Zbog čega čitate?

Iskreno...Iz sva cetiri razloga :oops: Mozda ne bas zato sto sam cuo da tako treba, ali u svakom slucaju ostala 3!!!
Ne ponosim se time sto citam da bih mogao da kazem kako sam nacitan, ali to je uglavnom da bi spustio neke osobe na zemlju koje misle da su mnogo pametne ili da bih pokazao drugovima da sam mnogo pametan zato sto non-stop citam pa da malo nateram i njih da uzmu knjigu u ruke :wink: (Jes da su ovo malo klinacki razlozi, ali nisam ja kriv sto sam dete)

Ali naravno za mene nema lepseg osecaja nego kad zatvorim poslednju stranu knjige i onako duboko izdahnem...Stvarno fantastican osecaj!!!

A kad je rec o zabavi to se nekako podrazumeva...Kada citam naku dobru knjigu super se zabavljam(doduse zavisi ponekad od zanra)...

Joooj smorio sam necu vise... :D
 
mr_pleasure:
da li citate zato sto ste culi da tako treba, da bi mogli da se hvalite kako ste nacitani, zato sto vas to istinski produhovljava, samo vam je samo zabavno ili...?
Sve zavisi od toga šta čitam.Kada je u pitanju lektira,trudim se da nađem nešto zanimljivo bez obzira na to koliko je knjiga dosadna.Kada sama biram knjige,čitam isključivo zbog zadovoljstava koje nam knjizevnost pruža.Mislim da se hvale kako su načitani samo ljudi koji nisu pročitali više od dve knjige.Oni koji stvarno mnogo čitaju prepoznaju se u društvu. :wink:
 
Citam zato sto me odmara, tjera me na razmisljanje.......jednostavno...moram citati.Koliko novih saznanja u svakom napisanom retku. Najvise volim sto pronalazim ona djela koja su mi bas potrebna. Mozda ona pronalaze mene? Hehe, tko zna, sve u svemu, citanje je dio mene.
 
mr_pleasure:
da li citate zato sto ste culi da tako treba, da bi mogli da se hvalite kako ste nacitani, zato sto vas to istinski produhovljava, samo vam je samo zabavno ili...?

Hm. Tesko je dati odgovor na ovako nesto. Ja sam jednog dana jednostavno samo poceo da citam knjige i to sam nastavio do dana danasnjeg :) Nazalost, naidjem na povremene periode kada mi knjiga bude dosadna. Ne treba da objasnjavam onaj osecaj kada se "udje" u knjigu, ko je doziveo - znace :)
 
Sve je i kod mene pocelo s bajkama za djecu.. i zahvljajujuci mojoj mami, koja mi je kupila 12 onih malih knjiga bajki, ja sam postala pravi knjiski fan :))) Citam jer to volim, ima mnogo divnih stvari da se nadju u njima, saznas nesto novo, a kad naidjes na neku divnu recenicu... divno!!!
Jedino sam iz moranja citala lektiru za skolu...
 
CITANJE JE VRSTA OPOJNE DROGE,KOJA STIMULISE PROJEKCIJU POKRETNIH SLIKA U VASEM MOZGU.BOLJE JE OD NAJBOLJEG SNIMLJENOG FILMA,ZBOG SITNIH DETALJA KOJE JE NA ISTOM NEMOGUCE ILI PRESKUPO PRIKAZATI.JEDNOSTAVNO BEKSTVO U DRUGI SVET.....
 
a da jednom sam(neznam sta mi bi) uzeo knjigu od burazera koju je dobio za prznanje najboljeg ucenika u svojoj skoli nisam siguran mislim da se knjiga zvala 'plava ptica'(NISAM SIGURAN) i tada sam dobio veliku zelju da procitam tu knjigu(posle onakvog uvoda) do kraja i ako je bila poprilicno debela. iz licnih razloga nisam nastavio da procitam prvu knjigu u svom zivotu i ako me je vrlo zaiteresovala :cry: :oops:
 
Zanimljiva tema. Šteta što je pala u zaborav. :(

Knjiga kao nešto što volim od malih nogu, i ono što se u njoj nalazi, oduvek je za mene bila dirljiva misterija.
Kao baš mala bila je to zagonetka koja se odgonetnula čim naučih da čitam.
Shvatila sam da slova u toj ukoričenoj divoti lepih boja nešto znače, nešto govore, nešto traže.
Zavolela sam čitanje, maštu koja slova razvijaju, i vezala se za književnost.
Ostala je moja najveća ljubav.
Najbujnija strast.

Čitanje vidim kao divno vreme, divne trenutke. Odagnavanje usamljenosti, i dosade. Kao aktivnost koja mi je utkana u dušu.
Kao nasušnu potrebu da se osećam divno.
Čitam jer i dalje imam neodoljivu potrebu da kroz knjige saznajem svašta. Oštrim maštu, čula, osećaj za lepo, za smisleno.
Sad kada je čitanje davno savladana aktivnost, tragam za dubljim smislom redova koji se smenjuju kada okreneš stranicu.
Osećam magiju dodira znatiželjnih ruku kada okrećem stranice odevene patinom vremena.
Vremena kada je delo nastajalo. Kada se čitalo, kada se smisao tražio u dušama drugih koji su delo čitali.
Do trenutka kada je knjiga u mojim rukama.

