Zenonov paradoks

Da li objekti koji nemaju velicinu mogu da grade objekte koji imaju velicinu?

Ne mogu.

Zato linija ne moze biti skup tacaka, niti geometrijske figure mogu biti skupovi tacaka u prostoru.

Tacke nisu gradivni element. One su samo informacija o polozaju.
Informacija ne moze da gradi ni liniju ni telo.
 
Hakim Bejov paradoks:

Ukoliko je svako geometrijsko telo skup tacaka, i ukoliko tacke nemaju velicinu, onda ni geometrijska tela nemaju velicinu.

Posto znamo da geometrijska tela imaju velicinu to znaci da nemamo pravo da geometrijska tela definisemo kao skup tacaka.

*

Ne znam zasto mislis da nije moguce da nesto sto je sacinjeno od stvari koje nemaju velicinu ima velicinu.

Definicija kruznice kao skup svih tacaka u ravni koje su na jednakom rastojanju od neke fiksne tacke je sasvim ispravna definicija u smislu da je to ono na sta se misli kada neko ko govori srpskim jezikom kaze kruznica. To se moze vrlo lako proveriti eksperimentalnim putem.
 
Hakim Bejov paradoks:

Ukoliko je svako geometrijsko telo skup tacaka, i ukoliko tacke nemaju velicinu, onda ni geometrijska tela nemaju velicinu.

Posto znamo da geometrijska tela imaju velicinu to znaci da nemamo pravo da geometrijska tela definisemo kao skup tacaka.
:hvala:

- - - - - - - - - -

Tvoja definicija kruznice je sasvim ispravna. Skup tacaka, dakle skup adresa koje mozemo posetiti, a nikako kontinualna linija.

Pogresna je druga, jednako zastupljena: "kruznica je linija koja opisuje..."
Po prvoj definiciji je skup tacaka, po drugoj linija. Da li treba zakljuciti da je skup tacaka isto sto i linija? Nikako. Druga definicija ne moze biti tacna.

Ako od cigala koje imaju velicinu mozes sagraditi kucu koja ima velicinu, sta mozes sagraditi od brojevnih koordinata, misaonih objekata, adresa?
Tacka je adresa, koordinata, putokaz. Iako vazan, putokaz nije gradivni element.

- - - - - - - - - -
 
USER UNFRIENDLY:

(Kretanja) Moze (da bude bez vremena) ali samo ako koristis neki drugi jezik. U srpskom jeziku, kretanje bez kretaca, prostora i vremena je kontradikcija u recima. To je kao da kazes da muz moze da bude bez zene.

Jezici i definicije su jedno, a stvarnost je drugo. To da kretanja ne može da bude bez vremena je vera isto kao što je vera i da sveta ne može da bude bez Boga. Uostalom, pojam vreme je samo čovekov misaoni, apstraktni, logički konstrukt, a u stvarnosti ga nema. Vreme nije postojanje, tj. nije egzistencija. Područje mog interesovanja je egzistencija - materija, život i proirda - ŠTA su oni, KAKO postoje i Zašto?. Odgovari na ova pitanja ne sadrže nužno i pojam "vreme". Bar ne na način kako mi shvatamo i upotrebljavamo reč i pojam "vreme" - u smislu kao da i vreme postoji. Ne postoji! Postoji samo materija, život i priroda u vidu fizičkih i psihičkih procesa koji večito teku i upravo tok tih procesa - prošli, sadašn ji i budući - je ono što zovemo imenom vreme. Mada, kad je reč o pojmu "postojanje", čak nije logično ni te fizičke i psihičke procese smatrati "postojanjem", već samo ono što ima sposobnost fizičke i psihičke procese da vrši. Koje ne može ni da nastane, ni nestane, dok fizički i psihički procesi i radnje, mogu.

Ne bas. Ako nijedno fizicko telo ne menja svoju poziciju u prostoru, to ne znaci da nema vremena. Da bi uopste mogli da kazemo da neko fizicko telo miruje, to telo mora da postoji u dva razlicita trenutka u vremenu.
Ova tvoja tvrdnja je čisto misaoni, logički konstrukt i samo kao misaoni logički konstrukt ima praktičnu vrednost. Dok je stvarnost nešto sasvim drugo. Stvarnost je samo to da se telo ne kreće, već miruje. To nije dokoz da vremena ima, pomoću kojega možeš da meriš dužinu nmirovanja tela. Da bi izmerio dužinu mirovanja tela, to ne možeš da izmeriš dužinom trajanja vremena kao procesa koji teče, već dužinom trajanja nekog drugog fizičkog procesa koji teče - okretanja skazaljke na satu ili okretanjem planete Zemlje oko svoje osovine i oko sunca i slično.

Kad je reč o pojmu "vreme" treba reći i to da tvoja tvrdnja da vreme "postoji" isto kao i moja, da "ne postoji", ne može uticati na to da stvarnost i dalje bude kakva inače jeste. Može da utiče samo na promenu našeg shvatanja pojma "vreme" u pogledu toga da li je logično smatrati i tvrditi da vreme POSTOJI ili NE POSTOJI - u smislu, da li je vreme egzistencija ili nije. Ako kažemo da jeste, tada pojam "vreme", koje uistinu ne postoji, izjednačavamo sa popjmom "Svest" koja uistinu i apsolutno postoji i tako stvaramo sebi dodatni problem prilikom traženja odgovora na pitanje ŠTA postojanje uistinu jeste, imajući na umu da je dokazivanje postojanja Svesti moguće i čulno i vančulno, a dokazivanje postojanja vremena nije moguće ni čulno ni vančulno. Tok vremena možemo samo zamišljati, a ne i dokazivati, Zato što nikada ne možemo ni na koji način dokazati da vreme postoji i teče, već samo da fizički i psihički procesi postoje i teku i da je zamišljanje proticanja vremena uvek vezano i uslovljeno proticanjem fizičkih i psihičkih prosesa. Bez kojih, onoga što se podrazumevamo pod pojmom "vreme", nema.
 
USER UNFRIENDLY:

Verujem da se i ti sam slazes da se osim pojmova mogu definisati i reci.

Reči su simboli pomoću kojijh obeležavamo pojmove, koje (mislim na reči) koristimo u međusobnoj komunikaciji. I ne znam da bi definicija reči mogla da bude znatno drugačija od ove.

Kako ces nazvati odnosno imenovati ono sto vidis ne zavisi od kolicine iskustva koju imas vec iskljucivo od jezika koji koristis.

Zavisi od iskustva. Ako, na primer, nemaš iskustvo i ne znaš ko i kako je kreirao ovaj svet, tada ćeš tog kreatora da zoveš imenom "Bog". A ako imaš iskustvo i znaš, tada ćeš da ga zoveš imenom "Energija", "Materija" ili još ispravnije, "Svest".

Ja mislim da ti ne razumes da je fizicki prostor, zajedno sa fizickim telima koji ga popunjavaju, samo simbol kojim se predstavlja realnost. To je uproscena slika realnog sveta oko nas.

Kako misliš da ja to ne razumem, kad sam ti upravo to i objasnio kada sam govorio o razlici onog pojma "prostor" koji se u fizici koristi, koji je NEŠTO i onog logičkog pojma "prostor" koji se koristi u filozofiji, koji nije egzistencija i koji kao takav je isto što i NIŠTA.

