Živa voda filozofije

Јесам, јер моја индивидуалност , идеја, увелико залази у ствар по себи.
Индивидуалност постоји у трансцендентном потенцијално. А шта бива са истом када.


Individualnost nije ideja. Ne zamenjuj pojmove. Kao sto ni licnost nije individualnost. I ne samo da se ne radi o sinonimima nego prvo predstavlja nadilazenje drugog a ono sto ti nazivas nadilazenjem ukazujuci da se radi o necem potpuno levom zapravo je kvalitativno ispod individualnosti a ne iznad. Taj pojam ideje i jeste tu da ukaze na nepersonalno postojanje u tvojoj filosofiji (ono cemu tezis, tezis nestanku svoje individualnosti, samim tim bespotrebno je da ubacujes individualnost u stvar po sebi jer taj pojam ne sluzi da oznaci tebe kao supstanciju vec kao neponovljivu jedinku sa manama i vrlinama) sto sama rec stvar po sebi ukazuje..tj. ono sto shvatas kao nista i nesto u jednom, zasta ne mozes da kazes niti da postoji niti da ne postoji, do cega su dosli svi filosofi a ne samo Sopenhauer. Sopenhauerov lep stil pisanja ne znaci automatski da su drugi bolidi. Al eto, to te ne sprecava da podcenjujes svoje kolege sa krstarice. I dalje si ubedjen da su svi glupi i da niko ne razume tvoje shvatanje subjekta.
Tako da ta Sopenhauerova izjava gde se poziva na nemogucnost saznanja nema nikakve veze sa tim, tj. ne vazi za ovo sto pricamo.. jer je stvar po sebi...tj. po njemu apersonalna i time on vec sugerise na gubljenje licnosnog nacela, sposobnost zamisljanja i apstrahovanja nemaju veze sa tim. Ti se egzistencijalisticki vec sada postavljas kao neko ko se priprema za smrt (iako tu filosofiju potpuno odbacujes i nikada ne spominjes...izuzev Nicea, ali samo onda kada se moze naci neka slicnost sa Sopenhauerom) na nacin na koji to radis...za tu neku kosmicku svest o kojoj razmisljas i koju istices na razne oblike, kroz filosofsku formu. Znaci na pitanje zasto se gadis realnosti neki odgovor mora da sledi...moras imati IDEAL koji si postavio, moras imati nekakvu predstavu...vadjenje na nesaznatljivost tu nista ne vredi. A cinjenica da postoje askete koje se ne gnusaju zivota itekako ukazuje da je taj problem daleko dublji od prostog " kad Ovo više nije, ili još nije - to je transcendentni problem, tj. takav čije rešenje oblici našeg intelekta, koji su proste funkcije mozga određenog za službu pojavama individualne volje, uopšte nikad ne mogu da se shvate i misle. Tako da mi, i kada bi nam se oni zaista otkrili, ne bismo od toga ništa razumeli." koje nije nista drugo do otkrice sta forme intelekta mogu a sta ne predstaviti. Do boldovanog sam i sam dosao sa 12 godina, tacnije do neke slicne ideje..cak se i secam da sam bio u zemunu.z:lol:
Stvar je u tome da ti jesi religiozan i nema nista strasno u tome, strasno je sto odbijas tu cinjenicu. Religare na nasem jeziku znaci ponovno povezati, ponovno uspostaviti vezu sa izvorom a sta ti drugo radis ako ne to...probaj da se bavis samo logikom i videces da ti nesto nedostaje i da ne mozes.
Naravno..ti ces opet zameniti teze i reci pa filosofija pruza znanje....ne, nego je sustina tvog religioznog bica takva da potiskuje svaki koncept koji promovise odnos....naravno nesvesno, zbog toga mrzis religiju i nauku. Tj. svaki onaj koncept koji zahteva strogo podviznistvo a ne samo povlacenje sa jedne strane a sa druge strane progres nauke..sto je opet napredak ali na sasvim drugacijem nivou.
 
Ма немој. Држиш се реалистичких догми ко пијан плота. Мало умност, мало ово, мало оно али се наравано после тога враћаш објективном спољашњем свету као постојећем самом по себи и изван сазнајуће свести.

Не пада ти на памет да реалност света доведеш у питање.

Епа и итекако је она доведена у питање свиђало ти се то или не. Твој реалан свет је представа у свести сазнајућег субјекта. А тај субјекат нити је тело, нити је човек. Него је оно што зовеш тело и оно што зовеш човек, и оно што зовеш универзум представа наспрам сазнајућег субјекта.

