Zasto Srbi jos uvek slave Gavrila PRINCIPA?

Ne znam zašto mnogi zaboravljaju ili ne pominju razlog dolaska F.Ferdinanda u Bosnu. On je bio u obilasku trupa koje su održavale VOJNE VJEŽBE NA GRANICI SA SRBIJOM!!

Jasna poruka "želimo rat" i nije bilo nikakvog načina da ga Srbija izbjegne. Potpuni debilizam je razmišljanje "ma ne bi oni nas dirali, mi smo krivi što su oni takvi".

Jeste li svjesni faktora koji su uticali na tadašnje antisrpsko raspoloženje i načina na koji smo mi mogli uticati na njih?! Niste ovde pročitali dovoljno citata pa da izvučete zaključak?!

Kao da jasenovačkim logorašima kažete "pa znate ne bi bilo vašeg stradanja samo da ste svako jutro komšiji išli u prodavnicu".

Zato je Srbija učinila sve da do početka rata dođe...
 
Да, само што евентуални долазак инспектора спада у категорију шта би било...

Ma kakvi inspektori, to bi bila vojna okupacija sa prijekim sudom, vješanja kao po Bosni što su bila.

Koncipiran je tako da na njega niko ne bi pristao.

Svi ovde zaboravljaju kako je Hitler napao Poljsku, grupa njemačkih vojnika se preobukla u poljske uniforme i napala njemačku patrolu. Tako bi i AU uradila da nije bilo atentata.

Kako je napadnuta Jugoslavija bez objave rata od strane nacističke Njemačke? Tako što su na prevaru ubili graničare.

Kad jači od tebe želi tuču, totalni debilizam je pomisao da nekim kompromisom i riječima možeš sa nasilnikom da civilizovano riješiš problem. Šta, reći ćeš: "oprostite molim vas cjenjeni gospodine pa vaše ponašanje je nadasve neprimjereno datom trenutku i nije način da rješimo eventualni spor i ....".

Isto tako je debilizam pomisao da nekakvi mudri potezi mogu da budu rješenje i da mi njima nadmudrimo velike sile, eto kao oni se toga nisu sjetili. Pa nas ne bi bombardovali ni 1999. godine da smo mi kao bili mudri.

To je zavislio od nas kao migracija puževa u Peruu od mjesne administracije opštine Kalesija.

- - - - - - - - - -

Zato je Srbija učinila sve da do početka rata dođe...

Ma da, Srbija je kriva i što ste vi jedini imali logore za malu djecu u NDH, inače ne bi vi. Niste takvi.
 
Ne znam zašto mnogi zaboravljaju ili ne pominju razlog dolaska F.Ferdinanda u Bosnu. On je bio u obilasku trupa koje su održavale VOJNE VJEŽBE NA GRANICI SA SRBIJOM!!

Jasna poruka "želimo rat" i nije bilo nikakvog načina da ga Srbija izbjegne. Potpuni debilizam je razmišljanje "ma ne bi oni nas dirali, mi smo krivi što su oni takvi".

Jeste li svjesni faktora koji su uticali na tadašnje antisrpsko raspoloženje i načina na koji smo mi mogli uticati na njih?! Niste ovde pročitali dovoljno citata pa da izvučete zaključak?!

Kao da jasenovačkim logorašima kažete "pa znate ne bi bilo vašeg stradanja samo da ste svako jutro komšiji išli u prodavnicu".

То нису биле ни прве ни једине војне вежбе и демонстрације силе и претње Аустрије наспрам Србије.
Србија је била на жилет од рата са Аустријом током Скадарске кризе, али и раније, током анексионе кризе (када је било код нас једнако усијаних глава које су сматрале да је до јаја идеја да Србија, у својим преткумановским границама, ратује са Аустријом).
А било је још тога...
И Србија је некако врлудала и избегавала рат

- - - - - - - - - -

Ma kakvi inspektori, to bi bila vojna okupacija sa prijekim sudom, vješanja kao po Bosni što su bila.

Koncipiran je tako da na njega niko ne bi pristao.

Па нису ни Принципа осудили преким судом, што је јако занимљиво
 
То нису биле ни прве ни једине војне вежбе и демонстрације силе и претње Аустрије наспрам Србије.
Србија је била на жилет од рата са Аустријом током Скадарске кризе, али и раније, током анексионе кризе (када је било код нас једнако усијаних глава које су сматрале да је до јаја идеја да Србија, у својим преткумановским границама, ратује са Аустријом).
А било је још тога...
И Србија је некако врлудала и избегавала рат
Srbija je vrludala i izbegavala rat. Austrija je želela rat, Austrija je i povela rat. Da nije bilo Principa bilo bi nešto drugo.
Austrija je napala Srbiju u momentu kada Srbiji nije odgovarao rat, a naročito ne rat sa tako moćnom državom.

