Sumlju kao filozofski metod prvi je primenio Dekart i nije došao do psihijatriske bolnice već do značajnih saznanja.
Ostalo je glupo i komentarisati jer se suprotstavlja samoj filozofiji .
Bitno je da ti imas stav i da si ga izneo.
To sto on nema veze s realnim, to nema veze.
Ako se pod sumnjom podrazumeva ispitivanje onoga na cemu se temelje tvoji zakljucci, onda je rec o pozitivnoj vrsti sumnje.
Mi cesto zaboravljamo kako smo dosli do svojih zakljucaka posto se uglavnom fokusiramo na zakljucke, tako da samo njih pamtimo kao i to da smo ih nekada logicki ispravno izveli.
Medjutim, ponekad se desava da dodjemo do zakljucaka bez razmisljanja.
Zbog toga moramo da se preispitamo da bi otkrili uljeze.
Znaci secamo se kako smo do tih zakljucaka dosli, ili gledamo da li je moguce doci do njih, tako sto generalizujemo prethodno opazeno, i tako otkrivamo koji zakljucci su dobri a koji su samo uljezi.
Medjutim, sumnja je cesto kod mnogih takozvanih filozofa, tj. ekstremnih skeptika, patoloska.
Tu se radi o najobicnijoj paranoji.
Takvi ne sumnjaju da bi proverili da li su do zakljucaka dosli logicki vec zato sto se boje da ce nekada u buducnosti morati da donesu neki drugi zakljucak.
Dakle, previse se boje gresaka.
Zakljucci zavise od opazenog a kako prolazi vreme tako prikupljamo nove opazaje sto moze, ali ne mora, da dovede do novih, drukcijih, zakljucaka.
Te patoloske slucajeve ta relativnost iritira . . . oni bi da im zakljucci budu apsolutni tj. bezvremenski.
Pa zbog toga odustaju od bilo kakve tvrdnje kod koje postoji i najmanji nagovestaj da je moguce da je pogresna.
Kako, naprimer, mozes da znas da je lisce koje opazavamo stvarno zuto?
Sta ako nase oko nije dovoljno savrseno da ga vidi u nekoj drugoj, istinitijoj, boji?
Zatim, kako mozemo da govorimo o onome sto ce tek da bude kad buducnost nije zagarantovana?
To sto mislim da ce sutra svanuti ne znaci da ce svanuti . . .
"Znanje je nemoguce."
"Prestajem da razmisljam", kaze skeptik "zato sto je besmisleno."
Dakle, skeptik je zaboravio svrhu razmisljanja.
Umislio da je svrha razmisljanja nekakvo misticno, imaginarno, apsolutno znanje.
A ne najobicnije predvidjanje.
Dekart je nebitan . . .
Tim tvojim citiranjem samo nam pokazujes ko si i sta si.
Tj. bubalica.
Poenta je da se svaki zakljucak izvodi, ne sumnjom, vec razmisljanjem.
Dosadan si.