Veza

To nisu priche zavrshene...ako hoche da prichate to znachi da hoche da ti pricha...pusti ga da pricha, i saslushaj ga...ja uvek saslusham...i razmislim o tome...a ja sam prestala da pricham kad sam videla da me ne chuje...biche mu previshe i moje priche i njegove...
I dochi che opet da pricha...nije on josh zavrshio obrachun sa samim sobom...a ja sam dobar poligon...i nauchi on puno tako svadjajuchi se sam sa sobom...samo ja nechu dozvoliti da me pri tom pregazi i pojede...tu sam ja, nisam nikud otishla, a njega gone djavoli...
To shto je on raskinuo ne znachi da mi je pritisnuo dugme OFF za ' ja njega volim'
Ljudi moji, pa ja i svog bivsheg muzza volim, i ako mu neshto treba a da nije bubreg dobiche...a ipak ne bih se vishe trudila da budem s njim.
 
i to, kad ti kažu, okreni se od njega pa ćeš da vidiš kako će da juri, joj to kažu tetke i grozno mi je to!

ja okrenem leđa tek kad više ne volim ili kada vidim da je besmisleno pokazivati tu ljubav, da je pametnije zadržati je u sebi. . .

a šta će mi onda da krene zamnom...

ne volim igrice a sve češće čujem za neke ljubavne strategije. . .

da je to kao potrebno...

pa to nije ljubav. . .
 
siguran znak da je ljubav gotova ej samo Ravnodušnost.
Sve ostalo (pa čak i bes i agresija) ide u isti koš.

Međutim..da bi se došlo do ravnodušnosti, treba vreme..treba događaji, treba mnogo klinova da se taj klin izbije..
 
To nisu priche zavrshene...ako hoche da prichate to znachi da hoche da ti pricha...pusti ga da pricha, i saslushaj ga...ja uvek saslusham...i razmislim o tome...a ja sam prestala da pricham kad sam videla da me ne chuje...biche mu previshe i moje priche i njegove...
I dochi che opet da pricha...nije on josh zavrshio obrachun sa samim sobom...a ja sam dobar poligon...i nauchi on puno tako svadjajuchi se sam sa sobom...samo ja nechu dozvoliti da me pri tom pregazi i pojede...tu sam ja, nisam nikud otishla, a njega gone djavoli...
To shto je on raskinuo ne znachi da mi je pritisnuo dugme OFF za ' ja njega volim'
Ljudi moji, pa ja i svog bivsheg muzza volim, i ako mu neshto treba a da nije bubreg dobiche...a ipak ne bih se vishe trudila da budem s njim.
to dugme će se meni isključiti samo kada se potroši ljubav
mozda.
ali kod takvih sto reaguju samo na okrenuta ledja igra "idem-vracam se" se ponavlja obicno vise od jednom...

ja bih ipak muskarca koji se odlucio za mene. nemam nerve za ta ostavljanja, ozbiljno.

e, zato se ne javljam... zato me ne zanima šta ima da kaže...

jer me je ostavio...
ja mislim da kad nekog voliš ti ne ostavljaš...
nego se rveš i maziš, kako kad zatreba...
i nema premišljanja...
 
siguran znak da je ljubav gotova ej samo Ravnodušnost.
Sve ostalo (pa čak i bes i agresija) ide u isti koš.

Međutim..da bi se došlo do ravnodušnosti, treba vreme..treba događaji, treba mnogo klinova da se taj klin izbije..

i to si u pravu, i čini mi se da kad mi nedostaje on, kao da mi nedostaje dečko i zajednica a ne on kao Miloš...
možda me neko osudi zbog ovoga ali ja sam iskrena...
 
Kad volish tek se onda uplashish....
volish kad prvo vidish njega pa onda sebe...
kad prvo pomislish da si ti negde mogla da uradish bolje
i kad vodish rachuna o drugom i o sebi...
i kad u onom drugom izvlachish njegovo najbolje na povrshinu a ne mrachnu stranu...
zato ako nekog volish ne smesh biti zzrtva i ne smesh mu olakshati da bude losh...i ako se tebi neko previshe daje morash paziti da ne zgazish i ne ujedash iako je lako...
Josh smo mi zzivotinje,predatori....
 
i to si u pravu, i čini mi se da kad mi nedostaje on, kao da mi nedostaje dečko i zajednica a ne on kao Miloš...
možda me neko osudi zbog ovoga ali ja sam iskrena...
pa smucio ti se od svega... sto je privremena normalna reakcija (ne mozemo nekog da volimo 24x7)... ako sam dobro ukapirala suivse je to sveze da bi bila smirena. nedostajace ti i on, kasnije.
 