I? Šta je po tebi Srbija tada trebala da radi? Neko je navalio na tebe svom silom i sa očiglednom željom da te uništi. Ti imaš opciju da se braniš svim što imaš ili da nestaneš. Izgleda da smo mi Srbi kolektivno krivi zato što kroz istoriju uporno odbijamo da nestanemo.
 
Слажем се само се бојим да би Руси, Британци и Французи кроз многе медијске манипулације ( а постоји начини -видјели уживо у Београду "боље рат него пакт" који је био продукт стране силе иако не постоје 100 постотни доказе које силе) дигао на ноге опет овај наш наивни народ.
Зато мислим да не би прошло,у томе је проблем.Србија свакако није била спремна за рат,не знам да ли је постојао гори тренутак за рат икада у историји.Баксузи па то ти је...

У принципу, Уједињено Краљевство је Србију сматрало варварском земљом, због мајског масакра из 1903. године и свакако није било вољно да за њу ратује. Брити су се укључили тек по немачком нападу на Белгију.
Ни Француска није била много вољна да ратује.
Треба имати у виду да су те 2 државе држале скоро 1/3 тадашњег света и уопште није јасна логика по којима су оне биле спремне да ратују.
Рат је требао и одговарао једино Немачкој и искомплексираном генералштабу Аустрије.
Рат није желео ни сам цар Фрања Јосиф, a да не помињем убијеног Франца Фердинанда (о томе смо већ и причали).
Ни европско јавно мњење није очекивало ескалацију због сарајевског атентата.
Чак су и берзе биле потпуно мирне без икаквих турбуленција.

Ми смо добили подршку од Николаја Другог, нажалост можда и преурањену јер ни Русија тада није била спремна за рат. Са Аустријом можда да, али са Немачком дефинитивно не. Да је среће да су нас Руси притисли да се повинујемо и учинимо све што је било до нас и измигољимо се испод секире, да купимо неко, нама преко потребно време. А и та руска подршка некако трагично мисмечује. Била нам је преко потребна рецимо 1878.године ради проширења на Косово, Македонију и у Босну. Међутим, тада су Руси одиграли другу игру, па Македонију обећали Бугарима, а Босну препустили Аустрији

Да ли је било историјских горих тренутака за рат по нас? Јесте. Може се упоредити са несрећном и трагичном 1813. годином...

Да ли је могло бити боље чак и у 1.св.рату, кад је већ почео?
Да, сигурно је могло:
- да Руси нису доживели катастрофу код Таненберга, у време кад смо ми испрашили Аустријанце на Церу
- да су Брити успели да узму Галипоље, Константинопољ и избаце Турску из рата и Бугарску оставе неутралном или је приклоне Антанти

Те две битке, та два догађаја су директно утицала и на положај Србије у Великом рату. Не бих сад да спекулишем о савезничком захтеву да Бугарској уступимо део Македоније до линије коју смо, уз присуство НИколаја РОманова, договорили са Бугарском пре балканских ратова.

- - - - - - - - - -

Srbija je vrludala i izbegavala rat. Austrija je želela rat, Austrija je i povela rat. Da nije bilo Principa bilo bi nešto drugo.
Austrija je napala Srbiju u momentu kada Srbiji nije odgovarao rat, a naročito ne rat sa tako moćnom državom.

I? Šta je po tebi Srbija tada trebala da radi? .

Да прихвати све тачке ултиматума, а успут затражи заштиту Русије, Француске, па и Британије као гараната да то неће бити злоупотребљено у сврху војне окупације
 
Један очевидац сведочио је да се налазио у кафани у којој је у тренутку када је стигао телеграм ручавао Никола Пашић. Председник владе је тада устао са стола и рекао: „Аустроугарска нам је објавила рат. То је њен крај. Бог ће нам дати победу“. Године које су уследиле показаће да се Пашићева изјава обистинила.

Tипичан пример дебилне опаске славодобитне школе историје
 
Да прихвати све тачке ултиматума, а успут затражи заштиту Русије, Француске, па и Британије као гараната да то неће бити злоупотребљено у сврху војне окупације
Šteta što ti nisi bio tamo da tako nešto i uradiš.

Misliš da se Vlada Kraljevine Srbije nije konsultovala sa svim ovim državama oko ultimatuma? Šta je rekao engleski ambasador kada je video ultimatum? Da je srpska Vlada kojim slučajem i prihvatila taj i takav ultimatum, ne bi Austrija izmislila nešto novo pošto je fanatično želela taj rat sa Srbijom?
 