Čitanje vidim kao deo svoje prirode. Svoje žudnje za nečim neopisivo kvalitetnim, interesantnim, vremenski nepokornim, odbeglim od zaborava.
Ne mislim da je bit u hvaljenju brojem knjiga koje su pročitane, već u smislu koji se tad istkao u nama. U utisku i značaju koje je štivo ostavilo na onoga ko ga je pokušao ukrasti za sebe.
 
Zanimljiva tema. Šteta što je pala u zaborav. :(

Knjiga kao nešto što volim od malih nogu, i ono što se u njoj nalazi, oduvek je za mene bila dirljiva misterija.
Kao baš mala bila je to zagonetka koja se odgonetnula čim naučih da čitam.
Shvatila sam da slova u toj ukoričenoj divoti lepih boja nešto znače, nešto govore, nešto traže.
Zavolela sam čitanje, maštu koja slova razvijaju, i vezala se za književnost.
Ostala je moja najveća ljubav.
Najbujnija strast.

Čitanje vidim kao divno vreme, divne trenutke. Odagnavanje usamljenosti, i dosade. Kao aktivnost koja mi je utkana u dušu.
Kao nasušnu potrebu da se osećam divno.
Čitam jer i dalje imam neodoljivu potrebu da kroz knjige saznajem svašta. Oštrim maštu, čula, osećaj za lepo, za smisleno.
Sad kada je čitanje davno savladana aktivnost, tragam za dubljim smislom redova koji se smenjuju kada okreneš stranicu.
Osećam magiju dodira znatiželjnih ruku kada okrećem stranice odevene patinom vremena.
Vremena kada je delo nastajalo. Kada se čitalo, kada se smisao tražio u dušama drugih koji su delo čitali.
Do trenutka kada je knjiga u mojim rukama.

Čitanje vidim kao deo svoje prirode. Svoje žudnje za nečim neopisivo kvalitetnim, interesantnim, vremenski nepokornim, odbeglim od zaborava.
Ne mislim da je bit u hvaljenju brojem knjiga koje su pročitane, već u smislu koji se tad istkao u nama. U utisku i značaju koje je štivo ostavilo na onoga ko ga je pokušao ukrasti za sebe.

Kako je nađe?
 
Dok su deca bila mala, nisam imala puno vremena za čitanje. Čitala sam i čitam najviše u busu, jer putujem na posao svakodnevno van Niša. To je najbolji način da se isključiš iz praznih naklapanja s istim ljudima. Primetila sam da me čitanje jako smiruje. Deca su mi sada velika, pa imam dosta slobodnog vremena, skučen stambeni prostor, samo jedan kompjuter, i to mi dođe najbolji vid trošenja vremena. Ne volim televiziju, retko kad mi se nešto dopadne, tako da sam pronašla svoj mir u čitanju, i baš sam zadovoljna.
 
Hehehee, ladno tema iz 2004god, kad ja nisam imala ni net, a kamoli profil na Krsti :zper: :D ;)
A svidja mi se tema;)
Ja citam kad zelim da pobegnem od realnosti, svakodnevnog zivota, zivota u kojem vidim nezadovoljne i halapljive ljude koji misle samo na sebe, ne obracajuci paznju na tudja osecanjai predstavljajuci se da su nesto sto NISU..

Ja se drugima ni ne hvalim da citam, tek kad se spomene nesto na tu temu, ja kazem..

Citam naslove koji me privuku, nekad to ne mora da bude knjiga koja je novijeg izdanja ili knjiga o kojoj se prica...

Citam o zivotima drugih, o prezivljavanju u drugim zemljama, vremenima, okolini..

Ne citam naucnufantastiku, niti mitske knjige...

Citam o ljubavi, poslu, usphe- neuspehu, o stvarima koje su karakteristicne i za mene samu..
 
Dok su deca bila mala, nisam imala puno vremena za čitanje. Čitala sam i čitam najviše u busu, jer putujem na posao svakodnevno van Niša. To je najbolji način da se isključiš iz praznih naklapanja s istim ljudima. Primetila sam da me čitanje jako smiruje. Deca su mi sada velika, pa imam dosta slobodnog vremena, skučen stambeni prostor, samo jedan kompjuter, i to mi dođe najbolji vid trošenja vremena. Ne volim televiziju, retko kad mi se nešto dopadne, tako da sam pronašla svoj mir u čitanju, i baš sam zadovoljna.

Ja putujem nekih 40ak km od kuce do Pravnog faksa u Bg-u..
Tako da i ja citam po busevima ,a najjace mi je kad me neka scena iz knige rasplace ili nasmeje, a drugi me pogledaju ili prokomentarisu, u fazinu GLE DEBILA :mrgreen: :eek: ahaahahahaha :zcepanje:
A mogu reci da mi tad, kad citam, putovanje do faksa prodje, preeeeeeeeeebrzooooo
 

Back
Top