...ma o kakvoj to realnosti - mojoj pričaš....mnogo puta sa izneo stav , lični , npromenljivi , da to što zovem svemir samo je moja predstava i ničija više...da ta moja predstava , ne odslikava "stvarnost " pa nije realna ...oću da kažem , da ta moja predstava svenira i svega u vezi sa njim samo je moja stvarnost i samo moja realnost.....pa stoga ta moja predstava je daleko od , kako se to kaže : " stvarne stvarnosti"....to spoznajno moje stanje , u svoj svojoj minornosti , ka predstava ne može se nacrtati , nije slika , nije ni osećanje - to je čista moja spoznaja...tu svoju spoznaju , za koju znam da je falšna , samo iznosim na svetlost dana i svestan sam da je subjektivan , ali nisam pristalica subjektivizma ( sem u onoj sveri emocija , dok ne skapiram da sam bosanac sa čakijom , pa je stavim u korice )...a to m dođe , da nastojim da nešto od ljudskih saznanja prihvatim kako bih se približio za nekoliko koraka istinitijoj istini - da tako kažem , o svemiru pa i o sebi ....
....možda sam malo uman ali nisam idealista , koji dogmu o onostranosti povezuje sa mudrim spoznajama.....
.....za mene onostranost je sve što čovek nije spozanoa dosad , ali to dosad nespoznatljivo , sutra biće spoznatljivo....to je kao sa svakom nepročitanom knjigom...njen sadržaj je nepoznat i može ostati takav i posle nepostojanja onih koji je nisu čitali - nespoznatljiv , a pak onima koji su se osudili da knjigu pročitaju , stvar je poznata onoliko koliki su njihovi potencijali da tu stvar saznajno obrade....
...pa ako ovim nije taj "realan svet" doveden u pitanje , u onom smislu koji smatra da zna sve istine o tom svetu , onda ja neznam kako se dovode istine u svetu u pitanje....
...ali ti neželiš da razumeš da svt postoji nezavisno od tvog ili bilo čijeg saznanja o njemu....i to je apsolutna istina u kojoj je realno postojanja sveta....i to je zakon - kako bi rekli ovi klinci koji overavaju svoje žrtve triput ( a zašto triput , zato što hoće da ubiju prošlost, sadašnjost i budućnost )...zato se sve mantre ponavljaju triput ...idealizam tera idealiste da svoje dogme uvek mantraju triput ili da broj ponavljanja uvek bude deljiv bez ostataka sa tri.....to se zove autosugestivno ispiranje mozga....
...dakle . nauka je zakon , i samo on će omogućiti opstanak , razvoj i rast čovečijih moći ...biće u stalnom procesu očovečenja , te svakako biće za čoveka iz pršlosti nadčovek , kao što mi na današnji dan jesmo nadljudi u odnosu na praistorijskog čoveka ...bogovi...inače smo neznalice u odnosu na sutrašnjeg čoveka - učimo ...
 
A tebi, Ozi,valjda nerazumljivo da su i objektivnost i idealitet jedan isti pojam samo različita reč
zbog različitosti rakursa.
Objektivista zna da je njegova misao o svojoj percepciji refleksija,a idealista to zove uklapanjem pojave
u ideje...Nije šija nego vrat.
Takođe:o materiji isto toliko znaš koliko i o pojavi.
I nešto oko čega grešiš:dok je tvoju volju lako rastumačiti,misao kao interakciju matrica ili ideja baš i nije...
Ostaje misao udaljenija i mistićnija-metafizićnija od oću-neću...
Pogotovu misao o misliocu (o čemu je tvoj mrski Hegel naširokoz:mrgreen:)...
Tako da Lončar ne može da pogreši sve i da hoće!z;)
U istom je svetu taman ga zvao i svetom krkljuša,a ne objektivnim ili od tvojih ideja...pogotovo ako to i pokaže:grudvanje3::zimag:
 
...ali ti neželiš da razumeš da svt postoji nezavisno od tvog ili bilo čijeg saznanja o njemu....i to je apsolutna istina u kojoj je realno postojanja sveta....i to je zakon .


Opet ти са том догмом реализма коју се не усуђујеш да доведеш у питање него је третираш као аксиом.
Није то никаква асолутна истина него ваша заблуда.

Права истина је да је свет представа и да не постоји изван нечије сазнајуће свести.

"Jer to da je objektivno postojanje stvari uslovljeno jednim predstavljajucim subjektom, i da, prema tome, objektivni svet postoji samo kao predstava, nije nikakva hipoteza, a još manje odluka bez opoziva, ili cak nekakav paradokson uzet radi diskusije, vec je to najsigurnija i najednostavnija istina, cije je saznanje otezano samo time što je ona cak i suvise jednostavna, a svi ljudi nisu dovoljno razboriti da bi posli od prvih elemenata svoje svesti o stvarima."
Шопенхауер

Oнo што је под наводницима "изван" (јер изван опажајуће свести нема ни простора ни времена) тј. ствар по себи, није свет, није универзум, није оно чиме се ваша наука бави и чиме се може бавити.

