati se u ulogu službenice sa jednim detetom koju muž zlostavlja, jer su nam (tj ti) takvi primeri bliži i fizički i po statusu, pa da ne prizivamo zlo?!

A zašto ih zovem glupačama? Baš zato što ih poznajem, i znam koliko dozvoljavaju da se stvari dešavaju mimo njih, dok ne dođe do toga da su i same ugrožene, a ostanu bez izlaza. Što šta god im se dešavalo to trpe, otupe, i još mudruju kako je to život, nalaze opravdanje da im ne može biti bolje jer je svima inače suđeno da se pate, brak je tamnica, muževi se iskvaruju i ostala sranja kojima sebi i drugima (svojoj deci!) pune glavu. Što će i svoju decu odgajiti tako da prihvate taj šablon. Nekada sam verovao da svako može da promeni sebe i svoj život na bolje, sada znam da nekima to nije moguće, ali dok god barem ne pokušaju ne mogu imati razumevanje za njih.

Па још боље ако знаш како су многе жене успеле. Дај и мени рецепт. Шта за почетак да урадим?
Значи - без подршке сам, немам никог од породице на кога бих се ослонила, пријатељи не смеју да се мешају јер се плаше мог мужа, немам никаквих прихода, немам дана радног стажа, чак и да се одселим у најближи град: не изгледам атрактивно да би ме ико запослио као трговкињу у бутику, а и плате у бутику су 15 000 динара што не би било довољно да плаћам стан и режије акамоли да храним троје деце, плаћам вртиће или чување....мој муж нема сталне приходе тако да не бих могла да рачунам на редовну алиментацију....уз то муж ми прети да ми неће дати децу, а не смем да их оставим поред њега јер их туче и стално је пијан.... немам пара ни да ангажујем адвоката. Ако би чуо да сам решила да се разведем - бојим се аби био у стању да ме убије, а немам где да се склоним... Живим у страху до њега....

Први корак који свака жена са села која је у мојој позицији треба да учини, и да докаже да није глупача, је......ШТА? :confused::confused::confused:
 
Не бавим се политиком, али мислим да нас бомбардују (ако нас уопште бомбардују) зато што, да би нам нешто допрло до свести - мора много пута да се спомене, да нас звекне најдрастичним примерима и статистикама да бисмо се уопште замислили над тиме да тај проблем постоји!
:confused:

До пре десетак година нико није ни знао да постоји насиље у породици, чак ни законски није постојало....:(

Не знам зашто то доживљаваш лично, као неку осуду мушког рода у целини...:( Реч је о осуди НАСИЛНИЧКОГ ПОНАШАЊА, а чињеница да је наше друштво јо увек дубоко партијархално узрок је таквог стања да су жртве насиља у породици много чешће жене него мушкарци (при томе нико не негира да постоје и злостављани мушкарци)....
Стварно ниси управу што се тиче подвученог.

Написах у првом посту- подједнаке су жртве и жене и мушкарци и то баш у Србији, патријархалној Србији.

Само жене злостављају више психички (ШТО ЈЕ ТЕШКО ДОКАЗАТИ), а мушкарци физички (ШТО ЈЕ ЛАКО ДОКАЗАТИ). Мада, знамо и за случајеве мушког злостављања од стране жена и то баш батинама.

Силом прилика сам у контакту са полицијом и инспекторима за све и свашта. Све чешће се пријављују случајеви да је жена тукла мужа.

Раније се није пријављивало због срамоте.

Ништа се мушкарци не разликују од нас- као што се жене стиде да напусте насилника због чаршије и негативног става породице, тако се и они стиде јер побогу како једно мушко да туче жена.

Баш ми је у суботу (пре четири дана) инспректорка из танице у Блацама причала како је у стравичном порасту насиље у породици над мушкарцима. (односно, почели су да пријављују)
 
То и ја мислим, зато сматрам да ситуација не треба да се зове ''мат'' ситуацијом, већ је потребно направити неку другу дефиницију.

Треба људе да разврстамо на оне који су у стању да се издигну изнад ''шта ће чаршија рећи'' ствари и оних који неће то успети.

Има људи који се издигну, а буду на дну дна.
Има оних који чак ни мањи проблем неће умети да реше.

Зашто је то тако: васпитање или уређени недостатак борбености.

