Upis u prvi razred OŠ

Sa ovim se slazem , al mislim da nema potrebe o tome da se diskutuje svaki roditelj ima pravo da bude u svom tripu vezano za upis deteta i nema tu dobrog i loseg , svi su pravi .

prema tome nema potrebe osudjivati to sto Vexy deluje malo zabrinutije ....i mene je svasta zanimalo pitala sam mame koje su decu upisivale ranije ....

mislim ipak da su nasa deca mnogo manje u frci od nas .
 
To su Cip i Dejl bre :evil:
Izgleda da sam ja generacija izmedju Tik i Tak i Cik i Cak :zcepanje:

Ma nema između generacije, jedno jutro se ja probudim i čeka me po običaju Mikijev zabavnik ispod jastuka, kao i svakog ponedeljka (to je bio ritual između mene i mog tate), i na naslovnoj strani stoje Tik i Tak i jedan kaže "Hej, hajde da se od danas zovemo Cik i Cak", a drugi kaže "Pa da, zato što smo tako cakani" :eek:

I onda od tog broja svuda su ih zvali Cik i Cak, i tako nekoliko meseci

Pa su onda nestali iz Mikijevog zabavnika na neko duže vreme i kad su se vratili bili su Čip i Dejl

(a jednom su Zloćka Orlića potrefili čarobnim zrakom i pretvorili ga u malu bebu orlića, pa su rekli "E sada ćemo ga dati nekim dobrim ljudima da se brinu o njemu, pa će kad poraste biti dobar", i stvarno se više nikad nije pojavio u stripovima).
 
Čitam i javljaju mi se neka pitanja.
Prvo, kako se rešava taj spomenuti test za roditelje, kada je staratelj u pitanju? ( Privremeni staratelj, dok roditelji nisu u mogućnosti da brinu o detetu ). Upis i sve ostalo je ok, postoji potvrda soc. rada o privremenom starateljstvu, ali taj test :think: Da li je to zaista samo forma, ili utiče na formiranje mišljenja pedagoga o detetovim sposobnostima? Tj. o detetu uopšte.
I kod samog testiranja, da li se uzima u obzir da je dete pod svojevrsnim stresom, jer mama i tata nisu tu?

Drugo, spominje se značaj tog predškolskog. Ok, jasno je i meni koliko je to značajno, ali... šta biva kada dete i nije išlo u klasičnu predškolsku grupu?
Naime, situacija je sledeća - postoji klasična predškolska grupa u vrtiću, ali samo mali broj dece je pohadja. Ostala deca su u klasičnim grupama i to su grupe formirane na vrlo čudan način. U grupi su deca koja su tek izašla iz pelena, zajedno sa predškolcima. Rade oni sa decom, ne mogu da grešim dušu, donosi mališa svakodnevno one njegove radne svesčice sa domaćim i slično, ali pitam se kakav je tu kvalitet rada, kada vaspitačica radi sa starijom decom, a drugim okom pazi na one malecke? :think: Toga nije bilo "u moje vreme", grupe su bile jasno podeljene po godištima.

Unapred se zahvaljujem na odgovorima, jako mi je važno sve to :)
 
To ce najtacnije da odgovori Goran al ja kao laik idem logikom da je test za decu isti , kao i onaj za roditelje ( sto je zapravo vise upitnik nego test) bez obzira na to da li si dete rodio il si ga usvojio il se staras o njemu.

Predpostavljam ....

I mislim da je nije tako ozbiljno kao sto se nama cini , iako su moram priznati pitanja na koja treba da se odgovori dosta cudna.
Napisala sam vec da ni ja kao roditelj ne znam bas odgovore.

Vi cete svakako pred samo testiranje a prilikom upisa naglasiti kakva je situacija i sve bitno vezano za dete.
Predpostavljam da je u tom slucaju tretman ipak donekle drugaciji.

Takodje dobila sam u skoli i papir nesto kao formular da popunim ...traze se podaci o roditelju, staratelju, uslovima zivota ....

Mogu vam reci bilo mi je malo nelagodno kad sam naisla na pitanje da li je majka ziva.
Nekako sam se snuzdila.
Hvala bogu jesam ziva al onda sam se setila da ima i slucajeva kad majka nije ziva i bas mi nesto doslo tesko kad sam pomislila na takvu decu.

Verujem i da cete vi kao staratelj dobiti isti takav formular ...
Ima tamo cini mi se i ta opcija.
 