То вама смета. Не можете се помирити са тиме да је сазнање везано за појаву и да нема приступ у трансцендентно. А да оно што има приступ није сазнање.
 
Ма немој. Држиш се реалистичких догми ко пијан плота. Мало умност, мало ово, мало оно али се наравано после тога враћаш објективном спољашњем свету као постојећем самом по себи и изван сазнајуће свести.

Не пада ти на памет да реалност света доведеш у питање.

Епа и итекако је она доведена у питање свиђало ти се то или не. Твој реалан свет је представа у свести сазнајућег субјекта. А тај субјекат нити је тело, нити је човек. Него је оно што зовеш тело и оно што зовеш човек, и оно што зовеш универзум представа наспрам сазнајућег субјекта.

Ja zaista sa velikim naporom pokusavam da te razumem, ali ne ide.

Sta je kod tebe saznajuci subjekat, ako nije Ja, i covek ?

Sta je kod Kanta, od koga, navodno, ti polazis, transcendentalna apercepcija, nego ono njegovo - ja mislim ?! Fihte bi mu s pravom zamerio da je trebao reci - Ja, Emanuel Kant, mislim !

Sta mislis, zasto Kant insistira da subjekat mora stajati iza predmeta kako bi on uopste bio moguc ? Dakle, kod Kanta , istina samo saznajno, ko proizvodi predmet ? Onaj tvoj cica sa neba, obzirom da kod tebe covek nije subjekat, odnosno, tacnije, saznajuci subjekat nije covek ?

Nema, kod Kanta, predmeta bez pojma. Pa ce zato Kant govoriti o predmetnosti predmeta ( pred-metnuti , Gegenstand ) koja ukazuje na subjekt koji omogucuje da raznolikost osecajnih podataka skupimo, pa kazemo da je nesto tvrdo, drveno, zeleno, itd., poput stola, recimo. Pa tako Kant ne ostaje na samo tim skupljenim podacima, vec se pita po cemi je sto moguc, pa kaze da je iskustvo moguce pomocu intelekta, odnosno - razuma.
A ko poseduje razum i um ?

I, opet - ko su ti saznajuci subjekti, ako nismo mi, ljudi, ili - covek ?
 
Ja zaista sa velikim naporom pokusavam da te razumem, ali ne ide.

Sta je kod tebe saznajuci subjekat, ako nije Ja, i covek ?

Sta je kod Kanta, od koga, navodno, ti polazis, transcendentalna apercepcija, nego ono njegovo - ja mislim ?! Fihte bi mu s pravom zamerio da je trebao reci - Ja, Emanuel Kant, mislim !

Sta mislis, zasto Kant insistira da subjekat mora stajati iza predmeta kako bi on uopste bio moguc ? Dakle, kod Kanta , istina samo saznajno, ko proizvodi predmet ? Onaj tvoj cica sa neba, obzirom da kod tebe covek nije subjekat, odnosno, tacnije, saznajuci subjekat nije covek ?

Nema, kod Kanta, predmeta bez pojma. Pa ce zato Kant govoriti o predmetnosti predmeta ( pred-metnuti , Gegenstand ) koja ukazuje na subjekt koji omogucuje da raznolikost osecajnih podataka skupimo, pa kazemo da je nesto tvrdo, drveno, zeleno, itd., poput stola, recimo. Pa tako Kant ne ostaje na samo tim skupljenim podacima, vec se pita po cemi je sto moguc, pa kaze da je iskustvo moguce pomocu intelekta, odnosno - razuma.
A ko poseduje razum i um ?

I, opet - ko su ti saznajuci subjekti, ako nismo mi, ljudi, ili - covek ?

На све ово сам ти већ одговорио . Питаш шта је субјекат ако нисмо ми људи. или човек. Па то је бар јасно . Нити људи нитии човек нису субјекти него објекти наспрам сазнајућег субјекта. Који сазнаје а сам не може бити сазнат. То је метафизички ентитет. Кантова "тачка синтетичког јединства аперцепције". Шопенахауров "субјект сазнања". То је корелат представе. Корелат целог објективног реалног света.

До те поделе на субјекат и објекат долазимо непосредним искуством а не закључивањем из премиса. Немамо аналогију те поделе у просторном појавном свету. Немамо нешто у појави што би личило на тај однос ЈА и појаве. Та подела на субјекат и објекат је својеврсна јер у себе укључује нешто метафизичко "ЈА" и објективан свет наспрам њега. Само ту је таква подела могућа и нигде више.

