Nema na cemu na prici, više bih volio da se nije ni desila... El, et... No, odgovaram ti zato što, ipak, nije sanjala... A niti je on, ko god (tj. šta god bio) otišao, već se ponovo počeo vraćati, gore nego pre... Prvi put kada se pojavio nakon kraja price bilo je u petak prije divje-tri sedmice mislim, kada joj se obratio jednostavnim riječim: "Nemoj izgubiti onoga koga volis, jer će se tada sve promjeniti!"; nakon toga, veče poslije, ponovo joj je došao i, stavši joj više glave, jednostavno joj rekao: "Ne moraš me se bojati, za sad". Ok, to mi se činilo ohrabravajuće, ali *****... Naime, gospodin se pojavljivao još četiri puta (dva puta u snu, pravom, a dva puta na javi, jednom dok sam i ja bio kod nje, premda u drugoj sobi)... Prvi put kada se pojavio bilo je kada je otišla u vc (a, iznenadjujuće, u stanu joj u vc nema svijetla), a on je stajao kraj kade (odmah je izjurila odatle, a kasnije kada smo se vidjeli mi ispričala). Drugi put, jedno veče kada sam spavao kod nje ponovo je, kao i ranije kada bi ga sanjala, počela da jeca dok je nisam probudio; sanjala ga je, ali ne kao ranije mirnog; u tom snu ja sam spavao a on je došao i počeo da je odvlači za ruku; premda se otimala, nije uspjela, a onda je počela mene da budi (u snu), ali bezuspješno-tada, kada me je počela buditi, njegovo se lice izobličilo od zlobe. Na kraju sna jednostavno su nestali, a ja sam, kao, ostao da spavam... No, to je bio "samo" san... A sad, dva najgora dijela iz skorije prošlosti... Prvo, kada joj se pokazao u javi, ja sam naveče bio kod nje u stanu, njena sestra bila je u gradu, a nas dvoje u spavaćoj. Ne znam kada ona je otišla do toaleta; ja sam ležao, čekajući je, kada sam odjednom začuo njen krik. Nisam uspio ni da ustanem a ona je uletjela u sobu (sa sve spuštenim pantalonama-da nije jezivo bilo bi komično) i bacila se na krevet te počela da plače... Kada sam je smirio upitao sam je šta je bilo, premda sam već naslućivao, a ona je počela da prića. Naime, nakon što je piškila ustala je sa šolje i krenula da se ogleda (u toaletu je upalila svijeće); utom je odjednom ugledala njega u odrazu, iza njenog desnog ramena; prije nego što je uspjela i da pisne on je stavio prst na usta i onda joj prošaputao: "Ti si moja!". Nakon toga je izjurila iz toaleta i došla u sobu (ovo već nije bio san, a odglumiti takav užas koji joj je bio na licu prosto je nemoguće). Poslednji put, za sad, desio se juče oko šest poslije podne. Bio je san, ne java, ali užasnije nego što sam mogao i zamisliti. Spavala je u sobi, sanjajući samu sebe kako spava u toj istoj sobi i gleda udesno prema vratima i hodniku koji vodi od ulaznih vrata u stan do toaleta. Tada ga je i ugledala, kako polako korača od toaleta kroz hodnik, gledajući u nju tim svojim prodornim pogledom, noseći njen leš u rukama; dok je hodao, prosto je rekao "Vrijeme"...
Pa, Johne, hvala ti na mišljenju i pokušaju da racionalizeš stvari, ali nisi uspio (premda, naravno, poštujem tvoje mišljenej)... Duboko sam ubjeđen, sada više nego ikada ranije, da to nije nikakav lucidni san niti plod njene podsvijesti-nego zaista nešto stvarno, realno-andjeo smrti, uvjeren sam u to... Mada, može biti da je zaista sve to plod njene mašte, mada sumnjam...
P.S. Hahaha, Dart Vejder, prejako xD!... Jel ti rekao: "May the Force be with you!"?

Pozdrav...