Živa voda filozofije

Dragoljub69

Buduća legenda
Poruka
26.825
Šta je?
Šta su savremeni Gilgameši shvatili o životu posle smrti sem religijskih praznoverja?
Znamo li nešto više o 21 gramu?
I odakle ideja da je duša većna-da li je to samo velika želja,a stvarnost ipak...?
 
Šta je?
Šta su savremeni Gilgameši shvatili o životu posle smrti sem religijskih praznoverja?
Znamo li nešto više o 21 gramu?
I odakle ideja da je duša većna-da li je to samo velika želja,a stvarnost ipak...?
ma to ti je vazduh iz pluca,duse nemamo to smo davno prodali:mrgreen:

- - - - - - - - - -

a to sto se tice 21 gr znam da su kao rusi radili neka istrazivanja,pa proguglaj malo po netu...
a moj stav sto se tice duse,pa VERUJEM da svako bice ima neku energiju, a ZELIM da to bude neka energija sa karakterom:mrgreen:
e sad nista od toga ne znamo dok silom prilike ne budemo upuceni na tajne svemira...:lol::lol:
 
Šta je?
Šta su savremeni Gilgameši shvatili o životu posle smrti sem religijskih praznoverja?
Znamo li nešto više o 21 gramu?
I odakle ideja da je duša većna-da li je to samo velika želja,a stvarnost ipak...?

Као што каже Ниче:

"Čuvajte se naučnika! Mrze vas: jer oni su neplodni! U njih su hladne isušene oči, pred njima svaka ptica leži očerupana. "
Fridrih Ниче

Научницима је епрувета и реторта заменила мозак. Ти би да мериш душу. 21, грам. Аха. Ако измериш, ако покажеш прстом то ће бити доказ за вас матерјалисте научнике који умете да гледате али не умете да мислите.

Питање смрти је питање филозофије а не твоје науке. Ма колико се то не свиођало вама који сте филозофију склонили на маргину а на пиједстал издигли вашу драгу вам науку.

Што се тиче смрти филозофија је итекако дошла до одговора, Наравно, не дефинитивних одговора али таквих који нам итекако пружају неке назнаке шта нас чека после смрти. Па тако, знамо на основу поделе на појаву и ствар по себи да је ткз. објективан свет представа у нашој свести и да не може постојати као такав изван исте. И да са свешћу нестаје и он. Са смрћу не нестаје наша свест а остаје спољашњи свет. Не. него заједно са свешћу нестаје и представа а остаје ткз. ствар по себи.
Шта је она не знамо јер је трансцендентна али знамо да је блиска нашој вољи, трајању и нашем ја.

Naša saznajna moć potpuno je usmerena napolje zato što je ona proizvod moždane funkcije nastale radi pukog samoodržanja, to jest radi traženja hrane i hvatanja plena. Stoga svako o sebi zna samo kao o jedinki, onakvoj kakva se pojavljuje u spoljašnjem opažanju. Ako bi, međutim, čovek mogao da postane svestan onog što je on osim toga i van toga, onda bi on rado odustao od svoje individualnosti, smejao bi se upornosti svoje vezanosti za nju, pa bi rekao: „Šta me se tiče gubitak te individualnosti kada ja u sebi nosim mogućnost bezbrojnog mnoštva individualnosti?" On bi uvideo da, iako mu ne predstoji trajanje njegove individualnosti, ipak je to isto tako dobro kao da on ima takvo trajanje, jer on u sebi nosi savršenu kompenzaciju za njega.

Шопенхауер

Dakle, jedino u odnosu na pojave pojmovi prestanka i trajanja nalaze svoju primenu, a ne u odnosu na ono što se u pojavama manifestuje, to jest u odnosu na suštinu-po-sebi stvari; zato, primenjeni na tu suštinu, ti pojmovi više nemaju nikakvog smisla. To se vidi i u činjenici da je nemoguće odgovoriti na pitanje koje polazi od tih vremenskih pojmova, i da je svaka tvrdnja u davanju takvog odgovora, svejedno s koje strane dolazila, izložena ubedljivim prigovorima. Mogli bismo, doduše, tvrditi da naša suština-po-sebi traje i posle smrti, zato što bi bilo pogrešno reći da ona propada; ali, mogli bismo isto tako da tvrdimo kako ona propada, zato što bi bilo pogrešno reći da ona traje i posle smrti; u stvari, tačno je i jedno i drugo. Tu bi se, dakle, moglo postaviti nešto nalik antinomiji. Međutim, ta bi antinomija počivala isključivo na negacijama. U njoj bi se subjektu suda odricala dva kontradiktorno suprotna predikata, ali samo zato što cela kategorija tih predikata ne bi bila primenljiva na taj subjekt. Ako se, međutim, njemu ta dva predikata odriču ne zajedno već pojedinačno, stiče se utisak da se kod njega dokazuje predikat kontradiktoran predikatu koji mu se odriče u tom trenutku. A to se zasniva na činjenici da se tu porede nesamerljive veličine, ukoliko nas problem premešta na teren koji ukida vreme, a ipak nam postavlja pitanje o vremenskim odrednicama, koje je, dakle, jednako pogrešno i pripisati i odreći subjektu; to upravo znači: problem je transcendentan. U tom smislu smrt ostaje tajna.

