Zar nije logicno ?

ajde da mi ovo pojasniš pošto mi stvarno nije jasno

Nematerijalno zivo bice koje ima oblik reptila, dakle neke zivotinje, onako kako se obicno prikazuju demoni nesto slicno tome, leti ili lebdi kroz vazduh, zivotinja, zivo je, a neopipljivo je, nematerijalno, kao duh Kasper, i vidis ga u potpunosti i sta radi, ali sa sveukupnim ljudskim culima, dakle i sestim culom, a ne vidis ga ocima. Ja sam jedno takvo bice vidio jednom prije nekih petnaest godina. Takva bica, duse, postoje. O tome mogu posvjedocit, i zivotinjska su, zivotinjskog oblika.
A za ljudske duse ne mogu posvjedocit.
 
Nematerijalno zivo bice koje ima oblik reptila, dakle neke zivotinje, onako kako se obicno prikazuju demoni nesto slicno tome, leti ili lebdi kroz vazduh, zivotinja, zivo je, a neopipljivo je, nematerijalno, kao duh Kasper, i vidis ga u potpunosti i sta radi, ali sa sveukupnim ljudskim culima, dakle i sestim culom, a ne vidis ga ocima. Ja sam jedno takvo bice vidio jednom prije nekih petnaest godina. Takva bica, duse, postoje. O tome mogu posvjedocit, i zivotinjska su, zivotinjskog oblika.
A za ljudske duse ne mogu posvjedocit.
Gledaj,neću da te uvredim,ali meni to zvuči kao da si pogrešno nešto protumačio što nisi video dobro...naš mozak je malo čudna stvarčica i ako nešto ne možemo dobro da vidimo šta je a izgleda kao da mrda onda tumačimo kao najstrašniju životinju koju možemo da zamislimo i mozak dopunjuje sliku da nam se stvarno čini kao da smo je videli jasno.To je neki mehanizam za preživljavanje koji nam je ostao iz vremena kad nam je to preživljavanje zavisilo od toga da reagujemo pre nego što stignemo da zagledamo dobro šta nas napada i da li nas uopšte napada...ustvari naš mozak mnogo toga što ne vidimo dobro dopunjuje,zato prepoznajemo oblike i lica u oblacima,što nam se ponekad u magli ili polumraku,ili u krošnji nekog drveta ili u daljini čini kao da vidimo neke čudne siluete,ponekad duhove ili čudovišta...sve je to plod našeg mozga koji dopunjuje ono što ne vididimo dobro ali mora u trenutku da odluči da li je potencialno opasno ili nije.
 
Gledaj,neću da te uvredim,ali meni to zvuči kao da si pogrešno nešto protumačio

Ne nisam pogresno protumacio. Ja sam potpuno svjestan i realan, i nisam religiozan u smislu neke religije, recimo hriscanstva. I niti se bavim nesto tim stvarima prije ili poslje. Ne zanima me spasenje duse. Bice kako ce biti. Ja ti svjedocim iz iskustva, to postoji!

Medjutim posto je to dozivljaj koji traje sekundu ja ne mogu reci nista o tome osim da postoji. Dakle kako i kolko zive, da li su samo pojava dualizma talasa i cestica. Nista je dakle o prirodi tih stvari ne mogu reci na osnovu iskustva, jer je previse kratkotrajno, osim da to postoji.
 
Svrha hriscanske religije je spasenje duse. Ja znam da duse koje izgledaju kao zivotinjske postoje ovde kod nas, one sto izgledaju kao demoni, dakle reptilnog oblika. To znam 100% jer to sam vidio. A ljudsku dusu nisam vidio tako da ne znam.
E, sto se tice Postanja, postoje duse od kojih su reptili i morski zivot, pa onda kontinentalne zivotinje od dusa iz zemlje, pa onda covjek od Bozjeg Duha.
Drugo, postojalo je drvo zivota u rajskom vrtu, za vjecni zivot. I onda kasnije preko andjela i demona, i Isusovog raspeca i Otkrovenja, postoje naznake o tom vjecnom zivotu i spasenju duse. E to je cilj hriscanske religije. Spasenje duse.
Da spasenje duse kao cilj religije
a spasenje duse znaci da Bog spasava nas zivot - vecni zivot.
To je Bozja namera da ljude dovede do savrsenstva da bi mogli da zive vecno.
I to ce moci da dobiju samo pravednici
oni koje Bog prosudi pravednima.
 
To je Bozja namera da ljude dovede do savrsenstva da bi mogli da zive vecno.
I to ce moci da dobiju samo pravednici
oni koje Bog prosudi pravednima.

Nisam siguran. U postanju pise da treba da se mnozimo, i da vladamo blagodetima zemlje, zivotinjama. To je cilj. I da to cinimo bez znanja dobra i zla, dakle bez predrasuda. Originalno nije bilo zabranjeno jesti sa drveta zivota, nego sa drveta znanja. Dakle ovdje na zemlji je nas cilj, da smo vjecni i da vladamo bez predrasuda. A ne da lupamo na vrata vjecnog zivota sa nasim predrasudama.
E te predrasude su taj pocetni grijeh, koji nije genetski nego prenesen odgojem od Adam i Eve, od roditelja na dole. On je uceni grijeh.
Tako da ne vidim poentu u trazenju vjecnog zivota, u hriscanstvu. Meni ne treba.
 
