upravo je to ključni zadatak. da se na osnovu sačuvanih tragova otkrije šta su ondašnji ljudi iza reči vlah ili srbin ili hrvat (pojmovno)podrazumevali.
Postavlja se i dodatno pitanje koji ljudi i u kom vremenu? Opšta je skolonost da na osnovu izvora koji na prste mogu da se izbroje rekonstruišemo jedinstvenu sliku etničke svesti stotina hiljada ljudi ne vodeći računa o kontekstu i modelu društvene stvarnosti o kome govorimo. To je pogrešno jer prećutno pretpostavljamo dve netačne stvari. Prva koje se zove generalizacija putem indukcije na osnovu jako malo podataka i nereprezentativnih uzoraka i druga koja tretira masovne ljudske zajednice, kao što su etničke grupe, na način kao da se radi o botovima u video igricama koji na identičan način doživljavaju stvarnost oko sebe po nekom programiranom algoritmu razmišljanja.
Zašto uopšte mora da postoji jedinstveno shvatanje ljudi u srednjem veku oko pojmova Srbin Hrvat Vlah? Pa mi 200 godina vodimo rasprave oko toga šta znače ti pojmovi u vreme masovnog školstva, pismenosti, brzog i opšteg protoka informacija kroz sve slojeve društva. Mi se sada raspravljamo ko su Srbi Hrvati, Bošnjaci Crnogorci.Šta tek da se pomisli za srednjevekovna društva pa i kasnije koja su bila informatički slabo povezana i kada im je to pitanje bilo nebitno za razliku od staleške i verske pripadnosti? Tanak sloj ljudi imao je pristup pisanoj tradiciji jer je 0,1% znalo da čita knjige, o pisanju da ne govorimo, pisanje je bilo tada ravno današnjem projektovanju svemirskog broda, zatim slobodu kretanja, putovanja u druge zemlje, dokolicu kao slobodno vreme za filozofsko razmišljanje o svetu, itd. Taj elitni sloj ljudi bio je takođe podeljen oko doživljaja etničke pripadnosti i shvatanja pitanja ko smo mi, a ko su oni iako su oni imali najrazvijene misli o etničkoj pripadnosti za razliku od 90 % nepismenih, politčki i kulturno izolovanih širokih narodni masa, koje su elite tretirali kao stado ovaca i prezirali njihovu kulturu običaje način života.
Pri tome njihovo razmišljanje o etničkoj pripadnosti nije bilo prožeto kritičkim razmišljanjem niti je bilo mnogo u fokusu pažnje. Sve je zavisilo od pisca, njegovog shvatanja geografije vremena jezika, tumačenja pisane tradicije koja mu je bila dostupna, vladara i zemlje kojoj je pripadao i bio savremenik.
Vladari su često uzimali stare zakone kao modele i prepisivali u nova dokumenta najčešće ne vodeći mnogo računa o zastarelosti starih odredbi, usaglašenosti termina. Tako da i tu treba biti obazriv kada se koriste etnonimi.
Ali glavni problem za generalizovanje zaključaka o jasnom značenju etničkoj pripadnosti u srednjem veku je jaz između učene elite i nepismene narodne mase.
Ilustrovaću jednim primerom iz novog veka na primeru srpskog patrijarha Pajsija iz 17 veka. Kada Pajsije piše da je rodonačelnik Srba došao u Jeladu na Balkan posle rasejavanja naroda kod Vavilonske kule pre Hrista, da li to znači da je i nepismeni čoban sa Durmitora ili rajetin u Šumadiji imao isto shvatanje srpstva sa patrijarhom? Ili da su oni bolje i više znali od patrijarha?
Naravno da nisu.
i šta kaže sima ćirković. koje je izvorno/osnovno značenje reči vlah. tj. kako je ta reč nastala i šta je u vreme nastanka značila. koje dokaze za svoju interpretaciju on nudi.
Nije se bavio etimologijom imena nego društvenim grupama u razvijenom srednjem veku koje su istorijski izvori 200 godina imenovali kao posebne zajednice u koje spadaju i Vasi. On Vlahe u srednjem veku ne tumači samo kao socijalnu grupu nego i kao etničku zajednicu iako su bili slovenizovani jezički. Tumačenje da su Vlasi Srbi u srednjem veku je negiranje istorijskih izvora kojih ih pominju ravnopravno sa drugim etnicitetima, odnosno zaobilaženje problema što bi Ćirković rekao.
Mi znamo da su izvori prepoznavali Srbe Vlahe Arbanase Bugare Latine Hrvate i razdvajali ih. Šta je bio osnov njihove individualnosti je otvoren problem, ali tumačiti da se bilo koji od ovih pojmova nalazi u odnosu sinonima jeste negiranje njihove individualnosti koju ima daruju sami istorijski izvori.