Zasto je Isus morao da umre, zar Bog nije imao drugi nacin?

Glasnik.

Buduća legenda
Poruka
45.054
Mislim da je ovo pitanje koje mnogi postavljaju.

Pitanje koje mnoge muci.

Dobro pitanje.

Ali zahteva opsirni odgovor.

Pa tako je ovo pitanje postavio Miko Niko

Mozes li nam malo podrobnije objasniti ovu teoriju.
Jer ako smo slozni da je Bog svemoguci, svojevoljni, sveznajuci kako to da obavezujemo istog Boga i da kazemo da je to za SVEMOGUCEG -jedini- nacin, da se sam -zrtvuje- ili vec njegov sin?
Onda pitanje grijeha, u samoj bibliji cas se kaze da niko niciji grijeh nece nositi, zatim da je o moguce, kao i da mi nasljedjujemo grijehe ucinjene od drugog?
Onda sta reci sa patnjama, ratovima ubistvima nakon Isusovog -razapeca-?

Dovoljno bi bilo da kazem da je tako Bog odlucio jer on zna zasto.

Medjutim zasto?.

Iako je moj odgovor opsiran, nije nikako iscrpljen.

Mozemo ga produbiti kroz diskusiju.
 
1 deo.

Medjutim zasto?

Sveto pismo kaze da je Bog ljubav.

On je izvor zivota.

On stvara zivot iz ljubavi prema stvorenjima.

Da bi ta bica koja je Bog stvorio bila stvarno slobodna onda mora da postoji mogucnost da se odluce drugacije nego sto to Bog zeli.
Zato im je Bog dao slobodnu volju.
Inace to nebi bila bica sa slobodnom voljom.
Nebi bila slobodna bica.

Kada to nebi bila slobodna bica onda Bog nebi stvarao iz ljubavi.

Jer nije ljubav kada neko nemoze drugacije.

A niti bi ta bica mogla da pokazu ljubav prema stvoritelju jer nisu tako sama odlucila nego ih je takos tvorio Bog.
Nego bi to cinila zato su kao roboti, tako stvorena.

Medjutim cinjenica je da m mi na ovoj zemlji imamo bica sa slobodnom voljom, nas ljude.

Mi odlucujemo o nasem zivotu i da li cemo i koga da volimo ili ne itd.

Da li cemo da volimo, verujemo Boga ili ne?

Isto kao sto smo sami srecni da su nasa deca takva, da nas vole i postuju jer sama tako hoce a ne zato sto nemogu drugacije.
Takva ljubav nas nebi ucinila srecnima da nemogu da sama izaberu..

Isto smo srecni jer nas nas partnes voli jer on sam tako hoce a ne zato sto nemoze drugacije.

Nasa deca su najsigurnija kod nas roditelja kad odrastaju.
Zato im ne dopustamo da idu ovde ili onde, sa ovim ili onim, da rade ovo ili ono.
Zato sto je njihov zivot, sreca, sigurnost najsigurnija kod nas roditelja.
Iako zelimo decu sa slobodnom voljom mi tu volju upravljamo na dobro.
Kada razviju svoj karakter i svoju volju, iako smo ih ucili najboljem oni onda sami odlucuju gde ce i kako ce i da li ce nas voleti.

Ucili smo ih pre toga da je nacin ZIVOTA koji smo ih ucili najbolji za njih.

Ako odu pa dozive neuspeh, da se uvek mogu vratiti u sigurnost doma.

Ali ako se odluce da kradu, lazu, ubijaju to je njihvoa odluka i tu vise nista nemozemo da ucinimo osim da ih pozivamo da se odluce dugacije.
Jer imaju svoju volju.

Zato smo mi ljudi, da bi smo zastitili one koji nezele da se zlo u svetu prosir,i nacinili zakone i sredstva kojima sprecavamo to.

IAKO SE NE RADUJEMO TOME.

Iako se ne radujemo da nasa ljudska deca budu kaznjena, poslata u zatvor, to jest nasilno budu sprecena da cine zlo.

Nemamo drugog izbora jer ona imaju slobodnu volju i mogu da se odluce da cine zlo.

Zato da bi smo zastitli svet da zlo nebi eskaliralo ili da bi bilo pod kontrolom, postoje zakoni koji sprecavaju zlo
Zakone koje smo uveli radi dobra, radi dobra za dobro i sprecavanja zla.

Zar nije lepa pomisao ukrasti novac i ziveti u izobilju na racun drugih?

