Vlasi — balkanski fenomen

zamisli da pitaš nekog fizičara šta je kilogram ili masa a on pojma nema. a svo vreme piše o telima i koristi te reči?

znači pojma nema taj Ćirković a sme da tvrdi, bez ikakvog dokaza ne samo o poreklu imena, da su ti vlahi pri tom slovenizirani... a ti još od mene tražiš da čitam i poštujem nekoga ko tako lupeta?

pri tome na sebe lepiš etiketu ni manje ni više gospodara analitičkog uma? de reci kako je moguće na pogrešnoj pretpostavci izvesti ispravan zaključak osim da to nije odbacivanje takve pretpostavke.

Nemam vremena da se raspravljam i prekucavam članak. Preskočio si prvi deo mog posta gde sam probao da ti približim neke stvari.
Ćirković se u tom članku uzgredno bavi Vlasima u Srbiji Nemanjića u kontekstu opšte teme članka o etničkim procesima u srednjem veku i ilustruje na primeru Vlaha zaobilaženje problema njihovog etničkog identiteta, kroz njihovo svodjenje isključivo na socijalni stalež. Vlasi se 200 godina imenuju kao posebna skupina u odnosu na Hrvate, Srbe, Arbanase, Latine itd. To je materijalna činjenica koja ne traži tumačenja. Oni su posebna skupina za srednjevekovne Srbe i tačka. Ono što traži objašnjenje i tumačenje jeste osnov njihove individualnosti. Etimlogija ne znači ništa za etnički identitet. Lingvisti 200 godina ne mogu da se dogovore o etimološkom poreklu reči Srbin, niti je to neophodno da bi smo znali da su Srbi u srednjem veku bili posebna etnička grupa odvojena. Žao mi je što sam izgubio vreme na tvoju usijanu glavu.
 
Zanimljiv tekst o Aromunima u današnjoj Albaniji sa osvrtom na politiku koja se vodi i ovih dana:

The tensions between the two Aromanian groups in Albania sharpened at the end of 2009 by means of dueling conferences. The “Aromanians of Albania” association organized a Congress for “Aromanians from the European Union” on November 17th-18th 2009. On November 18th the Congress voted a resolution signed by the presidents of some Aromanian associations: Vangjel Shundi (Aromanians of Albania), Ion Caramitru (Macedo-Romanian Cultural Society, Romania), Stoica Lascu (Picurarlu de la Pind Society, Romania), Zvetlana Nikolin (representative of the organization “In Medias Res” from Serbia), Aureliu Ciufecu (president of the “Macedo-Romanian Cultural Congress” from USA), Aurel Papari (“Andrei Şaguna,” Romania), Gheorghe Zamani (“Veria”, Romania), Elena Wisoşenschi (“Muşata Armână”, Romania). The main points of the resolution were to reaffirm the bond between Aromanian and Romanian identity, to request that the Romanian government assume responsibility for the Romanians of the Balkans, to criticize the claims of some Aromanian associations from Albania and Romania to represent Aromanians, to reject the thesis that the Aromanians are not Romanians, to support non-recognition of the Aromanians in Romania as a minority, and to found an “International Aromanian Forum” made up of Aromanian legal and representative organizations all over the world. The Romanian government was asked for support as a kindred state, including taking the necessary steps to implement Recommendation 1333/1997 for the Aromanians.

https://researchomnia.blogspot.com/2018/02/
 
Nemam vremena da se raspravljam i prekucavam članak. Preskočio si prvi deo mog posta gde sam probao da ti približim neke stvari.
Ćirković se u tom članku uzgredno bavi Vlasima u Srbiji Nemanjića u kontekstu opšte teme članka o etničkim procesima u srednjem veku i ilustruje na primeru Vlaha zaobilaženje problema njihovog etničkog identiteta, kroz njihovo svodjenje isključivo na socijalni stalež. Vlasi se 200 godina imenuju kao posebna skupina u odnosu na Hrvate, Srbe, Arbanase, Latine itd. To je materijalna činjenica koja ne traži tumačenja. Oni su posebna skupina za srednjevekovne Srbe i tačka. Ono što traži objašnjenje i tumačenje jeste osnov njihove individualnosti. Etimlogija ne znači ništa za etnički identitet. Lingvisti 200 godina ne mogu da se dogovore o etimološkom poreklu reči Srbin, niti je to neophodno da bi smo znali da su Srbi u srednjem veku bili posebna etnička grupa odvojena. Žao mi je što sam izgubio vreme na tvoju usijanu glavu.

