Velika Srbija

Niški sandžak obuhvatao je teritorij koji je danas u sastavu Bugarske, tako da džabe pokušavaš sa ovim manipulacijama.

Bugara nikada nije bilo u Pirotu, Nišu, Vranju, Leskovcu,

http://en.wikipedia.org/wiki/Vranje

Vranje was part of the Ottoman Empire until 1878, when the town was captured by the Serbian army commanded by Jovan Belimarković. The urban population of Vranje consisted of 30,061 Christian and 12,502 Muslim males, with total number of 2,500 Serbian houses and 2,000 Muslim houses

Vranje was occupied by the Kingdom of Bulgaria on 16-17 October 1915, after which war crimes and Bulgarisation was committed on the city and wider region.

http://en.wikipedia.org/wiki/Leskovac

Before the Serbian-Turkish Wars (1876-1878), the county of Leskovac had a significant Muslim population, mostly Turkish and Albanian, which comprised one-third of its overall population. In 1873, the town had 2,500 Serbian houses and 1,000 Muslim houses.

Following the Serbian campaign of 1915 Leskovac fall within the Bulgarian occupational zone. This period was marked by harsh repression with attempts at Bulgarisation of the local inhabitants. Numerous crimes were committed on the Leskovac citizenry with 2,000-4,000 victims being executed and a great many more massacred in the surrounding region.
http://en.wikipedia.org/wiki/Niš

In 1862 some Muslim families from Belgrade and Smederevo settled in Nis due to the forced displacement of Muslims in the Principality of Serbia. The urban population of Niš consisted of 17,107 Christian and 4,291 Muslim males, with total number of 3,500 Serbian houses and 2,000 Muslim houses.
 
Šta se tiče Dalmatinskih partizana postoje podaci o nacionalnosti pripadnika svih divizija te regije i nekih 80% su bili Hrvati. Samo na Sutjesci od 5000 poginulih 3000 je bilo iz Dalmacije i nekih 2500 ili više su bili Hrvati. Imaš na temi o partizanima više o tome, a pročitaj i koju knjigu Viktora Kučana ako te zanima više oko toga.
Hrvati na tlu Hrvatske postali su većina u partizanima tek na početku 1944. godine.

Broj partizana u Srbiji i među Hrvatima u Hrvatskoj,

Srbija 1941 - 30 000

Srbija 1943 - 34 000

Hrvati na tlu Hrvatske

1941: 1 000 - 1 400

1943: 26 000
 
4409_orig.jpg


Milojevićeva povijesna, etnografska i geografska karta Srba i srpskih (jugoslavenskih) zemalja u Turskoj i Austriji. Karta je uključivala ne samo današnju Bugarsku, već i današnju Albaniju, Makedoniju i sjevernu Grčku.
 
Poslednja izmena od moderatora:
http://en.wikipedia.org/wiki/Niš

In 1862 some Muslim families from Belgrade and Smederevo settled in Nis due to the forced displacement of Muslims in the Principality of Serbia. The urban population of Niš consisted of 17,107 Christian and 4,291 Muslim males, with total number of 3,500 Serbian houses and 2,000 Muslim houses.
http://en.wikipedia.org/wiki/Prizren

With the outbreak of the First World War, the Kingdom of Serbia was invaded by Austro-Hungarian forces and later by Bulgarian forces. By 29 November 1915, Prizren fell to Bulgarian and Austro-Hungarian forces. In April 1916, Austria-Hungary allowed the Kingdom of Bulgaria to occupy the city with the understanding that a significant amount of the city's population were ethnic Bulgarians. During this period, there were process of forced Bulgarisation with many Serbs being interned; Serbs suffered worse in Bulgarian occupied regions of Kosovo compared to Austrian occupied regions due to the Bulgarian defeat in the Second Balkan War and due to the long-standing rivalry between the Bulgarian Orthodox Church and Serbian Orthodox Church.
 
Etnografska karta Balkana 1908., koautor Jovan Cvijić
1024px-Cvijic%2C_Jovan_-_Breisemeister%2C_William_A._-_Carte_ethnographique_de_la_P%C3%A9ninsule_balkanique_%28pd%29.jpg


„Raspad Austro-Ugarskog Carstva na kraju Prvog svjetskog rata transformirao je političku organizaciju Balkana. Rat je na Balkanu započeo atentatom na habsburškog nadvojvodu Franza Ferdinanda od strane militantnog bosanskog Srbina koji je tražio neovisnost svoje zemlje od dvojnog carstva. Jovan Cvijić, autor ove „etnografske karte“ Balkana, koju je 1918. objavilo Američko geografsko društvo u New Yorku, bio je profesor geografije na Sveučilištu u Beogradu.