Ne govoris. Cim kazes da je sve svest, ti si davno napustio jezik kojim normalni ljudi govore. To nije nikakav jezik fizike. Fizicari, kao i svi normalni ljudi, usko definisu pojam svesti.

Normalni ljudi su i vernici koji umesto reči i pojma "Svest" koriste reči pojam "Bog", a pojma nemaju šta je Bog. Isto tako i fizičari kao "normalni ljudi" imaju svoju definiciju Svesti, a i dalje pojma nemaju šta je Svest, već samo veruju. Pa onda, po tebi, ja koji znam ŠTA je Svest i znam KAKO ona postoji i ZAŠTO, ispadam nenormalan, ZATO ŠT ZNAM, umesto da i dalje, kao i svi "normalni" ljudi i dalje verujem, a ne znam.

To je ono sto sledi ako tvoje reci tumacimo na nacin na koji se tumace ako se drzimo jezika kojim svi govore.

Normalno je jezik prilagođavati stvarnosti, a ne stvarnost jeziku. Ti od mene očekuješ da prilagođavam stvarnost jeziku, ne uzimajući u obzir činjenicu da, zbog neznanja i nerazumevanja stvarnosti jezik može da bude i pogrešan. Što je inače i činjenica, imajući na umu da naučno, ni logički još uvek nije rešeno pitanje postojanja materije, života i prirode. Što uslovljava da svi svetski jezici i dalje obiluju mnoštvom pogrešnih izraza i definicija. Ja sebe smatram prvim čovekom u svetu koji raspolaže ispravnim odgovorima i definicijama u vezi postojanja materije, života i prirode, bez obzira da li će neko te moje odgovore da uvažava ili ne, s obzirom na nepobitnu argumentaciju na kojoj se moji odgovori temelje i ti od mene ne možeš očekivati da se ja strogo držim starih izraza i definicija, prosto iz razloga što moji odgovori tada ne bi imali nikakvu vrednost. Umesto toga, radije pokušaj da pažljivo analiziraš moje argumente, da razumeš zašto su moj jezik i moje definicije dugačiji.

Eto, ovom recenicom si dokazao da ne znas najosnovnije stvari, a to je da su definicije proizvoljne, da zavise od jezika, da ne zavise od iskustva, bilo da je ono laicko ili naucno.

A ti upravo ovom rečenicom dokazuješ da ne znaš da stvarnost ne treba prilagođavati jeziku, već jezik stvarnosti, I da se jezik razvija i menja paralelno sa povečavanjem iskustva u vezi stvarnosti, kao i definicije stvarnosti. Ja upravo to i radim, prilagođavam svoj jezik i definicije u skladu sa mojim i naučnim iskustvom stvarnosti. Ako jednoga dana putem iskustva, ličnog ili naučnog, otkrijemo da Zemlja nije ravna ploča,već okruglo nebesko telo koje u prostoru lebdi, tada je normalno da moramo da menjamo i svoj jezik i definiciju u vezi boljeg razumevanja reči i pojma "Zemlja". Drugim rečima, kad bi bilo tako kako ti kažeš, da definicije zavise od jezika, a ne iskustva, tada bi naš jezik i sve naše definiicije stvarnosti bili isti onakve kakvi su bili još u vreme kamenog doba.
 
HAKIM BEJ:

Sta je svest? Lako cemo se dogovoriti za onih +7 ako razjasnimo sta je svest. Nemoj samo napisati "sve ono sto smatramo za svest a ima 7+".

"Javni put je svaki javni put koji je zakonom o javnim putevima proglasen za javni put."

Odmah zatim treba objasniti sta je psihicki a sta fizicki u tvojoj definiciji +7.

I pusti pricu o fizickim i psihickim radnjama i procesima. Napisi recenicu koja ima subjekat + predikat + objekat.

Kad pricas o egzistenciji, da li je to postojanje u umu, u vremenu ili u prostoru?

Ne mogu da verujem da jedan intelektualac poput tebe nije u stanju da razume sve ovo o čemu pričam. A ja sam do sada bio ubeđen da to i malo dete može i da proveri i razume, s obzirom na činjenicu da ja ne pričam ni o čemu drugom do o onome što svako od nas JESTE - fizički proces naprezanja i kretanja i psihički proces opažanja tog naprezanja i kretanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja. A ti ako se stim ne slažeš i ako si otkrio da je čovek ili bilo šta drugo, drugačiji od toga, ti to i napiši, pa da onda malo diskutujemo o tome. Nije fer napisati da NIJE ovako kako ja kažem da JESTE, a ne navesti ono što ti misliš ili pak veruješ da JESTE.

Hajde onda da se dogovorimo da kretac koji se krece postoji. Moze?

Ne može. Mi nismo ni popovi, ni političari, pa da se dogovaramo.To nije stvar dogovora, već proverljivog ličnog i naučnog iskustva, kao i logike koja to iskustvo objašnjava da može da se razume.

Kroz sta se taj kretac krece? Nemoj mi reci kroz vreme i prostor jer si upravo napisao da ih nema. Dakle, kroz sta se kretac krece?

Kretač se kreće kroz NIŠTA. Kad bi prostor postojao i bio NEŠTO, onda kretanje kroz prostor ne bi bilo moguće. I ne kreće se ni kroz vreme, koje je takođe NIŠTA. Ni kroz vreme se, takođe, ne bi mogli da krećemo kad bi vreme bilo NEŠTO.

Dakle, nije stvar u tome da li prostor i vreme postoje ili ne postoje, već u tome kako razumevamo sam pojam "postojanje" - da li kao misaoni i logički konstrukt ili kao egzistenciju. Ako postojanje prostora i vremena zamišljamo kao egzistenciju, onda je fatalna greška reći da prostor i vreme postoje. A ako smo svesni da su prostor i vreme samo mišljene, apstraktne i logičke kategorije, onda možemo da tvrdimo da prostor i vreme postoje.
 
HAKIM BEJ:

I ta definicija analiticke geometrije je netacna, jer "skup tacaka koji cini liniju" ima prekide, i ne gradi liniju, to su i dalje nepovezane tacke. Linija je zamisljen pravac koji na potpuno zamisljen nacin povezuje lokacije u prostoru, tacke.
Linija je simbol zamisljenog kretanja.

Bravo, sad si ubo u centar, kad kažeš da prostor nije sastavljen ni od kakvih tačaka, ni linija, za koje bi mogli da kažemo da POSTOJE, već da tačke i linije u prostoru postoje samo kao zamišljeni logički pojmovi i konstrukti, isto kao i matematički. Koji nam pomažu da bolje razumemo i egzistenciju kaoja je Nešto, koja egzistira i traje ili se kreće u prostoru. Kao i da lakše razumemo vreme i prostor koji su Ništa. Koji, upravo zato što su NIŠTA, omogućuju Egzistenciji da u njima POSTOJI, TRAJE i KREĆE SE.

- - - - - - - - - -

USER UNFRIENDLY:

Tacke nemaju velicinu tako da nema smisla reci da su beskonacno male.

Ako tačke nemaju veličinu, onda nema smisla ni tvrditi da POSTOJE, već da mi ZAMIŠLJAMO DA POSTOJE.
 