Gavrilo Princip: Heroj ili terorista
Ove i sledeće godine, više nego ikada u proteklih sto godina, komentarisaće se na sve moguće načine, u svim oblastima od nauke do politike i umetnosti – Gavrilo Princip i sarajevski atentat na Ferdinanda i Sofiju 1914. Povratak skrivane istorije ili upotreba „stare“ istorije za pravljenje nove? I oko ove dileme lomiće se koplja. Iako je istorija prepuna ljudske krvi (jedino je ta nedobrovoljna transfuzija čini živom), upravo jednom prolivena krv ne prestaje da uznemirava i proganja naredna pokoljenja živih. Od ubistva se ruke teško peru.

Piše: Momčilo Đorgović06. septembra 2013. 17.06

....

Dobroslav Jevđević u svojim memoarima Sarajevski atentatori (objavljeni 1934. u Zagrebu) daje sliku i Principa i njegovih drugova koja se i danas ne dopada onima koji bi želeli da sačuvaju i razviju Principov kult. Memoari su izašli u vreme kada je počelo da se obnavlja sećanje na Gavrila Principa, jer odmah posle Prvog svetskog rata u novonastaloj državi ni na koji način se nije slavilo, niti podsećalo na događaje iz 1914. U Beogradu, glavnom gradu, smatralo se da je to bio akt terorizma.

Početkom 1930. na poslastičarnici ispred koje je pucao Princip postavljena je uz pravoslavnu crkvenu ceremoniju (Princip je, međutim, bio ateista) memorijalna ploča na kojoj je pisalo „Ovde, na ovom istorijskom mestu, na Vidovdan 28. juna 1914, Gavrilo Princip je proglasio slobodu“. Tom prilikom Vasa Čubrilović je izjavio piscu Luiđi Albertiniju da „Srbi nastavljaju da prenose kult heroja i danas oni sa imenom Miloša Obilića povezuju ime Gavrila Principa: prvi je iskazivao srpski heroizam u tragediji na Kosovom polju, a drugi u konačnom oslobođenju“. Princip se, međutim, izjašnjavao kao Jugosloven i želeo je da se svi Južni Sloveni ujedine u jednoj državi. Vinston Čerčil, gorljivi monarhista, tu proslavu je prokomentarisao:“Princip je umro u zatvoru, a spomenik koji su njegovi zemljaci nedavno podigli svedoči o njegovoj kao i o njihovoj zloći (infamy).“ Glorifikacija Principa nastavlja se u komunističkoj državi, ali ne kao srpskog heroja, već kao simbola revolucionarnog pokreta protiv monarhističko-kapitalističkih sila. Sa raspadom Jugoslavije i ratom u Bosni Princip se opet s jedne strane tretira kao terorista, a s druge kao srpski heroj. U Bosni se inače nesrpsko stanovništvo nikada nije identifikovalo sa atentatom, a tvrdi se da je Principova majka, koja je umrla pred Drugi svetski rat, živela u tako velikoj bedi da je preživljavala proseći i zajmeći po susedstvu.

Dobroslav Jevđević, osvedočeni srpski nacionalista i atentator od svoje 13. godine, preživeo je austrougarsku tamnicu – na Vikipediji ima prilično podataka o njemu. U vreme pisanja svojih memoara o Principu bio je narodni poslanik, član Organizacije jugoslovenskih nacionalista, lider opozicije kralju Aleksandru sve do ubistva u Marseju, a od 1941. je četnički vojvoda u Hercegovini u kolaboraciji sa Italijanima i Nemcima protiv partizana, i 1945. uspeva da pobegne u Italiju, gde je i umro 1962.

Jevđević opisuje Principa kao izuzetno konfliktnu ličnost punu kompleksa. Zlurado je ismejavao dugogodišnju borbu onih koji su se opredelili za klasnu karijeru. Smatrao ih je „ćiftama iz čaršije“ i jednako omraženim neprijateljima kao što je okupator. Njegova predavanja o literaturi, sećao se Jevđević, bila su bleda „kao što su mlako zvonile i lirske mu pesme posvećene najpre lepoj Jeleni, jednoj skromnoj i punačkoj učenici, koja je namrštenom mladiću preferirala nalickane gospodičiće. Ali je zato o akciji govorio suvereno i zapovednički. U tim časovima budila se u njemu zver. Krik rase onih što se održaše pod stoletnim igom Latina i Turčina, sve osobine onih što su klali neprijatelje na spavanju i govorili vulgarne reči na kolac nataknuti ogledale su se u njegovim očima, u uvitom na skok spremnom telu, u strašnoj težini brutalnih izraza, koje je nalazio sa naročitom inspiracijom“.


- - - - - - - - - -

Šteta što ti nisi bio tamo da tako nešto i uradiš.

Misliš da se Vlada Kraljevine Srbije nije konsultovala sa svim ovim državama oko ultimatuma? Šta je rekao engleski ambasador kada je video ultimatum? Da je srpska Vlada kojim slučajem i prihvatila taj i takav ultimatum, ne bi Austrija izmislila nešto novo pošto je fanatično želela taj rat sa Srbijom?

