Velika Srbija

Dokumenti o saradnji četnika sa Osovinom

Projekat "Homogena Srbija" predviđao je da teritoriju "velike Srbije" sačinjavaju predratna teritorija Srbije, proširena nekim prigraničnim delovima teritorije Bugarske,delovi severne Albanije, teritorija Crne Gore i istočne Hercegovine. Na zapadu je trebalo da u "srpsku oblast uđu", pored teritorije Vrbaske banovine, "Severna Dalmacija, srpski deo Like, Korduna, Banije i deo Slavonije". Na severa je trebalo da se sipskoj oblastipripoji "Baranja s Pečujem i istočni Banat sa Temišvarom i Rešicama". Jugoslavija bi, tako, imala "biti uređena na federativnoj osnovi sa tri federalne jedinice srpskom,hrvatskom i slovenačkom (Srbija, Hrvatska i Slovenija)". Do etnički čiste "velike Srbije"došlo bi se tako što bi se izvršilo preseljenje stanovništva sa jedne na drugu teritoriju,"Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog područja". Bio je to jedini put "da se izvrši razgraničenje" i time "otkloni mogućnost da se ponove strašni zločini", zapisao je Moljević.

U jesen 1941. kada su ostvareni kontakti između Mihailovića i Moljevića, dolazi do radikalizacije zacrtanih stavova u projektu. Neke Moljevićeve postavke, po Mihailovićevom poimanju projekta, dobivaju jasniji i radikalniji smisao. Tako se pojavljuje izraz "čišćenje teritorije", odnosno "čišćenje državne teritorije". To podrazumeva ne samo preseljenje naroda razmenom teritorije, već i njegovo "uništenje" primenom najsurovijih i drastičnih mera, metodom ubijanja ili klanja "nenarodnih manjina i nenacionalnih elemenata". Pod udar je prvo trebalo da dođe "čišćenje Sandžaka od muslimanskog življa i Bosne od muslimanskog i hrvatskog življa". Smatralo se da je to potrebno zbog stvaranja koridora između Srbije, Crne Gore i srpskih krajeva u zapadnom delu Jugoslavije, do linije: Sušak - Karlovac - Zagreb. Zamašnije akcije"čišćenja" usledile su u jugoistočnoj Bosni krajem 1941. i u drugoj polovini 1942, a onda u istom prostoru i u delu Sandžaka, početkom 1943. godine. Bilo ih je takođe u drugoj polovini 1942. u dolini Neretve. Takvim programom bilo je osuđeno na progon ili nestanak više od 2.500.000 pripadnika nesrpskog stanovništva.

Projekat "Homogene Srbije", program o oblikovanju takve "državne teritorije" bio je u sferi ilegalnih priprema i postupaka. U njegovom koncipiranju učestvovao je manji broj političkih i vojnih ličnosti. O njemu se javno progovorilo na Konferenciji "četničke intelektualne omladine Crne Gore, Boke i Sandžaka' u Sahovićima pred kraj 1942. godine. I tom prilikom je naglašeno da će na "teritoriji buduće države živeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci" i da "Nacionalnih manjina ne može biti". Prisutnim delegatima je predočeno da će celokupna politička, zakonodavna i izvršna vlast, na neograničeno vreme biti isključivo u rukama četničke organizacije.

To, međutim ukazuje na nešto što liči na uspostavlanje totalitarnog ili, pak, militantnog sistema vladavine jedne vojne organizacije oličene u četničkom pokretu. Jer, oslonac za izvršenje projektovanog plana bili su, uglavnom oficiri, manje političari. Projekat nije javno publikovan niti predstavljen široj javnosti. Ni jednoj savezničkoj sili nije predočeno na koji način se zamišlja buduće teritorijalno omeđenje federalnih jedinica u Jugoslaviji i njihov državni status. Pitanje je i koliko su četnički komandanti, posebno oni u Srbiji, bili upućeni u političke programe četničkog rukovodstva. Njima je saopštavano da se četnici na teritoriji NDH bore protiv ustaša, a za spas Srba i srpstva od ustaških pogroma. Ali, oni, verovatno, nisu bili upućeni u pravo stanje stvari - da su tamošnji četnički komandanti ostvarili saradnju sa italijanskim fašistima, protivnicima "velike Srbije", nemačkim nacistima i vlastima NDH.