Cvijić je doktorirao na Sveučilištu u Beču 1890-ih iz geoloških formacija i fizičke geomorfologije, ali su se njegovi interesi kasnije prebacili na „antropogeografska“ istraživanja koja analiziraju geografske utjecaje na etničku i kulturnu dinamiku na Balkanskom poluotoku. Cvijićeva karta svjedoči o etničkoj, vjerskoj i nacionalnoj raznolikosti Balkana, ali pruža malo uvida u demografsku štetu koju je rat nanio poluotoku, gdje je ubijena procijenjena četvrtina predratnog stanovništva Srbije i Crne Gore, što je jedna od najvećih stopa žrtava među svim zaraćenim zemljama.“
 
Samo mala napomena da ne bude zabune. Ja danas ne tražim ništa šta se tiče BiH i to je pradavno završena priča, al ću braniti postojanje Hrvata u velikom dijelu te zemlje od našeg dolaska do prodora Osmanlija. To je sve šta se tiče mog "svojatanja" te zemlje.


Nego baš na drugoj temi naletia na onaj poznati govor iz Gline u kojoj vaš trenutni predsjednik države priča sad već klasične gluposti o RSK ka "vekovnoj zemlji" uz obećanje okupljenjima da će živit u Velikoj Srbiji i u jedinstvenoj Srbiji. Tu je uz njega i Šešelj o kojem se također manje više sve zna i šta njegova politika predstavlja.

Znači ovo je vaš trenutni predsjednik koji je, ne dvojim ni najmanje, u potpunosti prominia mišljenje o svojim stavovima iz ovog govora.

Aleksandar Vučić govor - Okupirana Glina​

Hrabri hrvatski bojovnici

http://en.wikipedia.org/wiki/Battles_of_Glina_(1991)
 
Sve je vidljivo iz priloženog i nema dvojbe da neke informacije nisu točne poput one da nije bilo poinulih civila u Račkom, a pošto je sud odlučia drugačije i navedeno je ubojstvo 45 civila onda ne pričamo u razlici u mišljenju i nekavim nijansama nego o svjesnom prešućivanju istine. To više nije pristran ili jednostran pogled nego kriv i lažan. Strunjaču imaš pa nastavi izvodit vratolomije.


Ne valja ti engl. wikipedija, ne valjaju hr. izvori, ne valjaju češki, engleski i poljski autori jer su katolici, al ne valjaju ni pravoslavni pa makar bili Rusi, a bogami ne valjaju ti ni Srpski stručnjaci koji su se školovali ili rade vani jer ne dile mišljenje veliog broja Srba koji povijest vide nekim drugim očima odlipljeni od stvarnosti i realnosti.

Drž se ti svojih Informer istoričara koji će ti pričat bajke o Srbiji do Splita i o Srbima na Braču i Korčuli :D




Pretpostavljam da je ovaj Makedonac također zaveden od katoličkog zapada kad je napisa ovakav članak i iznia ove podatke o naconalnoj strukturi Makedonaca prije Balkanskih ratova. Doslovno vas nema mi za autobus napunit, a ti pričaš o Srbima koji su bili većina na tim prostorima :roll: Probat ću nać popis za Kosovo i Albaniju, al tamo sigurno niste bili većina iako vas je zasigruno bilo nešto na Kosovu moguće nešto sitno i na sjeveru Albanije. uglavnom nedovoljno da budete bilo kakav faktor i nešto odlučujete.

Nacionalna struktura stanovništva Makedonije (1900-1913)

Stanovništvo Makedonije različitog je porijekla (Makedonci, Turci, Zidovi i dr.), različite crkvene pripadnosti (egzarhisti, patrijaršisti, muslimani, mojsijevci), a i po brojnosti se međusobno razlikuje. O brojnosti i nacionalnoj pripadnosti stanovništva Makedonije postoji obimna i raznovrsna literatura. Susjedne balkanske države, u želji da opravdaju svoje teritorijalne pretenzije na Makedoniju, koristile su se povijesnom znanosti kao argumentom za opravdanje svojih povijesnih i nacionalnih interesa u Makedoniji. Intelektualne snage tih država bile su u službi dokazivanja tobožnjega grčkog, srpskog, odnosno bugarskog karaktera Makedonije. Statistike kojima je dokazivana brojnost i nacionalna struktura stanovništva Makedonije bile su, zbog posebnosti državnih interesa pretendenata na Makedoniju, različite i uvijek kontradiktorne. Kritizirajućiznanstvenost balkanskih statistika, Andre Wurbain utvrdio je da suone »[...] svjesno falsificirane«.'

Ipak, postoji povijesna istina, postoji stvarnost koja se mora poštivati. Uz to, ono što se primjećuje u statistikama o nacionalnoj strukturi stanovništva Makedonije jest razlika u teoretskim principima na kojima se zasnivaju grčke, srpske, odnosno bugarske statistike. Mi ćemo ih pregledati i pokušati izvući zaključke, ali ne na osnovi jednostavnog prihvaćanja jednog ili drugog zaključka (Vasila K'nčevaili Jovana Cvijića), nego na osnovi znanstvenosti principa, koji su upotrijebljeni da bi dokazali grčki, bugarski ili srpski karakter Makedonije, kako bismo dobili što točniju etnografsku sliku stanovništva Makedonije. To je jedini mogući i logičan put kojim se možemo približiti povijesnoj stvarnosti u prošlosti, makar i samo relativnoj povijesnoj istini.

