Nije fer ugasiti nekoga

Taj deo sa brisanjem memorije ne razumem. I parcijalno sećanje bi bila prednost. Koje i kakvo ja uopšte može da postoji bez trunke sećanja?
Sećanje postoji, ali nemaš pristup njemu. I to ne samo za prethodne živote već i za događaje iz ovog života za koje misliš da si zaboravio. Prema predanju, Buda se nakon prosvetljenja setio svojih prethodnih života. A zašto se ne sećamo odmah postoji dosta razloga. Neprociscen um, zaštita uma od starih sadržaja itd.
 
а сећања могу бити лажна, туђа а ти убеђен да су твоја.
значи душа мора бити потпуно свесна свега ако постоји реинкарнација
Da ne bih sad ja objašnjavao evo odgovor chatgptija iz budistickog ugla:

Prema budističkoj teoriji, većina bića se ne seća svojih prethodnih života zbog nekoliko dubokih psihološko-karmičkih razloga. Evo glavnih:




1.​


  • Um običnog čoveka je zamračen neznanjem (avijjā) i ometen željom, vezanošću, strahom i iluzijama.
  • Taj nepročišćeni um ne može da vidi ni sadašnju stvarnost jasno, a kamoli prošle egzistencije.

🔹 Upoređenje: Kao što mutno ogledalo ne može da odrazi jasan lik, tako ni um zamućen strastima i neznanjem ne može da vidi duboke slojeve postojanja.




2.​


  • Karma ne samo da određuje naše buduće rođenje, već i utiče na to šta ćemo pamtiti i kako ćemo doživljavati svet.
  • Neka karma vodi ka zaboravu prethodnih života, jer bi sve to pamćenje bilo previše za običan um – prepuno bola, smrti, gubitaka, grešaka…



3.​


  • Prema budizmu, ne postoji večna duša (anattā). Ono što prelazi iz života u život je proces svesti, ne "ja" koje putuje.
  • Kad se rodiš, tvoj novi um je rezultat prethodnih uzroka, ali nema direktan pristup starim mentalnim sadržajima — osim ako um ne postane izuzetno razvijen.



4.​


  • Neke škole tumače da je zaborav prirodan mehanizam zaštite — jer bi pamćenje svih smrti, trauma i gubitaka iz prošlih života bilo psihološki neizdrživo.
  • Takođe, želje i vezanosti iz prošlih života bi nastavile da nas opsedaju.



5.​


  • Buda i neki visoko razvijeni monasi su mogli da se sete prošlih života kroz duboku meditaciju (jhāna).
  • Postoji meditativna praksa u tradiciji zvana "sećanje na prethodne živote" (pubbenivāsānussati-ñāṇa) koja se razvija na višim stepenima duhovne prakse.



Analogija:​


Zamisli um kao kompjuter koji se restartuje pri svakom rođenju. Hard-disk (karma) nosi podatke, ali operativni sistem (svest) počinje iznova – i mora da se specijalno “hakne” (kroz praksu) da bi pristupio starim podacima.




Zaključak:​


Ne sećamo se svojih prošlih života zato što:


  • Um je nepročišćen i zamračen neznanjem.
  • Karma zamagljuje sećanje kao posledica prethodnih postupaka.
  • Ne postoji trajni entitet koji prenosi pamćenje kao “duša”.
  • Sećanje zahteva specifičan stepen duhovnog razvoja.
  • Zaborav nas štiti od prevelikog tereta prošlih egzistencija.

Ako želiš, mogu ti i preporučiti izvorne tekstove (npr. iz Pali kanona) gde se ovo dublje razmatra.
 
Mit o besmrtnosti star koliko i čovek.
Ali, to je mit.

Mislim da je jedino moguće uz pomoć nauke (veštačke inteligencije) uskladištiti sećanja da jednog dana neko ima podatke kao uspomenu. Poput onog momenta u Harry Potter-u kada neko čuva suze preko kojih vidi događaje iz nečijeg života kao na filmu. Pisanje, filmovi, i stvaranje drugih dela je vid bekstva od potpunog nestanka. Dirljivo je šta sve ljudi rade u tu svrhu. Grade kuće, prave decu, teraju decu da budu njihove kopije... Žive da bi prevarili smrt.