Шопенхауер
 
Што се тиче смрти филозофија је итекако дошла до одговора, Наравно, не дефинитивних одговора али таквих који нам итекако пружају неке назнаке шта нас чека после смрти. Па тако, знамо на основу поделе на појаву и ствар по себи да је ткз. објективан свет представа у нашој свести и да не може постојати као такав изван исте. И да са свешћу нестаје и он. Са смрћу не нестаје наша свест а остаје спољашњи свет. Не. него заједно са свешћу нестаје и представа а остаје ткз. ствар по себи.
Шта је она не знамо јер је трансцендентна али знамо да је блиска нашој вољи, трајању и нашем ја.
[/QUOTE]


Za ovakav Morski zaključak ne postoje čak ni indikacije,a kamo li da je izvedem racionalnim zaključivanjem.Pre svega,premise
se uopšte ne odnose na konkluziju!
Dakle:obićna izmišljotina!
Prema tome:dokaži tvrdnju inače si isti praznoveran kao i oni koji se klanjaju bradonji u orbiti!:mrgreen:
 
Што се тиче смрти филозофија је итекако дошла до одговора, Наравно, не дефинитивних одговора али таквих који нам итекако пружају неке назнаке шта нас чека после смрти. Па тако, знамо на основу поделе на појаву и ствар по себи да је ткз. објективан свет представа у нашој свести и да не може постојати као такав изван исте. И да са свешћу нестаје и он. Са смрћу не нестаје наша свест а остаје спољашњи свет. Не. него заједно са свешћу нестаје и представа а остаје ткз. ствар по себи.
Шта је она не знамо јер је трансцендентна али знамо да је блиска нашој вољи, трајању и нашем ја.
[/QUOTE]


Za ovakav Morski zaključak ne postoje čak ni indikacije,a kamo li da je izvedem racionalnim zaključivanjem.Pre svega,premise
se uopšte ne odnose na konkluziju!
Dakle:obićna izmišljotina!
Prema tome:dokaži tvrdnju inače si isti praznoveran kao i oni koji se klanjaju bradonji u orbiti!:mrgreen:

Као што рекох доказ проистиче из дефинитивне поделе свега на појаву и ствар по себи и из свих знања која су проистекла у филозофији из те поделе. На основу тога можемо много тога закључивати о смрти.

А ако ти у то гледаш бело, и ако би желео да ти уместо тога неко изнесе епрувету и реторту. Нажалост тога нема, Нити ће икада бити. Јер оно што нас чека после смрти није у домену гледања него у домену непосредног искуства о основним чињеницама свести које се тичу Ја и природе спољашњег света. А тај метод на твоју жалост апстрахује научне догме заједно са разоткривањем појавног света као представе.
 
Poslednja izmena:
Да поновим овај цитат јер је то квинтесенција онога до чега је филозофија дошла по питању смрти:

Dakle, jedino u odnosu na pojave pojmovi prestanka i trajanja nalaze svoju primenu, a ne u odnosu na ono što se u pojavama manifestuje, to jest u odnosu na suštinu-po-sebi stvari; zato, primenjeni na tu suštinu, ti pojmovi više nemaju nikakvog smisla. To se vidi i u činjenici da je nemoguće odgovoriti na pitanje koje polazi od tih vremenskih pojmova, i da je svaka tvrdnja u davanju takvog odgovora, svejedno s koje strane dolazila, izložena ubedljivim prigovorima. Mogli bismo, doduše, tvrditi da naša suština-po-sebi traje i posle smrti, zato što bi bilo pogrešno reći da ona propada; ali, mogli bismo isto tako da tvrdimo kako ona propada, zato što bi bilo pogrešno reći da ona traje i posle smrti; u stvari, tačno je i jedno i drugo. Tu bi se, dakle, moglo postaviti nešto nalik antinomiji. Međutim, ta bi antinomija počivala isključivo na negacijama. U njoj bi se subjektu suda odricala dva kontradiktorno suprotna predikata, ali samo zato što cela kategorija tih predikata ne bi bila primenljiva na taj subjekt. Ako se, međutim, njemu ta dva predikata odriču ne zajedno već pojedinačno, stiče se utisak da se kod njega dokazuje predikat kontradiktoran predikatu koji mu se odriče u tom trenutku. A to se zasniva na činjenici da se tu porede nesamerljive veličine, ukoliko nas problem premešta na teren koji ukida vreme, a ipak nam postavlja pitanje o vremenskim odrednicama, koje je, dakle, jednako pogrešno i pripisati i odreći subjektu; to upravo znači: problem je transcendentan. U tom smislu smrt ostaje tajna.

Шопенхауер

Можемо знати да нас после смрти чека егзистенција која нити траје нити престаје да траје јер појам опростореног времена на њу се не може применити. Она је ништа за сазнање, 0.

А све и свја по себи.