Prema K'nčevu, stanje po brojnosti I narodnosti kršćanskoga egzarhijskog i patrijaršijskog stanovništva s govornim makedonskim jezikom,makedonsko-muslimanskoga stanovništva s makedonskim govornim jezikom, grčkoga kršćanskog i muslimanskog stanovništva s grčkim materinskim jezikom te ostaloga kršćanskog stanovništva s vlaškim ili albanskim govornim jezikom u Makedoniji na početku 20. stoljećabilo je ovakvo: NACIONALNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA MAKEDONIJE NA POČETKU XX STOLJEĆA (1900)

Narodnost - Brojnost
Bugari - 1,181.3362.
Turci - 499.2043.
Grci - 228.702
Albanci - 128.7115.
Vlasi - 80.7676
Zidovi - 67.8407.
Romi - 54.5578
Rusi - 4.000
Čerkezi 2.837
Jermeni 300
Negri 200
Gruzljanci 60
Razni 9.010
Ukupno 2,258.224


Do istih zaključaka o strukturi stanovništva Makedonije došao je i D. M. Brancoff. On se, kao i Vasil K'nčev, koristi principom jezika kao elementom opredjeljenja, dajući mu širi sadržaj, proširujući mu vrijednost, tako da on sadrži u sebi točnost i objektivnost. Dok se ustatistici Vasila K'nčeva stanovništvo određuje prema jeziku, D.M.Brancoff obuhvaća stanovništvo koje pripada dvjema osnovnim kršćanskim crkvama (egzarhijskoj i patrijaršijskoj) i muslimansko stanovništvo(slavenskoga i grčkog porijekla). On uzima jezik kao element opredjedjeljenja jedne ili druge nacionalnosti, ali proširuje crkvenu pripadnost: u kršćanske vjere ubraja ne samo egzarhijsku, već i katoličku, protestantsku i patrijaršijsku crkvenu pripadnost s grčkim biljegom. Poštujući te principe, D. M. Brancoff smatra da je nacionalna struktura stanovništva Makedonije prije balkanskih ratova bila ovakva:

Bugari 1,172.136
Grci 190.047
Vlasi 63.895
Albanci 12.006
Romi 12.604
Ukupno 1,450.688

I Vladimir Rumenov daje prednost makedonskom stanovništvu, koje također naziva bugarskim, u odnosu na sve ostale manjine u današnjoj Egejskoj Makedoniji. Prema Vladimiru Rumenovu Makedonci čine 31,30% ili 339.369, Turci 30% ili 314.854, Grci 23,3 % ili 245.251.


Srpske buržoaske statistike, u usporedbi s bugarskim i grčkim, razlikuju se u pogledu nacionalne strukture stanovništva Makedonije. U srpskim statistikama zapaža se velika razlika u procjeni stanovništva, na osnovi argumenata kojima se služe u dokazivanju srpskog karaktera Makedonije. Ivan Ivanović kaže da su od 1,366.556 stanovnika, koliko je Makedonija imala prije balkanskih ratova, 400.568 bili Srbi patrljaršisti, 265.408 Srbi egzarhisti, 400.627 muslimani, 60.000 Židovi, 190.639 pravoslavni neslaveni, 15.000 Srbi katolici, 34.277 pripadnici raznih narodnosti.' U istu krajnost zapadaju i M. V. Veselinović i S. Gopčević, koji također smatraju da su Srbi glavni žiteljski' element u Makedoniji. O znanstvenosti tih autora nije potrebno mnogo govoriti. Jovan Cvijić u rad u »Promatranja o etnografiji Makedonskih Slovena« smatra da Ivanovićeve i Veselinovićeve knjige sadrže prave zablude, neznanstvenost i zbrkanost. Borivoje Milojević, iako ne naziva Makedonce Srbima, nesumnjivo pod utjecajem S. Gopčevića, smatra da je u Makedoniji slavensko stanovništvo u većini. Do te konstatacije došao je na osnovi brojnosti slavenskih naselja i kuća.

Ipak, najveća zasluga u prilog tezi o srpskom značaju Makedonije pripada Jovanu Cvijiću. Cvijić ne čini male, jednostavne i očigledne greške ne stvara statistike sa srpskom značajkom, poput I. Ivanovića i S. Gopčevića, što je u znanstvenoj javnosti budilo sumnje. Teško da bi tko mogao prihvatiti Ivanovićevu tezu, koji je nedovoljno upućen u makedonsku jezičnu problematiku, da je makedonski jezik srpski. Ta dva jezika toliko su udaljena, iako su slavenska, da Makedonac ne razumije srpski kad nema srpske vlasti u Makedoniji.

Da Makedonci nisu imali svoj književni jezik znanstveno je točno konstatirano, ali u djelima Jovana Cvijića ne objašnjava se zašto nisu imali svoj književni jezik.
Pri stvaranju srpskoga, bugarskoga, odnosno grčkoga književnog jezika nije bilo nikakvih vanjskih otpora. Makedonci nisu imali književni jezik, ali je bilo pokušaja, usprkos izuzetno teškim uvjetima, da se takav jezik stvori.