Poslednja izmena:
Čitam i javljaju mi se neka pitanja.
Prvo, kako se rešava taj spomenuti test za roditelje, kada je staratelj u pitanju? ( Privremeni staratelj, dok roditelji nisu u mogućnosti da brinu o detetu ). Upis i sve ostalo je ok, postoji potvrda soc. rada o privremenom starateljstvu, ali taj test :think: Da li je to zaista samo forma, ili utiče na formiranje mišljenja pedagoga o detetovim sposobnostima? Tj. o detetu uopšte.
To sve zavisi od same pepsi službe tj. koliko su u toj školi profesionalci.


I kod samog testiranja, da li se uzima u obzir da je dete pod svojevrsnim stresom, jer mama i tata nisu tu?
Ideja sa tim obaveznim pripremnim predškolskim programom i jeste u tome da dete sa sedam godina bude spremno za funkcionisanje u učionici i da mu ne smeta što mama i tata nisu tu (sem ako ima probleme u socijalizaciji)
U svakom slučaju ako dete ima neke jasno vidljive probleme u "socijalizaciji" to će pepsi služba odmah da primeti, a to je i važno za pravljenje IOP (tog individualnog obrazovnog plana koji počinje da se pravi od ove godine), a verujem da će imati uticaja i u formiranju odeljenja, pa će ili takva deca biti ravnomerno raspodeljena po odeljenjima (što je više fer) ili će ih više biti kod učiteljice "sposobnije za rad sa njima" (lošija varijanta što znam kao polaznik jednog takvog odeljenja u svoje vreme - čim smo prešli u peti razred svi su podivljali kad je nestalo "čvrste ruke")


Drugo, spominje se značaj tog predškolskog. Ok, jasno je i meni koliko je to značajno, ali... šta biva kada dete i nije išlo u klasičnu predškolsku grupu?
Naime, situacija je sledeća - postoji klasična predškolska grupa u vrtiću, ali samo mali broj dece je pohadja. Ostala deca su u klasičnim grupama i to su grupe formirane na vrlo čudan način. U grupi su deca koja su tek izašla iz pelena, zajedno sa predškolcima. Rade oni sa decom, ne mogu da grešim dušu, donosi mališa svakodnevno one njegove radne svesčice sa domaćim i slično, ali pitam se kakav je tu kvalitet rada, kada vaspitačica radi sa starijom decom, a drugim okom pazi na one malecke? :think: Toga nije bilo "u moje vreme", grupe su bile jasno podeljene po godištima.
Pa tu postoje tri mogućnosti:
1) imaće više problema u radu u prvom razredu jer su druga deca imala više vremena jedan na jedan sa vaspitačicom (iako mislim da će to vrlo brzo da se koriguje; ja nisam išao u predškolsko nego sam bio u kućnoj radinosti i trebalo mi je nekih par meseci da se prilagodim na školu)
2) imaće manje problema jer je socijalizovano za boravak sa decom manjih kognitivnih mogućnosti (od sebe) pa će bolje prihvatati decu sa posebnim potrebama, a takođe će umeti i samostalno da obavlja zadatke bez stalnog zapitkivanja učiteljice posle svakog urađenog koraka
3) ako sam dobro razumeo ono što su pisali u medijima, deca iz mešanih grupa se za vreme "časova" pripremne grupe prebacuju u "odeljenje" pripremne grupe, a kada se časovi završe vraćaju se nazad u mešovitu sobu.
 
Jukie, hvala na odgovorima, Mirka, takodje. :)

I kod samog testiranja, da li se uzima u obzir da je dete pod svojevrsnim stresom, jer mama i tata nisu tu?

Ipak, Jukie, mislim da me niste dobro razumeli. Postavila sam pitanje u vezi sa testiranjem budućih prvaka, misleći pri tome na dete koje je pod privremenim starateljstvom. Relativno dugo nije video roditelje, niti bio u bilo kakvom kontaktu sa njima, a pitanje je i kada će. To je i za odrasle vrlo stresno, a kamoli za malo dete. Ostavlja to neke tragove, vidim to dobro. Dete je socijalizovano, ima dobru komunikaciju i sa drugom decom i sa odraslima, veseo je, razigran, dobar, ali... često se desi, naročito kada je sa nepoznatim osobama, da se jednostavno zatvori u sebe. Krije pogled, ne želi da komunicira, čak ni da odgovori na sasvim jednostavna i uobičajena pitanja. Kao da ga je strah, da mu je neprijatno, kao da zazire od toga šta taj kontakt može da mu donese.
E, toga se pribojavam na testiranju. On je jedna mala pametnica, vrlo inteligentno dete, vrlo dobro i pravdoljubivo dete, ali u takvim situacijama, jednostavno, on se zatvori u ljušturu ( ne uvek, naravno, ali desi se da mu neka osoba ne uliva poverenje, ili šta god da se desi u njegovoj malenoj glavici, i on se zatvori ).
Dakle, moje konkretno pitanje se na to odnosilo. Opet, računam da je bolje da se konsultujem prvo ovim putem, jer ovako i dete ostaje zaštićeno, pa da znam šta nas očekuje prilokom upisa i testiranja.
 