Латинојезични Балканци никад себе нису звали Власима, него Романима, Руманима, Рамањима и Армањима. На њиховом језику појам влах нема никакво значење.
Реч влах потиче од имена словенског бога Велеса заштитника сточара https://sr.wikipedia.org/wiki/Велес_(бог)
Словени су све сточаре називали власима, без обзира ком народу су припадали и којим језиком су говорили. Саракачани су етнички Грци и говоре грчки, али су они од стране Словена називани власима зато што су били изразито сточарска популација. Исти случај је и са Цинцарима, које су Словени прозвали власима због њиховог начина живота а они себе тако никад нису звали. Већ су себе звали Армањи и Рамањи (што значи Римљани). Латинојезични Балканци нису били луди да себе зову по словенском називу за људе који се баве сточарством, него су идентификовали са Римом. Ми Немце зовемо тако а они себе зову Deutsce.
Једини људи који су сами себе звали власима су они сточари словенске крви, али не у националном смислу него у смисли припадности сточарском сталежу/еснафу.
Дакле влах је могао бити било ко на Балкану и у централној Европи ко се бави сточарским занимањем. Исто као што било ко може бити пекар, месар, зидар, обућар итд. небитно које је расе, националчности и којим језиком говори.
 
Poslednja izmena:
Латинојезични Балканци никад себе нису звали Власима, него Романима, Руманима, Рамањима и Армањима. На њиховом језику појам влах нема никакво значење.
malo li je toliko zvanja pa još pride zvanje vlah a za koje pri tom niko pouzdano ne zna šta znači.

naši najstariji izvori o onima koje zovu vlahima ukazuju da su i u 13 i u 15 stoleću spominjani vlahi bili sloveni. pa kad se i kako se je odigrala slovenizacija romana?

šta više jezik dalmatinakih i dubrovačkih vlaha je uzet za osnovu književnog srpskohrvatskog.
 
Poslednja izmena:
https://www.academia.edu/37127985/В...ем_веку_ур._Синиша_Мишић_Краљево_2017_401-417

b5mm2XV.png
 
I kad se desilo u 19. veku, u srednjem veku, u rimskom dobu.

Protorumunski, 19. vek:

Dla przykładu: język proto-rumuński jeszcze w połowie XIX w. uważany był za słowiański i zawierał słowa pochodzące z języków[SUP][1][/SUP]:



  • słowiańskich – 2350 (slovenskih-srpskih)
  • łaciny – 1150 (latinskih)
  • tureckiego – 950 (turskih)
  • nowogreckiego – 650 (novogrčkih)
  • węgierskiego – 600 (mađarskih)
  • albańskiego – 50 (albanskih)

Język wołoski nie został do tej pory dostatecznie zbadany, nie powstały słowniki tego języka. Etymolodzy posługują się wyłącznie analogiami do współczesnego języka rumuńskiego, który nie dość, że jest odległy od języka wołoskiego o 1000 lat rozwoju[SUP][potrzebny przypis][/SUP], to uległ znacznym wpływom węgierskim i tureckim, a w XIX wieku został poddany celowym działaniom reromanizacyjnym.

- - - - - - - - - -

Alexandru Cihac Słownik Etymologiczny
 
Rekao mi je čovek iz Zagreba, koji je istoričar i koji ga poznaje, pre tačno deset godina, da je Zef Mirdita teški srbofob (šiptarski ustaša), nešto kao Ćosović, samo institucionalizovani.

- - - - - - - - - -

Bio.


Slično sam i ja čuo i zapravo i dosta gore stvari, ali realno ne treba previše da iznenađuje od kosovskog Albanca koji se obrazovao u Hrvatskoj, jedan od osnivača kosovske akademije nauka u senci i čija su glavna dela proizašla u vreme ratnih 1990-ih godina. Ne treba imati puno iznenađenja u tim okolnostima, ali ja sam se samo hteo zadržati na profesionalnim manama.
 
Slično sam i ja čuo i zapravo i dosta gore stvari, ali realno ne treba previše da iznenađuje od kosovskog Albanca koji se obrazovao u Hrvatskoj, jedan od osnivača kosovske akademije nauka u senci i čija su glavna dela proizašla u vreme ratnih 1990-ih godina. Ne treba imati puno iznenađenja u tim okolnostima, ali ja sam se samo hteo zadržati na profesionalnim manama.

