ZEN PRIČE

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Nemam dara;
od hitrog uma stvaram svoj dar.
Nemam načela;
od prilagodljivosti svim prilikama
stvaram sebi načelo.
Nemam oklop;
od dobrote i ispravnosti stvaram
sebi oklop.
Nemam mač;
odsustvo sumnje jeste moj mač.

Iz Bushido-a
 
Bushido kao istorijski fenomen, kovan od početka Kamakura jidai-a (1192.), pa sve do Edo jidaia (1603. - 1868.) samo donekle ima veze sa Zenom. Njegov nastanak i razvoj je mnogo više bio pod uticajem Konfučijanizma ili etičko-filosofskih sistema kao što su Kogaku ili neokonfučijanističke škole Ču Hsija.
Treba spomenuti snažan uticaj na sistem mišljenja i delanja japanske vojne aristokratije, kineskog filosofa Vang Jang Minga (1427. - 1529.), koji je bio jedan od reformatora konfučijanističkog učenja. On težište svog učenja stavlja na pojam "direktne spoznaje", a manje na etičke pojmove klasičnog učenja Kung Fu Ce-a. Na taj način, Vang Jang ming, u odredjenom smislu "zenizuje" Konfučijanizam.
Duga tema, malo prostora...
 
Poslednja izmena:
Bushido kao istorijski fenomen, kovan od početka Kamakura jidai-a (1192.), pa sve do Edo jidaia (1603. - 1868.) samo donekle ima veze sa Zenom. Njegov nastanak i razvoj je mnogo više bio pod uticajem Konfučijanizma ili etičko-filosofskih sistema kao što su Kogaku ili neokonfučijanističke škole Ču Hsija.
Treba spomenuti snažan uticaj na sistem mišljenja i delanja japanske vojne aristokratije, kineskog filosofa Vang Jang Minga (1427. - 1529.), koji je bio jedan od reformatora konfučijanističkog učenja. On težište svog učenja stavlja na pojam "direktne spoznaje", a manje na etičke pojmove klasičnog učenja Kung Fu Ce-a. Na taj način, Vang Jang ming, u odredjenom smislu "zenizuje" Konfučijanizam.
Duga tema, malo prostora...

Da.:)
„Ako kada razmislim o rečima ne nalazim da su tačne, neka ih je izrekao makar i sam Konfucije, neću ih smatrati istinitim. Najvažnije je šta ti kaže tvoje srce.“(Vang Jang Ming)

Interesovanje Vang Jang Minga za sposobnost ljudi da „znaju bez razmišljanja i da znaju ne shvatajući kako“, njegova vera u sposobnost svakog da u svakom trenutku stiče mudrost, veoma su podsećali na budističku apologiju iznenadnog prosvetljenja.
 
Kada je zen sveštenici Ešun bilo nešto više od šezdeset godina i vreme da napusti ovaj svet, zamolila je neke kaluđere da u dvorištu naprave gomilu od granja.
Kada je nepomično sela u sredinu lomače, Ešun potpali vatru po njenoj ivici.
“Sveštenice!”, povika jedan kaluđer, “da li je unutra vruće?”
“Takva stvar može zanimati samo glupaka kao što si ti”, odgovori Ešun.
Plamen se podiže, i ona nestade.
 
Kada je zen sveštenici Ešun bilo nešto više od šezdeset godina i vreme da napusti ovaj svet, zamolila je neke kaluđere da u dvorištu naprave gomilu od granja.
Kada je nepomično sela u sredinu lomače, Ešun potpali vatru po njenoj ivici.
“Sveštenice!”, povika jedan kaluđer, “da li je unutra vruće?”
“Takva stvar može zanimati samo glupaka kao što si ti”, odgovori Ešun.
Plamen se podiže, i ona nestade.

Aha, na ovoj temi se podržava suicid, a to je kažnjivo KZ RS (gospođo uhvaćeni ste u kriminalnim aktivnostima) :whistling:
 
Besede učitelja Benkeia pohađali su ne samo učenici zena, već i ljudi iz svih redova i sekti. On nikada nije citirao sutre. Umesto toga, izgovarao je reči pravo iz svog srca u srca svojih slušalaca.
Prisustvo mnogobrojnih slušalaca naljutilo je jednog sveštenika Ničiren sekte koga su njegove pristalice napustile da bi slušale o zenu. Sebični Ničiren sveštenik dođe u hram odlučivši da raspravlja sa Benkeiem.
“Hej, zen učitelju”, uzviknu. “Čekaj malo. Ko god te poštuje, poslušaće ono što kažeš, ali čovek kao što sam ja te ne poštuje. Možeš li mene naterati da ti se pokorim?”
“Dođi gore do mene i pokazaću ti”, reče Benkei.
Sveštenik se ponosno progura kroz gomilu do učitelja.
Benkei se nasmeši. “Pređi na moju levu stranu.”
Sveštenik posluša.
“Ne”, reče Benkei, “bolje ćemo razgovarati ako si na desnoj strani. Pređi ovde.”
Sveštenik ponosno prekorači na desno.
“Vidiš”, primeti Benkei, “ti mi se pokoravaš i ja mislim da si ti plemenita osoba. Sada sedi i slušaj.”
 