Ko ne vidi korisnost i pravednost u tome što postoji smrt ne vidi ni svrhu života.
A koja je to korisnost i svrha?

Po hrišćanskoj dogmi, Hristos se rodio sa punom svešću ko je i koja je svrha Njegovog dolaska. Onda je i umro kao svaki čovek pa oživeo iz mrtvih što znači da smrt i ne postoji. Ali kad se vratio nije bio u stanju zaborava pa se pitao gde sam, ko sam i što sam ovde, nego odmah prišao učenicima i nastavio sa njima tamo gde ga je smrt prekinula...
Dakle, ukoliko postoji reinkarnacija, ne bi trebao da je prati zaborav jer onda ne može da koristi.
 
A koja je to korisnost i svrha?
Konkretno čega? Ostavljanje traga, uspomena? Strah od smrti.

Najveći verski centri grade crkve, hramove, da bi oni čuvali uspomenu na ktitora i da bi bili svedočanstvo religije nekog naroda, vole da ostave materijalni trag, takođe, iako su Isus i prvi hrišćani imali okupljanja pod otvorenim nebom i tamo gde se zateknu.

Tri veka kasnije, dogovorom između cara Konstantina i njih dopušteno im je da imaju svoju imovinu, kada su priznati za religiju, pored toga što su određeni simboli vere i svojstva Isusa, o pobedi smrti i ostalom.
 
A koja je to korisnost i svrha?

Po hrišćanskoj dogmi, Hristos se rodio sa punom svešću ko je i koja je svrha Njegovog dolaska. Onda je i umro kao svaki čovek pa oživeo iz mrtvih što znači da smrt i ne postoji. Ali kad se vratio nije bio u stanju zaborava pa se pitao gde sam, ko sam i što sam ovde, nego odmah prišao učenicima i nastavio sa njima tamo gde ga je smrt prekinula...
Dakle, ukoliko postoji reinkarnacija, ne bi trebao da je prati zaborav jer onda ne može da koristi.
Zaborav ne znači da zapis ne postoji već da nemaš pristup njemu iz određenih razloga.
 
Konkretno čega? Ostavljanje traga, uspomena? Strah od smrti.

Najveći verski centri grade crkve, hramove, da bi oni čuvali uspomenu na ktitora i da bi bili svedočanstvo religije nekog naroda, vole da ostave materijalni trag, takođe, iako su Isus i prvi hrišćani imali okupljanja pod otvorenim nebom i tamo gde se zateknu.

Tri veka kasnije, dogovorom između cara Konstantina i njih dopušteno im je da imaju svoju imovinu, kada su priznati za religiju, pored toga što su određeni simboli vere i svojstva Isusa, o pobedi smrti i ostalom.
Korisnost i pravednost smrti, iz prethodnog posta? Koja je?

Hrišćanski hramovi (pa i svi drugi), se ne podižu i ne postoje iz tog razloga. Mada su skoro uvek zadužbine nije im svrha sećanje na zadužbinara. Arhivirano sećanje i uspomene nisu ono o čemu smo govorili i nemaju vrednost.
 
зато мене интересује историја човечанства и схватио сам да смо у тешкој ароганцији мислећи да знамо све, да је напредак видљив, али ја га очито не видим, што се тиче медицине само су заменили оно што нам Бог подарио, синтетиком да ти створи зависност, то са медицинском етиком везе нема. не смеш да се лекару пожалиш да те грло боли, пола године ће да те лечи разне гране медицине грло. а касније наводно апелују иди редовно код лекара. си луд бре, цео живот да идем од лекара до лекара. какав ми је то живот.
а да не причамо о грађевинама пре пет шест хиљада година.
I ja ga ne vidim, stavise, vidim da covecanstvo nazaduje u svakom pogledu.
 
Ovako: veze nemam sa religijom, ali mislim da je "život" nešto nepojmljivo nama ljudima, samo znamo da taj "život" obitava u telu.