S obzirom na sva nacionalna sredstva, čini mi se da je životni vek prekratak da bi se svi neobjektivni zadirači u srpsku istoriju na profesionalan način ispratili. We need deep cuts.
 
Origins of the Upper Reka (Northwest Macedonia) population within Balkan related scholarship

Various positions exist about the origins of the Upper Reka population within Balkan related scholarship. One of the earliest authors to write about the matter was Serbian journalist Spiridon Gopčević. In his now discredited work regarding the Balkans,[53] Gopčević claimed that Upper Reka inhabitants were “Albanianized Slavs”.[54] In the late 1890s Štilijan Čaparoski and folklorist Panajot Ginoski, both from Galičnik, Dolna Reka, maintained that Upper Reka inhabitants spoke a corrupted form of Albanian that was understood only by the locals, and contained a mixture of Slavic and Albanians words.[55][56] Russian linguist Afanisiy Selishchev in the 1930s wrote that the inhabitants of Upper Reka were Slavs that underwent Albanianization, due in part to some toponyms being Albanian translated variants of Slavic forms.[57] Serbian ethnographer Toma Smiljanić from Tresonče, Dolna Reka stated that on the eve of World War I Upper Reka had 274 native households and 107 households with origins from territory in Albania and nine households from other regions.[58] Smiljanić affirmed that the Upper Reka population originated from a community of Serbs from the Peć surroundings that settled in territory once inhabited by Miyaks, and then mixed with Albanians and perhaps also Turks and Vlachs, adopting a mixed speech of Albanian and Serbo-Croatian with some Turkish linguistic influence.[58]

Due to some patronymic names of families, Serbian philologist Dušan Nedeljković contended a Vlach origin for some Upper Reka families, alongside Slavic origins that were Albanianized.[59] Historian Nick Atanasovski, who did fieldwork in Lower Reka contends that the sub-regions of Small, Lower and Upper Reka were subjected to Islamisation, though not colonisation.[60] While anthropologist Mirjana Mirčevska who did field work in Upper Reka during the 2000s, stated that both the Muslim and Orthodox population was mainly of Macedonian Slavic origin, with possible Albanian elements in their ethnogenesis.[61] Mirčevska recorded local Upper Reka traditions in Bogdevo, Krakornica and Ničpur that attribute the founding of those villages to three brothers: Boge, Krako and Niko who originated from the Kolašin region located in contemporary Montenegro.[62] During the 18th century Mirčevska contends the population was Islamised and Albanianized after the arrival of Catholic and Muslim Albanians from what is today Albania.[61] Mirčevska also states that the non-Slavic character and origins of some Upper Reka individuals in Ottoman defters and contemporary families are due to a Vlach origin.[61] This is based on past names and contemporary language terms regarding kinship originating from Aromanian and not Albanian.[61]

Vasil Kanchov, a Bulgarian ethnographer who compiled detailed ethno-linguistic statistics on Macedonia’s then population wrote in 1900 that Upper Reka was inhabited by Muslim and Orthodox Albanians.[63] Kanchov wrote that their presence was old and may have also contained traces of an Albanianzed Slavic population.[63] Galaba Palikruševa, examining medieval Ottoman tax registers or defters of the region in the 1970s regarding personal names, stated that there was a prominent non-Slavic element in Upper Reka of Albanian and/or Vlach origin.[64] As such, Palikruševa contended that certain scholarship which stated that the contemporary Upper Reka population was Slavs who adopted the Albanian language to preserve their Christian faith is an untenable position.[64] Historian Dimitar Bechev regards the Christian populace of Upper Reka as Orthodox Albanian speakers,[1] whereas historian Noel Malcolm considers them to be Orthodox Albanians.[65] Albanian philologist Edibe Selimi-Osmani who did fieldwork in Upper Reka during the 1990s and 2000s regarded the population as being of Albanian origin.[66]

