Zlatni Retriver

LidijaM:
Nije bilo puno tuča u školici, najgori su bili jedan mužjak lajke (koji je na svakom času ugrizao i svoju gazdaricu, koja je odgovarala da ne sme da ga kazni za to, jer će ovaj da joj vrati :confused: ) i šar-pei. A mislim da se Tedi ne bi tukao s onim poslednjim, jer je to ženka dogo-argentino. :D Doduše, ona je moju Belfi jednom zaista iz čista mira napala - pokidala je polu-davilicu i ugrizla Belfi za sapi... Ova je jadnica urlala... dok nije videla da nema kud, pa se okrenula i izujedala argentinku po njušci... suma-sumare, argentinka je mnogo gore prošla :shock: na sledeći čas je došla sa tragovima Belfini zuba oko očiju...
.

E ako, tako joj i treba kad hoce da se bije.
A posto je zenka onda verovatno ne bi. Mada on ponekad reaguje i na te dominantije zenke. Ali zato muzjake tih rasa kao sto su vucjaci, rotovi a posebno stafordi ne moze da smisli, i kad nekog sretnemo na ulici moramo ili da prelazimo na drugu stranu ili da i Tedi i taj drugi pas budu vezani.
 
Ja sanjam o danu kada ću moći s Belfi da idem bez povoca preko prometne ulice... Puštam je samo tamo gde smatram da je savršeno bezbedna. Ne mogu da kažem da ne napreduje u ponašanju i ne ide lepo pored nas, ali samo dotle dok sa druge strane nema nešto jako zanimljivo... a to su: deca, drugi psi, skakavci, leptiri, listići i cvetići koje nosi vetar... :grin: Dobro, i tu je bolja nego pre par meseci - i kad potrči negde uglavnom stane kad dreknem "stoj" koliko me grlo nosi (a kad se uplašim, umem da budem glasna 8-) ), ali zaista nemam srca da rizikujem... pogotovo posle prizora koji sam gledala dok su je dvoja kola udarala, a ja ništa nisam mogla da preduzmem :???: A mislim da i nemam razloga da žurim s tim - znači dok ne postane jedan skroz ozbiljan pas (ako ikad...). Svako jutro i svako veče idemo na livadu da se istrči, ostanemo od pola sata do sat i po (u zavisnosti od njenog raspoloženja, jer je postala izbirljiva po pitanju drugara) i samo ponekad je pustim, kad već priđemo kući, da pređe manju ulicu i uđe u stan... 7.9. puni 14 meseci.
 
Mislim da uopšte nije lako ispravno dresirati psa, ako pre toga nismo imali pse... S ovim znanjem (koje nije preveliko), sada bih koliko-toliko mogla da izađem na kraj sa štenetom, ali sam sa Belfi radila sve naopako u početku... Jes, čitala članke na internetu, slušala iskustva vlasnika, ali je sve to bilo i nedevoljno i oprečno... Naravno, sve zavisi i od samog psa i njegovog karaktera i temperamenta. Mi smo uzeli najživahnije štene u leglu i to je još jedna stvar koja mi je zadavala glavobolje. Ne kažem, naravno, da nisam zadovoljna kako izgurasmo do sada, ali je bilo dosta muke... jurenja po livadici, psovki prolaznika po kojima je zdušno i odreda skakala, cimanja povoca i ko-zna-čega još. Vrlo se iznenadim kad čujem da neko ima "lepo vaspitanog psa" od 3-4 meseca :-) Ne znam kako bih nazvala Belfi u tom pogledu... mogu samo da kažem da je izraziti dobrica i maza, za sada jako naivna... naravno da nisam želela agresivnog psa, jer u tom slučaju ne bih uzela goldenku, ali da je bar malo otresitija i ne pušta druge pse da je gnjave... da bar nekad ume da pokaže zube... nedavno je na nju skočila ženka boksera, dok se ona uvaljivala u neku smrdu na livadici, onako na leđima... a ona je samo ustala, počela da beži i urla... ni jednog momenta nije pomislila da se brani!
 