И када ТО додирнемо у интуицији разоткрива нам се као воља и као трајање, Као квалитативна множина. Нешто чега нема у посредном већ само у непосредном искуству а сама је основа свега посредног искуства.
 
Да поновим овај цитат јер је то квинтесенција онога до чега је филозофија дошла по питању смрти:



Можемо знати да нас после смрти чека егзистенција која нити траје нити престаје да траје јер појам опростореног времена на њу се не може применити. Она је ништа за сазнање, 0.

А све и свја по себи.

И када ТО додирнемо у интуицији разоткрива нам се као воља и као трајање, Као квалитативна множина. Нешто чега нема у посредном већ само у непосредном искуству а сама је основа свега посредног искуства.
Jednostavno idealista ne kapira da je napisana ili izgovorena reč jedno,stvar ili pojava drugo,a misao treće!
Ono što o našoj misli znamo je da je to zapamćeno sećanje koje dolazi u dodir s percepcijom,pa ili prepozna percepovan
sadržaj te ga postavlja u odnos ili ga pamti kao nov sadržaj.
Tako da misaoni proces čini konkluzije (koje slede iz odnosa percepcije i sećanja ili filozofski sa samo sećanjima na perceptirano)
koje su samo naš umni produkt te koje nisu objektivna stvarnost!
U narodu se kaže"Mislio ti kako hoćeš-stvari idu kako idu!":mrgreen:
Tako da i tvoje,a i moje razmatranje ove problematike,a falajbog i Šopijevo zaključivanje-neće promeniti surovu i nesalomljivu
stvarnost ni za milimetar! ! !
Istinita stvarnost će ostati takva kakva jeste!
Ta nedodirljivost stvarnosti je taj nezaustavljivi parni valjak koji je i preko Šopenhauera prešao. Ako tvrdiš da nije-
hajde ga zovni da nam još nešto kaže o tome kako mu je u stvarima po njemu...:manikir:
 
Jednostavno idealista ne kapira da je napisana ili izgovorena reč jedno,stvar ili pojava drugo,a misao treće!
Ono što o našoj misli znamo je da je to zapamćeno sećanje koje dolazi u dodir s percepcijom,pa ili prepozna percepovan
sadržaj te ga postavlja u odnos ili ga pamti kao nov sadržaj.
Tako da misaoni proces čini konkluzije (koje slede iz odnosa percepcije i sećanja ili filozofski sa samo sećanjima na perceptirano)
koje su samo naš umni produkt te koje nisu objektivna stvarnost!

Осим перцепција нема друге објективкне стварности. Немаш перцепције и објективну стварност него имаш перцепције и ствар по себи.

О ставри по себи не знамо шта јесте јер је транседентна али знамо апсолутно да то није објективна стварност. Да је то нешто што је 0 димензија и 0 трајања. Јел тако нешто можеш назвати "објективна стварност". То је НИШТА за сазнање самим тим ништа за научни метод. У том смислу си у праву. Али иако је ништа за сазнања то је СУПСТАНЦИЈА СВЕГА. ТО ЈЕ ВОЉА , то је трајање. То је метафизичка основа нас самих.

U narodu se kaže"Mislio ti kako hoćeš-stvari idu kako idu!":mrgreen:
Tako da i tvoje,a i moje razmatranje ove problematike,a falajbog i Šopijevo zaključivanje-neće promeniti surovu i nesalomljivu
stvarnost ni za milimetar! ! !
Istinita stvarnost će ostati takva kakva jeste!

То што не можемо утицати на догађаје у представи, исту не чини нечим другим. Да поновим оно што сам већ писао о томе:

Одакле си извео да ако је свет представа, као што јесте, самим тим би требало да престану да важе сви природни закони које откривамо у њему?

Узимимо пример Платонове пећине:

platocave.jpg
.

Свет као представа или оно што зовмео "реалност" јесу сенке на зиду ове пећине. Свезани људи смо ми као индивидуе.

Гледајући те сенке ови људи откривају нека правила, неке законитости и они немају моћ то мењати. Па ипак, то су и даље сенке на зиду пећине.

Исто тако, посматрајући наше перцепеције ми откривамо неке законитости. Те законитости не можемо мењати. Па и поред тога...то су само наше перцепције или свет као представа.

Ta nedodirljivost stvarnosti je taj nezaustavljivi parni valjak koji je i preko Šopenhauera prešao. Ako tvrdiš da nije-
hajde ga zovni da nam još nešto kaže o tome kako mu je u stvarima po njemu...:manikir:

Шопенхауер или оно што је чинило његову животну силу, његову идеју, као и свако онај ко се ослободио ланаца у пећини може се "обратити" нама и даље везанима. попут овог лика који се ослободио ланаца , изишао на сунце и вратио се да каже осталима о томе.


Међутим, то његово објашњење људи свезани у пећини могу опазити једино претворено у сенке на зиду исте.