Linguist Qemal Murati, referring to both the Muslim and Orthodox population as Albanians argued that scholars who suggested the Upper Reka population are Albanianized Slavs have done so due to nationalist reasons so as to deny the historical Albanian element in the region.[67] Murati also states that certain Upper Reka Albanian vocabulary regarding kinship attributed to a Vlach origin does not suffice.[67] This is due to those Albanian words being direct borrowings from Latin that had not undergone an intermediate stage in Aromanian before entering the Albanian language.[67] In the early 2010s, scholar Andrea Pieroni and a team of researchers from various national backgrounds did fieldwork and a comparative study of past and present Upper Reka botanical terminology. In their findings they concluded that the Upper Reka population was one that “had been heavily influenced by the Slavic culture - and not vice versa, as Spiridon Gopčević stated.”[68] The research team attributed that acculturation process to the imposition of the border in 1912 limiting contact with Albania and extensive interactions with surrounding multiethnic regions where trade was undertaken.[68] In addition Slavic languages and culture played a role in that process due to they being the national and dominating ones of the state.[68] The team also identified that there was some Aromanian botanical terminology present in the Upper Reka dialect.[68]

URLs:
https://en.wikipedia.org/wiki/Upper_Reka
https://en.wikipedia.org/wiki/Upper_Reka#/media/File:Горна_Река.svg
 
Libertati i ca moarti

,,-Ca tse mi-alashi? Iu mi-alashi pi mini?"
,,-Nu plandzi, mujiare! Nu plandzi!Voi v-alasu la Ea.Ea va va mutreasca: Makidunia"
Tu atselu nau suti shi trei
U alasa nveasta cu fumeili
Di shi-aduna tuta ceta
Fatsi polimu ti una eta.
Gionii armani tsi s-alumtara
Bratsu di bratsu tutsa s-prigiurara:
,,Pan di unu gagoshu tsi-avemu
Krushuva noi nu u dademu"
Libirtati ica moarti
Pitu Guli celnicu frati
Sh-deadi bana tu irnii
Ti mushata Makidunii.
Multi njii di aschirladza
Cu gagoashi ancarcatsa
Cu irushi inchisira
La Chiatra di Ursa danasira.

Ocli intr-ocli cu-atselu ehtru
Libirtati ardi cheptul
Multa sandza ei virsara
Republica Mari adrara.
 
Poslednja izmena:
- Vlach villages of Karpenissi, lingustically Hellenized (abandoned Vlach)
- Vlach villages of Agrafa, linguistically Hellenized (abandoned Vlach)
- Vlach villages of Gkiona, Lidoriki, Karoutes, Sykia, etc. linguistically Hellenized (abandoned Vlach) starting from the 18th century

DNxNB5i.jpg


- Vlach villages of Mount Oeta, Ypati areas linguistically Hellenized (abandoned Vlach) starting from the 18th century
- Vlach villages of Artotina, Mousounitsa, Kostarsa, Paliokatouna, etc. linguistically Hellenized (abandoned Vlach)

CMlgdIV.jpg


From the book oi ellinovlachoi (armanoi) by giorgis exarchos - pages 157 and 158.
 
Ne znam šta nije jasno.
Romanizovano i neromanizovano stanovništvo paleobalkasko čini veliku većinu u ranom srednjem veku.
Novopridošla vojna elita slično gporekla i jezika kao Paleobalkanci, Srbi, zauzimaju "prirodno utvrđena mesta".
Skaleži, skoro kao kaste, koje su vezane za imanje, obradu zemlje, vojsku i sveštenstvo su lingvistički posrbljni. Kod mobilnog stočarskog staleža ostaje očuvana neka varijanta delimično romanizovanog paleobalkanskog jezika, i to sličnog jezika od Istre do Karpata.

Srbi i Rumuni su u osnovi isti narod. Srbi romanizovani pa slovenizirani, a Rumuni romanizovani pa slovenizirani, pa ponovo romanizovani.

Kod Albanaca slični procesi, , sa značajnijim Grčkim uplivom, uz mogući kavkaski import; uz mogući kavkaski import, s tim što oni, teritorijalno, nikakave veze sa prostorom severno i zapadno od Prokletija, ni istočno od Koraba. Lokalna pojava, koja je finalizirana u 20. veku.
 
Poslednja izmena:
Nema dokaza u jeziku da su nekada govorili romanski. Ne ide to tako lako. Pogledaj Ćiće u Istri, (Romano-)Vlahe u Srbiji; jezik je žilav i korenje uvek ostaje. A Srbi nemaju ništa od romanskih.
Ne potpuno i ne svi.
Deo populacije delimično romanizovan.
Vojna elita koja je došla, ili se vratila, sa severa nije bila izložena romanizaiji. Ona je nosilc slovenizacije.
 