Ti događaji su istorija.
To šta je trebalo ili nije trebalo uraditi, ne priča se radi izmene tih događaja, jer to nije moguće.
TO se priča radi pokušaja da se stvari sagledavaju na drugačiji, razumniji i normalniji način.

A u situaciji kada

U vreme kada se dogodio atentat i stigao ultimatum, Srbija je bila zemlja:
- koja je već 2 godine bila u ratnom stanju
- čije su vojne rezerve isrcpene (vojska nije imala dovoljno opreme da obuče drugopozivce ni dovoljno artiljerijske municije)
- finansijske rezerve isrcpene
- ekonomski oslabljena usled toga što je njeno većinski agrarno stanovništvo već 2 godine bilo u vojsci
- koja nije ni započela integraciju područja oslobođenih tokom balkanskih ratova
- koja ima neprijateljski element unutar svoje teritorije (Albanci na KiM i u zapadnoj Makedoniji + bugarofili u ostatku Makedonije)
- koja na 90% svojih granica ima neprijateljske zemlje, vojno premoćnije, a spremne da je napadnu u pogodnom trenutku (AU, Bugarska) + Albanija upravo stvorena (vojno ne premoćna, ali sposobna da pravi probleme)


Ove činjenice u tom trenutku nisu bile domen spekulacija, tj ŠBB KKB.
Te činjenice su bile POZNATE ljudima koji su tada bili na vlasti u Kraljevini Srbiji.
I zato, tih 7 činjenica dovoljno je da se u tom trenutku ukaže jedna topla Dobrodošlica austrijskim inspektorima i primenjuju njihove savetodavne mere u istrazi i demontira Crna Ruka.
No Pašić je procenio da je po njega mnogo manja šteta d'izgine narod, nego da se on, daleko bilo, zameri Apisu

Prosto, dobro je razmisliti da li je žrtvovanje sopstvene populacije radi efemernih privremenih ustupaka zaista bezalternativna opcija
 
Gavrilo Princip je lik koji je bio član organizacije, golobradi mladić koji je sticajem okolnosti pucao i ubio Franca. A u toj organizaciji kojoj je pripadao je bilo i pripadnika drugih nacionalnosti - nije bila isključivo srpska.
Špekulišemo mnogo na ovoj temi o tome šta bi bilo kada bi bilo... E pa, šta bi bilo da je umesto Principa tog dana Franca ubio Muhamed Mehmedbašić?
 
Gavrilo Princip je lik koji je bio član organizacije, golobradi mladić koji je sticajem okolnosti pucao i ubio Franca. A u toj organizaciji kojoj je pripadao je bilo i pripadnika drugih nacionalnosti - nije bila isključivo srpska.
Špekulišemo mnogo na ovoj temi o tome šta bi bilo kada bi bilo... E pa, šta bi bilo da je umesto Principa tog dana Franca ubio Muhamed Mehmedbašić?

ne spekulišemo.
kao što ti rekoh, ovde je poenta izvući neke zaključke.
a glavni jeste da nije postojala vrednost ni milion puta veća radi koje je bilo smisleno žrtvovati 28% svog stanovništva (neprihvatanje austrijskog učešća u istrazi).
Žrtva kojom se danas nerazumno ponosimo
 
Poslednja izmena:
Zasto Srbi uvek slave pogresne i gubitnicke licnosti, zasto, zasto, zasto....???

Ko ih to tako usmerava, stima, namesta ...????

Ko, ko, ko, recite mi sada vi.......???

Mali Gavra je bio zrtva vasih Anglo - Americkih interesa, to valjda znas. Isprali ste mu mozak i naveli na ovaj revolucionarni korak samo da bi rat zapoceli na Balkanu, a ne tamo kod njih na zapadu Evrope.

A zasto ga slavimo ?

Tesko da ces ti tamo u toj Americi to da razumes.

Mozda zbog toga sto je ZRTVA , srpska zrtva, vasih perfidnih mahinacija.
 
Vasilij Štrandman, bez obzira što nam se divio, iskreno i sa zaprepašćenjem opisuje kako su izgledale srpska vlada i zemlja u času kada joj je objavljen rat. Strah, pometnja, neorganizovanost (vlada navrat-nanos beži i do Niša putuje u nakrcanom vozu 15 sati), delimična paraliza državnog aparata. Pušaka i municije nije bilo dovoljno, novaca za samo 20 dana ratovanja. Panično se od Rusije molila pomoć, u telegramima vapaj: puške, puške, pare, pare. Srbija se branila onim čime je jedino raspolagala - golim životima svojih hrabrih i rodoljubivih građana. O tim epopejama preporučujem čitanje knjige Stanislava Krakova Život čoveka na Balkanu. I zato su bili gubici ogromni, i da nije bilo saveznika, bili bi sravnjeni sa zemljom. Bilo je pobeda, ali sa katastrofalnim porazima. Pirove pobede, pred njima već sto godina guramo glavu u pesak, surovo zaboravljajući preko milion onih koje je taj rat saterao pod zemlju, kao da nisu postojali. I za nas, danas alave i zaglupljene, oni stvarno i ne postoje. Štaviše, mi snatrimo da smo svi na broju i da niko nije poginuo, te i dalje tamburamo iste pesme kao i kad smo bili celi.
 