Нема јаснијег начина да то објасним од овог.

arms_fp02.jpg


Ово је илустрација ситуације у којој сте ето управо сада. Имате дакле субјекат кога не можете сазнати и имате ИСПРЕД њега скуп слика уоквирен једном сфером која чини ваше видно поље.
Слике у тој сфери се мењају обликом и величином кад год се померите.

То показује да се ту ради о сликама у вашој свести. И да се НЕШТО као те слике у тој вашој свести на тај начин појављује и да то што се тако појављује само по себи није такво какво се појављује. Није слика, није објекат.

И ради се о буквално испред. Само испред вас може егзистирати објективан просторни свет. Док, на пример одмах ту иза вас нема просторног света. Нема простора и времена иза вас. Већ ствари по себи.

Како каже Шопенхауер:

"Не морате да ствар по себи тражите у кулама у облацима, него у стварима овог света, дакле у столу на коме пишете, у столици испод Ваше поштоване позадине."

Шопенхауер

Ако апстрахујемо ИСПРЕД апстраховали смо све. Остала је ствар по себи.
У том смислу не постоји ИЗА сазнајућег субјекта. Само испред мене налази се просторни свет. Појам "Иза" је реч попут оне речи "ништа", квазипојам који нема значења. Нико никада није нешто сазнао а да је то било иза њега. Увек је морао имати посла са сликом испред сазнајућег субјекта. Са својом представом. То је основа форма поделе на субјекат и објекат. Форма чисте чулности. Где год је сазнања , она мора бити.
 
На све ово сам ти већ одговорио . Питаш шта је субјекат ако нисмо ми људи. или човек. Па то је бар јасно . Нити људи нитии човек нису субјекти него објекти наспрам сазнајућег субјекта. Који сазнаје а сам не може бити сазнат. То је метафизички ентитет. Кантова "тачка синтетичког јединства аперцепције". Шопенахауров "субјект сазнања". То је корелат представе. Корелат целог објективног реалног света.

До те поделе на субјекат и објекат долазимо непосредним искуством а не закључивањем из премиса. Немамо аналогију те поделе у просторном појавном свету. Немамо нешто у појави што би личило на тај однос ЈА и појаве. Та подела на субјекат и објекат је својеврсна јер у себе укључује нешто метафизичко "ЈА" и објективан свет наспрам њега. Само ту је таква подела могућа и нигде више.

Нема јаснијег начина да то објасним од овог.

arms_fp02.jpg


Ово је илустрација ситуације у којој сте ето управо сада. Имате дакле субјекат кога не можете сазнати и имате ИСПРЕД њега скуп слика уоквирен једном сфером која чини ваше видно поље.
Слике у тој сфери се мењају обликом и величином кад год се померите.

То показује да се ту ради о сликама у вашој свести. И да се НЕШТО као те слике у тој вашој свести на тај начин појављује и да то што се тако појављује само по себи није такво какво се појављује. Није слика, није објекат.

И ради се о буквално испред. Само испред вас може егзистирати објективан просторни свет. Док, на пример одмах ту иза вас нема просторног света. Нема простора и времена иза вас. Већ ствари по себи.

Како каже Шопенхауер:



Ако апстрахујемо ИСПРЕД апстраховали смо све. Остала је ствар по себи.
У том смислу не постоји ИЗА сазнајућег субјекта. Само испред мене налази се просторни свет. Појам "Иза" је реч попут оне речи "ништа", квазипојам који нема значења. Нико никада није нешто сазнао а да је то било иза њега. Увек је морао имати посла са сликом испред сазнајућег субјекта. Са својом представом. То је основа форма поделе на субјекат и објекат. Форма чисте чулности. Где год је сазнања , она мора бити.

To kod Kanta ne stoji. Ti, ili nisi razumeo Kanta, ili ga, po obicaju silujes pa mu pripisijus ono sto on nije rekao.
Procitaj pazljivije moj prethodni post, i post br.75, ovde, gde sam ukazao na slabosti Kantove filozofije.

Ali ono sto ti uporno neces da razumes je da Kant govori da je iskustvo moguce pomocu razuma !

Bez razuma ( uma, iako Kant u svojoj Kritici cistoga uma govori stalno o razumu ) nije moguce iskustvo !

I tu Kant, iako odaje priznanje Hjumu, ide zapravo za Lajbnicom i njegovim nisi intellectus ipse ( osim intelekta samog ) koje je Ljbnicov odgovor empiristima na njihovu tezu da nista ne postoji u intelektu sto pre toga nije bilo u culima ili iskustvu ( Nihil est intellectu quod prius non fuerit in sensu ).
Na osnovu toga Kant gradi citavu svoju kritiku saznajno-teorijske pozicije empirizma i metafizike, istina, ostajuci i sam dobrim delom u tome horizontu, pa cesto ne vidi domete sopstvene filozofije, na sto ce ukazati potonji kriticari.