Време за смрт
Икју, учитељ зена, беше врло паметан још као дечак. Његов учитељ је имао једну скупоцену шољицу за чај, која беше редак антиквитет. Догоди се да Икју случајно разбије ову шољицу и силно се збуни. Чувши кораке свог учитеља, он сакри комаде шољице иза својих леђа. Када се учитељ појави, Икју га упита: "Зашто људи морају да умру?"
"То је природно", објасни му учитељ. "Све мора да умре и све има свој век."
Икју, показујући сломљену шољицу, додаде: "Било је време за твоју шољицу да умре." :lol:
 
U staro vreme, majstori koji su kovali katane
bili su često slavniji od samuraja koji su te
mačeve nosili. Od dvojice najboljih nikako nisu
mogli da izaberu prvog. Tako se dogovore da
svaki od njih iskuje po jednu katanu, koje će
se ispitati, nakon čega će proglasiti najboljeg.


Ispit je bio u tome da se katane pobodu u korito
jednog potoka sa oštricom okrenutom uvis.
Tako i učine. Bila je jesen i rečicom je plovilo
otpalo lišće. Kako je koji list nailazio na mač prvog
majstora tako je bivao prepolovljen. Međutim, na
katanu drugog kovača nije naišao niti jedan list …


Koja je katana bila bolja??

U priči o maču nije u pitanju oštrina mača. Mač je u Japanu i kod samuraja smatran za oružje koje stvara mir, a ne uništenje i rat. Iz tog mača kojeg je lišće obilazilo je isijavao mir i dao je jasno do znanja lišću da će biti presečeno. Lišće ga je zato i obilazilo. To je mač koji je stvarao mir. Onaj drugi mač je bio mač uništenja i destrukcije.

Ljudski ideal je dovesti se u situaciju da te uopšte ništa ne može ni napasti.
 
Dok je Benkei držao predavanja u hramu Rjumon,
jedan sveštenik Šinšu sekte koja je vjerovala
u spas ponavljanjem Budinog imena, bijaše
ljubomoran na njegovu mnogobrojnu publiku i
htjede da sa njim raspravlja. Benkei bijaše usred
govora kada se sveštenik pojavi. Ovaj napravi
takvu pometnju, da Benkei prekinu diskusiju
pitajući kakva je to buka. “Osnivač naše sekte”,
razmetao se sveštenik, “je posjedovao tako čudnu
moć da je mogao u jednoj ruci držeći četku i
stojeći na jednoj obali rijeke, dok je njegov učenik
držao papir na drugoj obali, da kroz vazduh ispiše
sveto ime Amide. Možeš li ti da stvoriš takvo čudo?”
Benkei mu veselo odgovori: “Možda takvo nešto i
može da se izvede, ali za Zen takvo ponašanje ne
važi. Moje čudo je ovo: kada sam gladan ja jedem,
kada sam žedan ja pijem.”
 
...aplaudirati jednom rukom ... govoriti bez jezika ...

- ne govoriti jer , govor nema nista osim skretanje s puta one koji ne misle ni putovati ...
-ovako bi rekao, od-prilike 6. Patrijarh koji seljace bjese i posta to odlukom 5. patrijarha ...samo veliki osjete velike ...
 
Majstora chada (chado - Put ceremonije čaja),
Tajima Kozo-a, izazove na dvoboj
bespoštedni ronin uvjeren u pobjeduhttp://www.mudremisli.com/wp-content/uploads/2009/05/ronin.jpg s lakoćom.
Kako nije mogao odbiti dvoboj
bez da izgubi čast, majstor se pripremi na smrt.

Uputio se do susjeda, majstora kenjutsua, i pitao
da ga nauči kako dostojanstveno umrijeti.

“Tvoje namjere su hvale vrijedna”, kaže majstor,
“i rado ću ti pomoći, ali prvo te ljubazno molim da
mi pripremiš šolju čaja.”

Tajima je bio oduševljen što ima šansu da vježba
svoju vještinu, vjerovatno posljednji put, te se posve
zaokupio u ceremoniju pripreme čaja, zaboravivši
šta ga čeka. Kenjutsu majstora se vrlo dojmila
smirenost u takvom teškom trenutku.