Ti četnici, očigledno, nisu bili u stanju da teritoriju na kojoj su legalno delovali učine etnički čistom. S druge strane četnici u Srbiji su, nakon sukoba sa partizanskim odredima u jesen 1941. godine legalno, s manjim izuzecima, bili pod kontrolom kvislinškog režima i preko njega pod uticajem nemačkog okupatora. Vremenom su četničke formacije u Srbiji ostvarile saradnju sa nemačkim i bugarskim okupatorima, a oni nisu bili za "veliku Srbiju". Sve se svelo na to da Mihailović tokom celog rata nije imao "slobodnih" snaga s kojima je autonomno mogao raspolagati da bi ostvario postavljeni politički cilj.

Homogena-Srbija-s.moljevica.png


Genijalno osmišljen plan četničkog intelektualca kako priselit Hrvate iz Srbije u Hrvatsku i Srbe iz Hrvatske u Srbiju i da svi budemo unutar svojih granica i sretno živimo do kraja čovječanstva..

I moram primjetit kako je Moljević gospodski ostavia biciklističku stazu iz Slavonije da mogu ljudi otić u ostatak Hrvatske bez da nam triba putovnica. A interesantno je i to da bi Slovencima pripala Istra šta je potpuno logično ako znamo da je tamo prije rata od 10 Slavena njih 8 dolazilo iz Hrvatske, 1 iz Slovenije, a 1 bi bia konobar iz neke od krajnje istočnih zemalja ey yu pa koja god to bila. Da ne govorim kako bi nas 4 mil tribalo bit na duplo manjoj površini nego Slovenaca kojih je tad bilo više nego duplo manje(1,5mil). To je ta velikosrpska intelektualna krema :D

Iako kad vidim da bi Srbi sebi prisvojili i sve otoke na Jadranu jer ipak su vazda bili poznati ribari i moreplovci moramo bit sritni šta smo ka pastiri bar izlaz na more dobili. Fala čika Setvane.
Као прво то није његов план.
А као друго он то пише у избеглиштву док увелико траје геноцид над Србима од стране Хрвата, па каже:

"1) да снагу државе не чини ни пространство њене територије, ни број њеног житељства, па ни богатство земље, колико независност погледа, смисао и љубав за државу, њену слободу и независност, унутрашња слога и духовна повезаност народа у часу спољне опасности, те спремност његова да за државу и њену слободу жртвује све што има па и себе сама;"

И још каже:
"Пресељавање и измена житељства, нарочито Хрвата са српског и Срба са хрватског подручја, једини је пут да се изврши разграничење и створе бољи односи између њих, а тиме отклони могућност да се понове страшни злочини који су се дешавали и у прошлом рату, а нарочито у овом садањем, на свему подручју на коме су Срби и Хрвати били измешани, и где су Хрвати и Муслимани с планом ишли за истребљење Срба."

Дакле о подели територије предвиђа се договор Срба и Хрвата после рата како би се Југославија преуредила у федерацију што је био и хрватски давнашњи захтев.

"Југославија би, према томе, имала бити урађена на федеративној основи са три федералне јединице: српском, хрватском и словеначком (Србија, Хрватска и Словенија)."

Јасно је наравно да Хрвати због учешћа у геноциду и ономе што су радили у том рату нису заслужили ни своју општину о држави да не говоримо.
 
Javljaju iz režije da ipak ništa od biciklističke staze kroz Podravinu tako da će Slavoncima ipak tribat putovnica kad budu odlazili u Hrvatsku. A po ovoj mapi izgleda da su nam komšije ostavile čak jedan otok u nasljeđe i to Krk. Ne znam jel to radi Bašćanske ploče ili zato šta je tik do kopna, al svakako cijenimo velikodušnost gosp. Moljevića.
Yugoslavia_moljevic1941_sr-696x385.png
 
Naletia na par članaka koji su indirektno vezani za ovu temu pa ću ih postavit i istaknit najzanimljivije dijelove. Iako su članci u originalu napisani na engl. dobar dio njih potpisuju Srbi šta je možda i bolje jer bi opet neki Englez, Nijemac ili Španjolac ispali agenti zlog zapada(ne sumnjam da će nekima i ovako to bit opravdanje, al ko bi svima ugodia).

Paradoksalna opsesija Srbije poviješću

Kada stručnjaci traže krivca za nestabilnost na Balkanu, često prstom upiru u povijest, odnosno u veliku naklonost koju ljudi ovdje gaje prema njoj. Posjetitelji Srbije često su zbunjeni sklonošću Srba da suvremene postupke i stavove objašnjavaju pozivanjem na događaje koji su se dogodili prije nekoliko stoljeća.