Makedonska svijest evoluirala je u tijeku povijesti, ali je težila ka sve makedonskijoj, u školi, u crkvi, u državnosti, tj. ka autentičnoj makedonskoj svijesti. Možemo zaključiti da se srpski buržoaski učenjaci nisu, uglavnom, služili znanstvenim principima u dokazivanju srpskog karaktera Makedonije. To se jasno vidi iz toga, što su i sami politički činioci ne samo sumnjali nego bili i uvjereni u neznanstvenost radova objavljenih u Srbiji.

I sami srpski konzuli u Makedoniji, koji su na terenu poznavali prave brojčane odnose stanovništva, suprotstavljali su se objavljivanju knjige S. Gopčevića na francuskom jeziku kao neznanstvenoj i neautoritativnoj. To potvrđuje i Sima Tomić, srpski poslanik u Makedoniji, koji u izvještaju srpskoj vladi piše: »[...] srpska književnost nije dala ni jedno ozbiljno delo o Makedoniji
«.


Proanaliziraju li se grčke statistike o nacionalnoj strukturi stanovništva,primijetit će se, nasuprot srpskim i bugarskim, da je kao najbrojniji u Makedoniji naveden grčki element. Silogos je u statistici objavljenoj 1903. smatrao da su od ukupno 1,873.000 stanovnika, koliko je imala Makedonija, 777.000 bili Turci, 374.000 Bugari, 659.000 Grci, 700.000 razni i dr. Iste podatke naveo je i ministar M. Delianis u Le Temps, br.15.879, 26. XI I 1904; on smatra da u Makedoniji živi 322.162 Bugara, 652.725 Grka, 17.076 Vlaha, 1.253 romanizirana Vlaha, 53.147 židova, 8.911 Roma i 5.583 pripadnika raznih narodnosti.

Stilipon Kiriakides u knjizi »The northen ethnological bougaries Hellenlsme« smatra da samo u Solunskom vilajetu živi 373.227 Grka i 207.317 Bugara. U Bitoljskom vilajetu, prema Istom autoru, živi 261.283Grka i 178.410 Bugara. Ukupno u oba vilajeta živi 634.510 Grka i 385.729 Bugara. Brojnost grčkog življa je veća i u Ulisa Jalemosa. Uželji da učvrsti grčke pozicije za Berlinskoga mirovnog kongresa (1878),Jalemos je objavio knjigu »Elinizam pred Kongresom«. Po njegovu mišljenju u Makedoniji je najbrojniji element grčki (750.000), zatim turski (390.000) i tek na trećem mjestu bugarski (300.000).


Ali grčka, srpska i bugarska povjesnička literatura o srpskom, grčkom i bugarskom karakteru Makedonije postigla je, ipak, stanovite uspjehe..Ta proganda — sa svojim »znanstvenim statistikama«, raznim etnografskim kartama i etnografskim tumačenjima (Jovan Cvijić) — dovela je do toga da se ne zna točno broj stanovnika Makedonije po nacionalnostima; tako je ona u evropskome znanstvenom i političkom svijetu stvorila lažno uvjerenje da je Makedonija šarenilo naroda te da je, prema tome, prirodnoi moralno pravo balkanskih država: Grčke, Bugarske i Srbije, da svojim prisutnošću u Makedoniji riješe makedonsko pitanje. Tako je Makedonija i bila a priori podijeljena između svojih susjeda. Dio Evrope bio je uvjeren(rukovođen vlastitim ciljevima) u ispravnost takva rješavanja makedonskog pitanja. A balkanski su ratovi, na osnovi »povijesnih i znanstvenih dokaza«, materijalno potvrdili podjelu Makedonije. Time je makedonskom narodu zadan težak udarac, negirana je njegova osobnost i njegov nacionalni i državni život.

I za kraj, kao najvjerodostojniji popis stanovništva Makedonije po nac.strukuri iz perioda prije Balkanskih ratova, autor ovog članka navodi onaj prvi objavljeni pa da ponovo vidimo kako su to Srbi bili većina na tom prostoru:


Narodnost - Brojnost

Bugari(Makedonci) - 1,181.3362.
Turci - 499.2043.
Grci - 228.702
Albanci - 128.7115.
Vlasi - 80.7676
Zidovi - 67.8407.
Romi - 54.5578
Rusi - 4.000
Čerkezi 2.837
Jermeni 300
Negri 200
Gruzljanci 60
Razni 9.010
Ukupno 2,258.224


Na koncu moram dodatr kako je zanimljivo da niko na ovim popisima ne spominje Srbe na prostoru Makedonije kao neki bitan čimbenik i to ne samo Bugari ili Grci koji su također pretendirali za taj teritorij nego ni neki strani "popisivači". Čak je i vašem konzulu u Makedoniji bilo neugodno zbog izmišljenih i napuvanih brojki da je mora reagirat i obratit se vašoj vladi ričima: "srpska književnost nije dala ni jedno ozbiljno delo o Makedoniji".
 