USER UBFRIENDLY:

Ukoliko je svako geometrijsko telo skup tacaka, i ukoliko tacke nemaju velicinu, onda ni geometrijska tela nemaju velicinu.

Posto znamo da geometrijska tela imaju velicinu to znaci da nemamo pravo da geometrijska tela definisemo kao skup tacaka.

Kada je reč o tačkama i tvrdnji da tačke postoje, tada je ispravno govoriti samo o fizičkim geometriskim telima, jer ona su napravljena od tačaka koje uistinu, fizički, postoje. A kada je reč o tačkama prostora, onda su to samo misaone tačke koje u stvarnosti ne postoje.
 
Kretač se kreće kroz NIŠTA. Kad bi prostor postojao i bio NEŠTO, onda kretanje kroz prostor ne bi bilo moguće. I ne kreće se ni kroz vreme, koje je takođe NIŠTA. Ni kroz vreme se, takođe, ne bi mogli da krećemo kad bi vreme bilo NEŠTO.

Време је да научиш нешто што је одавно примећено још у антици код Платона.

Кажеш:
upravo zato što su NIŠTA

Ово "су" јесте скаћеница од "јесу" дакле ова твоја тврдња гласи.

"upravo zato što jesu NIŠTA"

Видиш ли контрадикцију.
Ако нешто јесте оно није ништа већ нешто.

Међутим, тек је појам "ништа" као псеудопојам разоткривен у Бергсоновој филозофији.

Он је дефинитивно показао да појмови "ништа" "непостојање" "неред" и слично, јесу конструкти који увек означвају одсуство нечега када смо у искуству имали присутност нечег другог. Нико никада није у искуству, опаженом, замишљеном, било каквом, сусрео некакво "ништа". Увек је имао посла са нечим.

Да ти то објасним на примеру:

Појам "ништа" означава једино одсуство онога што смо хтели да сусретнемо и то је сва његова суштина.

Рецимо, отворимо кутију и кажемо, "У овој кутији нема ништа" и то једино означава да смо очекивали да видимо неки предмет а нисмо га видели. Том речју смо означили наше разочарање и ништа друго.
Међутим, у кутији је ваздух, а чак и када би био вакум у кутији опет би у свести имали опажај предмета, квадрата, виђеног или замшљеног значи облик, једну врсту ствари, а не ништа.

Ништа употребљено као субјекат у реченици јесте ЗАБЛУДА.

Ништа увек означава одсуство нечега и разочарање човека који тражи то нешто а налази нешто друго. Али увек нешто.

Тако да твоје конструкције у којима узимаш "ништа" као супротност егзистенцији, јесу обичне небулозе изникле из твог незнања овога што си управо сада научио.

То знање уједно руши твоје "вечито јеванђеље" јер питања зашто постоји нешто а не ништа немају важења. Постојање нема супротност у непостојању.
 
Prava, kriva, kruzna, isto je.
Sadrze tacke ali se ne sastoje od tacaka.
Moras pazljivije.

TI kazes da analiticka definicija linije, tj. da je linija skupa svih tacaka u ravni cije koordinate zadovoljavaju datu linearnu jednacinu, netacna. Ja kazem da nije definisano nijednim postojecim recnikom sta znaci da je neka definicija netacna. Definicije ne mogu da budu netacne, one jedino mogu da budu drugacije od neke postojece. Analticika definicije linije, recimo, moze da bude drugacija od definicije linije koja joj je prethodila, ali ja tvrdim da to nije slucaj, da je to upravo ono na sta svako misli kada kaze linija.

Ako ti smeta analticika definicija linija, onda to znaci da ti smeta i definicija kruznice kao skup svih tacaka u ravni koje su na jednakom rastojanju od neke fiksne tacke. I sve druge definicije koje na geometrijske figure gledaju kao na skup tacaka.

Dok ne objasnis zasto kazes da je analiticka definicija linije "netacna" ili barem dok ja ne razumem zasto to radis, ova diskusija ne moze da krene napred.

Ja sam siguran da ti pravis istu gresku koju prave Oziman i Ljubo a to je da ne razumes pojmove i da zbog toga izvodis pogresne zakljucke.
 
Poslednja izmena:
Ово "су" јесте скаћеница од "јесу" дакле ова твоја тврдња гласи.

"upravo zato što jesu NIŠTA"

Видиш ли контрадикцију.
Ако нешто јесте оно није ништа већ нешто.

Међутим, тек је појам "ништа" као псеудопојам разоткривен у Бергсоновој филозофији.

Pojam "nista" nije nikakav pseudopojam. Sta uopste za tebe predstavlja pseudopojam? Kad bi znao da nam objasnis . . .

Ne postoji nikakva kontradikcija kada neko kaze "E, ovo je nista!" To sto ti mislis da postoji kontradikcija to je samo zato sto ne razumes jezik.

"Nista" i "nesto" su reci kojima se oznacavaju pojave. Te reci su generalno definisane tako da pojave koje se mogu oznaciti recju "nista" ne mogu da se oznace recju "nesto" i obratno.

Ti se ovde igras recima tako sto definiciju reci "nesto" menjas tako da se ta rec sada moze vezati za bilo koju pojavu. Slicno nesto cinis i sa recju "nista". Njenu definiciju menjas tako da ta rec sada ne moze da se veze ni za jednu pojavu.

Он је дефинитивно показао да појмови "ништа" "непостојање" "неред" и слично, јесу конструкти који увек означвају одсуство нечега када смо у искуству имали присутност нечег другог. Нико никада није у искуству, опаженом, замишљеном, било каквом, сусрео некакво "ништа". Увек је имао посла са нечим.

Reci "nista" i "nesto" su simboli kojima se predstavlja culno iskustvo. Culno iskustvo samo po sebi nije sastavljeno ni od neceg ni od niceg. Culno iskustvo sastavljeno je od culnih signala kao sto su recimo vizuelni signali i ti vizuelni signali sami po sebi nisu ni nista ni nesto. Oni to postaju tek kad ih mi tako nazovemo odnosno imenujemo.

Појам "ништа" означава једино одсуство онога што смо хтели да сусретнемо и то је сва његова суштина.

Рецимо, отворимо кутију и кажемо, "У овој кутији нема ништа" и то једино означава да смо очекивали да видимо неки предмет а нисмо га видели. Том речју смо означили наше разочарање и ништа друго.
Међутим, у кутији је ваздух, а чак и када би био вакум у кутији опет би у свести имали опажај предмета, квадрата, виђеног или замшљеног значи облик, једну врсту ствари, а не ништа.

Ne mora da oznacava razocarenje, moze da oznacava i radost, recimo ako smo ocekivali da se u kutiji nalazi bomba a nje nema. Uopste, pojam "nista" ne mora da bude vezan za nasa ocekivanja. On moze biti definisan, i jeste definisan, nezavisno od nasih ocekivanja.
 
Tacka nema dimenzije. Ni duzinu ni sirinu ni visinu.
Tako matematicari opisuju.

Linija ima jednu dimenziju, duzinu, ali nema sirinu.
I to je definicija.

Ako je skup tacaka stvorio liniju, kako je stvorio dimenziju?
Evo ja cu nacrtati tri nedimenzionalne tacke, i zapazam da one nisu linija.
Trista? Ne, to nije linija.
Trilion? Podseca na liniju, ali nije linija.
Dimenzionalnost je bogom dana osobina. Ne mozes koordinatama stvoriti dimenziju.
 
