Sujeta je čudo jedno.

A šta je sujeta nego neprozvan i neupitan davati sudove o drugim ljudima i kvalifikovati ih kao sujetne? Šta je sujeta ako ne potreba da se, umesto da se držimo teme, bavimo procenom karaktera drugih sagovornika, uporno se trudeći da prikažemo sebe kao vrsne psihologe?
Nije suština o otkrivanju identiteta; ovde nije bilo potrebe da iko glumi Šerloka jer je kolega sasvim jasno sam objasnio ko je.
Moja opaska se odnosila na iznošenje tvrdnji o nečijem karakteru, tj. jednoj osobini na osnovu pročitanih postova. To je upravo ono o čemu pričamo na ovoj temi: u virtuelnom svetu
treba umeti čitati, ako već nismo u mogućnosti, kao u realnom svetu, da sagovornika pogledamo u oči ili proučavamo sve one gestove i mimiku koje je tako lepo objasnio Dezmond Moris u svom "Otkrivanju čoveka". (

- jedan samozadovoljni smajli, jer sam upravo stavila na znanje da sam upoznata da pomenutom literaturom i semiotikom).
Bez ljutnje.