Dalje, Kant govori o predmetu, gde se pita kako je predmet uopste moguc. Ti to, omasujuci u tumacenju Kanta, uopste ne uzimas u obzir ( sto je inace vazno ), vec se uporno drzis dualizma subjekt-objekta, pripadno predkantovskoj filozofiji koju je on dobrim delom i kritikovao. Itd., itd.

Za razumevanje Kanta, i njegove velicine, kao i zasto je sa njim pocelo drugacije u filozofiji, potrebno je i izvesno predznanje, poznavanje istorije filozofije, od onih pre ( da bi znao u cemu je Kant novum ), kao i poznavanje kritike Kantove filozofije, od onih posle.

Kod Sopenhauera neces naci ni jedan od tih uslova ( sa njegovim stavom o istoriji filozofije, zapravo, nerazumevanju vaznosti istorije fil. za filozofiju, kao sto, ogranicen svojim filozofskim sistemom, sa upornom, bolesnom potrebom za originalnoscu, i opterecen samo-velicinom, nije razumeo velicinu Kanta i nemacku klasicnu filozofiju ). z:)
 
To kod Kanta ne stoji. Ti, ili nisi razumeo Kanta, ili ga, po obicaju silujes pa mu pripisijus ono sto on nije rekao.
Procitaj pazljivije moj prethodni post, i post br.75, ovde, gde sam ukazao na slabosti Kantove filozofije.

Ali ono sto ti uporno neces da razumes je da Kant govori da je iskustvo moguce pomocu razuma !

Bez razuma ( uma, iako Kant u svojoj Kritici cistoga uma govori stalno o razumu ) nije moguce iskustvo !

I tu Kant, iako odaje priznanje Hjumu, ide zapravo za Lajbnicom i njegovim nisi intellectus ipse ( osim intelekta samog ) koje je Ljbnicov odgovor empiristima na njihovu tezu da nista ne postoji u intelektu sto pre toga nije bilo u culima ili iskustvu ( Nihil est intellectu quod prius non fuerit in sensu ).
Na osnovu toga Kant gradi citavu svoju kritiku saznajno-teorijske pozicije empirizma i metafizike, istina, ostajuci i sam dobrim delom u tome horizontu, pa cesto ne vidi domete sopstvene filozofije, na sto ce ukazati potonji kriticari.

Dalje, Kant govori o predmetu, gde se pita kako je predmet uopste moguc. Ti to, omasujuci u tumacenju Kanta, uopste ne uzimas u obzir ( sto je inace vazno ), vec se uporno drzis dualizma subjekt-objekta, pripadno predkantovskoj filozofiji koju je on dobrim delom i kritikovao. Itd., itd.

Za razumevanje Kanta, i njegove velicine, kao i zasto je sa njim pocelo drugacije u filozofiji, potrebno je i izvesno predznanje, poznavanje istorije filozofije, od onih pre ( da bi znao u cemu je Kant novum ), kao i poznavanje kritike Kantove filozofije, od onih posle.

Kod Sopenhauera neces naci ni jedan od tih uslova ( sa njegovim stavom o istoriji filozofije, zapravo, nerazumevanju vaznosti istorije fil. za filozofiju, kao sto, ogranicen svojim filozofskim sistemom, sa upornom, bolesnom potrebom za originalnoscu, i opterecen samo-velicinom, nije razumeo velicinu Kanta i nemacku klasicnu filozofiju ). z:)

Па да. Јендоставно си прешао преко оног што сам написао и бавиш се овде тиме шта је Кант подразумевао под овим , шта под оним. Шта је мислио, шта је ручао, шта вечерао.

Небитно. Кант, Јанко , Петко. Небитно ко је и када изнео неко знање, већ је битно само то знање.

Није поента да размишљаш о Канту него о подели на субјекат и објекат. О подели која није нека кула у облацима, тема за парадирање празним појмовима , мехурима од сапунице. Него се ради о конкретном. О непосредном увиду у основни однос ЈА и објективан свет око мене. Ради се о нечем ЖИВОМ. Можемо рећи нуминозном. О нечем најживљем. А не о млатарању празним појмовима.
 
Neću da se zaplićem u te švapske jezičke nepogode-stvar je mnogo jednostavnija i razumljivija...
Čovek osvešćenjem (četvrta,peta godina života) ubrzo shvata da to JA poseduju i druge jedinke
i to mistićno blještavilo prisustva u postojanju počinje da deli s drugim slićnim bićima koja ubrzo
imaju i svoja imena i prepoznatljive karakteristike.I za većinu upita nalazi "društveni odgovor"-
verifikaciju ljudi s kojima je...Neka pitanja ostaju bez odgovora,ali se uverava da ni drugi vršnjaci nisu
dobili sve odgovore...To se zove početak JA U SVETU! Dete i ne uči još logiku,a već je zna!z;)
Kauzalnost mišljenja uči kasnije...
 