Ljubo:
Jezici i definicije su jedno, a stvarnost je drugo.

Tako je. To je ono sto ti ne razumes.

To da kretanja ne može da bude bez vremena je vera isto kao što je vera i da sveta ne može da bude bez Boga.

Evo odmah i dokaz zasto tako mislim. Da kretanja ne moze da bude bez vremena nije stvar empirije vec je stvar jezika. Kretanje po definiciji ne moze da bude bez vremena. Dakle, nije to nikakva vera. Sto znaci da bi ti trebao da pocnes da postujes jezik umesto sto ga modifikujes kako tebi odgovara.

Ova tvoja tvrdnja je čisto misaoni, logički konstrukt i samo kao misaoni logički konstrukt ima praktičnu vrednost.

To je stvar definicija. Da bi mogao da kazes da se fizicko telo ne krece, tj. da miruje, to telo mora da postoji u dva razlicita trenutka u vremenu.

Zavisi od iskustva. Ako, na primer, nemaš iskustvo i ne znaš ko i kako je kreirao ovaj svet, tada ćeš tog kreatora da zoveš imenom "Bog". A ako imaš iskustvo i znaš, tada ćeš da ga zoveš imenom "Energija", "Materija" ili još ispravnije, "Svest".

Ako ti ne razumes najosnovnije stvari, onda ova diskusija nema nikakvog smisla. Ako ne mozes da shvatis da se pojmovi definisu nezavisno od iskustva, onda ja nemam sta da pricam s tobom. Ti uopste ne poznajes razliku izmedju definisanja simbola (kao sto su Bog, Energija, Materija i Svest) i vezivanja tih simbola za realnost. Ovo prvo, tj. kako cemo definisati simbole koje koristimo, ne zavisi od iskustva, dok ovo drugo, tj. da li nekim simbolom mozemo da predstavimo neki deo realnosti, zavisi od iskustva. Pojam jednoroga je definisan nezavisno od iskustva. Niko nikada nije video jednoroga pa opet svi znamo sta je jednorog. Kakvo god iskustvo imali, ono ne moze da utice na definiciju pojma jednorog. Na drugu stranu, ako bismo hteli da kazemo da jednorozi postoje ili da je neka konkretna pojava, neka zivotinja, jednorog, e to vec zavisi od iskustva. Da li jednorozi postoje ili ne, to je nesto sto zavisi od iskustva. Ako neko nikada nije video jednoroga niti bilo sta sto sugerise da oni postoje, onda ce taj neko zakljuciti da oni ne postoje. Na drugu stranu, neko ko ih je video, taj ce zakljuciti da postoje. Meni je izuzetno zao sto moram da se bakcem oko ovako osnovnih stvari.

Kako misliš da ja to ne razumem, kad sam ti upravo to i objasnio kada sam govorio o razlici onog pojma "prostor" koji se u fizici koristi, koji je NEŠTO i onog logičkog pojma "prostor" koji se koristi u filozofiji, koji nije egzistencija i koji kao takav je isto što i NIŠTA.

Ti ne razumes cemu sluze pojmovi i kako se oni koristi.

Normalni ljudi su i vernici koji umesto reči i pojma "Svest" koriste reči pojam "Bog", a pojma nemaju šta je Bog.

Vernici nisu normalni ljudi.

Isto tako i fizičari kao "normalni ljudi" imaju svoju definiciju Svesti, a i dalje pojma nemaju šta je Svest, već samo veruju.

Na pitanje "Sta je svest?" odgovor daje definicija pojma svesti. Ako su definisali pojam svesti, onda to znaci da znaju sta je svest. Osim u slucaju da postavljeno pitanje ima neko drugo znacenje.

Normalno je jezik prilagođavati stvarnosti, a ne stvarnost jeziku.

Jezik se ne prilagodjava stvarnosti niti se stvarnost prilagodjava jeziku. Ono sto treba prilagodjavati stvarnosti jesu mape, tj. opisi iliti deskripcije, te stvarnosti koje mogu da budu sacinjene od reci. To nije sporno. Sporno je to sto ti menjas DEFINICIJE reci. To nije isto sto i menjati DESKRIPCIJE stvarnosti.

Ti od mene očekuješ da prilagođavam stvarnost jeziku, ne uzimajući u obzir činjenicu da, zbog neznanja i nerazumevanja stvarnosti jezik može da bude i pogrešan.

To je ono u cemu se ti i Oziman slazete.

ti od mene ne možeš očekivati da se ja strogo držim starih izraza i definicija

Izgleda da ne mogu.

Ako jednoga dana putem iskustva, ličnog ili naučnog, otkrijemo da Zemlja nije ravna ploča,već okruglo nebesko telo koje u prostoru lebdi, tada je normalno da moramo da menjamo i svoj jezik i definiciju u vezi boljeg razumevanja reči i pojma "Zemlja".

Ne bi morali da menjamo definiciju pojma Zemlja zato sto taj pojam ne odredjuje da li je nebesko telo na koje se odnosi ravna ploca ili lopta. Isto kao sto si ti Ljubo nezavisno od toga da li ti je kosa crne ili plave boje.
 
Poslednja izmena:
OZIMAN:

Појам "ништа" означава једино одсуство онога што смо хтели да сусретнемо и то је сва његова суштина.

Nisi ti dovoljno inteligentan da razumeš da, kada je reč o Prostoru, da je on uvek NIŠTA, bez obzira da li u njemu nešto POSTOJI, ili ne. Nisi dovoljno inteligentan da razumeš da materijano telo koje se nalazi u Prostoru, ne zauzima taj prosto u kojem se nalazi, koji je i dalje tu, bez obzira što se telo u njemu nalazi. Upravo zato što je Prostor Ništa. Stvar je samo u tome da u istom Prostoru ne mogu istovremeno da borave dva tela, ali to je druga stvar, zato što materijalna tela nisu Ništa, već Nešto. Kad premestiš telo iz jednog dela Prostora u drugi, Prostor iz kojeg je izmešteno telo je i dalje na istom mestu, kao što je bio i u vreme dok se u njemu nalazilo telo. Sve je to moguće zato što je prostor Ništa. Kad bi prostor bio Nešto, u njega ne bi moglo da se smeti nikakvo telo.To je tako i logika Prostora kao praznine će uvek da bude takva i tu ti ni čika Bergson, ni Šopenhauer, ni Zenon ne mogu da budu od pomoći.

Ништа увек означава одсуство нечега

Nije tačno. Kada je reč o Prostoru sa značenjem "Ništa", to "Ništa" ne značava ni prisutnost, ni odsutnost nečega. Što podrazumeva da je Prostor uvek Ništa, bez obzira da lu u njemu nečega ima ili nema.

Тако да твоје конструкције у којима узимаш "ништа" као супротност егзистенцији, јесу обичне небулозе изникле из твог незнања овога што си управо сада научио.

Od tebe, Ozimane, od Šopenhauera, Bergsona, Zenona ili bilo kojeg pretpotopskog filozofa, ja ne mogu naučiti ništa i ne vredi ti da se sa njima busaš. Činjenica je da oni nisu rešili apsolutno ništa i da, ne samo njihova filozofija, već filozofija uopšte, isto kao i svetske religije, nikada u svetu nisu imale nikakvu praktičnu vrednost. Ono što ima praktičnu vrednost je isključivo nauka i samo ona filozofija, odnosno logika koja koristi naučne činjenice kao premise za izvođenje logičkih zaključaka. A imajući na umu da je u vreme tih pretpotopskkih filozofa nauka bila na nuli, nije potrebno ni čitati njihova dela da bi shvatili da su samo lupetali.