Na primjer, nije neuobičajeno da netko objasni neugodno kolebanje Srbije između Istoka i Zapada vraćajući se sve do 4. stoljeća poslije Krista kada je Teodozije podijelio Rimsko Carstvo duž rijeke Drine. Slično tome, svaka rasprava o Kosovu brzo će se vratiti na 1389. godinu kada su Kosovska bitka i smrt kneza Lazara označile propast srednjovjekovne srpske države.


Ova osobitost se često smatra izrazom dubokog povijesnog znanja i ponosa koji Srbi osjećaju u poznavanju svoje nacionalne povijesti. Neki tvrde da je ta opsesija poviješću ono što sprječava Srbiju da se bavi malo hitnijim pitanjima sadašnjosti, ili čak budućnosti. Čini se da naša navika seže daleko u prošlost. Đura Jakšić, pjesnik i slikar iz 19. stoljeća , objasnio je da je uvijek sjedio okrenut prema natrag kada bi se vozio u kočiji govoreći: „Kada ste vidjeli Srbina kako gleda naprijed ili u budućnost?“


Ovakav stav prema našoj baštini pokazuje da stav Srbije prema povijesti zapravo nije baš pun poštovanja. Mi, u stvarnosti, volimo narative utemeljene na povijesti koji nam omogućuju da se osjećamo posebno ili koji opravdavaju naše postupke.
Bez obzira na to koliko i koliko točno posuđuju iz povijesti, ti narativi samo iskorištavaju korisne povijesne činjenice, ali nemaju koristi od složenosti koju sadrži svaka prava povijest. Bilo da koristite događaje iz prošlih stoljeća kako biste pokazali da je Srbija vječna nesretna žrtva stranih spletki ili da je urođeno antimoderna agresivna država, sigurno ćete pronaći korisne dokaze u našoj turbulentnoj povijesti, ali morat ćete zanemariti sve zaplete, obrate i nijanse koje prava povijest sadrži i vjerojatno mnogo mudrosti koju ona pruža.


Srbi naravno nisu jedini koji preferiraju narative u odnosu na pravu povijest i baštinu: gotovo sve nacije to čine u određenoj mjeri. Međutim, nacija toliko opterećena svojom prošlošću imala bi velike koristi od skupljanja mudrosti iz povijesti tako što bi bila pažljivija u načinu na koji je čuva ili proučava.


Srđan Garčević je pisac i osnivač bloga The Nutshell Times.


Srđane dozvoli :kpozdrav::kpozdrav::kpozdrav:
 
Srpski povjesničar koji je pokazao kako Srbi lažu o Albancima: Čak je i Skenderbeg postao Srbin!

Već u drugoj polovici 19. stoljeća negativni stereotip o Albancima izražen je u brojnim knjigama srpskih autora bez posebne znanstvene redakture. Najraširenija je, naravno, bila ona o mržnji prema Srbima.



Olivera Milosavlević (1951.-2015.) bila je srpska povjesničarka i predavačica na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Poznata je po kritičkom pristupu suvremenoj srpskoj historiografiji i razbijanju nacionalnih mitova širenih u povijesnim udžbenicima. Gornji tekst prvi je dio dugog djela Milosavlević o srpsko-albanskim odnosima.


Gđo Olivera pokoj vam duši i nek ste na ponos vašem narodu :kpozdrav::kpozdrav::kpozdrav:
 
Srpski povjesničar koji je pokazao kako Srbi lažu o Albancima: Čak je i Skenderbeg postao Srbin!

Već u drugoj polovici 19. stoljeća negativni stereotip o Albancima izražen je u brojnim knjigama srpskih autora bez posebne znanstvene redakture. Najraširenija je, naravno, bila ona o mržnji prema Srbima.



Olivera Milosavlević (1951.-2015.) bila je srpska povjesničarka i predavačica na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Poznata je po kritičkom pristupu suvremenoj srpskoj historiografiji i razbijanju nacionalnih mitova širenih u povijesnim udžbenicima. Gornji tekst prvi je dio dugog djela Milosavlević o srpsko-albanskim odnosima.


Gđo Olivera pokoj vam duši i nek ste na ponos vašem narodu :kpozdrav::kpozdrav::kpozdrav:
Zapravo je Srbin Skenderbeg postao Albanac

http://sr.wikipedia.org/sr-el/Skenderbeg

:-)
 
Верујем да не сумњаш у њене изјаве, иако ништа од ње ниси прочитао, нити знамо ко је уопште.