Pa to je privlacno ali ne donosi dobro celokupnom ljudskom rodu.

Sta bi bilo na kraju?

Jedno z lo radja drugo.

Svet bi bio ugusen i unisten u haosu zla i nasilja.

Ne samo mi nego i sva nasa deca bi propala i stradala.
 
2. deo.


Kada je Bog stvorio bica sa slobodnom voljom, stvorio je i zakone da bi sprecio da zlo eskalira.

ZLO SAMO NE STAJE ONO MOZE SAMO UNISTENJEM DA SE ZAUSTAVI.

Zato Bog daje sansu svojim stvorenjima pre nego unisti zlo, i sve ono u cemu je zlo, i greh da se pokaju.

On im pokazuje svoju ljubav.

On cini sve da ih vrati.

Iako Bozji zakon zahetva smrt onoga koji se odvojio od izovra zivota i prouzrokovao zlo.

Iako bozji zakon kaze da je plata za greh smrt.

ZAKONODAVAC SAM PLACA TU KAZNU SVOJOM SMRCU POSTAVSI ZBOG TOGA BogoCOVEK I POZIVA NAS DA SE VRATIMO.

Zar nije mogao da oprosti gresnicima i primi ih ponovo?

NIJE MOGAO.

Bog je mogao da to ucini u svojoj svemoci ali bi sa time gazio ljubav i slobodnu volju svojih bica.

Ali zato sto psotuje principe ljubavi nemoze da im samo oprosti.

Zato jer i mu nemozemo da oprostimo ljudima na zemlji koji krse zakone.

zasto?

Pa ako oprostimo jednome, pa drugome itd.
Onda svi imaju pravo da cine zlo i da im se prasta.

Onda tome nema kraja.

Ako je nekome oprosteno ubistvo ili kradja zasto nebi i drugome, pa sledecem, pa sledecem itd?

Pored toga GDE BI BILA PRAVDA?

PRAVDA NAD ONIMA NAD KOJIMA JE UCNINJENO ZLO?

TAKAV NACIN BI DOVEO SAMO DO JOS VECEG HAOSA I NEPRAVDE I ZLA.

Kada covek prekrsi bozji zakon, on je ucnio greh a kazana za greh je smrt.

I psoto iz navedenih razloga greh nemoze jednostavno da se oprosti ili tolerise,
ZAKONODAVAC dolazi sam i placa tu kaznu koju smo mi zasluszili.
SMRT.

Da zlo nebi eskaliralo i da se prastanjem za zlo nebi dovelo do njegovog legalizovanja.

Kazna za zlo i greh se nemoze orostiti, ona je mroala da bude placena.

Sam isus Hristos je uzeo to delo na sebe.

Iz ljubavi prema svojim stvorenjima.

Kao sto mi imamo ljubav prema nasoj deci.

16 Jer Bogu tako omile svet da je i Sina svog Jedinorodnog dao, da nijedan koji Ga veruje ne pogine, nego da ima život večni.
17 Jer Bog ne posla Sina svog na svet da sudi svetu, nego da se svet spase kroza Nj.
Jovan 3,16,17.

KAZNA ZA GREH JE MORALA DA BUDE PLACENA DA BI RPAVDA BILA ZADOVOLJENA I DA SE ZLO NEBI LEGALIZOVALO.


Covek je morao da plati tu kaznu.
Ali savrseni covek.
takvog vise nije bilo.
Svet bi zauvek propao.
Zato sam Isus dolazi kao covek da plati kao covek, jer pred zakonom covek mora da plati ne andjeo ili Bog.
Ali isus uzima udeo u tome i postaje covek, covecji sin da bi imao pravo da plati krivicu koju smo mi trebali da plaltimo a nismo mogli.
SVET BI ZAUVEK PROPAO DA TO NIJE UCINIO.



A SADA CEMO TO SVE DA PODKREPIMO TEKSTOVIMA IZ SVETOGA PISMA
 
3 deo.

Kako to da je za svemoguceg Boga jedini nacin da se zrtvuje ili nejgov sin?

U temi o trojstvu sam negde naveo biblijske citate koji kazu da je Bog odlucio da jedno lice bozanstva postane sin, da bude posinjen, radi plana spasenja.
Da Bi Bog spasio one koji to hoce.

Röm 5:12 Zato, kao što kroz jednog čoveka dođe na svet greh, i kroz greh smrt, i tako smrt uđe u sve ljude, jer svi sagrešiše.