Ал' пази, Гаврило је био у организацији која се залагала за јужнословенску државу у истој мери као и српска елита која је ту заједницу установила 1918. године. Та иста елита је данас репер када се критикује комунистички период.
 
ne spekulišemo.
kao što ti rekoh, ovde je poenta izvući neke zaključke.
a glavni jeste da nije postojala vrednosti ni milion puta veća od one zbog koje smo ponosito žrtvovali 28% svog stanovništva (neprihvatanje austrijskog učešća u istrazi).
Nisam siguran da u potpunosti razumem sistem vrednosti koji je vladao tada u međunarodnim odnosima i nisam siguran da li su ili nisu imali izbora.
Činjenica je da Srbiji nije odgovarao rat i da je tadašnja Vlada učinilia sve što je mogla da ga izbegne, kao što je i činjenica da je Austrija želela rat jer je želela da zbriše sa lica zemlje državu Srbiju i da uopšte nije isključeno da i pozitivan odgovor na ultimatum ne bi prošao bez rata.
A to sve zajedno jesu špekulacije u stilu šta bi bilo kada bi bilo.

To da je trebalo izvlačiti pouke, pa gledati kasnije da do ratova ne dođe, tu se slažem. Jer smo uleteli bezglavo u rat i 1941, ali i 90-ih. 1914 smo imali saveznike koji su bili na našoj strani. 1941 i 90-ih ne.
 
Ал' пази, Гаврило је био у организацији која се залагала за јужнословенску државу у истој мери као и српска елита која је ту заједницу установила 1918. године. Та иста елита је данас репер када се критикује комунистички период.


Cilj, oslobođenje i ujedinjenje.
Sve jasno.
Da bi se to ostvarilo, mora se dogoditi šta?
- raspad sile koja to sprečava
ili
- ubistvo prestolonaslednika te sile

Odgovor se sam nameće.
Ubistvo Franca Ferdinanda je potpuna besmislica u agendi oslobođenja.
Habzurzi su dovoljno velika dinastija da nisu zavisili od jednog prestolonaslednika.
U tom smislu, sarajevski atentat pokazuje da njegovi organizatori:
1) nemaju veze sa životom
2) imaju veze sa životom i zlonamerni su (izazivaju rat za koji NIJE SPREMNA matica od koje očekuju oslobođenje)

U činu Gavrila Principa i njegovih drugara ne postoji ništa herojsko i uzvišeno čemu se treba diviti.
Najpre, oni su ubice.
Dalje, oni su srpski interes upropastili dajući na tacni dugo željeni i sjajni povod austrijskim i pruskim militaristima da pokrenu ratnu mašinu.

Cilj oslobođenja i ujedinjenja nije mogla da izvede Srbija iz 1914. godine, nego Srbija koja bi sredila stanje na Kosovu i u Makedoniji, unapredila se, ojačala vojno i ekonomski.
E, Princip i Drugovi su to upropastili.
 
Šteta što ti nisi bio tamo da tako nešto i uradiš.

Misliš da se Vlada Kraljevine Srbije nije konsultovala sa svim ovim državama oko ultimatuma? Šta je rekao engleski ambasador kada je video ultimatum? Da je srpska Vlada kojim slučajem i prihvatila taj i takav ultimatum, ne bi Austrija izmislila nešto novo pošto je fanatično želela taj rat sa Srbijom?

Фора је што можемо само нагађати које и чије сигнале је слушала Влада КС.
Међутим бојим се а време ће показати у будућности да је већина наших назовимо савезника навијала за фронт у Србији као што је СССР навијао за ескалацију сукоба и напад нациста на Краљевину Југославију.Не би ме чудило да су нас хушкали и обећавали војну помоћ, шта све не,такође не би ме чудило и да су нам сугерисали да одбијемо ултиматум.Имам чудан осјећај да ни тада као ни сада нисмо одлучивали о својој судбини.
 