S ovakvim životopisom ne sumnjam kako nije poznatija javnosti:

Olivera Milosavlević (1951.-2015.) bila je srpska povjesničarka i predavačica na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Poznata je po kritičkom pristupu suvremenoj srpskoj historiografiji i razbijanju nacionalnih mitova širenih u povijesnim udžbenicima. Gornji tekst prvi je dio dugog djela Milosavlević o srpsko-albanskim odnosima.


PS možda je Graničar čua za nju pa triba pitat njega jel pročita koju njenu knjigu ili rad pogotovo na temu: razbijanje nacionalnih mitova širenih u povijesnim udžbenicima.
 
Drugo izdanje karte pod nazivom „Područja naseljena Srbima“ iz 1846. godine. Ona je dodatak knjizi „Povijest srbijanskog naroda, urednika Dimitrija Davidovića“. Ova karta je izvorno objavljena u Beču 1821. godine, gdje je objavljena o trošku srpske države. Ponovno je tiskana u Beogradu nakon Davidovićeve smrti 1846. i 1848. godine.

Prikazuje etnološke granice srbijanskog naroda. Postoje neke razlike između različitih izdanja u pogledu granica karte. Detalj preuzet s trećeg izdanja iste karte pokazuje neke razlike u njezinoj jugoistočnoj granici. To je vidljivo u knjizi "Bugari u Makedoniji" na str. 93. Objavila ju je Bugarska akademija znanosti i umjetnosti, autora prof. Jordana Ivanova, 1915. godine. Također možete vidjeti dolje poveznicu na originalnu verziju iz 1821. godine. Opis te jugoistočne granične linije glasi u djelu "Etničko kartiranje Balkana (1840.–1925.): Kratak komparativni sažetak koncepata i metoda vizualizacije", na str. 73: "Na karti Davidovića niti u Sandžaku Novi Pazar ni Kosovo nije opisano kao srpsko.

Činjenica da je njegov rad objavljen o trošku srpske države i da je preveden na francuski znači da je njegov rad imao puno odobrenje tadašnje srpske vlade. Makedonija, ali i gradovi Niš, Leskovac, Vranja, Pirot također su se nalazili izvan granica srpske naroda. Knjigu je izdala Mađarska akademija znanosti, a autori su G. Demeter, Zs. Bottlik i Kr. Csaplár-Degovic.

1280px-Davidovic_map_1846.jpg

Karta pod nazivom: „Područja naseljena Srbima“. Dodatak je knjizi: „Povijest srbijanskog naroda“, uredio Dimitrije Davidović, a na francuski preveo Alfred Vigneron, Beograd 1848. Karta se izvorno pojavila u Beču 1828. i prikazuje srpsku misao o etničkim granicama Srba s početka 19. stoljeća.
 
Vlada Srbija izmišljala granice srpskog etničkog prostura a da je pri to me izostavila Niš, Pirot, Vranje, Leskovac, Novi Pazar, Sandžak i Kosovo. Hrvatijanski mitomani jeli ste sigurni da je Srbija u ovom slučaju izmišljala granice Srba kao naroda?
 
Prvo tvoje dobro zapažanje pa nešto na tu temu iz tog istog članka kojeg sam zaboravia navest u prošlom postu https://en.wikipedia.org/wiki/Serbianisation

"Povijesni izvori pokazuju da je prije 19. stoljeća i porasta nacionalizma u Osmanskom Carstvu većina običnih pravoslavnih kršćana na Balkanu imala samo nejasnu predodžbu o svom etničkom identitetu. Lokalni seljaci koji su govorili južnoslavenske jezike bili su navikli definirati se prema svojoj religiji, mjestu i zanimanju.

Nakon što su osnovane nacionalne države, seljaštvo je indoktrinirano kroz škole i vojnu službu, službenu Crkvu i vladin tisak. Upravo kroz te instrumente državne uprave nacionalni identitet se stvarno i brzo razvio.

Neki srpski izvori iz sredine 19. stoljeća, ispravno, nastavili su tvrditi da su područja jugoistočno od Niša, uključujući Južno Pomoravlje i Makedoniju, bila uglavnom naseljena Bugarima.
Prema srbijanskim novinama Vidovdan (br. 38, 29. ožujka 1862.), buduća bugarsko-srpska granica protezala bi se od Dunava na sjeveru, duž Timoka i Južne Morave , a zatim grebenom Šar-planine prema Crnom Drimu do Ohridskog jezera na jugu.