..ovo sa predstava izkazanim slikama , koje menjaju svoj sadržaj s'vremenom u memorijskoj fascikli naše arhivirane građe - taj model iskoristila je psihologija...s'tim modelom usavršeno je brisanje pamćenja , i njegovo reprogramiranje - oću reći on je pomogao da se bolje razme struktura ljudskog uma , koji može destruktivno da se uređuje , rasčovečuje...a posle , zna se...otuđenje od ljudske prirode i od sebe sama , pa terapija....jedinstvena za svakog ...ludačka košulja spolja ili pak ludačka košulja iznutra....često se te terapijske metode kombinijuju , a prečesto dejstvuju zakedno...danas živimo u takozvanim velikim ličnim slobodama , pa gro stanovništva ne izlazi iz apoteka ...svak je svoj hemijski terapeut.....poneki pored apoteke koriste i net....to su najblaži oblici otuđenja....oni umisle da su neko drugi ( obilići , lazarevci , pavlovci , a bogami ima i iz svere nauke - naročito su po nekima opaki ovi matrijalisti-realisti )....bogami šopi je bio vizionar...otvorio čovek ljudske duše i isporučio vladajućim luminatima....kažu bilo je reči o sitnoj lovi i kljakavoj stolici na državnim jaslama....šteta !
 
Tvoje filozofiranje je meni narocito tesko da razumem. Jer, ti cas govoris o identitetu subjekt-objekta, cas cineci vise koraka pre Kanta unazad, stojis na cvrstom dualizmu i ostroj podeli izmedju subjekta i objekta. Saznajno teorijski, istina, i Kant nije prevazisao taj problem ( sto je tek u etici uradio, sa primatom praktickog uma, npr. ), pa se i kod njega javlja dualizam teorijskog i praktickog, i tako i unutar teorijske sfere odrzava dualizam subjekta i objekta.

Rec je o gnoseoloskoj relaciji subjekt-objekt, gde je subjekt odredjen kao cisto posmatralacki i poznavalacki u odnosu na gotov i dan objekat !

Objekat je tu odredjen kao " spoljni svet ", kao ono fakticki empirijsko, narocito kao ono neljudsko, a subjekat je tek apstraktni subjekat kontemplacije, pasivnog posmatranja, lisen svega stvaralackog, jer je rec o naknadnoj misaonoj delatnosti kojoj je stvarno delovanje nepoznato.

Objasnjenje, zato, problema nesaznatljivosti Kantove stvari po sebi lezi u tome sto subjekat ( kantovski receno - cisti ili teorijski um ) pita u saznajno-teorijskom odnosu za mogucnost saznanja, pa mu nije stalo do predmeta saznanja, niti do predmetne istinitosti, nego ( samo ) do samoga saznajnog akta.

Zbog toga, do predmeta saznanja ovakav teorijski um ne moze ni dopreti !

I nije tu samo objekat pretpostavljen kao dan, vec i subjekat, pa odatle i sledi njegov posmatralacki odnos, a merilo istinitosti je adekvacija, i to ne adekvacija znanja o predmetu, vec, saznajnog procesa mogucnosti saznanja.

I tu je naravno rec o onome o cemu govorim - iz vida je ispustena delatnost subjekta koja proizvodi kako predmet delovanja, tako isto i subjekat ( tj.sebe ! ) i objekat saznavanja.

Razlog tome je u Kantovom odvajanju svesti i saznanja od ljudske preobrazavalacke delatnosti - prakse , pa ova pozicija i ostaje u sferi apstraktnog subjekta, cistog teorijskog misljenja, kao i neprevladanog jaza subjekta i objekta.

To je to. Treba da zakaci na zid. Naravno pre toga da skine Sopijev poster.
 