21 Jer budući da kroz čoveka bi smrt, kroz čoveka i vaskrsenje mrtvih.
22 Jer kako po Adamu svi umiru, tako će i po Hristu svi oživeti.
23 Ali svaki u svom redu: novina Hristos; a potom oni koji verovaše Hristu o Njegovom dolasku;
1 Korincanima 15.

Röm 5:17 Jer kad za greh jednog carova smrt kroz jednog, koliko će većma oni koji primaju izobilje blagodati i dar pravde u životu carovati kroz jednog Isusa Hrista!


Bog kaze ovde da je kroz jednog coveka dosla smrt na ovu zemnlju Adama.
Tako je kroz coveka doslo vaskrsenje.
Adam je bio savrsen na pocetku pa je kroz njega dosla smrt na ovaj svet.
Posle njega niko vise nije bio savrsen da bi mogao da spase ovaj svet..
Svet bi zauvek propao.
Posto je kroz jednog coveka dosla smrt i patnje, pravedno je da kroz takodje jednog coveka dodje i spasenje.
Posto vise nije bilo ni jednog savrsenog, Bog zakonodavac uzima sam tu ulogu i postaje covek.
Jer svi sagrešiše i izgubili slavu Božiju,
Rimljanima 3, 23.
Dok je Hristos bio bez greha:
2.Kor 5:21 Jer Onog koji ne znaše greha nas radi učini grehom, da mi budemo pravda Božja u Njemu.
21 Jer ste na to i pozvani, jer i Hristos postrada za nas, i nama ostavi ugled da idemo Njegovim tragom:
22 Koji greha ne učini, niti se nađe prevara u ustima Njegovim;
1 Petrova 2.
1.Joh 3:5 I znate da se On javi da grehe naše uzme; i greha u Njemu nema.
Heb 2:14 Budući, pak, da deca imaju telo i krv, tako i On uze deo u tome, da smrću satre onog koji ima državu smrti, to jest đavola;


5 Jer ovo da se misli među vama šta je i u Hristu Isusu,
6 Koji, ako je i bio u obličju Božijem, nije se otimao da se uporedi s Bogom;
7 Nego je ponizio sam sebe uzevši obličje sluge, postavši kao i drugi ljudi i na oči nađe se kao čovek.
8 Ponizio sam sebe postavši poslušan do same smrti, a smrti krstove.
Filibljanima 2.

Jer svi sagrešiše i izgubili slavu Božiju,
24 I opravdaće se za badava blagodaću Njegovom, otkupom Isusa Hrista.
25 Kog postavi Bog očišćenje verom u krvi Njegovoj da pokaže svoju pravdu oproštenjem pređašnjih greha;
Rimljanima 3.

ZASTO KRVLJU?
 
4. deo.

ZASTO KRVLJU?

Heb 9:22 I gotovo sve se krvlju čisti po zakonu, i bez prolivanja krvi ne biva oproštenje.

3.Mo 17:11 Jer je duša telu u krvi; a ja sam vam je odredio za oltar da se čiste duše vaše; jer je krv što dušu očišća.

1.Joh 3:3 I svaki koji ovu nadu ima na Njega, čisti se, kao i On što je čist.
Eph 2:13 A sad u Hristu Isusu, vi koji ste nekada bili daleko, blizu postadoste krvlju Hristovom.

Apg 20:28 Pazite dakle na sebe i na sve stado u kome vas Duh Sveti postavi vladikama da pasete crkvu Gospoda i Boga koju steče krvlju svojom;
Röm 5:9 Mnogo ćemo, dakle, većma biti kroza Nj spaseni od gneva kad smo se sad opravdali krvlju Njegovom.
Eph 1:7 U kome imamo izbavljenje krvlju Njegovom, i oproštenje greha, po bogatstvu blagodati Njegove,
Kol 1:14 U kome imamo izbavljenje krvlju Njegovom i oproštenje greha;
Kol 1:20 I kroza Nj da primiri sve sa sobom, umirivši krvlju krsta Njegova, kroza Nj sve, bilo na zemlji ili na nebu.
Heb 13:12 Zato Isus, da osveti narod krvlju svojom, izvan grada postrada.
18 Znajući da se propadljivim srebrom ili zlatom ne iskupiste iz sujetnog svog življenja, koje ste videli od otaca;
19 Nego skupocenom krvlju Hrista, kao bezazlenog i prečistog jagnjeta;
1 Petrova 1.
Heb 2:9 A umanjenog malim čim od anđela vidimo Isusa, koji je za smrt što podnese venčan slavom i časti, da bi po blagodati Božijoj za sve okusio smrt.