Oni shto ostavljaju pa se vrachaju...oni to rade iz straha od shta dalje od pochetka...
i zato se uvek vrachaju na pochetak i takve veze nikad ne odmaknu dalje ako se nema puno strpljenja...
a nije nemoguche da che prevazichi strah...ali je vecha verovatnocha da neche...i onda treba razmisliti dobro, da li si spreman na taj rizik, da ulozzish emocije vreme i propushtene prilike a da se ne desi pomak u pravcu u kom ti to zzelish?
Ili volish tu osobu dovoljno da joj dozvolish taj stalni pochetak kako bi opstali zajedno?
Principi i kompromisi se chesto ne slazzu....
 
Vesela, u tvojim postovima u tvojim pričama, u tvojim vezama i vezicama dominira samo JA.
Iskrenost je slaba zamena za toliko Samoljublje.
jesi li pomislila da li će On da se guši bez tebe ili to nije bitno?

Ali pazi ti tu tvoju konstrukciju - ja da se gusim i ugusim samo da se on ne bi gusio bez mene? Ipak vise volim sebe (decu ovom prilikom ne racunam da se ne razumemo pogresno)
 
Zašto ga voliš.
Da li ga baš toliko voliš ili je to delom ljubav a delom nešto drugo scary.
Taj čuveni mehanizam da i dalje volimo one koji nas povrede.
Ok, ostala je ljubav, nemaš ti dugme da je isključiš, ali taj intenzitet koji misliš da ima, siguran sam da nema.
Naišo mu stra....pa dobro, moguće
Ali mi je nešto mnogo neodlučan i kolebljiv, tako da ne znam kakav je to uopšte materijal za životna iskušenja.
Možeš li ti tek da zamisliš kakav bi njemu stra naišao da si ti recimo ostala trudna i to mu rekla...
...ili naiđe mu tako stra kad rodiš dete i on kaže...ne...nisam ja spreman za ovo...
Ma...

pa to sam i ja rekla sebi...
šta ako mu sutra opet naiđe...
šta ako ja hoću da se venčamo i da imamo dete a on se plaši?
ne poklapaju nam se želje, on je neodlučan, a ja sam čekala tri meseca i umorila se...
mislim da ću večeras izaći sa jednim dečkom koji me već duže vreme ganja...
da popijem kafu, da vidim kako neko drugi miriše, da vidim kako je u tuđim kolima...
da vidim kako se neko drugi smeje...

biće prazno i tuđe ali, mislim da je vreme da pokažem J da ima i drugih...
 
A ponekad je veza kao zzivo blato...shto se vishe batrgash da prezzivi vishe tonesh....ponekad je dobro odmachi se i ostaviti prostora da se dishe i ne raditi nishta...samo biti tu....i pri tom ne zaboraviti da zzivish...pa se stvari reshe same od sebe kako vech moraju da budu...
 
Idem sad na posao,opet chu da kasnim...danas chu da chastim sve turske kafe...:D

E, samo josh da vam kazzem ovo...kako smo mi ponekad uobrazzeni...uglavnom...sve neshto mislimo da sve ima veze s nama i da mi neshto mozzemo da promenimo...samo zato shto nam je neko tako rekao...da smo mi krivi i da mi treba da se trudimo da ovo ili ono...
a zapravo..
sve to nema nikakve veze s nama, samo nam godi ta pomisao da imamo neku kao moch...
 
Pa-da i sada zove... jer je msilio je da ce svet da nestane kada on ode, a gle sve ide dalje, pa i ti...
Bude tu puno sujete, navike, pogresnih razloga, malogradjanstine... ali bude i ljubavi i shvatanja greske. Ko ce tu razdvojiti zito od kukolja i ko je cist da prvi baci kamen.

Postici da volis, cak iako si sam, velika je stvar (prim.prev. Pipi).
Bez gorcine i osude. Bude bas lepo... i lepe stavri se onda i dogadjaju, bude i setno i tuzno, ali kao duboka jaka suma - puno zivota.

Zgazili u razlaz... pa onda se rastavite... a mozda se opet nadjete... ali za sada zavrsite krug, ako se vratite bice iz pravih razloga, a ne kao davlejnik koji se za slamku hvata (a ovo iz licnog iskustva).
 
Ma znam o cemu prichate, nisam pao s Marsa, koliko god to zelela... Biti s nekim i dalje, iza onog trenutnka kad saznamo za neke nepremostive razlike, je cis' mazohizam i gubljenje vremena. To ne sporim.
Zabrinjavajuca je danas globalno prisutna nesposobnost i retardiranost u prepoznavanju odgovarajuce polovine.
 

Back
Top