Izmedju ostalog:
"Čitajući dobre pisce, dešavaju se pred nama čuda. Često na početku neke rečenice, kada vidimo kako se pomalja jedna misao, mi zastanemo zadivljeni i zamišljeni. I sa nevericom se pitamo : "Je li mogućno? Hoće li se to što naslućujem zaista desiti? Je li ovo zaista ona ista misao koju smo i mi, ne jednom, naslutili pri dodiru naše svesti sa svetom oko nas, skriveni deo naše unutrašnje stvarnosti? Zar ima još neko da je ovo ovako video i osetio?"
A kad, pročitavši do kraja, vidimo da je zaista tako, mi ostajemo nad tom rečenicom zamišljeni, zahvalni i srećni jer nam je pao u deo najveći dar koji čitanje može da nam pruži: osetili smo da nismo sami nikad, ni u najtežim ni u najlepšim trenucima, ni u svojim najgorim nedoumicama, ni u najsmelijim zaključcima, nego da smo povezani sa drugim ljudima mnogostrukim i tajnim vezama koje i ne slutimo, a koje nam "naš" pisac otkriva. To je spasonost." I. Andric