Али, пустимо то. Сам Шопенхауер је заправо одговорио на то питање: Пренећу тај цитат:

Budući da unutrašnje bivstvo čoveka, koje ostaje u smrti
neokrnjeno, zamišljamo kao egzistirajuće izvan vremena i
prostora, onda bi se neko njegovo delovanje na nas živuće
moglo dogoditi samo vrlo posredovano na našoj strani;
tako da bi bilo teško doznati šta je od toga proizišlo
upravo od preminuloga. Jer neko takvo delovanje ne bi
samo moralo najpre ući u forme opazanja subjekta koji ga opaža,
i time se predstaviti kao prostorno, vremenito i prema
zakonima kauzalnosti materijalno delujuće, nego bi moralo
povrh toga stupiti još i u svezu njegova pojmovnog
znacenja, jer on inače ne bi mogao znati što da s time
počne, a onaj koji mu se pojavljuje ne želi samo da bude viđen
nego želi da bude donekle pojmljen i u svojim namerama i
njima odgovarajućim delovanjima. Prema tome trebao
bi se taj prilagoditi i priključiti ograničenim gledištima i
predrasudama subjekta.

Iako prema tome pojava duhova biva
dovedena do pojavljivanja unutrašnjom, iz biti stvari po
sebi nastalom, dakle magičnom akcijom na organizam,
koja se posredstvom sistema ganglija širi sve do mozga,
ipak takva pojava duhova biva shvaćena na način predmeta
koji na nas deluju posredovanjem svetla, uzduha,
zvuka, udarca ili mirisa.
Kakvu bi promenu moralo pretrpeti pretpostavljeno
delovanje umrloga u nekom takvom prevođenju, takvim
totalnim metashematizmom! Kako se može još pretpostaviti
da pritom i tako zaobilazno dolazi do stvarnog dijaloga
s pitanjima i odgovorima, kako se o tome često
izveštava?


Arthur Schopenhauer "O vidjenju duhova" Parerga i paralipomena 1 i
 
...naopake metafore.....u mom kraju "živom vodom" zovu vodu iz arterskih bunara , koja pomalo miriše na barena jaja , prečesto na pokvarena...za nju kažu da je rasprostranjena na vulkanskim podrušjima , da prolazi kroz sloieve vulkanskog pepela , zato tako i miriše....no često je proglašavaju ovih decenija nepitkom vodom ,a vekovima je važila u narodu kao lekovita....i pored tabli zabrana za pijenje , stariji ljudi je toče po staroj navici i piju....oću da kažem da sva živa voda nije zdrava za ljudsko telo , pa sledstveno tome ni sva mudrovanja nisu zdrava za ljudsku dušu , kao što sva saznanja ljudska nisu zdrava kako za dušu , tako i za ljudsko telo.....
...zadnih par decenija , javnost zapljuskuju naučni člansi o "živoj vodi" koja ima pamćenje, pa stoga se zaključuje da ima identitet , jastvo - jednom rečju ličnost je.....
...ovako nešto sve češće se može pročitati : http://alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/ziva-i-mrtva-voda
...lično nisam iznenađen , jer imam ličnu predstavu o materiji i energiji - koja mi kaže da je najsitnija čestica živa , kao i da je mikro polje živo ( ima svoje ja )....u toj svojoj predstavi razumem da ti životni identiteti grade složenije oblike - tako dolazim do svemira , koji je za mene posbe živ i ima svoj identitet , na osnovu svojih svojstava i osobenosti....ova moja "idealistička" predpostavka bliža je istini , čak i naučnoj , nego predstava bilo čija o zagrobmom životu - ma šta pod tim podrazumevali....

....kažu neki naučnici , nema od zagrobnog života ništa , ali odma dodaju , naučnici su kao deca , pa od zagrovnog života kao i ostali svet čnogo očekuju....

...belodana je istina , da nauka ne može da dokaže nepostojanje zagrobnog života , a ni idealisti zajedno sa svim svetim ocima ne mogu da dokažu njegovo postojanje.....
...činjenica je , da nauka sa svojim tehnicizmom bliža je spoznaji stvarnoj stvarnosti pa i ovom problemu , nego svi idealizmi i doktrinalizmi bilo kakvoj istini....oni , ovi poslednji , nemogu da dokažu nit da opovrgnu postojanje prave linije ....

....sigurno je da mudrost je naučna vodilja , pa stoga može se reći da je i filosofija roditelj nauke...ali treba znati , kako god je filosofija tvorila i vaspitavala nauku , tako je nauka svojim spoznajama povratno prevaspitavala filosofiju - davala joj životne impulse...danas sa osmehom gledamo na onu filosofiju koja je kao današnja religija rulje kačila zvezde na noćno nebo....hoću da kažem , ako mudrac ne prati naučna otkrića i ne menja svoje predstave o svetu , kako spoljašnjem , tako i o svom unutrašnjem , manje više zastranjuje , postaje čudak - odbačena prošlost koju ju nadživela savremena spoznaja , samo zato što je bliža stvarnoj stvarnosti i ne zaglupljuje čovečanstvo , kao što će zaglupljivati u budućnosti ako sama seb ne nedogradi novim viđenjima i spoznajama....
 