Мислим да је једино решење освешћивати популацију, али код нас не постоји интерес за то.:confused:

Ја заиста не мислим да постоје безизлазне ситуације и зато навођење разних примера не игра улогу, ако се не осврнемо на психолошки профил особе.:neutral:

Е, то је поента! :ok:
И ја мислим да је то једини начин! Много жена и не зна која су им права и могућности... А чак и кад се крене са освешћивањем (а то је дуготрајан процес, то мора да траје деценијама)...опет ће се наћи неко ко ће се сматрати угроженим и ''бомбардованим''......и неко ко ће осућивати жртве и кривити њих а не насилнике....:confused:

И слажем се да је јако битно васпитање, породица из које долазимо, односи у њој, психолошки профил, самопоуздање које имамо.... А нисмо сви исти, нисмо сви јаки, одлучни, борбени... Има особа које трпе деценијама јер су научене да ''то тако треба''....у њима је одавно убијен сваки бунт, свака жеља за ослобађањем, оне су психички сломљене...
И сад, треба неко да их осуђује због тога? :(
 
Стварно ниси управу што се тиче подвученог.

Написах у првом посту- подједнаке су жртве и жене и мушкарци и то баш у Србији, патријархалној Србији.

Само жене злостављају више психички (ШТО ЈЕ ТЕШКО ДОКАЗАТИ), а мушкарци физички (ШТО ЈЕ ЛАКО ДОКАЗАТИ). Мада, знамо и за случајеве мушког злостављања од стране жена и то баш батинама.

Силом прилика сам у контакту са полицијом и инспекторима за све и свашта. Све чешће се пријављују случајеви да је жена тукла мужа.

Раније се није пријављивало због срамоте.

Ништа се мушкарци не разликују од нас- као што се жене стиде да напусте насилника због чаршије и негативног става породице, тако се и они стиде јер побогу како једно мушко да туче жена.

Баш ми је у суботу (пре четири дана) инспректорка из танице у Блацама причала како је у стравичном порасту насиље у породици над мушкарцима. (односно, почели су да пријављују)

Ја не негирам (као што си видела) да постоје и злостављани мушкарци. Чак и физички злостављани!
Тачно је да жене више трпе физичко а мушкарци психичко малтретирање, али патријархални културолошки образац ЈЕСТЕ још увек јак....и чињеница ЈЕСТЕ да су у породицама жене жртве у већем броју....(наћи ћу податак, имам доста брошура о томе пошто сам прошла бројне едукације).
А и, сложићемо се, није баш исто кад ти неко звоца и кад те неко туче....;)
 
Иначе, злоставља онај који има МОЋ да то чини: физичку, економску, психолошку... Мушкарци су и даље, у просеку, физички јачи и економски сигурнији...
Жене могу да им парирају само на психолошком плану....
 
Hellen, ne igramo se uloga. Mogu da ti se obratim kao tvoja koleginica sa kojom piješ kafu u zbornici i koja ne želi da ti govori o tome kako je muž naziva pogrdnim imenima dok pijan maltretira nju i decu za večerom, optužujući me da se kurvam i kako sam ga za ceo život upropastila, a da ne mogu da odem od njega jer nema gde, školovanje ćerke je palo na moja pleća jer on ne želi da daje pare na malu kurvu, ionako nije na ženi da studira, bla, bla,... Veruj mi da poznajem daleko više primera nego što si ti u stanju da zamisliš ili o kojima bi htela i mogla da razgovaraš. A ja ne mogu da razgovaram sa nekim ko veruje u patrijarhalnu zemlju kakva Srbija nikad nije bila, ko se uhvatio jednog primera koji je danas retkost u moru drugih (mada se može lako izmeniti da se uklopi sa većinom, ali to bi ti izbilo sve adute koji si tako strasno prihvatila). Ko se trudi da fiktivnu situaciju učini što bezizlaznijom ne bi li isterala svoje u razgovoru na ovu temu.

Ta tvoja žena može da ode, valjda je nekada imala nekog prijatelja ili rođaka koji su još u životu, za početak. Može da nađe neku stariju osobu kojoj je potrebna tuđa nega, da se snađe. Može da radi poslove koje bi i mnogi muškarci odbili jer su im preteški. Može da povede i decu sa sobom, i po cenu da je razjareni muž proganja ne bi li se vratila, može nešto da učini. Ima mnogo toga što žene čine ne bi li pomogle sebi, i koliko god je teško, verujem da imje lakše nego da trpe. Uostalom, ako bi npr država intervenisala, kao što to tako retko rade, i razdvojila je od nasilnika, ta žena bi opet nekako morala da se snađe u životu.