Dusa se ne odvaja od tela to je ucenje istocnjackih religija jer oni veruju u reinkarnaciju i besmrtnost duse

a dusa nije besmrtna prema Bibliji
Covek kada umre covek dusa umire
zato postoj i vaskrsenje - vracanje u zivot osobe.

da je dusa besmrtna ne bi bilo vaskrsenja
a Glavna nauka Hriscanstva je uskrsenje i Hristova Zrtva
na temelju koje dobijamo spasenje


Duša je namjera za samorealizacijom stvorena u svijesti apsoluta, u Bogu.
Duša NIJE čovjek. Duša čovjeka, naravno, nepogrešivo inicira projekciju-kreaciju iskustva čovjeka.
Čovjek je projekcija duše-razum-tijela osvjedočena duhom stvorenja, svjesnošću-o-sebi-stvorenju.
Duša često biva potisnuta u sjenku dok se njena razumska interpretacija (percepcija) manifestuje.
Odatle odstupanja od originalnog plana.

...
Čovjek ne može uskrsnuti.
To bi bilo isto kao kad bi smo rekli da će film sa filmskog platna, ukoliko bude projektovan 'dobro' uskrsnuti i biti vječan.
Bez projekcije informacija sačuvanih na filmskoj traci, u kompjuteru kroz projektor-Um, nema filma kao iskustva.

Ako čovjek ne može uskrsnuti, a ne može, postoji li nešto što može, kako i zašto?

Ako se pak pod uskresenjem podrazumijeva nadgradnja svjesnosti, dakle uzdizanje svjesnosti na viši nivo,
onda se uskrsnuće dešava oplemenjenjem duha koji nam onda omogućava da projekciju svog iskustva
projektujemo što bliže namjeri svoje duše.

Uskrsnuće se ostvaruje prosvjetljenjem.
Čovjek koji je postajao prije prosvjetljenja nije isti čovjek i poslije. Mijenja se cjelovito shvatanje postojanja,
stoga i cjeloviti odnos prema svijetu koji sebi predstavljamo, 'u kojemu živimo'.

Uskrsnuće tijela ne postoji. To se nikada nije desilo i nikada neće. Zašto?
Zato što je tijelo projekcija i jedino što se može desiti jeste da se projekcija totalno isključi, ugasi, pri čemu i tijelo,
kao uostalom i cjeloviti 'čovjek' nestaje. Ali pošto je projekcija subjektivna, dakle svaka jedinka projektuje svijet za sebe,
u svom razumu, svjedočeći ga svojom svjesnošću, onda dakako možemo projektovati i iluzije na osnovu priča koje
nam služe kao baza podataka. Tako eto hrišćanski vjenici sada mogu projektovati Isusa na Nebu, jer podatke koje
projektuju svojim razumom dobijaju iz Biblije kao izvora te priče.

Međutim, Biblija je knjiga, roman u čiju istinitost su povjerovali milioni nadajućih, ustrašenih, neosviješćenih, željnih
produžetka svoje egocentrične tjelesne projekcije. I džaba što nam svugdje oko nas život nudi primjere, ukazujući
nam tim primjerima da niti jedno tijelo ne preživljava kraj projekcije, smrt, ipak, ustrašeni ego, ustrašen pričama o
eliminaciji svoje egzistencije, eliminaciji postojanja i vječnim mukama u paklu, vapi za ispunjenjem biblijske priče o
vječnom tjelesnom životu kroz uskrsnuće... a do ispunjenja nikada ne dolazi.

Ono što je izvrnuto u Bibliji jeste znanje o vječnom životu. Vječni život već jesmo.
Asolut je Život, nestvorivo, nerodivo, nepromjenjivo postojanje, biće koje i jeste ono u nama što sebe potvrđuje sa JESAM.
JA JESAM znači JA-apsolut JESAM, dakle postojim.
JA sam ono što daje vrijednost nečeg postojećeg svojim izrazima u životnim iskustvima.
JA SAM VJEČAN, vječno stvaram i manifestujem svoje namjere (duše).
Kada osvijestim sebe u stvorenjima doživljam uskrsenje.
Uskrsenje čega?
Usksenje svog centra volje i pažnje, koje rezultira u uzdizanju duha, moje svjesnosti u svijest.
Poistovjećujem se sa sviješću kojom potvrđujem da Ja Jesam ono-što-jesam, Ja-apsolut uskršćavam u sebe-Boga.
 