Ja polazim od toga da su filozofi antićke Grčke,a i kasniji filozofi popunjavali tu prazninu
među znanjima raznim "pomoćnim spekulacijama" ,a koje je kasnije nauka zamenjivala relevantnijim saznanjima (nisam rekao
relevantnim,jer verifikacija takođe nosi deo subjektivnosti).
Naravno da ne mogu da se oslonim na neke spekulacije filozofa iz 18 veka.
To su nagađanja i slutnje u odnosu na današnja daleko potpunija saznanja.
Iako još ima intelektualaca koji koketiraju s Matrix fazonima-ozbiljni filozofi današnjice itekako znaju da je jezik tek sredstvo
komunikacije i da antropološka istraživanja jezika mu ne idu u prilog kao sredstvu naučnog i saznajnog metoda!
Pomenuo sam istraživanja Čomskog i njegov doprinos u afirmaciji sintakse jezika koja je imanentna ljudskom rodu
i ne razlikuje se od jezika do jezika.Ovo je i Habermas koristio za potrebe afirmativnog govora...
Jezik švapskih filozofa i opservacije,posebno Hegelovim građenicama nije nikakav doprinos istraživanju i širenju
saznajnog horizonta-više su to majstorske bravure jezikom koje imaju da pokažu veštinu upotrebe jezika za stvaranje
nekih apriornih celina koje trebaju da zadive i zadovolje sujetu autora...Bez veze...Mada sam to iz prve shvatio...
Nemam ništa protiv da neko ko nema drugih znanja koristi samo jezik kao sredstvo filozofiranja,ali tada treba da je svestan da ima više od toga
i da ljudska znanja nisu samo u okvirima jezika...Čak su tolika da te "stvari po sebi" zbog količine znanja polako nestaju
i nisu više transcedentne već objektivno saznajne posredstvom nauka i naučnih metoda od kojih su mnoge posredne
i ,naravno,ne koriste jezik već podatke i gotove činjenice,posmatrane događaje ,virtuelnu simulaciju itd...
Istraživanja esencija postojanja nas vode i u svetove kvantne fizike i kosmologije,astrofizike,nuklearne fizike,ali i neurologije,
genoologije,mikrobiologije s traženjem mostova povezivanja svih tih nauka...To nije jezik,već duhovnost intelektualaca
koja interferira s novim saznanjima!
Zasad ostaje i pored svih napora samo ono što je i ovde rekao Mužjak:"Doživeti možeš samo život..."
 
Šta je?
Šta su savremeni Gilgameši shvatili o životu posle smrti sem religijskih praznoverja?
Znamo li nešto više o 21 gramu?
I odakle ideja da je duša većna-da li je to samo velika želja,a stvarnost ipak...?

Glupa tema, jos gluplji uvod. Sta si, Krispine , hteo ?

Kakve veze to ima sa filozofijom ? Mislim, neki Gilgamesi i religijsko praznoverje i 21 gram , pa jos vecnost duse ? . I, kakve veze to ima sa naslovom ( onako, jako srocenim, uz, verovatno, vise piva ) ?


I, sta, " "visokoumno " , si hteo sa ovom temom ?

Osim, po obicaju, da trabunjas. Ali, to filozofija nije.
 
Ja polazim od toga da su filozofi antićke Grčke,a i kasniji filozofi popunjavali tu prazninu
među znanjima raznim "pomoćnim spekulacijama" ,a koje je kasnije nauka zamenjivala relevantnijim saznanjima (nisam rekao
relevantnim,jer verifikacija takođe nosi deo subjektivnosti).
Naravno da ne mogu da se oslonim na neke spekulacije filozofa iz 18 veka.
To su nagađanja i slutnje u odnosu na današnja daleko potpunija saznanja.
Iako još ima intelektualaca koji koketiraju s Matrix fazonima-ozbiljni filozofi današnjice itekako znaju da je jezik tek sredstvo
komunikacije i da antropološka istraživanja jezika mu ne idu u prilog kao sredstvu naučnog i saznajnog metoda!
Pomenuo sam istraživanja Čomskog i njegov doprinos u afirmaciji sintakse jezika koja je imanentna ljudskom rodu
i ne razlikuje se od jezika do jezika.Ovo je i Habermas koristio za potrebe afirmativnog govora...
Jezik švapskih filozofa i opservacije,posebno Hegelovim građenicama nije nikakav doprinos istraživanju i širenju
saznajnog horizonta-više su to majstorske bravure jezikom koje imaju da pokažu veštinu upotrebe jezika za stvaranje
nekih apriornih celina koje trebaju da zadive i zadovolje sujetu autora...Bez veze...Mada sam to iz prve shvatio...
Nemam ništa protiv da neko ko nema drugih znanja koristi samo jezik kao sredstvo filozofiranja,ali tada treba da je svestan da ima više od toga
i da ljudska znanja nisu samo u okvirima jezika...Čak su tolika da te "stvari po sebi" zbog količine znanja polako nestaju
i nisu više transcedentne već objektivno saznajne posredstvom nauka i naučnih metoda od kojih su mnoge posredne
i ,naravno,ne koriste jezik već podatke i gotove činjenice,posmatrane događaje ,virtuelnu simulaciju itd...
Istraživanja esencija postojanja nas vode i u svetove kvantne fizike i kosmologije,astrofizike,nuklearne fizike,ali i neurologije,
genoologije,mikrobiologije s traženjem mostova povezivanja svih tih nauka...To nije jezik,već duhovnost intelektualaca
koja interferira s novim saznanjima!
Zasad ostaje i pored svih napora samo ono što je i ovde rekao Mužjak:"Doživeti možeš samo život..."