Sve je vidljivo iz priloženog i nema dvojbe da neke informacije nisu točne poput one da nije bilo poinulih civila u Račkom, a pošto je sud odlučia drugačije i navedeno je ubojstvo 45 civila onda ne pričamo u razlici u mišljenju i nekavim nijansama nego o svjesnom prešućivanju istine. To više nije pristran ili jednostran pogled nego kriv i lažan. Strunjaču imaš pa nastavi izvodit vratolomije.


Ne valja ti engl. wikipedija, ne valjaju hr. izvori, ne valjaju češki, engleski i poljski autori jer su katolici, al ne valjaju ni pravoslavni pa makar bili Rusi, a bogami ne valjaju ti ni Srpski stručnjaci koji su se školovali ili rade vani jer ne dile mišljenje veliog broja Srba koji povijest vide nekim drugim očima odlipljeni od stvarnosti i realnosti.

Drž se ti svojih Informer istoričara koji će ti pričat bajke o Srbiji do Splita i o Srbima na Braču i Korčuli :D




Pretpostavljam da je ovaj Makedonac također zaveden od katoličkog zapada kad je napisa ovakav članak i iznia ove podatke o naconalnoj strukturi Makedonaca prije Balkanskih ratova. Doslovno vas nema mi za autobus napunit, a ti pričaš o Srbima koji su bili većina na tim prostorima :roll: Probat ću nać popis za Kosovo i Albaniju, al tamo sigurno niste bili većina iako vas je zasigruno bilo nešto na Kosovu moguće nešto sitno i na sjeveru Albanije. uglavnom nedovoljno da budete bilo kakav faktor i nešto odlučujete.

Nacionalna struktura stanovništva Makedonije (1900-1913)

Stanovništvo Makedonije različitog je porijekla (Makedonci, Turci, Zidovi i dr.), različite crkvene pripadnosti (egzarhisti, patrijaršisti, muslimani, mojsijevci), a i po brojnosti se međusobno razlikuje. O brojnosti i nacionalnoj pripadnosti stanovništva Makedonije postoji obimna i raznovrsna literatura. Susjedne balkanske države, u želji da opravdaju svoje teritorijalne pretenzije na Makedoniju, koristile su se povijesnom znanosti kao argumentom za opravdanje svojih povijesnih i nacionalnih interesa u Makedoniji. Intelektualne snage tih država bile su u službi dokazivanja tobožnjega grčkog, srpskog, odnosno bugarskog karaktera Makedonije. Statistike kojima je dokazivana brojnost i nacionalna struktura stanovništva Makedonije bile su, zbog posebnosti državnih interesa pretendenata na Makedoniju, različite i uvijek kontradiktorne. Kritizirajućiznanstvenost balkanskih statistika, Andre Wurbain utvrdio je da suone »[...] svjesno falsificirane«.'

Ipak, postoji povijesna istina, postoji stvarnost koja se mora poštivati. Uz to, ono što se primjećuje u statistikama o nacionalnoj strukturi stanovništva Makedonije jest razlika u teoretskim principima na kojima se zasnivaju grčke, srpske, odnosno bugarske statistike. Mi ćemo ih pregledati i pokušati izvući zaključke, ali ne na osnovi jednostavnog prihvaćanja jednog ili drugog zaključka (Vasila K'nčevaili Jovana Cvijića), nego na osnovi znanstvenosti principa, koji su upotrijebljeni da bi dokazali grčki, bugarski ili srpski karakter Makedonije, kako bismo dobili što točniju etnografsku sliku stanovništva Makedonije. To je jedini mogući i logičan put kojim se možemo približiti povijesnoj stvarnosti u prošlosti, makar i samo relativnoj povijesnoj istini.

Prema K'nčevu, stanje po brojnosti I narodnosti kršćanskoga egzarhijskog i patrijaršijskog stanovništva s govornim makedonskim jezikom,makedonsko-muslimanskoga stanovništva s makedonskim govornim jezikom, grčkoga kršćanskog i muslimanskog stanovništva s grčkim materinskim jezikom te ostaloga kršćanskog stanovništva s vlaškim ili albanskim govornim jezikom u Makedoniji na početku 20. stoljećabilo je ovakvo: NACIONALNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA MAKEDONIJE NA POČETKU XX STOLJEĆA (1900)

Narodnost - Brojnost
Bugari - 1,181.3362.
Turci - 499.2043.
Grci - 228.702
Albanci - 128.7115.
Vlasi - 80.7676
Zidovi - 67.8407.
Romi - 54.5578
Rusi - 4.000
Čerkezi 2.837
Jermeni 300
Negri 200
Gruzljanci 60
Razni 9.010
Ukupno 2,258.224


Do istih zaključaka o strukturi stanovništva Makedonije došao je i D. M. Brancoff. On se, kao i Vasil K'nčev, koristi principom jezika kao elementom opredjeljenja, dajući mu širi sadržaj, proširujući mu vrijednost, tako da on sadrži u sebi točnost i objektivnost. Dok se ustatistici Vasila K'nčeva stanovništvo određuje prema jeziku, D.M.Brancoff obuhvaća stanovništvo koje pripada dvjema osnovnim kršćanskim crkvama (egzarhijskoj i patrijaršijskoj) i muslimansko stanovništvo(slavenskoga i grčkog porijekla). On uzima jezik kao element opredjedjeljenja jedne ili druge nacionalnosti, ali proširuje crkvenu pripadnost: u kršćanske vjere ubraja ne samo egzarhijsku, već i katoličku, protestantsku i patrijaršijsku crkvenu pripadnost s grčkim biljegom. Poštujući te principe, D. M. Brancoff smatra da je nacionalna struktura stanovništva Makedonije prije balkanskih ratova bila ovakva:

Bugari 1,172.136
Grci 190.047
Vlasi 63.895
Albanci 12.006
Romi 12.604
Ukupno 1,450.688

I Vladimir Rumenov daje prednost makedonskom stanovništvu, koje također naziva bugarskim, u odnosu na sve ostale manjine u današnjoj Egejskoj Makedoniji. Prema Vladimiru Rumenovu Makedonci čine 31,30% ili 339.369, Turci 30% ili 314.854, Grci 23,3 % ili 245.251.


Srpske buržoaske statistike, u usporedbi s bugarskim i grčkim, razlikuju se u pogledu nacionalne strukture stanovništva Makedonije. U srpskim statistikama zapaža se velika razlika u procjeni stanovništva, na osnovi argumenata kojima se služe u dokazivanju srpskog karaktera Makedonije. Ivan Ivanović kaže da su od 1,366.556 stanovnika, koliko je Makedonija imala prije balkanskih ratova, 400.568 bili Srbi patrljaršisti, 265.408 Srbi egzarhisti, 400.627 muslimani, 60.000 Židovi, 190.639 pravoslavni neslaveni, 15.000 Srbi katolici, 34.277 pripadnici raznih narodnosti.' U istu krajnost zapadaju i M. V. Veselinović i S. Gopčević, koji također smatraju da su Srbi glavni žiteljski' element u Makedoniji. O znanstvenosti tih autora nije potrebno mnogo govoriti. Jovan Cvijić u rad u »Promatranja o etnografiji Makedonskih Slovena« smatra da Ivanovićeve i Veselinovićeve knjige sadrže prave zablude, neznanstvenost i zbrkanost. Borivoje Milojević, iako ne naziva Makedonce Srbima, nesumnjivo pod utjecajem S. Gopčevića, smatra da je u Makedoniji slavensko stanovništvo u većini. Do te konstatacije došao je na osnovi brojnosti slavenskih naselja i kuća.

Ipak, najveća zasluga u prilog tezi o srpskom značaju Makedonije pripada Jovanu Cvijiću. Cvijić ne čini male, jednostavne i očigledne greške ne stvara statistike sa srpskom značajkom, poput I. Ivanovića i S. Gopčevića, što je u znanstvenoj javnosti budilo sumnje. Teško da bi tko mogao prihvatiti Ivanovićevu tezu, koji je nedovoljno upućen u makedonsku jezičnu problematiku, da je makedonski jezik srpski. Ta dva jezika toliko su udaljena, iako su slavenska, da Makedonac ne razumije srpski kad nema srpske vlasti u Makedoniji.

Da Makedonci nisu imali svoj književni jezik znanstveno je točno konstatirano, ali u djelima Jovana Cvijića ne objašnjava se zašto nisu imali svoj književni jezik.
Pri stvaranju srpskoga, bugarskoga, odnosno grčkoga književnog jezika nije bilo nikakvih vanjskih otpora. Makedonci nisu imali književni jezik, ali je bilo pokušaja, usprkos izuzetno teškim uvjetima, da se takav jezik stvori.

Makedonska svijest evoluirala je u tijeku povijesti, ali je težila ka sve makedonskijoj, u školi, u crkvi, u državnosti, tj. ka autentičnoj makedonskoj svijesti. Možemo zaključiti da se srpski buržoaski učenjaci nisu, uglavnom, služili znanstvenim principima u dokazivanju srpskog karaktera Makedonije. To se jasno vidi iz toga, što su i sami politički činioci ne samo sumnjali nego bili i uvjereni u neznanstvenost radova objavljenih u Srbiji.

I sami srpski konzuli u Makedoniji, koji su na terenu poznavali prave brojčane odnose stanovništva, suprotstavljali su se objavljivanju knjige S. Gopčevića na francuskom jeziku kao neznanstvenoj i neautoritativnoj. To potvrđuje i Sima Tomić, srpski poslanik u Makedoniji, koji u izvještaju srpskoj vladi piše: »[...] srpska književnost nije dala ni jedno ozbiljno delo o Makedoniji
«.


Proanaliziraju li se grčke statistike o nacionalnoj strukturi stanovništva,primijetit će se, nasuprot srpskim i bugarskim, da je kao najbrojniji u Makedoniji naveden grčki element. Silogos je u statistici objavljenoj 1903. smatrao da su od ukupno 1,873.000 stanovnika, koliko je imala Makedonija, 777.000 bili Turci, 374.000 Bugari, 659.000 Grci, 700.000 razni i dr. Iste podatke naveo je i ministar M. Delianis u Le Temps, br.15.879, 26. XI I 1904; on smatra da u Makedoniji živi 322.162 Bugara, 652.725 Grka, 17.076 Vlaha, 1.253 romanizirana Vlaha, 53.147 židova, 8.911 Roma i 5.583 pripadnika raznih narodnosti.