Mt 26:28 Jer je ovo krv moja novog zaveta koja će se proliti za mnoge radi otpuštenja greha.
Mt 1:21 Pa će roditi Sina, i nadeni Mu ime Isus; jer će On izbaviti svoj narod od greha njihovih.
 
5. deo.

Isus je pobedio kao covek davsi nam primer da i mi mozemo da pobedimo.
Ne kao Bog,
I to je jedan razlog nejgovog dolaska.
On kao covek nam daje primer kako mi mozemo da pobedimo.
Zato se oslanja na Oca ne koristi svoju Bozansku silu da pobedi greh.
Jer kakav primer bi mogao onda da nam bude?
On koristi Bozasnku silu samo kada pomaze i leci druge.

Isus nam je primer kako mi da pobedimo:

14 Imajući, dakle, velikog Poglavara svešteničkog, koji je prošao nebesa, Isusa sina Božijeg, da se držimo priznanja.
15 Jer nemamo Poglavara svešteničkog koji ne može postradati s našim slabostima, nego koji je u svačemu iskušan kao i mi, osim greha.
Jevrejima 4,15.
 
6. deo.

Sta se desilo kada je covek zgresio?

Covek je ucnio greh, greh je bezakonje, krsenje Bozjeg zakona o kojemu smo govrili gore a plata za greh je smrt.

1.Joh 3:4 Svaki koji čini greh i bezakonje čini: i greh je bezakonje.
Röm 6:23 Jer je plata za greh smrt, a dar Božji je život večni u Hristu Isusu Gospodu našem.

14 Nego svakog kuša njegova slast, koja ga vuče i mami.
15 Tada zatrudnevši slast rađa greh; a greh učinjen rađa smrt.

Dakle ljudi to jest Adam i Eva su ucinili greh i svako od nas posle.
Prekrsili smo Bozji zakon.
Jer svi sagrešiše i izgubili slavu Božiju,
24 I opravdaće se za badava blagodaću Njegovom, otkupom Isusa Hrista.
Jer da nije bilo zakona nebi bio ni greh.
Röm 7:7 Šta ćemo dakle reći? Je li zakon greh? Bože sačuvaj! Nego ja greha ne poznah osim kroz zakon; jer ne znadoh za želju da zakon ne kaza: Ne zaželi.

Isus nas je iskupio od vecene smrti.
njegova smrt je platila nasu kaznu koju smo mi morali da platimo.
Zakonodávac i otac je paltio sam.

Tema ovim nije nikako iscrplena.

Za pitanja ili ako nesto nije jasno, samo pitajte.
 
Au majko moja, koliko teoretisanja. A odgovor će neko možda i naći.

I ja sam dugo razmišljao o celoj toj priči o Isusvom stradanju. Mislim da je poenta u tome da se čovek ne treba brinuti za to da li će izgubiti ovozemaljski život, već da treba da brine da život provede što je moguće ispravnije.
Kao najekstremniji primer imamo čoveka koji je propovedao Božiju ljubav, toleranciju, milosrđe... da je i u tim za sebe najkritičnijim trenucima smogao snagu da se pomoli Bogu za one koji ga muče i ubijaju, moleći Boga da im oprosti to što rade.

Cela priča o Isusovom životu, propovedima i na kraju stradanju je primer kako treba da se ponaša i živi onaj ko želi da sledi Njegov put.
 
Au majko moja, koliko teoretisanja. A odgovor će neko možda i naći.

I ja sam dugo razmišljao o celoj toj priči o Isusvom stradanju. Mislim da je poenta u tome da se čovek ne treba brinuti za to da li će izgubiti ovozemaljski život, već da treba da brine da život provede što je moguće ispravnije.
Kao najekstremniji primer imamo čoveka koji je propovedao Božiju ljubav, toleranciju, milosrđe... da je i u tim za sebe najkritičnijim trenucima smogao snagu da se pomoli Bogu za one koji ga muče i ubijaju, moleći Boga da im oprosti to što rade.

Cela priča o Isusovom životu, propovedima i na kraju stradanju je primer kako treba da se ponaša i živi onaj ko želi da sledi Njegov put.

Pa maker cela priča bi izmišljena..
 