Nisam siguran da u potpunosti razumem sistem vrednosti koji je vladao tada u međunarodnim odnosima i nisam siguran da li su ili nisu imali izbora.
Činjenica je da Srbiji nije odgovarao rat i da je tadašnja Vlada učinilia sve što je mogla da ga izbegne, kao što je i činjenica da je Austrija želela rat jer je želela da zbriše sa lica zemlje državu Srbiju i da uopšte nije isključeno da i pozitivan odgovor na ultimatum ne bi prošao bez rata.
A to sve zajedno jesu špekulacije u stilu šta bi bilo kada bi bilo.

To da je trebalo izvlačiti pouke, pa gledati kasnije da do ratova ne dođe, tu se slažem. Jer smo uleteli bezglavo u rat i 1941, ali i 90-ih. 1914 smo imali saveznike koji su bili na našoj strani. 1941 i 90-ih ne.

Kao što i sam vidiš iz mog pisanije, ja sam svestan činjenice da se Austrija već dugo spremala da zgromi Srbiju.
I to stoji.

Naša Vlada nije učinila sve.
Nesmotreno i besmisleno je odbacila i mogućnost austrijskog učešća u istrazi, a u ime "odbrane suvereniteta".
I namestila se Austrijancima na zicer da usred leta, bez odlaganja, počnu rat
 
Фора је што можемо само нагађати које и чије сигнале је слушала Влада КС.
Међутим бојим се а време ће показати у будућности да је већина наших назовимо савезника навијала за фронт у Србији као што је СССР навијао за ескалацију сукоба и напад нациста на Краљевину Југославију.Не би ме чудило да су нас хушкали и обећавали војну помоћ, шта све не,такође не би ме чудило и да су нам сугерисали да одбијемо ултиматум.Имам чудан осјећај да ни тада као ни сада нисмо одлучивали о својој судбини.
Da. Vrlo verovatno. Pa i kasnije 1941 umesto da se prihvati pakt sa Nemačkom ušli smo u rat koji nas je potpuno upropastio i od kojeg se nikada nećeo oporaviti.
 
Да, само што евентуални долазак инспектора спада у категорију шта би било...

Pa naravno , evo šta o tome kaže Andrej Mitrović i predstavnici tada vodećih sila ;

sken-1.jpg

sken-2.jpg

Andrej Mitrović , Prodor na Balkan i Srbija, Nolit Beograd 1981.

I Mitroviću kao i starim diplomatama je bilo jasno o čemu se radi jedino je Nemcima zasmetalo što forma zahteva nije bila direktnija. Prema tome priča o 35 inspektora može biti samo uobrazilja @Magistra Čolovića.

S duge srane kako već rekoh rat se morao izbeći i po cenu gubitka suvereniteta pa i kapitulacije.
 
Poslednja izmena:
Da. Vrlo verovatno. Pa i kasnije 1941 umesto da se prihvati pakt sa Nemačkom ušli smo u rat koji nas je potpuno upropastio i od kojeg se nikada nećeo oporaviti.

Након масовних протеста "боље рат него пакт" у режији не нашој сигуран сам 110 посто.
У принципу историја се поновила, буквално по истој шеми.
Павле карађорђевић није био луд, он је размишљао практично тј.како да избјегне страдање али...
 
Poslednja izmena:
Фора је што можемо само нагађати које и чије сигнале је слушала Влада КС.
Међутим бојим се а време ће показати у будућности да је већина наших назовимо савезника навијала за фронт у Србији као што је СССР навијао за ескалацију сукоба и напад нациста на Краљевину Југославију.Не би ме чудило да су нас хушкали и обећавали војну помоћ, шта све не,такође не би ме чудило и да су нам сугерисали да одбијемо ултиматум.Имам чудан осјећај да ни тада као ни сада нисмо одлучивали о својој судбини.

Britaniju nije bilo briga da u rat uđe radi Srbije. Kao što rekoh, povod za britanski ulazak u rat, bila je Belgija.
Francuska je u rat ušla tek kad je Nemačka objavila rat Rusiji.
Biće da smo mi ohrabrenje dobili od Rusa.


Njegovo Kraljevsko Visočanstvo Prestolonaslednik Aleksandar
Njegovom Carskom Veličanstvu Caru Rusije
Beograd, 11/24. jul 1914. godine
(Telegrafskim putem)

Sinoć je austrougarska vlada predala srpskoj vladi notu koja se odnosi na zločin u Sarajevu. Srbija, svesna svoje međunarodne obaveze, od trenutla kada je užasni zločin počinjen, izjavljivala je da ga osuđuje i da je spremna da otvori istragu u Srbiji ukoliko se na suđenju koje su organizovale austrougarske vlasti dokaže saučesništvo nekih njenih podanika.

Međutim, zahtev sadržan u austrougarskoj noti za Srbiju je nepotrebno ponižavajući i nespojiv s njenim dostojanstvom kao nezavisne države.

Telegrami su originalno preuzeti iz specijala RTS-a “Veliki rat”.