Kako ne ume da se brani, pa jel se odbranila od one argentinke?
Vidi, ona je jos uvek vrlo mlada i vrlo zivahna. Neki retriveri su jednostavno takvi. Naucice ona vremenom kad i kome da pokaze zube, samo sto se to kod nekih retrivera desava sa godinu dana a nekim sa dve ili tri. Moj pas se recimo prvi put pokacio sa odrasilm psom kad je imao 4 meseca, i to oko prazne kutijice soka u tetrapaku. Jednostavno nije hteo da da tom drugom psu (boxer je bio u pitanju) i onda je prvo palo rezanje a zatim i skljocanje zubima, mada je sve spreceno na vreme zahvaljujuci vlasniku tog boxera. Medjutim Tedi je ostao podcinjena beba svim drugim psima dok nije napunio godinu i po. Tada je prvo napao jednog stafa koji je sa njim proveo celo "detinjstvo", ali se na kraju ispostavilo da mu je isao na zivce. Sad je doslo do toga da ako mu neki pas pokaze zube ili zarezi Tedi odmah hoce da se bije.
Tako da ce i tvoja kuca jednom porasti i shvatiti kako da se brani.
 
HOGAR voli da se igra samo sa vecim psima,i to on prvi prilazia oni ga prihvataju, dok manje pse ne primecuje,ako mu prilaze i dosadjuju,on malo zarezi i oni odu...u toku noci ga cujem da rezi jer cuje nesto vani...tako mlad ima svoj stav,malo je uobrazenko ...ali je inace milica pilica :lol:
 
Da, Belfi brani jedino hranu i igračke... ali samo zalaje i na tome ostane. Sa malim psima više ne voli da se igra (igrala se do prvog teranje), ali ih toleriše - jedna lepa mala mešanka (znam da joj je neka mini-pudla bliži rođak) skače po njoj, ona samo legne na leđa i pusti je da je gnjavi do besvesti... Opet neki mešanac s pekinezerom je dva puta skočio iz čista mira na nju dok smo prolazili i ugrizao je za njušku (on zaista napada sve - od ljudi do pasa), a ona nije ni zalajala, samo se okrenula i otišla. Pre neki dan su se mužjaci lutalica i kućnih pasa potukli, mi poskidali papuče i mlatimo ih da bi ih rastavili, a moja Belfi skakuće oko njih u pokušaju da nekog dozove da se igra?!?!!! Onu argentinku je ugrizla jer nije mogla da pobegne... Rekoh već da ne volim agresivne pse, ali se nadam da neću morati da je nosim okolo :-) Kad bolje razmislim, čini mi se da je postala opreznija nego kad je bila štene. Onda je trčala u susret svakom živom psu, a sada krene, pa na nekoj udaljenosti zastane i onda legne gledajući psa u oči. Obično sačeka da drugi psi njoj priđu.

Evo je kako proučava našeg papagaja

 
Kako je slatkaaaaa na ovoj slici! Kao secer je! :D :D :D
Pa retriveri dugo ostaju bebe, ali to je zato sto spadaju u velike pse kojima treba dve pune godine da bi se razvili do kraja. Kad su u fazi steneta onda su poverljivi prema svima i svakome, mogao bi da ih odnese ko hoce. U ovoj fazi u kojoj je sad tvoja Belfi pocinju da bivaju svesniji sveta oko sebe pa samim tim i malo vise nepoverljivi.
Evo Tedijevog primera - kao stene je prilazio svakome, ljudi su mogli satima da ga maze on bi samo lezao na ledjima, a da ne spominjem da je svako mogao i da ga odnese sa sobom (bukvalno). Sa godinu dana je i dalje prilazio svakome ali se nije bacao na ledja, nego bi seo i sacekao da ga izmaze pa bi nastavio dalje kad mu dosadi. Izmedju druge i trece godine se totalno promenio, kad neko pokusa da mu pridje na ulici dok on njuska okolo on odmah odskace dva metra dalje, ponekad cak i zalaje. Sad prilazi zaista retko kome, jedino ako cuje mene da sam pozdravila osobu koja nam prilazi. Ne dozvoljava da ga bilo ko drugi osim nas iz kuce seta na povocu. Ako ga ostavim ispred prodavnice nema tog boga koji ce ga odvuci odatle, bila to poznata osoba ili ne.
 