Au majko moja, koliko teoretisanja. A odgovor će neko možda i naći.

I ja sam dugo razmišljao o celoj toj priči o Isusvom stradanju. Mislim da je poenta u tome da se čovek ne treba brinuti za to da li će izgubiti ovozemaljski život, već da treba da brine da život provede što je moguće ispravnije.
Kao najekstremniji primer imamo čoveka koji je propovedao Božiju ljubav, toleranciju, milosrđe... da je i u tim za sebe najkritičnijim trenucima smogao snagu da se pomoli Bogu za one koji ga muče i ubijaju, moleći Boga da im oprosti to što rade.

Cela priča o Isusovom životu, propovedima i na kraju stradanju je primer kako treba da se ponaša i živi onaj ko želi da sledi Njegov put.

Pa zasto se molio Bogu ako je on Bog?:think:
 
Ako je i izmišljena, ona sadrži u sebi princip kako se treba ispravno ponašati.
Mada, nisam siguran da je u potpunosti izmišljena.

To mi zvučati kao kontrola kad netko nametnuti ispravne ponašati.
I još k teme da okretai drugi obraz režimima koje te tlačidu i trpeti izrabljivanja biti rob njima.
To tebi model ponašati ??
 
Isusa su zbog potrebe scenarija morali da ubiju i žrtvuju, jer je to emotivna komponenta priče koja će učiniti da stado pođe tamo gde se od njega traži da ide, tj da postane slepo slušajuće. Činjenica da je nekakav bog stvorio sve svojom voljom, da je taj bog svemoćan i svemoguć, kod vernika ne izaziva ni približno poželjnu reakciju kao što to čini smrt i žrtvovanje sina božjeg. Ubacivanjem smrti Isusove u scenario se postiglo to da se u šezdeseti plan potisnu razum i logika, i da na površinu ispliva i zadrži se mentalitet stada vođen emocijama. Intenzivnim mantranjem i pojanjem o Isusu, njegovom životu i dogodovštinama, verniku se ne ostavlja prostor da se ikad u životu zapita - ako je bog zaista stvorio sve što postoji samo snagom svoje volje, i ako je tako svemoćan i svemoguć, zašto je onda bog izabrao da spasava čovečanstvo kroz niz ludačkih komplikacija koje na kraju uključuju i žrtvovanje njegovog sina?
 
Прво, да би неко умро, потребно је да живи, односно да је уопште постојао. Нема непосредних историјских доказа за Јехошуа бен Мирјам, или ти Исуса из Назарета.
Друго, верници назарећани не кажу да је Он умро. Односно, кажу да је жив. За некога ко је имао искуство клиничке смрти не кажемо да је умро (за саму Смрт кажемо да је имала искуство клиничког Чак Нориса). То се важи за човека, а пошто је Он = Бог, није јасно ни привремено како је могао да умре.
Право питање је зашто верују да је Бог допустио да Његов Син пати у најгорим мукама, те да његови следбеници верују да је коначно мртав, и један по један Га се одричу.
 
Isusa su zbog potrebe scenarija morali da ubiju i žrtvuju, jer je to emotivna komponenta priče koja će učiniti da stado pođe tamo gde se od njega traži da ide, tj da postane slepo slušajuće. Činjenica da je nekakav bog stvorio sve svojom voljom, da je taj bog svemoćan i svemoguć, kod vernika ne izaziva ni približno poželjnu reakciju kao što to čini smrt i žrtvovanje sina božjeg. Ubacivanjem smrti Isusove u scenario se postiglo to da se u šezdeseti plan potisnu razum i logika, i da na površinu ispliva i zadrži se mentalitet stada vođen emocijama. Intenzivnim mantranjem i pojanjem o Isusu, njegovom životu i dogodovštinama, verniku se ne ostavlja prostor da se ikad u životu zapita - ako je bog zaista stvorio sve što postoji samo snagom svoje volje, i ako je tako svemoćan i svemoguć, zašto je onda bog izabrao da spasava čovečanstvo kroz niz ludačkih komplikacija koje na kraju uključuju i žrtvovanje njegovog sina?

Vrle lake mogućne no imade tu i elemente koje sma napisal no pobrisel su mi je rne pisati ista dijalekti ovde.
Sulude žrtvovanje životinje je trebal ukinita i program Isus je k tome uspeh polučil no nastale nove zla situacije i krv ljudska se u ime ta program se prolivati
 
To mi zvučati kao kontrola kad netko nametnuti ispravne ponašati.
I još k teme da okretai drugi obraz režimima koje te tlačidu i trpeti izrabljivanja biti rob njima.
To tebi model ponašati ??
Zavisi sa koje strane posmatraš.
Čovek ima svoju materijalnu i svoju duhovnu stranu.