Stilipon Kiriakides u knjizi »The northen ethnological bougaries Hellenlsme« smatra da samo u Solunskom vilajetu živi 373.227 Grka i 207.317 Bugara. U Bitoljskom vilajetu, prema Istom autoru, živi 261.283Grka i 178.410 Bugara. Ukupno u oba vilajeta živi 634.510 Grka i 385.729 Bugara. Brojnost grčkog življa je veća i u Ulisa Jalemosa. Uželji da učvrsti grčke pozicije za Berlinskoga mirovnog kongresa (1878),Jalemos je objavio knjigu »Elinizam pred Kongresom«. Po njegovu mišljenju u Makedoniji je najbrojniji element grčki (750.000), zatim turski (390.000) i tek na trećem mjestu bugarski (300.000).


Ali grčka, srpska i bugarska povjesnička literatura o srpskom, grčkom i bugarskom karakteru Makedonije postigla je, ipak, stanovite uspjehe..Ta proganda — sa svojim »znanstvenim statistikama«, raznim etnografskim kartama i etnografskim tumačenjima (Jovan Cvijić) — dovela je do toga da se ne zna točno broj stanovnika Makedonije po nacionalnostima; tako je ona u evropskome znanstvenom i političkom svijetu stvorila lažno uvjerenje da je Makedonija šarenilo naroda te da je, prema tome, prirodnoi moralno pravo balkanskih država: Grčke, Bugarske i Srbije, da svojim prisutnošću u Makedoniji riješe makedonsko pitanje. Tako je Makedonija i bila a priori podijeljena između svojih susjeda. Dio Evrope bio je uvjeren(rukovođen vlastitim ciljevima) u ispravnost takva rješavanja makedonskog pitanja. A balkanski su ratovi, na osnovi »povijesnih i znanstvenih dokaza«, materijalno potvrdili podjelu Makedonije. Time je makedonskom narodu zadan težak udarac, negirana je njegova osobnost i njegov nacionalni i državni život.

I za kraj, kao najvjerodostojniji popis stanovništva Makedonije po nac.strukuri iz perioda prije Balkanskih ratova, autor ovog članka navodi onaj prvi objavljeni pa da ponovo vidimo kako su to Srbi bili većina na tom prostoru:


Narodnost - Brojnost

Bugari(Makedonci) - 1,181.3362.
Turci - 499.2043.
Grci - 228.702
Albanci - 128.7115.
Vlasi - 80.7676
Zidovi - 67.8407.
Romi - 54.5578
Rusi - 4.000
Čerkezi 2.837
Jermeni 300
Negri 200
Gruzljanci 60
Razni 9.010
Ukupno 2,258.224


Na koncu moram dodatr kako je zanimljivo da niko na ovim popisima ne spominje Srbe na prostoru Makedonije kao neki bitan čimbenik i to ne samo Bugari ili Grci koji su također pretendirali za taj teritorij nego ni neki strani "popisivači". Čak je i vašem konzulu u Makedoniji bilo neugodno zbog izmišljenih i napuvanih brojki da je mora reagirat i obratit se vašoj vladi ričima: "srpska književnost nije dala ni jedno ozbiljno delo o Makedoniji".
 
Ništa netočno napisano i pisac se žali samo na formulaciju??? Majku ti onu isukrstovu kako su neki od vas gadljivo odvratni baš poput svojih uzora pećinara :bljak:


Udžbenik: William Walker, šef promatračke misije OESS-a koja je bila u Račku tijekom sukoba, optužio je srpske snage za ratne zločine protiv albanskih civila koji nisu ni bili u selu."

Pisac i MKSJ: Dana 15. siječnja 1999. godine, srpske policijske i vojne snage na Kosovu ubile su u Račku 45 etničkih albanskih civila, uključujući žene i djecu.
Brini za velikohrvatske zločine nad Srbima i Bošnjacima

http://en.wikipedia.org/wiki/Gospić_massacre

http://en.wikipedia.org/wiki/Lašva_Valley_ethnic_cleansing
 
Svaka ti je ka u Njegoša.


Srića pa je u svakoj epohi živia bar jedan pošteni Srbin koji je ima stav i čast, a u tu malobrojnu skupinu karakternih ljudi zasigurno spada i veliki gospodin Sima Tomić. On je inače bia srpski konzul u Makedoniji i zna je odlično koliko Srba tamo živi kao i to koliki je njihov utjecaj na tamošnji narod i kulturu stoga ova njegova izjava itekako ima težinu: "srpska književnost nije dala ni jedno ozbiljno delo o Makedoniji".

Čika Sima dozvolite :kpozdrav: :kpozdrav: :kpozdrav:
Srpski Torbeši

http://sr.wikipedia.org/sr-el/Torbeši

:-)))))))
 
Istina da je AU napala Srbiju, al nije vrag da ćemo stavit sa strane ubojstvo njihovog tadašnjeg vladara? Nije to baš bezazleni razlog ni danas, a kamoli onda.