Bezvredno je Kantovo "otkriče" da može misliti o mislima koje su isključivo među mislima,te da o svetu pojava
može misliti samo u svojoj glavi,da to nije moguće van nje!
E ,ali to nije isto što I tvrdnja da izvan glave ne postoji svet! Istina,takav kakav je u mislima zaista ne postoji:pejsaž nije
poput oslikanog platna-oslikano platno je žuto telo oka na kog padaju fotoni iz tog stvarnog pejsaža (koji se može I opipati sem što se
može gledati,a I omirisati,ponešto I liznuti:mrgreen:) Takva glupa tvrdnja je pala na pamet Hjumu I Berkliju I da su bili u pravu-mi za to
da su tako mislili-nikad ne bismo saznali...
Ybg...
Ali zato Kantova podela sudova na aposteriorne o pojavama I aprorne o noumenima-itekako je vredna...Razlikovanje je kapitalno!
Podela na pojave I transcedentno je samo zamaglila prethodne sudove.Naime,metafizičko nije ni mogao rečima ni reči,
jer kako je Witgenstein dva veka posle "presudio" jezik kao glupa igra nije u stanju ni jednu metafizičku misao da iznese!
Famozna "stvar po sebi" I sad zbunjuje takve kao Oziman,a bizarna je činjenica da jezik sa svojom sirotinjom reči,ali I oskudne senzacije
o svetu postojanja,postajanja I nestajanja,kao I o čistoj entropiji koja inhibira polovićno osvešćeni intelekt u fobiju od nestajanja I svaka
uteha je samo gomila cirkona umesto pravih brilijanata...A za brilijante se mora mnogo kopati...:mrgreen:
 
Bezvredno je Kantovo "otkriče" da može misliti o mislima koje su isključivo među mislima,te da o svetu pojava
može misliti samo u svojoj glavi,da to nije moguće van nje!
E ,ali to nije isto što I tvrdnja da izvan glave ne postoji svet! Istina,takav kakav je u mislima zaista ne postoji:pejsaž nije
poput oslikanog platna-oslikano platno je žuto telo oka na kog padaju fotoni iz tog stvarnog pejsaža (koji se može I opipati sem što se
može gledati,a I omirisati,ponešto I liznuti:mrgreen:)

Зар не можеш направити тај једноставан напор и увидети колико је ово погрешно.

Кажеш прво да свет какав је у опажању не постоји као такав сам по себи, и у чему си у праву. А онда постављаш "жуто тело ока" и око њега "стварни пејсаж". Постављаш дакле оно што си стекао опажањем и мишљењем као тај стваран свет . Управо постављаш оно што ,као што и сам рече, не репрезентује исти.

Ако си рекао да нам сазнање не пружа реалну слику стварности. Онда склони сазнање на страну. Немој га прво означавати као невалидно, а онда се позивати на њега у објашњењу онога у чему је оно невалидно?

Ако нам оно не пружа реалну слику стварности из тога не следи закључак да је реална стварност "жуто тело ока" са реалним пејзажом око њега" (пази молим те). Већ значи да у сазнању имамо посла са појавом а да је права стварност "трансцендентна", изван сазнања.
 
Bezvredno je Kantovo "otkriče" da može misliti o mislima koje su isključivo među mislima,te da o svetu pojava
može misliti samo u svojoj glavi,da to nije moguće van nje!
E ,ali to nije isto što I tvrdnja da izvan glave ne postoji svet! Istina,takav kakav je u mislima zaista ne postoji:pejsaž nije
poput oslikanog platna-oslikano platno je žuto telo oka na kog padaju fotoni iz tog stvarnog pejsaža (koji se može I opipati sem što se
može gledati,a I omirisati,ponešto I liznuti:mrgreen:) Takva glupa tvrdnja je pala na pamet Hjumu I Berkliju I da su bili u pravu-mi za to
da su tako mislili-nikad ne bismo saznali...
Ybg...
Ali zato Kantova podela sudova na aposteriorne o pojavama I aprorne o noumenima-itekako je vredna...Razlikovanje je kapitalno!
Podela na pojave I transcedentno je samo zamaglila prethodne sudove.Naime,metafizičko nije ni mogao rečima ni reči,
jer kako je Witgenstein dva veka posle "presudio" jezik kao glupa igra nije u stanju ni jednu metafizičku misao da iznese!
Famozna "stvar po sebi" I sad zbunjuje takve kao Oziman,a bizarna je činjenica da jezik sa svojom sirotinjom reči,ali I oskudne senzacije
o svetu postojanja,postajanja I nestajanja,kao I o čistoj entropiji koja inhibira polovićno osvešćeni intelekt u fobiju od nestajanja I svaka
uteha je samo gomila cirkona umesto pravih brilijanata...A za brilijante se mora mnogo kopati...:mrgreen:

Pa eto, sam analiziraj reci. Teznja da se stopis sa predmetom izvan, da izadjes van nje. Koncentracija na objekat. A sta je to? Meditacija. A sta dalje? Upanisade i vede...i opet dodjosmo do Sopija iako je to bilo skriveno isticanjem Kanta i filozofije. Nema on veze sa Kantom i Bergsonom...samo trazi u njihovoj filozofiji nesto sto ce zbog prividne slicnosti moci uklopiti u taj istocnjacki nacin misljenja. Njegov mozak je samo ispran tim jednostranim razmisljanjem, ne mora toga ni da bude svestan, ali svakako iz te pozicije ne moze ni prismrdeti nauci i religiji, jer ne moze usmeriti svoje bice da razmislja u smeru aktivnosti I progresa bilo duhovne ili materijalne prirode. Iz toga se implicitno izvlaci da pesimizam ne moze dovesti u pitanje a samim tim ne moze kriticki da se osvrne na taj odnos i postavi dodatna pitanja. Otud lupetanja o cicama i linijama. To je jedina mogucnost da nesto kaze, jer ne moze biti ravnodusan prema takvim pitanjima., odnosno ne sme da u ocima drugih ispadne kao neko ko nije dodirnuo i ta pitanja. Posto je invalid u tim oblastima ostaju samo prazne reci i olajavanje bez ikakvog smisla.
Pogledaj samo na sta je usmerio paznju u tvom tekstu a zanemario Vitgenstajna i ostalo. To nije ljubav prema mudrosti vec patologija. Usuprotnom bi ga interesovalo zasto druga strana misli drugacije i istice nesto novo. Potpuno odsustvo samokontrole.

Ziva muka jeste objasniti takvom ispranom mozgu da dve identicne stipaljke plave boje nisu isto. :mrgreen: :hahaha:
 
Ziva muka jeste objasniti takvom ispranom mozgu da dve identicne stipaljke plave boje nisu isto. :mrgreen: :hahaha:
I da uopšte nema značaja za istinu to da li te dve štipaljke zoveš pojavama u umu ili realnim štipaljkama o kojima imaš čulnu senzaciju,
već je značajno da te dve štipaljke imaju dve različite pozicije I da im je zajedničko to što poseduju subject koji im može menjati poziciju.
A to što imaju određene attribute za taj subjekat te te iste attribute subjekat ima modalitete manipulacije-je kapitalno I čini čoveka
bogom (Nerej ovo ako pročita-upisuje me u njegove praksisovce...:mrgreen:),a što u svetlu kvantne fizike potvrđuje da fizika velikih skupova
ima implikacija kvantne zapetljanosti u Parmenidovom jednom! Bez ovog nema ozbiljne metafizike stvarne transcedencije tj.fizike nastajanja
I nestajanja iza predmetnosti ili pojavnosti-iza fenomena kog ima zadatak da objasni:ko je ,šta je,odakle je,dokle je ,čak I eventualno-zašto je!
Nisam ja Crveni krst I crveni polumesec da Oziju pomažem da se iskopa iz živog peska solipsizma...Mada-iskopao se sam ,samo kao malo
tvrdoglavo dete stoji pred izlogom I dere se!:mrgreen:"Nisam ja ovde! ! !":hahaha::rotf:
 
На све ово сам ти већ одговорио . Пиtаш шта је субјекат ако нисмо ми људи. или човек. Па то је бар јасно . Нити људи нитии човек нису субјекти него објекти наспрам сазнајућег субјекта. Који сазнаје а сам не може бити сазнат. То је метафизички ентитет. Кантова "тачка синтетичког јединства аперцепције". Шопенахауров "субјект сазнања". То је корелат представе. Корелат целог објективног реалног света.

Netacno, identitet subjekta i objekta pokazuje da covek jeste subjekat.
Ono sto je izvan atributa to ni ne postoji a taj tvoj subjekat je upravo to.
Bez atributa koje si premestio u objekat iako tu ne pripadaju.
Jos jedna potvrda da se radi matematickoj igrariji bez trunke intuicije ali to te ne sprecava da nastavis sa zloupotrebom tog pojma "intuicija" I samo nju spominjes.
To je vidis fakt, jer da nije ja ne bi mogao da dam sledecu izjavu.
"Oziman je subjekat koji je besan na profesore filozofije jer je i sam zeleo da dostigne uspeh, ali nije uspeo pa je poceo da im umanjuje vrednost, jer pati od osecaja inferiornosti, tako da mu tudji uspeh izaziva odbojnost".
Kao sto vidis saznajem subjekat, jer je on i pravi. Ovaj tvoj je naknadni misaoni konstrukt, apstrakcija i zapravo ne postoji.
Zao mi je.
 
Al proci ce 500 svetlosnih godina dok ti shvatis da izvore fenomena ne dotices, da je podela na subjekat i objekat vestacka, da teorijom znanja nista ne pocinjes i ne zavrsavas, da je svet koji mistificiras isti onaj koji i dozivljavas I zoves realni, da Barkli nije dokazao nepostojanje prostora i vremena izvan iskustva kao sto to nije uspeo ni Kant itd...
Drugim recima trebace toliko da stignes do Fihtea a o Deridi da ne pricam.
 

Back
Top