Dubina je ta koja je uvek pronalazila
mene,a ja sam pokusavala i tada
u toj dubini da pronadjem,da stignem
do onog traga koji je uvek
vodio do tebe.
Bacala sam mrvice,lutala,skretala,padala
ali nikada
nisam posustala.Magija postojanja
me je stalno pronalazila i kljuc
od tvoga
srca ostavljala.Znam i ja da nista
ne moze biti
trajno,ali ona prva nit
bese cudna i lepa zato u njoj nisam
posustala,nisam
pobegla ostala sam
u ovoj igri gde nema skrivanja.Zato ne moj
da
mi otmes ovo vreteno,bojim se da se
ne pokida brzo.Pusti me da u
ovoj stolici
lezim i sanjarim,dok me miris tvog glasa
slatko ne
uspava.Hocu da kada se probudim
ovo ne bude san,da si pored mene...da
si
moja java.
Beskraj