То знање уједно руши твоје "вечито јеванђеље" јер питања зашто постоји нешто а не ништа немају важења. Постојање нема супротност у непостојању.

Nemoj da me zasmejavaš!
 
Ako tačke nemaju veličinu, onda nema smisla ni tvrditi da POSTOJE, već da mi ZAMIŠLJAMO DA POSTOJE.

Recimo da imamo neku kocku, pritom mislim na fizicko telo, znaci neku kocku koju mozemo da dodirnemo, cija je ivica duzine svega 10 santimetara.

Postavlja se pitanje: da li postoje tacke unutar te kocke?

Naravno da postoje. Ali ne postoji svaka tacka koju mozemo da zamislimo. Recimo, tacka (5cm, 5cm, 5cm) bi predstavljala centar te kocke i tu tacku mozda ne bi mogli da dodirnemo, iako ona, slozicemo se, postoji. Ali recimo tacku (10cm, 0cm, 0cm), koja predstavlja teme nase kocke, nju bi mogli da dodirnemo tj. mogli bi prstom da pokazemo na nju. Dakle, ona postoji i njeno postojanje mozemo da dokazemo tako sto bi prstom pokazali na nju. Medjutim, postoje i tacke koje ne postoje unutar te kocke. Recimo, tacka (20cm, 0cm, 0cm) ne postoji unutar te kocke, i s tim, ona je samo zamisljena. No, ona moze da postoji van kocke tj. unutar prostora u kojem se ta fizicka kocka nalazi. Ali opet, kao sa kockom, ne mora da znaci da svaka tacka koju mozemo da zamislimo postoji u nasem fizickom prostoru.

Dakle, tacka je nesto sto moze da postoji ili da ne postoji. Same po sebi, tacke nisu imaginarne kako ti kazes. Tacke jesu simboli, to nije sporno, ali ti simboli postoje da bi njima predstavili realnost. Kada kazemo da konj postoji, ne mislimo na to da rec konj postoji, vec da postoji pojava koja se moze oznaciti tom recju. Tako je i sa tackama. Kada kazemo da neka tacka postoji, ne mislimo na to da rec tacka postoji, vec da postoji pojava koja se moze predstaviti recju tacka.
 
Pojam "nista" nije nikakav pseudopojam. Sta uopste za tebe predstavlja pseudopojam? Kad bi znao da nam objasnis . . .

Ne postoji nikakva kontradikcija kada neko kaze "E, ovo je nista!" To sto ti mislis da postoji kontradikcija to je samo zato sto ne razumes jezik.

"Nista" i "nesto" su reci kojima se oznacavaju pojave. Te reci su generalno definisane tako da pojave koje se mogu oznaciti recju "nista" ne mogu da se oznace recju "nesto" i obratno.

Ti se ovde igras recima tako sto definiciju reci "nesto" menjas tako da se ta rec sada moze vezati za bilo koju pojavu. Slicno nesto cinis i sa recju "nista". Njenu definiciju menjas tako da ta rec sada ne moze da se veze ni za jednu pojavu.

Појам означава нешто. Рецимо, из мноштва слика паса ум би створио појам пса, који садржи многе слике паса у себи али на начин задржавања свега што је у њима слично а издвајања (апстраховања) свега различитог. Тако настаје појам "пас".
Дакле, тај појам има своје извориште у емпиријском опажању и он је валидан.

Псеудопојам нема извориште нити у опажању, нити мишљењу. То је празан појам, обична реч.

Сада, појам "нешто" има своју основу у опажању. Јер када год нешто опазимо, опазили смо , јелте, нешто.

Међутим,када употребимо "ништа" употребили смо псеудопојам јер у искуству увек имамо посла са нечим, никада са ничим.

Тај појам "ништа" нема никакав други садржај осим обавештења самог себе, или неког другог, да смо тражили једно а наишли на нешто друго. Али увек смо наишли на нешто друго. Никада на "ништа".
Као такав (као нешто што означава само стање нашег очекивања) појам "ништа" не може бити супротност "свему". Он не означава одсуство свега, већ само одсуство онога што смо хтели наћи а нисмо успели.


Ne mora da oznacava razocarenje, moze da oznacava i radost, recimo ako smo ocekivali da se u kutiji nalazi bomba a nje nema. Uopste, pojam "nista" ne mora da bude vezan za nasa ocekivanja. On moze biti definisan, i jeste definisan, nezavisno od nasih ocekivanja.

Означавао жалост или радост, или било шта друго, небитно. Битно је да означава да смо нешто очекивали а то нисмо нашли. А да ли се због тога радујемо или жалимо, потпуно је небитно.

Ово знање које је Бергсон изнео у делу "Стваралачка еволуција" и њиме заокружио оно што је још Платон поставио, ти очито први пут чујеш у животу, зато, уместо да износиш овакве безвезне примедбе, боље се потруди да га разумеш јер се тако нешто не чује сваки дан а умногоме мења парадигму о свету и животу на коју си навикао.
 

Prilozi

  • jjjjj.jpg
    jjjjj.jpg
    17,4 KB · Pregleda: 6
USER UNFRIENDLY:

Reci "nista" i "nesto" su simboli kojima se predstavlja culno iskustvo.

Ne nužno i ne uvek. Zato što su "Ništa" i "Nešto" pre mišljeni, logički pojmovi, kao i matematički, koji se podrazumevaju sami po sebi, za koje nisu nužni čulni dokazi.

Evo odmah i dokaz zasto tako mislim. Da kretanja ne moze da bude bez vremena nije stvar empirije vec je stvar jezika. Kretanje po definiciji ne moze da bude bez vremena. Dakle, nije to nikakva vera. Dakle, ti bi trebao da pocnes da postujes jezik umesto sto ga modifikujes kako tebi odgovara.

Upravo je obrnuto. Kretanja može da bude bez onakvog vremena kavog ga mi zamišljamo u vidu nečeg što postoji, zato jer vreme nije nešto što postoji. A pojavljuje se tek prilkom pojave kretanja. Samo KRETANJE, prošlo, sadašnje i buduće je ono što uistinu vreme JESTE.

To je stvar definicija. Da bi mogao da kazes da se fizicko telo ne krece, tj. da miruje, to telo mora da postoji u dva razlicita trenutka u vremenu.

Nije stvar definicija, već stvar činjenične stvarnosti i logike. Da bi mogli da kažemo da telo miruje, nisu nam potrebni nikakvi "vremenski trenuci". Dovoljno je samo da opažamo da telo miruje. Sve dok ne postavimo pitanje koliko dugo telo miruje? Kada prilikom traženja odgovora na to pitanje ne posežemo ni za kakvim vremenom, već samo pogledamo na sat da vidimo koliki put su prešle skazaljke na satu dok je telo mirovalo. To je pravo činjenično stanje stvarnosti, koje smo mi samo navikli da zovemo imenom "Vreme". Do te mere nam je to postala navilka da smo čak ubeđeni da vreme uistinu POSTOJI. A u stvarnosti, ne postoji, već postoje samo materijalna tela koja se kreću ili miriju.