Regija današnje istočne Srbije suočila se s nizom promjena u pogledu dominantne skupine stanovništva na tom području, zbog stalnih ratova, osvajanja, kuge Velike seobe Srba i seobe Bugara tijekom 17. i 18.-19. stoljeća. Tek nakon srpske revolucije i kasnije neovisnosti, srpska nacionalna ideja dobila je na značaju unutar područja istočno od Niša. Prema mnogim autorima, oko 1850. godine granica između Srba i Bugara protezala se sjeverno od Niša, iako je Cyprien Robert tvrdio da su Srbi činili polovicu stanovništva grada Niša . U podokrugu Prokuplje , najbrojnija etnička skupina bili su Albanci, dok su u Vranju Bugari i Albanci bili podjednako raspoređeni uz manjinsko srpsko stanovništvo. U podokrugima Pirot i Leskovac, Bugari su bili glavna etnička skupina. Turci su uglavnom živjeli u većim gradovima, a kasnije su protjerani s drugim muslimanskim manjinama 1862. U osmanskoj upotrebi tada je Niški sandžak bio uključen u područje označeno kao "Bugaristan", tj. Bugarska."
 
Drugo izdanje karte pod nazivom „Područja naseljena Srbima“ iz 1846. godine. Ona je dodatak knjizi „Povijest srbijanskog naroda, urednika Dimitrija Davidovića“. Ova karta je izvorno objavljena u Beču 1821. godine, gdje je objavljena o trošku srpske države. Ponovno je tiskana u Beogradu nakon Davidovićeve smrti 1846. i 1848. godine.

Prikazuje etnološke granice srbijanskog naroda. Postoje neke razlike između različitih izdanja u pogledu granica karte. Detalj preuzet s trećeg izdanja iste karte pokazuje neke razlike u njezinoj jugoistočnoj granici. To je vidljivo u knjizi "Bugari u Makedoniji" na str. 93. Objavila ju je Bugarska akademija znanosti i umjetnosti, autora prof. Jordana Ivanova, 1915. godine. Također možete vidjeti dolje poveznicu na originalnu verziju iz 1821. godine. Opis te jugoistočne granične linije glasi u djelu "Etničko kartiranje Balkana (1840.–1925.): Kratak komparativni sažetak koncepata i metoda vizualizacije", na str. 73: "Na karti Davidovića niti u Sandžaku Novi Pazar ni Kosovo nije opisano kao srpsko.

Činjenica da je njegov rad objavljen o trošku srpske države i da je preveden na francuski znači da je njegov rad imao puno odobrenje tadašnje srpske vlade. Makedonija, ali i gradovi Niš, Leskovac, Vranja, Pirot također su se nalazili izvan granica srpske naroda. Knjigu je izdala Mađarska akademija znanosti, a autori su G. Demeter, Zs. Bottlik i Kr. Csaplár-Degovic.

1280px-Davidovic_map_1846.jpg

Karta pod nazivom: „Područja naseljena Srbima“. Dodatak je knjizi: „Povijest srbijanskog naroda“, uredio Dimitrije Davidović, a na francuski preveo Alfred Vigneron, Beograd 1848. Karta se izvorno pojavila u Beču 1828. i prikazuje srpsku misao o etničkim granicama Srba s početka 19. stoljeća.
Шта је спорно овде?
 
U podokrugu Prokuplje , najbrojnija etnička skupina bili su Albanci, dok su u Vranju Bugari i Albanci bili podjednako raspoređeni uz manjinsko srpsko stanovništvo. U podokrugima Pirot i Leskovac, Bugari su bili glavna etnička skupina. Turci su uglavnom živjeli u većim gradovima, a kasnije su protjerani s drugim muslimanskim manjinama 1862. U osmanskoj upotrebi tada je Niški sandžak bio uključen u područje označeno kao "Bugaristan", tj. Bugarska."
Aj prestani upotrebljavati reč Srbi i prestani lagati. Jel ti jasno velikohrvatski mitomanu? Bugari nikada nisu bili većinsko stanovništvo u Pirotu, Leskovcu, Vranju. Za vreme Prvog svetskog rata počinili su pravi genocid nad žiteljima Leskovca i okolnim selima.
 