Priča ti kaže: "Nemoj da se sekiraš za svoju materijalnu stranu i bićeš duhovno zdrav. Nemoj da se trudiš da imaš što je moguće više materijalnog, jer na kraju krajeva kada tvoja materijalna strana nestane nećeš imati ništa.".

Ako uspeš da se uzdigneš iznad i da kažeš sebi: "Imam sve što mi je potrebno za normalan život. Ništa mi više ne treba, pa me baš briga što neko tamo ima mnogo više od mene.", onda uspevaš da stekneš duševni mir.

"Neko mi je opalio šamar? Pa dobro, koliko mi je naudio? Zabridio mi malko obraz i to je sve. Treba li da se sekiram zbog toga? Povredio mi je sujetu... e jaka star. Sutra kada me ne bude neće biti ni moje sujete." - ako sam u stanju da tako razmišljam, onda sam u stanju i da okrenem drugi obraz onome ko mi je opalio šamar, bez ikakve želje da mu se svetim i time štitim svoju sujetu. Ako su sam u stanju da okrenem drugi obraz, onda sam stekao duševni mir i mnogo sam mirniji od onoga kome đavo (sujeta) ne da mira, podiže mu pritisak i tera ga na osvetu.
 
Isusa su zbog potrebe scenarija morali da ubiju i žrtvuju, jer je to emotivna komponenta priče koja će učiniti da stado pođe tamo gde se od njega traži da ide, tj da postane slepo slušajuće. Činjenica da je nekakav bog stvorio sve svojom voljom, da je taj bog svemoćan i svemoguć, kod vernika ne izaziva ni približno poželjnu reakciju kao što to čini smrt i žrtvovanje sina božjeg. Ubacivanjem smrti Isusove u scenario se postiglo to da se u šezdeseti plan potisnu razum i logika, i da na površinu ispliva i zadrži se mentalitet stada vođen emocijama. Intenzivnim mantranjem i pojanjem o Isusu, njegovom životu i dogodovštinama, verniku se ne ostavlja prostor da se ikad u životu zapita - ako je bog zaista stvorio sve što postoji samo snagom svoje volje, i ako je tako svemoćan i svemoguć, zašto je onda bog izabrao da spasava čovečanstvo kroz niz ludačkih komplikacija koje na kraju uključuju i žrtvovanje njegovog sina?

Јесте, игра се на емоције.
Само, морам признати да је сценарио био врашки добар. ;)
Иначе Библија не би била највећи бестселер свих времена (Толкин и Ден Браун су маљи деца према Тхе Књизи).
 
Прво, да би неко умро, потребно је да живи, односно да је уопште постојао. Нема непосредних историјских доказа за Јехошуа бен Мирјам, или ти Исуса из Назарета.
Друго, верници назарећани не кажу да је Он умро. Односно, кажу да је жив. За некога ко је имао искуство клиничке смрти не кажемо да је умро (за саму Смрт кажемо да је имала искуство клиничког Чак Нориса). То се важи за човека, а пошто је Он = Бог, није јасно ни привремено како је могао да умре.
Право питање је зашто верују да је Бог допустио да Његов Син пати у најгорим мукама, те да његови следбеници верују да је коначно мртав, и један по један Га се одричу.

Naravno da nije mrtav,nit je kad bio mrtav,ali da ce umrijeti to da...;D
 
Прво, да би неко умро, потребно је да живи, односно да је уопште постојао. Нема непосредних историјских доказа за Јехошуа бен Мирјам, или ти Исуса из Назарета.
Друго, верници назарећани не кажу да је Он умро. Односно, кажу да је жив. За некога ко је имао искуство клиничке смрти не кажемо да је умро (за саму Смрт кажемо да је имала искуство клиничког Чак Нориса). То се важи за човека, а пошто је Он = Бог, није јасно ни привремено како је могао да умре.
Право питање је зашто верују да је Бог допустио да Његов Син пати у најгорим мукама, те да његови следбеници верују да је коначно мртав, и један по један Га се одричу.

On je kao covjek dosao na svijet,ovaplotio se,i kao covjek umro...
 

Back
Top