Ako ti ne razumes najosnovnije stvari, onda ova diskusija nema nikakvog smisla. Ako ne mozes da shvatis da se pojmovi definisu nezavisno od iskustva, onda ja nemam sta da pricam s tobom.

Pojmove ne možeš definisati bez iz iskustva, zato što su pojmovi sama iskustva kojima raspolažemo, pa makar se radilo i o nepostojećem jednorogu. Ne možeš definisati jednoroga, ako nemaš iskusto o pojmu postojanja samog roga. Ako imaš iskustvo i znaš šta pojam "rog" podrazumeva, tada možeš da izmaštaš i definišeš, ne samo jednoroga, već i četvoroga i storoga. Da nije tako razvoja nauke, ni evolucije prirode ne bi ni bilo. Koja upravo na bazi postojećeg iskustva kreira stvari kojih nikada ranije nije bilo u iskustvu. Pa tako imamo situaciju da kada je priroda kreirala prvi atom kao sistem svog kretanja i rada, kasnije je na bazi tog iskustva setila se kako da uz pomoć atoma kreira nebeska tela, pa galaksije. Ili kao što je uz pomoć iskustva atoma kreirala ćeliju, pa uz pomoć iskustva i pojma ćelije kreirala čoveka, pa sada pokušava da uz pomoć iskustva i pojma čoveka da smisli kako da kreira čovećanstvo. I uvek u svim slučajevima uvek je polazna osnova neko iskustvo. Pogotovo kada je reč o Univerzumu kao celini, o kojem iskustvo o svim stvarima i pojavama iz kojih je Univerzum sačinjem, uvek postoji i uvek iznova se ponavlja. Kao koka i jaje, gde u jajetu uvek postoji znanje, tj. iskustvo/informacija o koki po kojem se koka kreira i gde imamo da koka to isto znanje prenoci na novo jaje, po kojem će kasnije da se kreira nova koka. Ovo pravilo po kojem nekog materijalnog oblika ne može da bude bez iskustva, niti iskustva o obliku bez materijalnog oblika je univerzalno, po kojem se uvek iznova i na isti način ceo Univerzum ponavlja. Tako da tvoj stav "da se pojmovi definišu nezavisno od iskustva" ne pije vode.

Ti ne razumes cemu sluze pojmovi i kako se oni koristi.

Ako ne znaš da pojmova bez iskustva ne može da bude, tada ne možeš da znaš ni čemu oni služe, ni kako se koriste. U prirodi je sve kretanje i sva kretanja se odvijaju po unapred poznatim informacijama, tj. po renijem stečenom i zapamćenom iskustvu o kretanju. Informavija o kretanju je psihička sila i pojava a kretanje je fizička sila i pojava. To dvoje, fizičko i psihičko su u večitoj uzajamnoj uzročno posledičnoj vezi i odnosu kao koka i jaje i jdno bez drugog nisu mogući. A iza svega toga stoji večito postojeća Svest koja naizmenično vrši i fizičke i psihičke radnje i procese i tako se večito samoodržava. Sve ovo mora da se zna da bi moglo da se tvrdi ili ne tvrdi da li pojmovi mogu da se defnišu bez iskustva i kako se oni koriste i čemu služe. Iz te celine se ne može istrgnuti samo jedan pojam kao predmet rasprave, sa ciljem da se na taj način dođe do nekih valjanih predodžbi o postojanju sveta, već sve to treba istovremeno sagledati kao celinu da bi se razumelo šta iz čega proizilazi. To važi za sve pojedinačne pojmove o kojima ovde raspravljamo, za vreme, za prostor, za Svest, za kretanje, za iskustvo itd. Zato što je to sve jedno s drugim logički, po sistemu uzročno posledičnih veza povezano i ako želimo sve to da rzumemo, moramo u svom procesau mišljenja da obuhvatimo sve, a ne jedno po jedno, nezavisno i nevezano sa drugim, kao što se na ovom forumu obično radi.

Na pitanje "Sta je svest?" odgovor daje definicija pojma svest. Ako su definisali pojam svesti, onda to znaci da znaju sta je svest.

I vernici su definisali Boga, što nije dokaz da oni i znaju šta je Bog. Isto kao što su i naučnici definisali Svest, a još uvek pojma nemaju šta je Svest. Još uvek im ni na pamet ne pada da su Svesat i Materija jedna i ista prirodna sila i pojava, iako rasplažu svim argumentima za to.
 
oziman:
Псеудопојам нема извориште нити у опажању, нити мишљењу. То је празан појам, обична реч.

Ako pseudopojam definisemo kao prazan pojam, prazan u smislu da nema smisla, da je besmislen, sto ce reci, ako pseudopojam definisemo kao pojam koji se ne moze odnositi ni na jednu pojavu, tj. kao pojam koji je potpuno striktno definisan odnosno kao pojam koji je potpuno iskljuciv, onda pojam "nista" svakako nije pseudopojam.

To mozemo vrlo lako da dokazemo. Ako pojam ima smisla, ako nije prazan, onda postji barem jedna stvar koju on moze da predstavi.

Ova slika je nesto sto pojam "nista" moze da predstavi.

Dakle, pojam "nista" nije pseudopojam.

To sto tu istu sliku moze da predstavi i pojam "nesto", definisan na nacin na koji ga ti definises, ne znaci da ta slika ne moze da se predstavi i pojmom "nista".

Jednu sliku moze da predstavi bilo koji broj pojmova. To uopste nije problem. Nigde ne pise da jedna slika moze da se predstavi samo jednim pojmom. Recimo, ovu sliku gore mozemo predstaviti i pojmom "kutija".

Појам означава нешто. Рецимо, из мноштва слика паса ум би створио појам пса, који садржи многе слике паса у себи али на начин задржавања свега што је у њима слично а издвајања (апстраховања) свега различитог. Тако настаје појам "пас".

To nije nacin na koji um stvara pojam psa ili bilo koji drugi pojam.

Дакле, тај појам има своје извориште у емпиријском опажању и он је валидан.

Pojmovi se ili odnose na nesto sto se moze opaziti (tj. imaju smisla) ili se ne odnose (tj. nemaju smisla.)

Recimo, pojam fizickog jednoroga ima smisla iako niko nikada nije opazio fizickog jednoroga jer se on odnosi na nesto sto je moguce opaziti.

Pojam "nista" takodje ima smisla jer se odnosi na nesto sto je moguce opaziti. Osim toga, pojave koje oznacavamo recju "nista", za razliku od pojava koje oznacavamo recju "jednorog", postoje.

Међутим,када употребимо "ништа" употребили смо псеудопојам јер у искуству увек имамо посла са нечим, никада са ничим.

TO je prosto zato sto ti odbijas da razumes nacin na koji jezik funkcionise.

Pojam "nista" niti je pseudopojam niti se odnosi na nesto sto ne postoji.

Битно је да означава да смо нешто очекивали а то нисмо нашли.

Ne mora da ima bilo kakve veze s nasim ocekivanjima. Ne da ne mora, vec zaista nema. To je najobicniji simbol koji je definisan na odredjeni nacin i cija definicija odredjuje koje pojave taj simbol moze predstaviti i to nezavisno od nasih zelja i potrebe. Sustinski se ne razlikuje od pojma "nesto". "Nista" i "nesto" su samo dva razlicita simbola.