Ne slažem se da stalno spominjanje ima željeni efekat, osim ako se ne radi o zaveri da otupimo na te informacije. Ljudi su opterećeni i svojim problemima i prečesto slepi za druge. Treba ukazati da nije sramota okrenuti se drugima i reagovati nanjihove probleme, i da nije sramota obratiti se za pomoć i da ona negde postoji (ako), ali stalno bombardovanje sa ciframa koliko se nešto dešava ne rešava nič.
 
Хвала ти што си ми помогла...
Ово ''снађи се'' ми је заиста од велике користи, а и широка лепеза корисних савета: ''нађи посао које мушкарци одбијају јер су претешки за њих''.... Можда си заборавила и да ми даш савет да одем у Боливуд и прославим се као глумица, или да се пријавим за Насину експедицију у свемир.....али узећу и то у обзир када будем разматрала где да живим и како да прехраним децу....:lol:

P:S.
У Србији је проценат сеоског становништва 2000. године био око 48%. Занемарљив проценат, такорећи, тако да се на проблеме те популације нећемо обазирати.:roll:
 
Ја не негирам (као што си видела) да постоје и злостављани мушкарци. Чак и физички злостављани!
Тачно је да жене више трпе физичко а мушкарци психичко малтретирање, али патријархални културолошки образац ЈЕСТЕ још увек јак....и чињеница ЈЕСТЕ да су у породицама жене жртве у већем броју....(наћи ћу податак, имам доста брошура о томе пошто сам прошла бројне едукације).
А и, сложићемо се, није баш исто кад ти неко звоца и кад те неко туче....;)

Зависи.

Ако мушкарац има жену која га свакодневно кињи са ''ти ниси никакв мушкарац, ти си кукавица, ти немаш му.да за ово-оно, ти си слабић, сви су бољи од тебе, лош си у кревету...'', то уме да буде прилично трауматично.

Замисли обрнуту ситуацију: ти си никаква, види на шта личиш, све су боље од тебе, никаква си у кревету (па ти још то потврђује избегавањем)....

Глупо ће звучати, али рађе бих пристала на шамарчину!:confused: Мис'им, ако мора да се бира између два зла.
Психичка тортура убија самопоуздање, изазива комплексирање и ту човек дефинитивно долази у ситуацију да стане пред проблемом као да је нерешив. Човек заиста почне да трипује да с њим нешто није у реду.

А физичко злостављање изазива страх од поновних батина, али не мора да изазове ни један други трип, осим оног чувеног кад особа почне да ''ужива'' у улози жртве па крене да оправдава свог мучитеља с оном чувеном ''заслужила/о сам''.
 
Poslednja izmena:
. Jedino deca nisu tu birala, mada ni deca nikada nisu bili anđeli... QUOTE]

Deca nisu uvek andjeli,poptuno si u pravu imam ih dvoje pa znam...Ali to ne znaci da zato treba da budu zlostavljani:confused:
Ne treba nam valjda idealna drzava da bi smo regulisali nasilje u porodici?!Tako verovatno razmisljaju i te ''glupace'',misle da nemaju kome da se jave i obrate za pomoc,tacnije znaju da imaju ,ali misle ''koga tamo briga za mene"
Kod nas je tek 2002 godine u krivicni zakon uvedeno sliovanje u braku kao krivicno delo.
Pa sada svi koji napadaju te zrtve neka se zamisle da su u njihovim cipelama bar na 5 meniuta:think:
Meni je iskreno krivo sto je nasilje u porodici kod nas tek sada zauzelo vazno mesto na lestvici problema.
Idalje se ne zna koliko ga ima,a sigurno vise nego sto mislimo.
:rumenko:
A sto se tice muskaraca....Svako moze biti zrtva nasilja i svakome treba biti pruzena pomoc.E sada ja jos nisam se susrela ni sa jednim brutalno pretucenim muksarcem,kome je zivot sve ugrozeniji iz dana u dan jer nema kome i gde ili sta vec...Tako da se slazem da su i muskarci zrtve,ali zene su kada je u pitanju fizicko i seksulano nasilje(a to sve cini i psihicko posto zive pod konstantnim stresom i u stalnom strahu)vece zrtve.
 