Poslednja izmena:
Nema dokaza u jeziku da su nekada govorili romanski. Ne ide to tako lako. Pogledaj Ćiće u Istri, (Romano-)Vlahe u Srbiji; jezik je žilav i korenje uvek ostaje.

Preci Vlaha istočne Srbije su kolonisti sa područja današnje Rumunije iz nedavne prošlosti. Doselili su se u vreme kada je to područje bilo deo Tamiškog banata (1718-1739), usled čega i etnička struktura tog kraja Srbije odgovora političkim granicama iz prve polovine XVIII stoleća:

Tamis_banat1718_1739.png


Ne radi se o apsolutno nikakvoj žilavosti tamošnjeg stanovništva, već o činjenici da vlaški jezik uopšte nema toliko dugu tradiciju u tom predelu Republike Srbije; dakle, došli su u te krajeve više od hiljadu godina nakon propasti Rimskog casrtva. Da su granice išle možda malo drugačije i to bilo u sastavu Kraljevine Srbije, verovatno ne bi uopšte ni postojala ta zajednica.

VlasiSrbije.jpg


A Čičarija (kraj koji se, uzgred budi rečeno, naslanja na Italiju isto kao što se ovaj naslanja na Rumuniju) je ušla u sastav neke slovenske države po prvi put u istoriji posle 1945. godine...što, govori upravo suprotno od poente koja se pokušava napraviti? ;)
 
Poslednja izmena:
Govorim uopšte o Vlasima. Imamo mnogo mikroseoba.
A imali smo romanizovano stanovništvo južno od Save i Dunava; 11 vek mislim. Pravoslavni.
I Srbe.
Nema Bugara, Timočana, Braničevaca...

Mada...
"No, recimo i to da se Vlasi (Rumâńi) na prostoru istočne Srbije prvi put pominju u
romanijskom/vizantijskom izvoru druge polovine XI veka. Naime, vizantijski katakalon Kekaumenos u svom
delu Strategikon, koje je završeno 1075-78. godine, govori o neospornoj vezi Rimljana i njihovih potomaka
Vlaha, koji se i tokom XI veka nalaze na obalama Save i Dunava: „Vlaški narod, – kaže Kekaumenos – pobeđen u borbi od strane imperatora Trajana i slomljen u celosti bio je pokoren [od ovoga], a njihov kralj, nazvan Decebal, bio je ubijen i glava mu je nabodena na koplje usred rimskoga grada, jer su ovi takozvani Dačani , [nazvani] i Besi , obitavali najpre pored reke Dunava i Saosa
, reke koju sada nazivamo Sava , gde od skora žive Srbi ), na mestima
<prirodno> utvrñenim i teško pristupačnim“.17"

Govori li?

https://www.academia.edu/24331613/O...KOG_TERITORIJA_FORMIRANJA_JEZIKA_VLAHA_RUMÂŃI
 
Poslednja izmena:
Tipičan manipulativni postupak zvanične istoriografie.

Jedina, bitna informacija iz ove priče je da oko Save i Dunava, gde su nekada živeli Dačani i Besi, imamo Srbe koji žive na teško pristupačnim mestima.

Dačane i Bese naziva Vlasima, a ne potomke Rimljna.
Ne govori ima li ih u njemu savremenom vremenu, niti kojim su jezikom govorili.
 
Agrinio (Greek: Αγρίνιο, Latin: Agrinium) is the largest city of the Aetolia-Acarnania regional unit of Greece and its largest municipality, with 106,053 inhabitants. In medieval times and until 1836, the city was known as Vrachori (Βραχώρι).

30CwVkM.jpg


URL:
https://en.wikipedia.org/wiki/Agrinio

Testimony from Dionysios Pyrros, 1834 (first citation below - the second testimony, also from Pyrros, refers to Kolokotronis and many thousands of his VLACH comrades/fighters).
98IJgDI.jpg


"Agrinio, commonly known as Vrachori ... It is called Vrachori from Vlachohori, because the first settlers were Vlachs, poor people"

URL:
https://www.agrinionews.gr/παρουσίαση-του-βιβλίου-τοπωνυμικό-τ/

From this link, we read the following relevant points:
- The city of Agrinio was founded by Vlachs in the beginning of the 13th century
- The previous name of the city (Vrachori) according to the prevailing etymological approach comes from the word Vlachohori
- The Vlach language group is therefore an integral part of Aetolia-Acarnania and especially the city of Agrinio for centuries
 
Poslednja izmena:

Back
Top