Ово знање које је Бергсон изнео у делу "Стваралачка еволуција" и њиме заокружио оно што је још Платон поставио, ти очито први пут чујеш у животу, зато, уместо да износиш овакве безвезне примедбе, боље се потруди да га разумеш јер се тако нешто не чује сваки дан а умногоме мења парадигму о свету и животу на коју си навикао.

Ti mislis ako glumis autoritet da si samim tim cinom postao autoritet? Mislis ako si zamislio da si u pravu, da si zaista u pravu?

Ti tvoji filozofi su bruka i sramota od filozofa zato sto oni ne razumeju nacin na koji jezik funkcionise. Oni simbole, kao sto su "nista" i "nesto", shvataju previse bukvalno, i zbog toga dolaze do smesnih, potpuno bezvrednih, zakljucaka pritom umisljajuci da se bave sustinom univerzuma, nesvesni cinjenice da ne rade nista osim sto se igraju recima.

Glupost je reci da je rec "nista" besmislena rec kad je ocigledno da ima smisao.
 
Што се тиче безвених примедби нећу да их коментаришем осим да поновим да је боље се потрудиш да разумеш ово филозофско откриће о "ништа" као псеудопојму и тиме умногоме ослободиш свој ум једне заблуде.

Само ћу одговорти на ово:

To nije nacin na koji um stvara pojam psa ili bilo koji drugi pojam.

Посао ума се састоји у стварању појмова анализом опажајних слика и то апстраховањем различитог из њих, и рефлектовањем сличног. Ум тако ствара појмове, тј. општости, које у својим сферама садрже мноштво слика из којих су изведени.

Апстраховати значи уклањати различитости, одатле "апстракције" или појмови.
Да ти то презентујем на примеру:

Рецимо, из овог мноштва слика паса ум би створио појам пса, који садржи све ове слике у себи али на начин задржавања свега што је у њима слично а издвајања (апстраховања) свега различитог. Тако настаје појам.

jjjjj.jpg


Савки појам има сферу у којој су смештени други појмови који га дефинишу.

Рецимо у сфери појма "пас" садрже се појмови, уши, лавеж, реп, четири ноге итд. Сви су они изведени као заједнички свим псима.
Док је дужина ногу, боја, висина итд, асптрахована, одбачена.
Што се више апстрахује то појам постаје општији.

Јеси ли научио сада шта је појам?
 
Na ovoj slici nalazi se nesto sto je neko u nekom trenutku fotografisao.

Pitamo Peru, Ziku i Lazu sta je fotograf fotografisao.

Pera: Kutiju u kojoj nema niceg.
Zika: Slazem se sa Perom, na toj slici se nalazi kutija u kojoj nema niceg.
Laza: Ja mislim da je fotografisana kutija u kojoj se nalazi vazduh.

Sada pitamo vas, dragi citaoci, ko je od ove trojice u pravu? Da li su svu u pravu, da li su samo neki u pravu ili je u pravu samo jedan od njih?

Da bi mogli da odgovorimo na ovo pitanje, moramo da postavimo potpitanje, a to je od cega zavisi istinitost ovih tvrdnji?

Nadam se da cete se sloziti da istinitost iznetih tvrdnjih zavisi od tri stvari:

1. jezika koji koristimo
2. slike koju vidimo
3. prethodnog zivotnog iskustva

Prethodno zivotno iskustvo je neophodno da bi mogli da utvrdimo da li je Lazina tvrdnja tacna posto Laza tvrdi da je uslikano vise od onoga sto mozemo da vidimo na slici a to je vazduh.

U stvari, i za proveru Perine i Zikine tvrdnje neophodno je prethodno iskustvo jer se na slici ne nalazi kompletna kutija vec samo jedan deo nje. Tako da je neophodno prethodno iskustvo na osnovu kojeg bi mogli da zakljuccimo da je ono sto je fotograf fotografisao najverovatnije fizicka kutija a ne recimo neka druga fotografija ili jos gore slika na kojoj je oslikan zamisljeni predmet.

Neka bude da je fotograf zaista fotografisao fizicku kutiju. Sada ostaje jedno pitanje, a to je da li se unutar nje nalazi vazduh. Neka bude i to istina tj. da se unutar nje nalazi vazduh.

Tim receno, Lazina tvrdnja je istinita. E sad, da li su istinite i Perine i Zikine tvrdnje? Da li je fotograf fotografisao kutiju u kojoj se nalazi nista?

E tu je sad izuzetno bitno obratiti paznju na jezik. Pera i Zika su izneli naizgled identicne tvrdnje ali cinjenica da se Zika tvrdi da je Lazina tvrdnja netacna dok je Pera indiferentan nam govori suprotno. O cemu se zapravo radi? Radi se o tome da Pera i Zika definisu pojam "nista" na razlicite nacine. Kada Pera kaze "Kutija u kojoj nema niceg" on time ne zeli da kaze se u njoj ne nalazi vazduh vec samo da se u njoj ne nalaze relativno krupna fizicka tela -- ona koja se mogu videti golim okom. Na drugu stranu, kada Zika kaze "Kutija u kojoj nema niceg" on misli da se u njoj ne nalazi ni vazduh vec samo prostor bez materije. A posto smo rekli da su unutar kutije koju je fotografisao fotograf nalazi vazduh, sledi da su Pera i Laza su u pravu dok Zika nije. Dakle, sta imamo? Imamo dva razlicita opisa stvarnosti koja su podjednako istinita s tim sto jedan opis opisuje veci deo realnosti a drugi manji deo; i imamo opis koji nije u potpunosti tacan tj. koji tvrdi da se u kutiji, koja jeste uslikana, ne nalazi vazduh.

E sad na scenu nastupa arogantni Oziman koji tvrdi da je samo Laza u pravu i da su Pera i Zika obojica na pogresnom putu. Oziman kaze da "nista" ne postoji zato sto je "nista" besmislen pojam. Pera i Zika ga gledaju i obojica se krste jer ne samo oni, vec svi mi, znamo da su Pera i Zika vrlo jasno definisali pojam "nista" tj. da njihov pojam nije ni na koji nacin besmislen. Oziman je taj koji je oduzeo smisao, koji je obesmislio, rec "nista" i tu kvazi-definiciju pripisao drugima koji ga ne definisu na taj nacin, sve s ciljem da dokaze kako oni nisu u pravu, iako neki od njih jesu. Ali nema veze, Oziman nastavlja, ignorise sve kritike upucene njemu, i govori kako je prostor bez materije takodje "nesto" a ne "nista" i kako "nesto" nije simbol vec je nesto sto se moze culno iskusiti. U tom trenutku scenu napustamo svi, ostaje samo Oziman sa po kojim covekom koji je dovoljno glup da se primi na njegova sran.ja.
 
oziman:
Што се тиче безвених примедби нећу да их коментаришем осим да поновим да је боље се потрудиш да разумеш ово филозофско откриће о "ништа" као псеудопојму и тиме умногоме ослободиш свој ум једне заблуде.

Projektujes.

Посао ума се састоји у стварању појмова анализом опажајних слика и то апстраховањем различитог из њих, и рефлектовањем сличног. Ум тако ствара појмове, тј. општости, које у својим сферама садрже мноштво слика из којих су изведени.

