evo ga text sa mramornog stuba,uzet je sa sajta srpske pravoslavne crkve
http://www.spcoluzern.ch/index.php?pg=1670&lang=srl
Čoveče koji srpskom zemljom stupaš
bilo da si došljak ili ovdašnji
ma ko da si i ma šta da si
kdada dođeš na polje ovo,
koje se zove Kosovo,
po svemu ćeš ugledati puno kostiju mrtvih
te sa njima i kamenu prirodu
mene krstoznačnog kao steg,
videćeš kako posred polja uspravno stojim.
Da ne promineš i da ne previdiš
kao nešto zaludno i ništavno,
no molim te, priđi i približi se meni, o ljubimi,
i razmotri reči koje ti prenosim,
i iz toga ćeš razumeti zbog kog uzroka
i kako i zašto ja stojim ovde,
jer istinu ti govorim,
ništa manje od života,
da ću vam izneti u suštini sve što se zbilo.
Ovde negda bejaše veliki samodržac,
čudo zemaljsko i riga srpski,
zvani Lazar, knez veliki,
pobožnosti nepokolebimi stub,
dobrorazumlja pučina i mudrosti dubina,
ognjeni um i zaštitnik stranaca,
hranitelj gladnih i milovanje ništih,
skrbnih milovanje i utešitelj,
koji voli sve što hoće Hristos,
kome ide sam po svojoj volji
i sa svima svojim bezgrojnim mnoštvom
koliko je pod rukom njegovom.
Muževi dobri, muževi hrabri,
muževi, vaistinu, u reči i u delu
koji se blistaju kao zvezde svetle,
kao zemlja cvetovima šarenim,
odeveni zlatom i kamenjem dragim ukrašeni,
mnogi konji izabrani i zlatnosedlani,
svedivni i krasni konjanici njihovi.
Sveplemenitih i slavnih
kao kakav dobri pastir i zaštitnik,
mudro privodi duhovne jaganjce
da u Hristu dobro skončaju
i prime mučenja venac
i višnje slave učesnici budu.
I tako složno veliko bezbrojno mnoštvo
skupa s dobrim i velikim gospodinom,
dobrom dušom i verom najtvrđom,
kao na krasnu dvoranu i mnogomirisnu hranu
na naperijatelja se ustremiše
i pravu zmiju zgaziše
i umrtviše divlju zver i velikog protivnika
i nesitog ada svejadca
velim Amurata i sina njegova,
aspidin i gujin porod,
štene lavovo i Vasiliskovo,
pa sa njima i ne malo drugih.
O cudesa Bozijih sudbina,
uhvacen bi hrabri stradalac
bezakonim agarenskim rukama
i kraj stradanju dobro sam prima
i mucenik Hristov postaje
veliki knez Lazar.
Ne posece ga niko drugi, o ljubimi,
do sama ruka toga ubice, sina Amuratova,
I sve ovo receno svrsi se
leta 6897, indikta 12, meseca 15, u dan utorak,
a cas je bio sesti ili sedmi,
ne znam, Bog zna.