E sad, ko je stvorio nas, taj je stvorio i život, ali ne razumem zašto tako, rodi te, imaš taj život i zašto te onda "ugasi" (umreš)?
Ti ne shvatas da nisi fizicko telo i da je to fizicko stvorila neka visa inteligencija koja obitava sa nama u ovom 3d univerzumu. Ti si svest/dusa, nesto sto je uslo u ovo fizicko telo pri rodjenju istog. Niko te ne gasi, ovde si usao svojevoljno da naucis, ti si univerzum, sve sto postoji, to sve iskusava samo sebe kroz ovo fizicko telo. Zivot nema pocetak ni kraj. Tvoje fizicko telo ima ali i ono je energija tako da ce postati nesto drugo nakon pandrkanja.
To je meni dokaz da Bog postoji, samo što niko ne može da shvati šta je Bog.

A smrt je nelogična i nekako nije fer (da ne kažem nešto gore).
Bog nije covek na nebu sa jarecom bradom i stapom, bog je svest, sve sto postoji je bog, ti si bog, ja sam bog, mi smo jedno.
 
Ti ne shvatas da nisi fizicko telo i da je to fizicko stvorila neka visa inteligencija koja obitava sa nama u ovom 3d univerzumu. Ti si svest/dusa, nesto sto je uslo u ovo fizicko telo pri rodjenju istog. Niko te ne gasi, ovde si usao svojevoljno da naucis, ti si univerzum, sve sto postoji, to sve iskusava samo sebe kroz ovo fizicko telo. Zivot nema pocetak ni kraj. Tvoje fizicko telo ima ali i ono je energija tako da ce postati nesto drugo nakon pandrkanja.

Bog nije covek na nebu sa jarecom bradom i stapom, bog je svest, sve sto postoji je bog, ti si bog, ja sam bog, mi smo jedno.
Ko ti to kazao?
 
Korisnost i pravednost smrti, iz prethodnog posta? Koja je?

Hrišćanski hramovi (pa i svi drugi), se ne podižu i ne postoje iz tog razloga. Mada su skoro uvek zadužbine nije im svrha sećanje na zadužbinara. Arhivirano sećanje i uspomene nisu ono o čemu smo govorili i nemaju vrednost.
Da bi se život obnovio, zahvaljujući smrti nastaju nova živa bića, sve što umre pretvori se u trulež i bude hrana za žive. Biološki nije održivo da svet bude prenaseljen starcima. Postoje biljne i životinjske vrste koje su dugovečne, ali u posebnim uslovima i oni su domaćini drugim vrstama kao što se u našim telima nalaze razne bakterije.
Biološki, smrt je podjednako vredna kao i život.

I žitarice, pšenica, konkretno, je simbol umiranja iz čega nastaje novi život pa se još u predhrišćansko vreme služilo u obredima kada neko umre. Lepa je ta simbolika, vina, hleba i žita. Telo da nije umrlo ne bi bilo hrana živima.


И кад јеђаху, узе Исус хлеб и благословивши преломи га, и даваше ученицима, и рече: „Узмите, једите; ово је тело моје...
 
Poslednja izmena:
Da bi se život obnovio, zahvaljujući smrti nastaju nova živa bića, sve što umre pretvori se u trulež i bude hrana za žive. Biološki nije održivo da svet bude prenaseljen starcima. Postoje biljne i životinjske vrste koje su dugovečne, ali u posebnim uslovima i oni su domaćini drugim vrstama kao što se u našim telima nalaze razne bakterije.
Biološki, smrt je podjednako vredna kao i život.

I žitarice, pšenica, konkretno, je simbol umiranja iz čega nastaje novi život pa se još u prrdhrišćansko vreme služilo u obredima kada neko umre. Lepa je ta simbolika, vina, hleba i žita. Telo da nije umrlo ne bi bilo hrana živima.


И кад јеђаху, узе Исус хлеб и благословивши преломи га, и даваше ученицима, и рече: „Узмите, једите; ово је тело моје...
Ali mi ovde govorimo o ličnom nivou a ne o faličnoj teoriju o neodrživosti, koja miriše na Maltusa?

Jer hrane ima i za starce pa i za svih 8 milijardi od kojih mnogi gladuju, ali oni koji imaju više vole da je bacaju na deponije, daju svinjama, nego siromašnima, što nije problem neodrživost.

Drugo, ni priroda ne funkcioniše tako. Gro vrsta, ne zna za smrt. Jedinka se podeli i nastavlja postojanje. Tako da smrt nema opravdanje...

A ako već koristiš i hrišćanske motive, u raju smrti niko nije okusio a priča o semenu je alegorija koja nema veze sa fizičkom smrću.
 

Back
Top