Poslednja izmena:
. A sto se tice muskaraca....Svako moze biti zrtva nasilja i svakome treba biti pruzena pomoc.E sada ja jos nisam se susrela ni sa jednim brutalno pretucenim muksarcem,kome je zivot sve ugrozeniji iz dana u dan jer nema kome i gde ili sta vec...Tako da se slazem da su i muskarci zrtve,ali zene su kada je u pitanju fizicko i seksulano nasilje(a to sve cini i psihicko posto zive pod konstantnim stresom i u stalnom strahu)vece zrtve.

i zakonski se pravi razlika izmedju verbalnog napada i fizickog napada. Zakon kaze da je fizicki napad tezi prekrsaj
 
Реаговањем у стилу:''Глупаче'?????
Lepo sam objasnio koga i zašto nazivam glupačama. One koje nasilje prihvataju kao neumitno! Jer me iskreno ne zanima da se sažalim nad nekim ko ne želi da promeni svoje stanje , i uopšte dozvoljava da do njega dođe. I izvini, tvoje dalje uživljavanje u ulogu nesretne žene sa sela mi je odvratno, ako ne možeš da svhatiš da nisam pisao ni predlagao napamet već na osnovu primera iz svoje okoline onda ti ne mogu pomoći. Takođe ni povodom toga što ti nije jasno da nasilje u porodici postoji u svim sredinama i društvenim slojevima, ali koliko vidim ti si zapela baš za ove iz Donjeg Zagubljiva - koje su, verujem, veoma zahvalne na svom tvom razumevanju.

Inače, kada sam prvi put napisao "glupača" u glavi mi je bila buduća snajka koja se smeje kada rođak maltretira babu i brani ga kada neko pokušava da mu objasni da se to ne radi (na malo grublji način objasni, doduše). Glupača kojoj nije svesna da će sutra tako i nju maltetirati. U glavi mi je jedna starija koja se udala tako iz "ljubavi" i mislili da se njen dragi šali kada joj je rekao da kod njega mora da se radi, sve dok je u podmakloj trudnoći nije terao na njivu. Pa još priča kako se promenio na gore i sve joj nešto nije bilo jasno. Školska kojoj je bilo svejedno što joj otac dolazi pijan kući i prebija majku, jerbo su muškarci inače takvi, pa je i sebi izabrala istog. I gomila drugih primera... Po mome mišljenju samo glupače. Ali takođe verujem da im je drago što vi imate razumevanja za njih i što drugi ljudi nisu kao ja, i što će saosećati sa njihovim problemima, premda im to neće pomoći. Isto kao što im je milo na srcu da čuju tamo neke procente koliko se to dešava, pa neka su ofrlje, bitno je da nije samo njima, i na srcu im je lakše. Samo još 20-30-40 godina pa će ionako umreti, šta je to za čoveka. Možda im se posreći da požive duže od nasilnika, te da budu i zadovoljne tim uspehom. Ilimčak da s ebrinu o njemu kada se pred smrt klone, pa da imaju kada da mu to nabiju na nos. Ej, trpeti nasilje nije mala stvar, a i ne može se bolje. I bog će im platiti.

Isto i za muškarce. Paćenici koji dozvoljavaju da se neko iživljava nad njima u njihovoj porodici, ej. I da im je izbor da tako ostane, a ne da nešto menjaju ili odu. U stvari, i neka im je: verujem da kada izvagaju da njima tako više odgovara, ali za mene takav nije čovek. I ne postoji razlog koji ću prihvatiti kao opravdanje za isto.

Što se mene tiče, rekao sam šta imam na ovu temu. Sve izneseno je moje mišljenje: ne očekujem da se slažete samnom, i nešto sam tvrdoglav da ga menjam. Hvala na pažnji.
 