Научни методи, наука ово, наука оно. Наука. Наука, Наука ! Хокинг!

Нису сви одушeвљени твојом науком овде на филозофији ако ниси знао?

То ваше продавање магле као знање. Ту религију овог доба која је утувљена и наметнута масама као истина. Веровао или не, има и нас који нису упали у ту шему. Који умеју да мисле и да препознају вашу науку као оно што она јесте, област људског мишљења везана за појавни свет и потпуно изван објашњења питања суштине истог.

Najzad, matematika razmatra puke forme, to jest vreme i prostor, u kojima se - zarad saznanja, svojstvenog subjektu kao jedinki - ideje pojavljuju u bezbrojnim fenomenima. Znači, sve one: etiologija, morfologija i matematika, čiji je zajednički naziv nauka, slede načelo razloga u njegovim raznovrsnim oblicima, i njihova tema ostaje pojava, njeni zakoni, veze i odatle proistekli odnosi.

цитат Шопенхауер
 
"Doživeti možeš samo život..." i kad dođeš na kraj životnog puta , znaš li išta o životu , kad si več toliko toga doživeo...šta su ti heleni na kraju svojih životnih puteva važno rekli čovečanstvu , ili bilo koji drugi mudraci - koje su to večne istine o životu rekli....sve su to prazne priče....naučnici se raduju kao mala deca što su teleskopima snimili zračenja iz kosmosa koja su nastala pre desetak miliona svetlosnih godina.....i šta ....ništa...objekat koji je odaslao te gama zrake možda više i ne postoji,,,,nestao život neke galaksije , zvezde - štali....nikom ništa...život ide dalje , a opet je velika misterija za čoveka....čak kad i bude kao bog proizveo neki svoj kosmos , opet ćemu život biti velika nepoznanica !
...svaki doživljaj je opsena , varka , umišljaj - a kad se malo bolje analizira , uočavaju se niz pogrešnosti , nesavršenosti , nesimetričnosti - haotična , rekao bih glupost...uostalom takav je i svemir , nesavršen , haotičan ; pun nesklada , protivurečenosti , neracionalnosti , i pogubnosti , a i graditeljstva .....
 
"Doživeti možeš samo život..." i kad dođeš na kraj životnog puta , znaš li išta o životu , kad si več toliko toga doživeo...šta su ti heleni na kraju svojih životnih puteva važno rekli čovečanstvu , ili bilo koji drugi mudraci - koje su to večne istine o životu rekli....sve su to prazne priče....naučnici se raduju kao mala deca što su teleskopima snimili zračenja iz kosmosa koja su nastala pre desetak miliona svetlosnih godina.....i šta ....ništa...objekat koji je odaslao te gama zrake možda više i ne postoji,,,,nestao život neke galaksije , zvezde - štali....nikom ništa...život ide dalje , a opet je velika misterija za čoveka....čak kad i bude kao bog proizveo neki svoj kosmos , opet ćemu život biti velika nepoznanica !
...svaki doživljaj je opsena , varka , umišljaj - a kad se malo bolje analizira , uočavaju se niz pogrešnosti , nesavršenosti , nesimetričnosti - haotična , rekao bih glupost...uostalom takav je i svemir , nesavršen , haotičan ; pun nesklada , protivurečenosti , neracionalnosti , i pogubnosti , a i graditeljstva .....

Свемир је представа у свести сазнајућег субјекта. Те слике које те окружују и које се мењају обликом и величином како се помериш, те слике су једини свемир који постоји. Крај тог свемира је тамо докле досеже твој поглед, буквално, А крај времена донде докле допире твоје сећање тј. линија у простору коју мериш и зовеш "време". То је сав простор и сво време које постоји.

Изван тога је ствар по себи. А на жалост вас научника, то нема никакве везе са нечим што бисмо могли звати ,свемир, и објашњавати га причама које сте изфантазирали.
 
Као што рекох доказ проистиче из дефинитивне поделе свега на појаву и ствар по себи и из свих знања која су проистекла у филозофији из те поделе. На основу тога можемо много тога закључивати о смрти.

Podela na pojavu i stvar po sebi je gnoseološka podela, tj. govori o relativnosti iskustva i sposobnosti saznajućeg subjekta. Stvar po sebi je filozofski pojam konstruisan radi naglašavanja uočene relativnosti. Dakle, izvođenje predstava o smrti na osnovu ove podele je samo dokaz o tvom ličnom latentnom hrišćanstvu.

Можемо знати да нас после смрти чека егзистенција која нити траје нити престаје да траје јер појам опростореног времена на њу се не може применити. Она је ништа за сазнање, 0.