Na primer, od nas se zahteva da bespogovorno damo izjavu vlade u “Službenom glasniku”, kao i da Suveren da nalog vojsci, kojom treba da prestanemo sa duhom neprijateljstva prema Austriji i da sami sebe okrivimo za kriminalnu slabost u pogledu izdajničke intrige. Dalje se od nas traži da dozvolimo austrougarskim zvaničnicima da dođu u Srbiju i da učestvuju s našim zvaničnicima na suđenju i da nadgledaju ispunjavanje ostalih uslova postavljenih u noti. Od nas se traži da prihvatimo te zahteve u celini u roku od četrdeset-osam sati; u protivnom će austrougarsko Poslanstvo napustiti Beograd.



Spremni smo da prihvatimo one austrougarske uslove koji su u skladu s položajem jedne nezavisne države, kao i one koje nam Vi, Veličanstvo, eventualno budete savetovali da ih prihvatimo, a sva lica čije saučesništvo u zločinu bude dokazano biće strogo kažnjena s naše strane. Neki od zahteva nisu mogli biti ispunjeni bez promena u našem zakonodavstvu, za šta bi bilo potrebno vreme.

Dat nam je suviše kratak rok. Možda ćemo po isteku tog roka biti napadnuti od strane austrougarske vojske koja se koncentriše na našoj granici. Nismo u stanju da se odbranimo i molimo Vas, Veličanstvo, da nam priteknete u pomoć što je moguće pre. Mnogo cenjena dobra volja koju ste, Veličanstvo, toliko puta pokazali prema nama uliva nam čvrstu veru da i ovog puta naš apel Vašem plemenitom slovenskom srcu neće ostati bez odjeka.

U ovom kritičnom trenutku izražavam osećanja srpskog naroda moleći Vas, Veličanstvo, da se zainteresujete za sudbinu Kraljevine Srbije.

Odgovor

Njegovo Carsko Veličanstvo Car Rusije
Njegovom Kraljevskom Visočanstvu Prestolonasledniku Srbije
Petrograd, 14/27. jul 1914. godine
(Telegrafskim putem)

Kada ste mi se obratili, Visočanstvo, u vreme naročitog stresa, niste pogrešili u pogledu osećanja koja gajim prema Vama niti u pogledu mojih srdačnih simpatija prema srpskom narodu.

Sadašnja situacija najozbiljnije zaokuplja moju pažnju, a moja vlada ulaže krajnji napor da izgladi sadašnje teškoće. Ne sumnjam ni najmanje da Vi, Visočanstvo, kao i srpska kraljevska vlada, želite da taj zadatak olakšate ne zanemarujući nijedan korak koji bi mogao voditi rešenju i tako sprečiti užase novog rata i očuvati dostojanstvo Srbije.

Sve dok postoji i najmanja nada da se izbegne krvoproliće, svi naši napori biće usmereni ka tom cilju; ali uprkos našoj žarkoj želji nismo imali uspeha. Možete biti uvereni, Visočanstvo, da Rusija ni u kom slučaju neće prestati da se interesuje za sudbinu Srbije

završetak
Njegovo Kraljevsko Visočanstvo Prestolonaslednik Aleksandar
Njegovom Carskom Veličanstvu Caru Rusije
Niš, 17/30. jul 1914. godine
(Telegrafskim putem)

Duboko dirnut telegramom koji ste, Veličanstvo, izvoleli da mi juče uputite, hitam da Vam zahvalim iz sveg srca. Možete biti uvereni, Veličanstvo, da su srdačne simpatije koje Vi, Veličanstvo, osećate prema mojoj zemlji posebno cenjene i da ispunjajau naša srca uverenjem da je budućnost Srbije sigurna, sada kada je predmet ljubazne brige Vašeg Veličanstva.

Ovi bolni trenuci mogu samo ojačati spone duboke privrženosti koje povezuju Srbiju i Svetu Slovensku Rusiju, a osećanja večne zahvalnosti koja gajimo zbog pomoći i zaštite koju nam ukazujete, Veličastvo, zauvek će imati svoje mesto u srcima svih Srba.
 
1914.

Ко је објавио рат Коме је објављен рат

28.јула Аустро-Угарска.....Србији

1.августа Немачка..........Русији

3.август Немачка...........Француској

4.августа Немачка..........Белгији

и Велика Британија ........Немачкој

5.августа Црна Гора....... Аустро-Угарској

6.августа Аустро-Угарска.. Русији

и Србија...................Немачкој

9.августа Црна Гора...... Немачкој

11.августа Француска...... Аустро-Угарској

12.августа Британија...... Аустро-Угарској

И сад ставите прст на чело и покушајте себи објаснити какве везе има Гаврилово убиство Ф.Ф.-а

са Немачком и њеном објавом рата Русији, Француској и Белгији.