A šta da prijavljuju? Roditelje koji se jedan dan gađaju tanjirima, drugi rastavljaju, treći vole najviše na svetu? Ili to što ih je ćale izlupetao jer su pare za užinu potrošili na cigare? U nekim državama bi za ovo što pominjem roditelji zaglavili kod prekršajnog sudije, a deca kod psihologa/soc. radnika. Naravno, ako bi se saznalo, jer dok imamo slučajeve da neko bude kažnjen što je ćušnuo dete koje u marketu vrišti: "Oću čokoladu", dotle za mnoge nasilnike koji svoje drže zatočene ne saznamo nikada, eventualno ako izbije kakva afera. Mislim da cela priča o nasilju u porodicu je neodgovarajuća, skreće se pažnja i na banalne slučajeve dok se ozbiljni ni ne primećuju. Ne znam za vas, ali ja sam i trpio o činio neki oblik nasilja u porodici. Nismo svi uvek dobri i mudri da umemo i hoćemo drugačije da se postavimo.

Meni je muka u ovoj priči od dve stvari: što se satiremo od sažaljevanja glupača koje su izabrale da trpe ozbiljno nasilje, pritom mislim na suživot sa nasilnikom i nešto što se ponavlja iz dana u dan. Druga omražena mi pojava je spominjanje muškaraca kao žrtava nasilja. Sva trojica koji se mogu podvesti pod taj opis su takođe sami to izabrali. Jedino deca nisu tu birala, mada ni deca nikada nisu bili anđeli... Zato je sve to posao za nekog ozbiljnog i odgovornog, u nekoj idealizovanoj državi bi možda trebalo da se uključuju soc. radnici da procene kakva je situacija i reaguju (ali ne baš za svaku glupost), a ne da se animira javnost, bar ne ovako. Jedno je pozivati ljude da ne zatvaraju oči pred nasiljem, kako ne bi došlo do How Come, How Long, ali bombardovati sa ofrlje podacima je kontraproduktivno i samo banalizuje i one primere kojih ne bi smelo da bude.

Vidim da su ti mnogi prije mene vec odgovorili slicno ili isto kao sto cu i ja ,ali ne mogu da ne reagujem. Ne bih se usudila te zene nazvati glupacama pogotovo ne generalizovati. Mnogo je razloga zasto te zene trpe nasilje i niko ih ne moze razumjeti ako nije bio u njihovom polozaju. Tako ni ja. Neke trpe jer nemaju gdje, jer im se prijeti,...
Slazem se da djeca nisu uvijek andjeli, ali mi smo ti koji ih vaspitavaju i treba praviti razliku izmedju kazne u svrhu vaspitanja od zlostavljanja. To je ipak nebo i zemlja i ne vjerujem da iko moze naci opravdanje za zlostavljanje djece.
Sto se tice muskaraca u ulozi zrtve, mnogima je nezamislivo da muskarci koji se smatraju domonantnijim i jacim polom budu zrtve nasilja, ali postoje i takvi slucajevi. Smatram da ih je i vise nego sto mislimo ali o njima se rjedje govori mozda upravo zato sto je samim takvim muskarcima teze priznati da su zrtve porodicnog nasilja upravo zbog uloge koja im je dodijeljna (dominantniji pol). Takvi slucajevi se dosta rjedje prijavljuju ali im zato ne treba pridavati i manje paznje. Ne mora se raditi samo o fizickom nasilju, postoje ranzi oblici nasilja. Kako bilo, nasilje je zlo i nema opravdanja!
 
Lepo sam objasnio koga i zašto nazivam glupačama. One koje nasilje prihvataju kao neumitno! Jer me iskreno ne zanima da se sažalim nad nekim ko ne želi da promeni svoje stanje , i uopšte dozvoljava da do njega dođe. I izvini, tvoje dalje uživljavanje u ulogu nesretne žene sa sela mi je odvratno, ako ne možeš da svhatiš da nisam pisao ni predlagao napamet već na osnovu primera iz svoje okoline onda ti ne mogu pomoći. Takođe ni povodom toga što ti nije jasno da nasilje u porodici postoji u svim sredinama i društvenim slojevima, ali koliko vidim ti si zapela baš za ove iz Donjeg Zagubljiva - koje su, verujem, veoma zahvalne na svom tvom razumevanju.