Ne možemo znati da nas posle smrti čeka egzistencija jer nemamo znanje o tome da li je individua aktualizovana samo materijalno ili postoje i neki transcendentni nivoi postojanja, kao ni da li ti nivoi takođe prestaju da funkcionišu sa smrću materijalnog, ili "nastavljaju dalje". Takođe, ne možemo znati da postoji bilo kakvo iskustvo, pa ni ono koje je različito od iskustva koje se pokazuje u prostorno-vremenskom kontinuumu. Ne možemo ZNATI ništa, možemo samo nagađati, kao što ti radiš, maskirajući to u nekakve dokaze.
 
Dakle, izvođenje predstava o smrti na osnovu ove podele je samo dokaz o tvom ličnom latentnom hrišćanstvu.

Da, ako mislis na gnosticki pravac gde je hriscanstvo izmesano sa dalekoistocnim misticizmom, okultizmom, magijom, sufizmom i cega sve tu nema. A bas zbog toga ne bih tako rekao..jer se pod hriscanstvom uglavnom misli na institucionalizovano hriscanstvo a ono je suprotno ovome sto on pise. Cak bi se i bilo koji teolog vise slozio ovde sa tvojom konstatacijom nego sa njegovom pisanijom gde samom sebi prepisuje vecnost po prirodi.
 
Da, ako mislis na gnosticki pravac gde je hriscanstvo izmesano sa dalekoistocnim misticizmom, okultizmom, magijom, sufizmom i cega sve tu nema. A bas zbog toga ne bih tako rekao..jer se pod hriscanstvom uglavnom misli na institucionalizovano hriscanstvo a ono je suprotno ovome sto on pise. Cak bi se i bilo koji teolog vise slozio ovde sa tvojom konstatacijom nego sa njegovom pisanijom gde samom sebi prepisuje vecnost po prirodi.


Ne znam o čemu pričaš. Moj komentar se suštinski odnosio na hrišćanske eshatološke ideje koje Oziman latentno projektuje u shvatanje smrti.
 
Ne znam o čemu pričaš. Moj komentar se suštinski odnosio na hrišćanske eshatološke ideje koje Oziman latentno projektuje u shvatanje smrti.
Tačnije:Oziju je "transcedentno" božanstveno! I to samo na osnovu njegove želje da to jeste! Jer o nesaznajnom nema
saznanja! O nesaznajnom ne moće znati ni šta nije,mada on tvrdi suprotno!:mrgreen:

- - - - - - - - - -

Glupa tema, jos gluplji uvod. Sta si, Krispine , hteo ?

Kakve veze to ima sa filozofijom ? Mislim, neki Gilgamesi i religijsko praznoverje i 21 gram , pa jos vecnost duse ? . I, kakve veze to ima sa naslovom ( onako, jako srocenim, uz, verovatno, vise piva ) ?


I, sta, " "visokoumno " , si hteo sa ovom temom ?

Osim, po obicaju, da trabunjas. Ali, to filozofija nije.
I ti sebe zoveš izučenim filozofom?
Pa to ti je ontološka tema No 1!
Ti si učio gimnazijsku filozofiju-dalje ti sve Vau!
 
Ne možemo znati da nas posle smrti čeka egzistencija jer nemamo znanje o tome da li je individua aktualizovana samo materijalno ili postoje i neki transcendentni nivoi postojanja, kao ni da li ti nivoi takođe prestaju da funkcionišu sa smrću materijalnog, ili "nastavljaju dalje". Takođe, ne možemo znati da postoji bilo kakvo iskustvo, pa ni ono koje je različito od iskustva koje se pokazuje u prostorno-vremenskom kontinuumu. Ne možemo ZNATI ništa, možemo samo nagađati, kao što ti radiš, maskirajući to u nekakve dokaze.

Итекако можемо знати да нас после смрти чека егзистенција ма каква она била и ма колико сазнању она непојмљива била. Питаш се како? Па лако. Зато што апсолутно знамо да је појам који зовемо "ништа" или "непостојање" изникао из једне заблуде људског мишљења и да осим означавања те заблуде ти појмови немају другог значења. Самим тим има само постојања за нас а не и непостојања.

http://forum.krstarica.com/entry.php/4928-Ništa

То нас ставља пред ситуацију у којој морамо мислити о егзистенцији али потпуно непојљмивој нашем сазнању. Оно о тој егзистенцији може једино рећи да је она 0 димензија и 0 трајања, дакле ништа. Али ништа за њега, за сазнање не и само по себи.

Па тако о тој егзистенцији можемо рећи ово:

Еgzistencija, to je tacno ali treba dodati "transcendentna egzistencija" sto znaci da pred tim misljenje staje. Pod egzistencijom podrazumevamo trajanje u vremenu a ako oduzmemo forme opazanja intelekta time uklanjamo kako prostor , tako i vreme i samim tim za ono sto ostaje ne mozemo reci da je "nista"(nista je prazna rec) ali ne mozemo reci ni da egzistira.