Da li vaši ritriveri (ili drugi psi) "urlaju" od sreće? Ona ispušta tako čudne zvuke kad dođemo kući posle dužeg izbivanja ili kad dođe neko ko joj se dopada, da to u nekom trenutku neupoznatima deluje zastrašujuće :-) Ne znam kako bih definisala te zvuke - nešto između stenjanja, cviljena i režanja... Ne žurim ja da ona odraste, neka sve ide svojim tokom, jer me već hvata nostalgija za onim vremenima kada nije mogla da se popne na krevet... Ali sam zahvalna što više ne skače na svakog prolaznika i mota mu se oko nogu ispuštajući te zvuke. Uopšte joj do pre par meseci nije bilo bitno koliko ljudi prođe livadicom dok smo tamo, ona je kod svakog trčala, umiljavala mu se... A da ne govorim ako bi joj se u šetnji neko obratio nežnim glasom, htela je povodac da pokida! Sada joj se ponekad desi da potrči u susret nepoznatima, ali gotovo nikada ne skače. A jedna žena koja svako jutro tuda prolazi, najviše se nje plaši, jer jne samo da je najveća (58 cm, 27 kg), nego se i njoj jednom zaletela u susret i počela te zvuke da ispušta, a ona je vikala da pas reži na nju i krenula unazad... da je nisam uhvatila, pala bi niz stepenice...
 
I Tedi isto ispusta neke zvuke, nesto kao rezanje ali vise kao da izgovara tupo "mu". :lol: Ne znam kako drugacije da objasnim, ali zaista zvuci kao da nekako muche. I to radi kad je srecan ili kad nesto hoce od nas (recimo hranu sa stola ili lopticu). Cak je i nas naucio da ispustamo taj zvuk, pa onda "razgovaramo" tim mukanjem. :lol:
Inace Belfi je bas u standardu sto se tice visine i tezine.
 
Jao i Hogar poludi od srece kad bilo ko od nas dodje kuci,nema veze da li smo samo 10-ak min bili odsutni.A repom toliko lupa po stvarima,da mislim da cuje komsija...da li ga posle boli rep :lol: Jedva ga smirimo mazenjem.A kad cuje nas auto.,a zvuk prepozna prije parkiranja odmah sjedne ispred vrata i cvili koliko ne moze da doceka da udjemo u kucu. :lol: :lol: :lol:
 
Ha, ha, i ova moja voli tako da glođe flašu do neprepoznatljivosti :-)



a imamo i jednu u trku, od pre par meseci, s Palića



ovde izigrava klovna sa velikim narandžastim nosem... napravila je veliku rupu u lopti i gurnula nos u nju :-)

 
Reka, divno! Može li Soni da se kupa tu? Mi em nemamo poštenu livadu, em skoro nigde u Beogradu ne mogu da je pustim da pliva, a luda je za vodom... Tamo gde je iole čisto - zabranjeno je za pse, a tamo gde nije zabranjeno je toliko prljavo da se ne bih usudila da je pustim... I ona pati od nekog blažeg oblika alergije (kaže vet na polen i travu, a ja kažem dobro da nije i na dlaku...), pa ne verujem da joj sva ona prljavština ne bi naškodila. A u produžetku te livade gde idemo svako jutro i svako veče, ima veća livada gde se okupljaju lutalice i tu "savesni" građani stalno bacaju otrov... prošle nedelje je uginuo jedan 11-ogodišnji dalmatinac i jedva su spasli jedog kokera i jednog lutalicu... Ići na igranje s psom (koji voli da pregrize) na livadama u našoj okolini je čista kocka... :|

Evo malog dela društvanca sa livade, sad su već svi dosta porasli



i prelepog drugara ritrivera koji se na žalost odselio.

 
Belfi smo kupili od kumine kume :-) Dugo smo razmišljali da kupimo labradora, a onda smo čuli da je njena kuja oštenila 11 goldena. Jedno je nedugo posle porođaja uginulo i ostalo je 5 devojčica i 5 dečaka. Videli smo štence kad su imali nepuna 24 sata, a Belfi smo izabrali kada je imala mesec dana - kao najživlje štene u leglu i kolovođu u svim malim pohodima po stanu :-) Bili su na čistom, maženi i paženi u društvu dvoje dece koja su nam je i "predala" :-) Mama joj se zove Areta, a otac Pako.
 
Merio sam detaljno ;) Sonija i nije baš toliko krupne građe, kada sam ga ''lepo'' izmerio, ima 57cm u visini i 28kg je težak. Obzirom da za 3 dana puni 7 meseci, koliko još može da raste? Jel će biti u standardu?
 

Back
Top