Inače, kada sam prvi put napisao "glupača" u glavi mi je bila buduća snajka koja se smeje kada rođak maltretira babu i brani ga kada neko pokušava da mu objasni da se to ne radi (na malo grublji način objasni, doduše). Glupača kojoj nije svesna da će sutra tako i nju maltetirati. U glavi mi je jedna starija koja se udala tako iz "ljubavi" i mislili da se njen dragi šali kada joj je rekao da kod njega mora da se radi, sve dok je u podmakloj trudnoći nije terao na njivu. Pa još priča kako se promenio na gore i sve joj nešto nije bilo jasno. Školska kojoj je bilo svejedno što joj otac dolazi pijan kući i prebija majku, jerbo su muškarci inače takvi, pa je i sebi izabrala istog. I gomila drugih primera... Po mome mišljenju samo glupače. Ali takođe verujem da im je drago što vi imate razumevanja za njih i što drugi ljudi nisu kao ja, i što će saosećati sa njihovim problemima, premda im to neće pomoći. Isto kao što im je milo na srcu da čuju tamo neke procente koliko se to dešava, pa neka su ofrlje, bitno je da nije samo njima, i na srcu im je lakše. Samo još 20-30-40 godina pa će ionako umreti, šta je to za čoveka. Možda im se posreći da požive duže od nasilnika, te da budu i zadovoljne tim uspehom. Ilimčak da s ebrinu o njemu kada se pred smrt klone, pa da imaju kada da mu to nabiju na nos. Ej, trpeti nasilje nije mala stvar, a i ne može se bolje. I bog će im platiti.

Isto i za muškarce. Paćenici koji dozvoljavaju da se neko iživljava nad njima u njihovoj porodici, ej. I da im je izbor da tako ostane, a ne da nešto menjaju ili odu. U stvari, i neka im je: verujem da kada izvagaju da njima tako više odgovara, ali za mene takav nije čovek. I ne postoji razlog koji ću prihvatiti kao opravdanje za isto.

Što se mene tiče, rekao sam šta imam na ovu temu. Sve izneseno je moje mišljenje: ne očekujem da se slažete samnom, i nešto sam tvrdoglav da ga menjam. Hvala na pažnji.
Ништа ти ниси схватио јер, Богу хвала, изгледа да заиста немаш појма о чему причаш. И завидим ти на томе. И једино на томе.:confused: А да ли сам ја доживела то о чему причам - ти појма немаш....заболе тебе....

А код нас ће насиље цветати (у граду, на селу, небитно где) док год буде људи тако себичних и самозадовољних који не умеју да се ставе у туђе ципеле и да покушају да сагледају ствари из туђег угла, у конкретном случају - из угла жртве, и док год буду кривили жртве за оно што им злостављачи чине.
И док год жртве буду осуђиване због тога што су жртве, док год место подршке буду доживљавале осуде - дотле се неће усућивати да проговоре о злостављањима које трпе!!!!

Ах да, и Јевреји су били криви што су их Немци као стоку водили на клање... Глупаци једни, то су и заслужили.... :roll::confused:
 
Ако мушкарац има жену која га свакодневно кињи са ''ти ниси никакв мушкарац, ти си кукавица, ти немаш му.да за ово-оно, ти си слабић, сви су бољи од тебе, лош си у кревету...'', то уме да буде прилично трауматично.

Замисли обрнуту ситуацију: ти си никаква, види на шта личиш, све су боље од тебе, никаква си у кревету (па ти још то потврђује избегавањем)....



samo da ''pitam jedno pitanje''... ?

da li je u ova dva primera ima psihičkog zlostavljanja ako je navedeno istina ?

.
 
A šta da prijavljuju? Roditelje koji se jedan dan gađaju tanjirima, drugi rastavljaju, treći vole najviše na svetu? Ili to što ih je ćale izlupetao jer su pare za užinu potrošili na cigare? U nekim državama bi za ovo što pominjem roditelji zaglavili kod prekršajnog sudije, a deca kod psihologa/soc. radnika. Naravno, ako bi se saznalo, jer dok imamo slučajeve da neko bude kažnjen što je ćušnuo dete koje u marketu vrišti: "Oću čokoladu", dotle za mnoge nasilnike koji svoje drže zatočene ne saznamo nikada, eventualno ako izbije kakva afera. Mislim da cela priča o nasilju u porodicu je neodgovarajuća, skreće se pažnja i na banalne slučajeve dok se ozbiljni ni ne primećuju. Ne znam za vas, ali ja sam i trpio o činio neki oblik nasilja u porodici. Nismo svi uvek dobri i mudri da umemo i hoćemo drugačije da se postavimo.