“Nema potrebe da te podučim kako ćeš umrijeti”,
rekao mu je. “Tvoja moć koncentracije je tolika da
se možeš suočiti s bilo kojim majstorom mačevanja.
Kada dođeš pred ronina, prvo zamisli da se pripremaš
spremiti čaj svom gostu. Uljudno ga pozdravi. Skini
ogrtač, pažljivo ga složi i stavi lepezu na vrh, baš
kako si i sada napravio. Tada izvuci svoju katanu i
podigni je iznad glave, spreman da zamahneš kada
protivnik napadne, i skoncentriši se samo na to.”

Tajima mu zahvali i uputi se na dogovoreno mjesto za borbu. Slijedio je upute majstora i potpuno se udubio u misao da se sprema pripremiti čaj prijatelju. Kada je podigao mač iznad svoje glave, ronin osjeti da pred njim stoji potpuno druga osoba i potpuno drugačijeg karaktera; nije vidio kako da ga zaobiđe; Tajima je djelovao čvrst poput stijene, u potpunosti bez straha i slabosti.
Tada ronin, demoralizovan tim stavom, baci svoju katanu i prostre se pred Tajimu, ponizno tražeći oprost za svoje nečuveno ponašanje.
 
Medjutim budizam, pa i zen budizam, iznosi samo zakljucke, ne i znanje kako do tih zakljucaka doci. Tako nesto nijedna religija nema ,,to ima samo filozofija. Zato su zakljucci filozofije i zen koana isti, ali nije isto znanje koje stoji iza njih.

Filozofija (kao filozofija) je cista suprotnost Zenu - cisto isprazno "verglanje" mozga u prazno. Filozofija kao glavno sredstvo koristi um, da bi resila problem koji je taj isti um stvorio. Zen, za razliku, bezi od uma. Filozofija predstavlja izvesnu doktrinu o stvarnosti, Zen je cisti susret sa stvarnoscu.

Zen, naravno, iznosi i znanje kako doci do navedenih zakljucaka, samo sto su u ovom slucaju u pitanju neznanje :D
 
Filozofija (kao filozofija) je cista suprotnost Zenu - cisto isprazno "verglanje" mozga u prazno. Filozofija kao glavno sredstvo koristi um, da bi resila problem koji je taj isti um stvorio. Zen, za razliku, bezi od uma. Filozofija predstavlja izvesnu doktrinu o stvarnosti, Zen je cisti susret sa stvarnoscu.

Zen, naravno, iznosi i znanje kako doci do navedenih zakljucaka, samo sto su u ovom slucaju u pitanju neznanje :D
da, to mi je palo napamet-da su zen i filozofija cista suprotnost.
ali ne bi se slozila ni sa definicijom filozofije, ni sa definicijom zena.
nije um stvorio problem, ona ga je samo prepoznao i sagledao.
a zen ne bezi od uma, nego spoznaje stvarnost na drugi nacin.
mozda im je nacin dramaticno razlicit, ali cilj je isti-sustina.
 
Da breee :)

'PHILOSOPHY is a disease, and not an ordinary one either. It's not a common cold. It is cancer- Cancer of the soul. Once a person is lost in the jungle of philosophy he becomes more and more entangled in words, concepts, abstractions and there is no end to it. One can go on and on for lives together.'
--Osho
 
Blatnjavi put

Jednom Tanzan i Ekido zajedno putovaše po blatnjavom putu. Jaka kiša je još uvek padala.
Idući putem, sretoše lijepu djevojku obučenu u svileni kimono obavijen pojasom, koja nije mogla da pređe raskršće.
"Dođi, djevojko", reče odmah Tanzan. Podigavši je u svoje naručje, prenese je preko blata.
Ekido ne progovori do uveče, sve dok ne stigoše do hrama u kome je trebalo da prenoće. Tada više nije mogao da se suzdrži. "Mi sveštenici ne prilazimo blizu ženama", reče Tanzanu, "posebno ne mladim i lijepim. To je opasno. Zašto si to učinio?"
"Ja sam devojku ostavio tamo", reče Tanzan. "Da li je ti još uvijek nosiš?"

Meni se cini da ova zen prica govori o nevezivanju. Misao, dogadjaj, dodje i ode. Kao sto upalimo svetlo ili ga ugasimo i ne mislimo vise o tome, tako treba postupati sa svim stvarima.

Ovde je stvoren jak kontrast, koji ostavlja jak utisak, koji obicno dugo ostaje u secanju. Ona cista i lepa, put blatnjav, pomoci nekome u nevolji ili ne, da li se sme prekrsiti zabrana prilazenja zenama, sve se to mota Ekidu kroz glavu, ali Tanzna joj prilazi, pomaze joj i ostavlja je tu. Vise ne misli na nju, nije vezan za taj dogadjaj.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top