Posle smrti dakle niti nastavljamo da postojimo niiti prestajemo da postojimo. :neutral:

To jeste antinomija ali takva koja je zasnovana iskljucivo na negacijama, i to ne na taj nacin sto cemo jedan predikat odreci subjektu a drugi afirmisati . Vec samo negacije, bez ikakve afirmacije.
Dakle ako misljenju oduzmemo prostor naisli smo time na zid.
To je pat pozicija, tacka gde se filozofija sudara sa misticizmom.
 
Свемир је представа у свести сазнајућег субјекта. Те слике које те окружују и које се мењају обликом и величином како се помериш, те слике су једини свемир који постоји. Крај тог свемира је тамо докле досеже твој поглед, буквално, А крај времена донде докле допире твоје сећање тј. линија у простору коју мериш и зовеш "време". То је сав простор и сво време које постоји.

Изван тога је ствар по себи. А на жалост вас научника, то нема никакве везе са нечим што бисмо могли звати ,свемир, и објашњавати га причама које сте изфантазирали.

...mislim da niko ne spori tu objektivnu istinu , da je spoljašnji svet samo predstava saznajućeg , te da je sledstveno tome i unutrašnji svet samo predstava saznajućeg....
,,,,jednostavno stavi štap u vodu , nek mu polovina strči iznad vode , videćeš prelomljen štap i na osnovu viđenog donećeš netačan zaključak....
....nauka je svojim tehnicizmom čoveku otvorila bezbroj vidnih polja , proširila mu čujbi opseg i povećala moći svih njegovih čula...sledstveno tome , moć saznavanja ima miše viđenja za zaključivanje pa su saznanja bliža istini o svetovima - kako spoljašnjem , tako i unutrašnjem......
...zamisli dete koje se rodi da se smesti u tamnu gluvu sobu i poveže nekakvom vrpcom (pupčanom) sa spoljašnjim svetom , onemogući mu se sluh , a ruke i noge spreče da imaju kontakt sa materijom i sopstvenim telom - da lavitira....to dete može da živi hiljadu godina , može da bude po DNK lozi od neviđenih genijalaca , neće imati nikakvu predstavu ( dostojnu čoveka) o svemiru pa i o sebi kao o ljudskom biću....razlika u saznajnom smislu , između tog deteta i nekog koje je živelo normalno , da tako kažem , biće velika , i označavaće stazu približavanja istini o svetu....hoću da kažem , čovek se večno približava istini.....
...isto tako hoću da kažem , da nezavisno od predstave o svetu u mojoj ili bilo čijoj , taj svet realno postoji...on je posve realan u svim egzistencijalnim postavkama.....i još je nešto značajno , da zahvaljujući saznanjima čoveka , civilizacijskim saznanjima o tom svetu , čovek je danas bezbedniji , prosperitetniji , pa i slobodniji u odnosu na svog predka....a to je dokaz da između njega i njegovog pretka postoje saznajne razlike ( kao kod one dec ) , oću reći , današnji čovek je bliži istini o svetu nego njegov daleki predak....tu blizinu istini o realnom svetu . omogućila je čoveku nauka.....
...naše predstave o svetu nisu savršene , nit će ikad biti , ali su savršenije od našek dalekog predka....
...smatrati čoveka bogom , vladarom apsolutne istine , pomalo je prevaziđeno - vremenski....taj idealizam napuštaju mnoge doktrine....čovek je saznajno biće i ništa više od toga...i uvek će biti samo to....to saznajno biće osmislilo je idealizam i na njegovo čelo stavilo apsolutnu istini i naravno apsoluta...zahvaljujući tome , ti sad možeš da pričaš gramofonski da sve što čovek zna je samo predstava , stvarajući privid da si ti zbog toga bliži apsolutnoj istini... dobro,,,svi ostali znaju da je sve to predstava o svetu , ali znaju i da su saznavajući koji su prevazišli idealizam koji su osmislili njihovi preci...izašli su iz pećine idelističkih mudsaca , navikli se na saznajnu svetlost i opet grade alakesandrijski svetionik i biblioteku - grade sve ono što su idealisti porušili , zapalili , uništili i zatvorili čovečanstvo u mračnu sobu idealizma !
 
Итекако можемо знати да нас после смрти чека егзистенција
To je pat pozicija, tacka gde se filozofija sudara sa misticizmom.
Postojanje je egzistencija...
Čista logika kaže da iz Šopijevog učenja proizilazi da kad nestaješ iz postojanja -gubiš
egzistenciju i ostaje ti esencija postojanja -ta famozna transcedentna stvar po sebi!
Ostaješ samo volja!

Ja se principijelno slažem da je to racionalno tako,ali nikakvom manipulacijom se ne može razdvojiti postojanja na
egzistenciju i esenciju! To je neraskidivo jedinstvo i nema jednog bez drugog! Egzistencija bez esencije je nemoguća!
To je kao kad bi prepolovio srce i očekivao da obe polovine rade! Nije dobra komparacija,ali slobodno si smislite bolju!

To da ti ostaje esencijalno-transcedentno i da si esencijalan-voljan je željauplašenog mizernog stvora,a ne
obavezan zaključak sveznajućeg bića!
 

Back
Top