Meni je muka u ovoj priči od dve stvari: što se satiremo od sažaljevanja glupača koje su izabrale da trpe ozbiljno nasilje, pritom mislim na suživot sa nasilnikom i nešto što se ponavlja iz dana u dan. Druga omražena mi pojava je spominjanje muškaraca kao žrtava nasilja. Sva trojica koji se mogu podvesti pod taj opis su takođe sami to izabrali. Jedino deca nisu tu birala, mada ni deca nikada nisu bili anđeli... Zato je sve to posao za nekog ozbiljnog i odgovornog, u nekoj idealizovanoj državi bi možda trebalo da se uključuju soc. radnici da procene kakva je situacija i reaguju (ali ne baš za svaku glupost), a ne da se animira javnost, bar ne ovako. Jedno je pozivati ljude da ne zatvaraju oči pred nasiljem, kako ne bi došlo do How Come, How Long, ali bombardovati sa ofrlje podacima je kontraproduktivno i samo banalizuje i one primere kojih ne bi smelo da bude.

Sa ovim boldovanim se u potpunosti slažem. Znam masu parova, kod kojih doduše nije nasilje u pitanju, ali koji su stalno u fazi "volimo se - mrzimo se", danas su zajedno, sutra nisu, a prekosutra su se "pomirili"...
Ljudi treba da shvate koliko je nasilje u porodici zastupljeno, da ga imenuju pravim imenom i da pre svega uče svoje sinove da je tući ženu sramota, a ćerke da sa onim ko te jednom udari nemaš šta da tražiš više. Nasilje, posebno iz ljubomore, je čak i u gradskim sredinama prihvaćeno kao ok stav:eek: U Beogradu ćete često čuti i od mlađe populacije "normalno da tip tukao ženu koja ga vara, hoće da ga ostavi, šta se čudite, pa on je mislio da je brak za ceo život, kako je mogla tako da ga zaj*be drolja..."
 
Poslednja izmena:
Замисли обрнуту ситуацију: ти си никаква, види на шта личиш, све су боље од тебе, никаква си у кревету (па ти још то потврђује избегавањем)....

Zar ti mislis da ne postoje muskarci koji psihicki zlostavljaju zene?

Meni se ponekad cini da vi stvarno potcenjujete psiholoske sposobnosti muskaraca, veruj mi da su neki muskarci u stanju da kazu (ne samo da urade, sa tome cemo se svi sloziti), nesto sto ni najgora zena nije u stanju da pomisli. Sa kolicinom odvratnosti zenski rod nikako ne moze da se meri sa muskim. To sto vi forumasice u svom okruzenju imate fantasticne muskarce koji su dobri ljudi, ne znaci da su svi muskarci takvi. Daleko od toga.

Srbija jeste patrijarhalna sredina, uvek je to i bila, sada samo u manjoj meri... Sigurno je fizicko nasilje u opadanju, narocito medju mladim generacijama, ali muskarci koji bi u nekim drugim vremenima fizicki prebijali zenu, sada tu svoju agresivnost usmeravaju ka psihickom nasilju. Tacno je da je nasilje nad muskarcima tabu tema (upravo zbog patrijarhalnosti sredine), ali nikako ne mogu da govorim o izjednacavanju kolicine nasilja. Mozda se moze pricati o smanjenju ukupnog nasilja nad zenama, ali o izjednacavanju nikako...

I ne treba zaboraviti najbitniju stvar- za muskarce i zene nikako ne mogu da vaze ista pravila. Granica kada je u pitanju zensko nasilje nad muskarcima treba da bude mnoogo visa i teze prohodna nego kada je obrnuta situacija u pitanju... Primer- kada ja njoj kazem da je jadna kao osoba i da su sve bolje od nje; to treba da bude podjednako kao kada ona to meni isto kaze 5 puta. Pri tome, ne treba zaboraviti ni glupost muskaraca kada je suprotan pol u pitanju. Muskarci mnogo vise nemaju pojma o zenama negoli obrnuto, pa su onda iz svog neznanja u stanju da caste zenu raznoraznim retardiranim kvalifikacijama.
 
И док год жртве буду осуђиване због тога што су жртве, док год место подршке буду доживљавале осуде - дотле се неће усућивати да проговоре о злостављањима које трпе!!!!
:

:worth:
тачно
није крива жртва што трпи насиље
крив је онај који насиље чини...


и још нешто...не верујем у насиље над мушкарцима
можда и грешим
 

Back
Top