комшија
Stara legenda
- Poruka
- 91.870
НАСТАВАК
Odnos prema Srebrenici dokaz da su u PES-u Vučićeve marionete
Iako su preko 100 nevladinih organizacija i više od 320 istaknutih građanki i građana nedjeljama apelovali na premijera Milojka Spajića i Vladu da Crna Gora bude jedan od kosponzora rezolucije Ujedinjenih nacija o memorijalizaciji žrtava genocida u Srebrenici, izvršna vlast ne samo da je dosljedno otćutala ovu inicijativu, već je crnogorska javnost imala priliku iz usta predsjednika Vlade da čuje ignorantsku, pa i uvredljivu poruku, da ga samo interesuju kosponzorstva infrastukturnih projekata.Nedugo nakon toga uslijedilo je i oglašavanje njegovog Pokreta ,,Evropa sad“ na platformi X, u kojoj su rečenicom da ne podržavaju „da se zbog odgovornosti bilo kog pojedinca imputira odgovornost bilo kom narodu“, nalegli na propagandu Beograda koji suštinski jedini na svijetu, uz zvaničnu Banjaluku, srpski narod proglašava genocidnim.
No, prije dva dana, tokom posjete Njemačkoj, suočen sa inicijatorom rezolucije, Spajić se ipak morao izjasniti, pa je kazao da će Crna Gora ipak glasati za njeno usvajanje, ali da je neće sponzorisati.
Komentarišući ovakav odnos PES-a i premijera Spajića prema genocidu u Srebrenici, Gruhonjić kaže da u tome ne vidi ništa drugo do Vučićeve marionete.
– Reklo bi se više da je politika Demokratskog fronta na vlasti, nego Pokreta ,,Evropa sad“. Pogotovo što je PES doživio rascjep, a znamo ko su Andrija Mandić i Milan Knežević. Ja tu nemam nikakvih iluzija. Oni, što bi se reklo, cinculiraju. To je, kako bih rekao, kao i Vučić kada razgovara sa međunarodnim diplomatama ili posrednicima, nećete ga prepoznati, vrlo je servilan. Vidjeli ste to na ovoj sjednici u UN kada ga je opomenula predsjedavajuća, kako se ponašao. Rekao je hvala i nastavio je da priča, a za kućnu upotrebu je on „tigar“. To je ta slična politika. Ovamo prodaješ jednu priču i ovi vaši isto prodaju NATO-u i Zapadu i Europskoj uniji priču da su oni dio tog svijeta, da teže Evropi, a kući kad dođu konkretna pitanja na dnevni red, u strahu su od Vučića i vjerovatno Putina. Razlika je u tome što su oni niža kategorija političara u odnosu na Vučića, koji zapravo zavise umnogome od njegovih resursa, infrastrukture i određenih velikodostojnika Crkve Srbije.
Oni su toga svjesni, tako da zapravo ne znaju da li su „pošli ili da li su došli“, ali znaju da im je cilj da Crnu Goru pokažu kao nefunkcionalnu državu i da je vrate, ako je moguće, kao izbornu jedinicu Srbije ili da je destabilizuju do nivoa neke Republike Srpske.