.
Hrvati su veoma loše prošli u austrougarskoj agresiji prema Srbiji. Budi siguran da je na desetke tisuća Hrvata je zađubrilo Srbiju. Još se psihički niste oporavili od ovih poraza protiv Srba. :-)

Samo u ovoj pučko-ustaškoj brigadi na početku bilo je više od 14K Hrvata. Na kraju su od brigade nije ostalo ništa. I onda mitomanišete kako sto tisuća Hrvata može pokoriti ceo svet :-)
 
Poslednja izmena od moderatora:
Kako su Srbi postali Bugari u Pirotu

In 1877, The urban population of Pirot consisted of 29,741 Christian and 5,772 Muslim males, with total number of 3,000 Serbian houses and 400 Muslim houses. However, after the Serbian - Ottoman war in 1878 the population of Pirot changed via emigration process of Muslim population. In 1884 Pirot had 77,922 inhabitants, 76,545 being Serbs and 36 Turks.

In 1659, Austrian deputy August von Mayern visited the town and described it as "Schiarchici, a town called by the Orthodox as Pirot, but it not surrounded by walls and inhabited by Turks and Rascians.

:-))))))))))))))))
 
Serbian scientific and political institutions strive to substantiate that since their arrival in the Balkans in the sixth century, the South Slavs have dominated the Kosovo region, and that the Albanians only arrived as late as the end of seventeenth century and primarily during the eighteenth century
 
Hedervari ti je jedini argument? Toliko o tvojoj povijesnoj pismenosti… On je možda pokušao gurati mađarski, ali Hrvatska je imala svoje institucije, svoj jezik i identitet koji nisu nestali zato što je neko iz Beča to htio. Dok ti spominješ te “zabrane”, stvarnost je da je Zagreb bio centar hrvatske političke i kulturne moći, a ne turska kasaba kao Beograd u to vrijeme.

Tvoja priča o Ratzen je smiješna, Austrijanci su Srbe slali da ratuju pod tim nazivom, ali to ih nije učinilo pravim ni za milimetar više od onoga što ti želiš priznati Hrvatskoj. Nauči povijest, pa će ti možda biti jasnije zašto te tvoje mitove nitko ozbiljno ne shvaća.
Ili si možda mislio na barona Rauha?
 
A vi ste prije Karađorđa bili šta točno? Vlasi, Rašani, Morlaci, Turčini po potrebi?

Ne brini za naše komplekse, vi još niste odlučili jeste li potomci Nemanjića, Bizanta ili mitoloških Kineza s Kosova. Kad složite identitet bez retroaktivnih bajki, javi se.
O Turcima, tj o lir-turskim Ogurima, narodu hrvatskog kana Kuvrata:

53D775FF-4497-4B80-8C99-5F2F5299A1EB.png
 
4409_orig.jpg


Milojevićeva povijesna, etnografska i geografska karta Srba i srpskih (jugoslavenskih) zemalja u Turskoj i Austriji. Karta je uključivala ne samo današnju Bugarsku, već i današnju Albaniju, Makedoniju i sjevernu Grčku. Zbog svojih ideja o Velikoj Srbiji, u Bugarskoj je poznat i kao Ludi Miloš. :D


PS Leki biće tebi ni ovde nema ništa sporno?
Srboslovenci? :hahaha:
 
Hrvati su veoma loše prošli u austrougarskoj agresiji prema Srbiji. Budi siguran da je na desetke tisuća Hrvata je zađubrilo Srbiju. Još se psihički niste oporavili od ovih poraza protiv Srba. :-)

Samo u ovoj pučko-ustaškoj brigadi na početku bilo je više od 14K Hrvata. Na kraju su od brigade nije ostalo ništa. I onda mitomanišete kako sto tisuća Hrvata može pokoriti ceo svet :-)
Je, toliko se nismo oporavili da 99% građana Hrvatske nije nikada u životu čulo za te bitke. :hahaha: :rotf:
 
Srbobugari, Srbomakedonci, a i Srbohrvati su tu bogufala. Nego zanimljivo da je i Lekijeve nazva Srborašanima šta oće reć da oni po njemu nisu Srbi ili ima neko drugo objašnjenje? :think:

Jedino mi nije jasno šta mu znači ona Bela Hrvatska van granica naše zajedničke države osim da nas još i podhebaje. Dobro su rekli Bugari, baš je ludi Miloš 😂
 
Srbobugari, Srbomakedonci, a i Srbohrvati su tu bogufala. Nego zanimljivo da je i Lekijeve nazva Srborašanima šta oće reć da oni po njemu nisu Srbi ili ima neko drugo objašnjenje? :think:

Jedino mi nije jasno šta mu znači ona Bela Hrvatska van granica naše zajedničke države osim da nas još i podhebaje. Dobro su rekli Bugari, baš je ludi Miloš 😂
Prestani upotrebljavati reč Srbi i prestani lagati i lupetati gluposti. Tvoja opsesija sa Srbima je jeziva.
 

Back
Top