Prvo tvoje dobro zapažanje pa nešto na tu temu iz tog istog članka kojeg sam zaboravia navest u prošlom postu https://en.wikipedia.org/wiki/Serbianisation

"

Neki srpski izvori iz sredine 19. stoljeća, ispravno, nastavili su tvrditi da su područja jugoistočno od Niša, uključujući Južno Pomoravlje i Makedoniju, bila uglavnom naseljena Bugarima.
Prema srbijanskim novinama Vidovdan (br. 38, 29. ožujka 1862.), buduća bugarsko-srpska granica protezala bi se od Dunava na sjeveru, duž Timoka i Južne Morave , a zatim grebenom Šar-planine prema Crnom Drimu do Ohridskog jezera na jugu.
Prema popisu stanovništva 1900. godine u tadašnjoj Srbiji živelo je svega 645 Bugaromana/Bugaraša/Bugara.

Nikakve srbizacije nikada nije bilo.
 
Prvo tvoje dobro zapažanje pa nešto na tu temu iz tog istog članka kojeg sam zaboravia navest u prošlom postu https://en.wikipedia.org/wiki/Serbianisation

"Povijesni izvori pokazuju da je prije 19. stoljeća i porasta nacionalizma u Osmanskom Carstvu većina običnih pravoslavnih kršćana na Balkanu imala samo nejasnu predodžbu o svom etničkom identitetu. Lokalni seljaci koji su govorili južnoslavenske jezike bili su navikli definirati se prema svojoj religiji, mjestu i zanimanju.



Neki srpski izvori iz sredine 19. stoljeća, ispravno, nastavili su tvrditi da su područja jugoistočno od Niša, uključujući Južno Pomoravlje i Makedoniju, bila uglavnom naseljena Bugarima.


Tek nakon srpske revolucije i kasnije neovisnosti, srpska nacionalna ideja dobila je na značaju unutar područja istočno od Niša.
Bugarska okupacija Niša

Mnogi od Nišlija internirani su u Bugarsku, drugi zatvoreni, a treći pogubljeni.

Mnogi niški Jevreji su internirani u Staru Bugarsku

Bugarizacija je vršena na više načina, a neki od njih su prikazivanje propagandnon filma, izdavanje propagandnih novina i prisiljavanje stanovništva na potpisivanje izjava kojima se izjašnjavaju da su Bugari.
 
Prema mnogim autorima, oko 1850. godine granica između Srba i Bugara protezala se sjeverno od Niša, iako je Cyprien Robert tvrdio da su Srbi činili polovicu stanovništva grada Niša . U podokrugu Prokuplje , najbrojnija etnička skupina bili su Albanci, dok su u Vranju Bugari i Albanci bili podjednako raspoređeni uz manjinsko srpsko stanovništvo. U podokrugima Pirot i Leskovac, Bugari su bili glavna etnička skupina. Turci su uglavnom živjeli u većim gradovima, a kasnije su protjerani s drugim muslimanskim manjinama 1862. U osmanskoj upotrebi tada je Niški sandžak bio uključen u područje označeno kao "Bugaristan", tj. Bugarska."
Niški sandžak obuhvatao je teritorij koji je danas u sastavu Bugarske, tako da džabe pokušavaš sa ovim manipulacijama.

Bugara nikada nije bilo u Pirotu, Nišu, Vranju, Leskovcu,

http://en.wikipedia.org/wiki/Vranje

Vranje was part of the Ottoman Empire until 1878, when the town was captured by the Serbian army commanded by Jovan Belimarković. The urban population of Vranje consisted of 30,061 Christian and 12,502 Muslim males, with total number of 2,500 Serbian houses and 2,000 Muslim houses

Vranje was occupied by the Kingdom of Bulgaria on 16-17 October 1915, after which war crimes and Bulgarisation was committed on the city and wider region.

http://en.wikipedia.org/wiki/Leskovac

Before the Serbian-Turkish Wars (1876-1878), the county of Leskovac had a significant Muslim population, mostly Turkish and Albanian, which comprised one-third of its overall population. In 1873, the town had 2,500 Serbian houses and 1,000 Muslim houses.

Following the Serbian campaign of 1915 Leskovac fall within the Bulgarian occupational zone. This period was marked by harsh repression with attempts at Bulgarisation of the local inhabitants. Numerous crimes were committed on the Leskovac citizenry with 2,000-4,000 victims being executed and a great many more massacred in the surrounding region.
 

Back
Top