Nisam siguran. U postanju pise da treba da se mnozimo, i da vladamo blagodetima zemlje, zivotinjama. To je cilj. I da to cinimo bez znanja dobra i zla, dakle bez predrasuda. Originalno nije bilo zabranjeno jesti sa drveta zivota, nego sa drveta znanja. Dakle ovdje na zemlji je nas cilj, da smo vjecni i da vladamo bez predrasuda. A ne da lupamo na vrata vjecnog zivota sa nasim predrasudama.
E te predrasude su taj pocetni grijeh, koji nije genetski nego prenesen odgojem od Adam i Eve, od roditelja na dole. On je uceni grijeh.
Tako da ne vidim poentu u trazenju vjecnog zivota, u hriscanstvu. Meni ne treba.
To sto sam napisal je Bozja namera da ljudi zive vecno na Zemlji...
Inace ne bi trebalo spasenje niti otkupitna zrtva Isusa Hrista.
Vecni zivot je svrha.
 
Duša NIJE čovjek. Duša čovjeka, naravno, nepogrešivo inicira projekciju-kreaciju iskustva čovjeka.
Čovjek je projekcija duše-razum-tijela osvjedočena duhom stvorenja, svjesnošću-o-sebi-stvorenju.
i posle pljujes mene, kada se setim zivotinja, stvorenja koja nisu ljudi?
a ko jos osim coveka ima dusu, ko je jos dusa ziva osim coveka? i posle ti mene vredjas, jer mi nije pravo sto ljude navodis na neke od vasih, tvojih, ili zagovornika tvoje religije hinduzima, proslih inkarnacija, glista, leptiri itd, koje god stvorenje da si bio ostvarjuci sebe
Kada osvijestim sebe u stvorenjima doživljam uskrsenje.
i, osvestio si sebe kao koja sve stvorenja, da cujemo
 
i posle pljujes mene, kada se setim zivotinja, stvorenja koja nisu ljudi?
a ko jos osim coveka ima dusu, ko je jos dusa ziva osim coveka?


I kamen ima dušu, i najsitnija čestica univerzuma, i vacuum ima dušu.



i posle ti mene vredjas, jer mi nije pravo sto ljude navodis na neke od vasih, tvojih, ili zagovornika tvoje religije hinduzima, proslih inkarnacija, glista, leptiri itd, koje god stvorenje da si bio ostvarjuci sebe

Ti sam sebe vrijeđaš, jer drugačioje ne znaš. Ja s vrijeđanjem nemam ništa.
Ti si nesvjesno biće u stvorenju, i tvoja duša je stoga zakopana i zarobljena u ubjeđenjima koja si učvrstio u sebi.
Ona ti ne daju da budeš ono zašpto si se projektovao u čovjeka. Nije čudo da i ostale ljude vidiš samo kao životinje.
I dok ljude vidiš kao životinje ... to je još uvijek dobro, dok ne počneš vidjeti zvijeri u ljudima.
A sviujet je ogledalo napše unutrašnjosti, našeg mentalnog sklopa.


...

Za ostalo...čitaj šta pišem i vidjet' ćeš da to što misliš da nisam rekao, sve već rekoh.

Ali evo opet:

Čovjek... nije biće već stvorenje koje biće-apsolut stvara i projektuje za sebe kao sopstveno iskustvo.
Tako su i mrav i crv i unuverzum; ISTO. Sve su to iskustva apsoluta.

U svakoj kreaciji apsolut centrira sebe, tačnije, preciznije; apsolut centrira svoju volju odakle upravlja pažnjom.
Pažnja mu tad vidi ono što sebi i za sebe stvara, projekciju, dakle stvorenje, u našem slučaju čovjeka s kojim
sebe poistovjećuje pri čemu onda ne vidi sebe u čovjeku. Zato i jeste nesvjestan... kao sada ti recimo.


i, osvestio si sebe kao koja sve stvorenja, da cujemo


Kao univerzum recimo, a pod univerzumom se podrazumijevaju sva stvorenja koja njega kao stvorenje čine.
I šta sad? Šta si shvatio kad si ovo pročitao? Koji dio sujete sam sada povrijedio u tebi?
 
Ali premalo toga je objašnjeno, još ne postoje dokazi nego se očekuje da se vjeruje. U previše stvari.

Dokaz Boga je tvorevina sama po sebi. U protivnom radi se o minimalnim procentima sanse da nesto samo od sebe postane. Ako nije Bog onda je cudo, a cuda su nerazumna.

Postoji dovljno da se kaze je li nemoguce, a to je opovrgavanje. Vec su postojali materija, voda, prostor, i zive duse kada su stvoreni zemlja i sunce. To je jedna tvrdnja u Postanju recimo.
Drugo, prvo je stvoren prostor za zemlju, bezdan, u tami, kao oblak.
Trece, nakon toga je napravljeno Sunce (svjetlost, dan i noc nad zemljom.)
Cetvrto, onda je razdjeljena voda i stvoreno je nebo.
Peto, onda su se voda i cestice skupile na jedno mjesto i stovreni su zemlja i mora
Sesto, onda su stvorene biljke.
Sedo, onda reptili i morski zivot.
Itd.
Postoji dovoljno da se razmatra da li je nemoguce.
 

Back
Top