Да, пиштољ којим је пуцао Гаврило био је произведен у Белгији, Гаврило је читао руску литературу и од Француза

је био мотивисан да се бори за слободу, братство и једнакост.


31441438_844810852373378_1808430825050472448_n.jpg


Ecce homo
 
Pa naravno , evo šta o tome kaže Andrej Mitrović i predstavnici tada vodećih sila ;


I Mitroviću kao i starim diplomatama je bilo jasno o čemu se radi jedino je Nemcima zasmetalo što forma zahteva nije bila direktnija. Prema tome priča o 35 inspektora može biti samo uobrazilja @Magistra Čolovića.

S duge srane kako već rekoh rat se morao izbeći i po cenu gubitka suvereniteta pa i kapitulacije.

Oni koji u naše ime tada donosili odluke jedino što im je pred očima bilo jasno kao dan, jasno kao što je pomorandža okrugla i narandžasta, jeste da:
- Srbija za rat NIJE BILA SPREMNA
- Srbija je morala učiniti SVE, ali baš SVE, da ne da ni najmanji povod za formalnu objavu rata.

- - - - - - - - - -

1914.

Ко је објавио рат Коме је објављен рат
28.јула Аустро-Угарска.....Србији
1.августа Немачка..........Русији
3.август Немачка...........Француској
4.августа Немачка..........Белгији
и Велика Британија ........Немачкој
5.августа Црна Гора....... Аустро-Угарској
6.августа Аустро-Угарска.. Русији
и Србија...................Немачкој
9.августа Црна Гора...... Немачкој
11.августа Француска...... Аустро-Угарској
12.августа Британија...... Аустро-Угарској

• 1914 •
July 28: Austria-Hungary declares war on Serbia
Aug. 1: Germany and Russia declare war on each other
Aug. 3: Germany and France declare war on each other
Aug. 4: Germany declares war on Belgium, United Kingdom declares war on Germany
Aug. 6: Austria-Hungary declares war on Russia, Serbia declares war on Germany
Aug. 12: United Kingdom and France declare war on Austria-Hungary
Aug. 22: Austria-Hungary declares war on Belgium
Aug. 23: Japan declares war on Germany
Aug. 25: Japan declares war on Austria-Hungary
Aug. 28: Austria-Hungary declares war on Belgium
Nov. 2: Russia and Serbia declare war on the Ottoman Empire
Nov. 5: United Kingdom and France declare war on the Ottoman Empire
 
Ти се водиш претпоставком да су сви људи са простора Македоније такав чин подржавали и славили - а нису, већ један део.

Ne, ja se vodim pretpostavkom da je Aleksandar ubijen jer je bio okupator Makedonije, jer da ga nitko nije doživljavao kao okupatora onda ga ne bi bili ni ubili, jel' tako?

Isto tako je i Ferdinand ubijen jer ga je netko doživljavao kao okupatora BiH...

A i jedan i drugi čin su zapravo teroristički, a subjektivna ocjena čina ovisi o strani koja taj čin ocjenjuje, za jednu stranu je čin terorizam dok je za drugu stranu taj čin najdublji izraz borbe za slobodu...

Još je jedna stvar važna kod ocjenjivanja takvih ličnosti, povijesni ishod, da je recimo Hitler kojim slučajem pobijedio u ratu, danas bi bio najveći heroj njemačkog naroda, kao što su to i neki drugi povijesni likovi, koji su danas nacionalni heroji samo zato jer su pobijedili i održali se na poziciji moći, a da su kojim slučajem izgubili, bili bi u povijesti upamćeni kao notorni zločinci...

За време краља Александра је знатно развијена инфраструктура по Македонији са солидним улагањима за наше стандарде и био је вољен код солидног дела људи по Старој Србији.

Kakve to veze ima? I u BiH je Austro - Ugarska ulagala i gradila pa šta?

Ја бих рекао да су обојица починили злочине борећи се за своје народе, само је сплет околности да један добије по заслугама а други не. Исто би Туђман и Милошевић били осуђени да су доживели, штета је што нису.

Pa zapravo da, kad su Hrvati 1991. kretali u rat moglo se dogoditi da svi budu povješani kao teroristi, da smo kojim slučajem izgubili rat mogli smo proći kao i 1945. godine, nešto u tom stilu...
 
Pa zapravo da, kad su Hrvati 1991. kretali u rat moglo se dogoditi da svi budu povješani kao teroristi, da smo kojim slučajem izgubili rat mogli smo proći kao i 1945. godine, nešto u tom stilu...

Vi ste 1945. godine prošli sjajno.
Dobili Istru, Baranju, celu Dalmaciju.

Jedino, ako teritorijalne gubitke računaš u odnosu na NDH. To je onda druga tema.
 

Back
Top