To jednostavno nije nacin na koji um stvara pojmove.

Апстраховати значи уклањати различитости, одатле "апстракције" или појмови.

Apstrahovati znaci predstaviti neku pojavu (simbolizovano) jednostavnijom pojavom (simbolom.)

Skup pojava na koje se dati simbol moze odnositi ne mora da bude sacinjen od pojava koje su vizuelno identicne odnosno razlicite na odredjeni nacin.

Рецимо, из овог мноштва слика паса ум би створио појам пса, који садржи све ове слике у себи али на начин задржавања свега што је у њима слично а издвајања (апстраховања) свега различитог. Тако настаје појам.

Samim tim sto govoris o ogranicenom skupu slika, tj. o skupu slika svih pasa, znaci da si VEC definisao pojam psa.

Ti trebas da pocnes od neogranicenog skupa slika, tj. od skupa svih slika, bilo da se na tim slikama nalaze psi ili nesto drugo, i da objasnis kako je moguce da iz tog skupa svih slika izdvojis neki podskup slika sacinjen od svih slika koje su slicne a da pritom ne definises sta znaci da su dve slike slicne.

Osim u slucaju da su potpuno vizuelno identicne, izmedju svake dve slike postoje izvesne vizuelne slicnosti i izvesne vizuelne razlike. Postavlja se pitanje: koliko vizuelno slicne dve slike moraju da budu da bi ih predstavio jednim te istim simbolom? Gde se ta informacija nalazi? Ko ili sta odredjuje kad su dve slike dovoljno vizuelno slice da bi mogli da ih predstavimo istim simbolom? Ono sto je sigurno to je da taj detalj ne odredjuje culno iskustvo.

Јеси ли научио сада шта је појам?

Mnogo volis da glumis pametnjakovica.
 
USER UNFRIENDLY:

Recimo da imamo neku kocku, pritom mislim na fizicko telo, znaci neku kocku koju mozemo da dodirnemo, cija je ivica duzine svega 10 santimetara.

Postavlja se pitanje: da li postoje tacke unutar te kocke?

Naravno da postoje.

Zenon je smislčio filozofiju "polovina" iz koje sledi zaključak da "kretanje nije moguće". Šopenhauer je smislio filozofiju zvanu "svet je moja predstava", iz koje sledi zaključak da realnog sveta nema. Ti sada smišljaš nekakvu filozofiju "tačkica" sa zaključkom da tačkica ima.

Naravno da nema. U stvarnosti nema nikakvih tačaka. Ako je reč o prostoru kao praznini, on nije sastavljen ni od kakvih tačaka i samo možemo da zamišljamo da ih ima. A ako je reč o fizičkom, tj. prostoru, ispunjenom materijom, ni tu nema nikakvih tačaka, već samo izmišljenih. Da ih zaista nema, pozivam se na fiziku koja, analizirajući materiju do samo kraja, sa ciljem da pronađe najsitniju česticu, tj. "tačku" od koje se materija sastoji, ustanovila je da materije i nema, već samo energija. Koja se ne sastoji ni od kakvih tačaka, već polja koja vibriraju. I koja fizički postoje samo dok vibriraju. A nestaju kad prestanu da vibriraju.

Na kraju, postavlja se pitanje šta bi se promenilo u vezi poimanja istine o postojanju materije, života i prirode, ako bi saznali da li se sastoje od tačaka ili ne? Ne bi se promenilo ništa. I dalje ne bi znali ništa u vezi postojanja materije, života i prirode, kao što iače ne znamo. Kao što ne znamo ni posle Zenona koji je "dokazao" da kretanja "nema" ili posle Šopenhauera koji je "dokazao" da stvarnost postoji samo kao "predstava" u njegovoj i Ozimanovoj glavi i ni u jednoj drugoj. Tako je isto i sa "tačkicama". Bezvredna filozofija. Bespotrebno zamaranje Uma i gubljenje vremena.

Nego, ako zaista želimo da saznamo Istinu o postojanju materije, života i prirode, ne treba da se bavimi ni prostorom, ni vremenom, ni tačkicama, ni polovinama pređenog puta, ni svetom kao predstavom, niti bilo čim drugim što NE POSTOJI, već ćemo da se bavimo samo onim za šta smo 100% sigurni DA UISTUNU POSTOJI.

Šta je to u šta smo 100% sigurni da uistinu postoji.

Jedino u šta možemo 100% da budemo sigurni da uistinu postoji je ono što zovemo imenom "JA". Svako naše JA čak uopšte ne može ni da sumnja da postoji, jer i samom svojom sumnjom dokazuje sebi da postoji.

I na kraju, ako smo načisto stim da smo 100% sigurni da JA POSTOJI, sledeće pitanje na koje treba da se odgovori da bi se znala istina o postojanju, glasi: KAKO JA POSTOJI?

Ni na ovo pitanje nije teško da se odgovori jer svako JA zna odgovor na pitanje KAKO POSTOJI. Logično je da zna, jer da ne zna, ne bi ga ni bilo. Ono zna da postoji samo po sebi, kao svoj uzrok i posledica, uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji (naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja), pomoću kojih se uvek iznova pretače kroz svoja tri prirodna oblika i stanja. I to je CELA ISTINA u vezi postojanja našeg JA.

A ako želimo da saznamo Istinu o posatojanju ostatka sveta koji egzistira izvan našeg JA. ni to nije teško, sada kad znamo način na koji mi sami postojimo i koji sebe zovemo imenom "JA. Nije teško zato što mi danas, na nivou razvoja prirodnih nauka i psihologije, znamo da je ostatak sveta koji se nalazi izvan našeg JA, sagrađen od istog MATERIJALA, od kojeg je sagrađeno i naše Ja. Iz čega automatski sledi zaključak da je sve što postopji, za sebe i u sebi JA i da postoji isto kao i naše ja, uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji, po načinu pretakanja kroz svoja tri prirodna oblika i stanja. Ovo čak više ne mora dalje ni da se dokazuje, jer u prirodnim naukama i psihologije već postoji obilje dokaza da sve što postoji raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji i pomoću njih sve postoji po načinu večitog ponavljanja, tj. pretakanja kroz svoja tri prirdna oblika i stanja.

I to je SVE. To je KONAČNA ISTINA o postojanjau materije života i proirode. Nema dalje. To je PRAVA FILOZOFIJA, odnosno, logika po kojoj sve postoji.

A to o "svetu kao mojoj predstavi", zatim o nepostojanju kretanja, o prostoru i vremenu, kao i to o tačkicama i još o kojećemu drugom, manimo se toga. To ničemu ne vodi. Razmišljajući o tome ne postajemo pametniji, već gluplji. Uostalom o tome nema šta da se razmišlja ili raspravlja. Pojmovi "prostor", "vreme", "kretanje", "predstave" u vidu iskustva, tj. znanja, odnosno "informacije", "brojevi" i matematičke formule, "tačke" itd - sve su to samo mišljeni. logički pojmovi sa značenjem istina koje se podrazumevaju same posebi, koje nam samo pmažu da lakše razumemo ono što uistinu POSTOJI, tj. ono što zovemo imenom "materija", "život" i "priroda", odnosno, imenom "JA" ili "SVEST".
 

Back
Top