Ustav SPC iz 1967. godine propisuje da najviši crkveni poglavar na toj funkciji ostaje doživotno. Dugo se pričalo o presedanu koji je SPC učinila u vreme dok je patrijarh bio German: posle povrede kuka, za njegovog života, izabran je novi crkveni poglavar - Pavle. Jedna od mogućnosti je da se istorija ponovi, iako je Pavle, na (ne)dvosmisleno pitanje arhijereja da li bi podneo ostavku, često voleo da kaže da ostavku podnosi samo Bogu. Iz Patrijaršije, pak, poručuju da će tokovi ovogodišnjeg Sabora biti Božja volja.
Episkop braničevski Ignjatije (Midić) objašnjava da se Sabor u istoriji crkve pojavljuje kao institucija koja treba da sačuva njeno evharistijsko jedinstvo: Sabor je telo koje je tumač tog jedinstva, njegov čuvar i utemeljivač. Zato crkva nije demokratska zajednica u kojoj vlada volja većine, koja može da odluči danas ovako, sutra drugačije. Svi su episkopi među sobom jednaki.
To i potvrđuje činjenicu da prilikom mogućeg izbora patrijarha neće biti nadglasavanja, već se daju tri predloga, a koverta koja bude izvučena nosi ime novog patrijarha. Vladika Ignjatije kaže: Sabor nije telo koje ima vrhovnu vlast u crkvi, u smislu da je iznad episkopa. Često se čuje, na žalost, i od učenih teologa, da ono što je u Rimokatoličkoj crkvi Rimski papa tj. vrhovni poglavar, to je u Pravoslavnoj crkvi Sabor. To naprosto nije tačno, jer je crkva jedna evharistijska zajednica. Prema rečima sv. Kiprijana Karaginskog episkop je vrhovna vlast u Crkvi i iznad njega stoji samo Bog.
Kako vladika Ignjatije navodi i ove godine glavna tema Sabora biće evharistijsko jedinstvo crkve, ali će jedna od tema sasvim sigurno biti i Kosovski problem, ali i reforma liturgije, o kojoj naš sagovornik kaže: Važno je da suština i ukupan etos crkve budu sačuvani. Forme su se menjale kroz istoriju. Svedoci smo da postoje mnoge razlike u služenju Liturgije među pravoslavnim pomesnim crkvama. Te razlike ponekad prave zbrku u odnosu na to šta ikonizuju: prošlost, istoriju ili carstvo Božije. Optimista sam, i nadam se da će se sve to rešiti u crkvi, samo treba biti strpljiv i oprezan.
http://www.rtv.co.yu/sr/vesti/prenosimo/2007_05_14/vest_16448.jsp
Episkop braničevski Ignjatije (Midić) objašnjava da se Sabor u istoriji crkve pojavljuje kao institucija koja treba da sačuva njeno evharistijsko jedinstvo: Sabor je telo koje je tumač tog jedinstva, njegov čuvar i utemeljivač. Zato crkva nije demokratska zajednica u kojoj vlada volja većine, koja može da odluči danas ovako, sutra drugačije. Svi su episkopi među sobom jednaki.
To i potvrđuje činjenicu da prilikom mogućeg izbora patrijarha neće biti nadglasavanja, već se daju tri predloga, a koverta koja bude izvučena nosi ime novog patrijarha. Vladika Ignjatije kaže: Sabor nije telo koje ima vrhovnu vlast u crkvi, u smislu da je iznad episkopa. Često se čuje, na žalost, i od učenih teologa, da ono što je u Rimokatoličkoj crkvi Rimski papa tj. vrhovni poglavar, to je u Pravoslavnoj crkvi Sabor. To naprosto nije tačno, jer je crkva jedna evharistijska zajednica. Prema rečima sv. Kiprijana Karaginskog episkop je vrhovna vlast u Crkvi i iznad njega stoji samo Bog.
Kako vladika Ignjatije navodi i ove godine glavna tema Sabora biće evharistijsko jedinstvo crkve, ali će jedna od tema sasvim sigurno biti i Kosovski problem, ali i reforma liturgije, o kojoj naš sagovornik kaže: Važno je da suština i ukupan etos crkve budu sačuvani. Forme su se menjale kroz istoriju. Svedoci smo da postoje mnoge razlike u služenju Liturgije među pravoslavnim pomesnim crkvama. Te razlike ponekad prave zbrku u odnosu na to šta ikonizuju: prošlost, istoriju ili carstvo Božije. Optimista sam, i nadam se da će se sve to rešiti u crkvi, samo treba biti strpljiv i oprezan.
http://www.rtv.co.yu/sr/vesti/prenosimo/2007_05_14/vest_16448.jsp