Poslednja izmena:
Ipak, Jukie, mislim da me niste dobro razumeli. Postavila sam pitanje u vezi sa testiranjem budućih prvaka, misleći pri tome na dete koje je pod privremenim starateljstvom. Relativno dugo nije video roditelje, niti bio u bilo kakvom kontaktu sa njima, a pitanje je i kada će. To je i za odrasle vrlo stresno, a kamoli za malo dete. Ostavlja to neke tragove, vidim to dobro. Dete je socijalizovano, ima dobru komunikaciju i sa drugom decom i sa odraslima, veseo je, razigran, dobar, ali... često se desi, naročito kada je sa nepoznatim osobama, da se jednostavno zatvori u sebe. Krije pogled, ne želi da komunicira, čak ni da odgovori na sasvim jednostavna i uobičajena pitanja. Kao da ga je strah, da mu je neprijatno, kao da zazire od toga šta taj kontakt može da mu donese.
E, toga se pribojavam na testiranju. On je jedna mala pametnica, vrlo inteligentno dete, vrlo dobro i pravdoljubivo dete, ali u takvim situacijama, jednostavno, on se zatvori u ljušturu ( ne uvek, naravno, ali desi se da mu neka osoba ne uliva poverenje, ili šta god da se desi u njegovoj malenoj glavici, i on se zatvori ).
Dakle, moje konkretno pitanje se na to odnosilo. Opet, računam da je bolje da se konsultujem prvo ovim putem, jer ovako i dete ostaje zaštićeno, pa da znam šta nas očekuje prilokom upisa i testiranja.

To sam uglavnom i mislio; na testiranju bi trebalo da otkriju koliko su ozbiljne takve situacije (doduše, nadam se da ima neku raniju dokumentaciju od psihologa) kako bi mogli da mu naprave IOP za sindrom koji ima (bilo da je posttraumatski stres sindrom ili nešto drugo; na internetu postoje spiskovi i anamneze tridesetak najčešćih sindroma).

Jer ako NEMA IOP, onda će od njega očekivati da se ponaša kao i svako "tipično" dete, tj. kada sedne i počne da ćuti, smatraće se da je bezobrazan i da se namerno duri jer je razmažen a može i da dobije kazne (ako ništa drugo pisaće mu jedinice u dnevnik).

Verujte mi, strašno je kada kao dete imate psihološki problem a nastavnici smatraju da ste samo bezobrazni i razmaženi (što su meni otvoreno na času govorili čak i nastavnici sa kojima sam se inače dobro slagao; u moje vreme se smatralo da je sramota imati psihološki problem i da će doći i zatvoriti te u ludnicu; danas to ipak nije tako sa svim ovim zakonima o zaštiti prava deteta, inkluziji itd).

Onda biste vi dolazili u školu da se borite za njega i tu može da nastane dosta veliki problem u međuljudskim odnosima, a bolje je bar taj problem izbeći tako što ćete još od pre početka biti na njihovoj strani; tj. da vam pepsi služba bude saveznik a ne protivnik (pepsi služba je moćna u školi). Ništa se ne dobija skrivanjem činjenica i pretvaranjem da je dete "sasvim normalno".

Po novom zakonu o inkluziji, sva deca se upisuju u redovne škole sem ako roditelji ili staratelji sami zahtevaju da dete ide u specijalnu školu jer misle da će tamo imati bolje uslove. (Tu opciju treba povremeno ponovo razmatrati, npr. kada se završi prvi ciklus kod učiteljice; recimo mislim da škola Dragan Kovačević ima lepe rezultate u radu sa decom sa posebnim potrebama koja više nisu mogla da funkcionišu u običnoj školi a sposobna su da prate redovan plan i program; doduše ne znam da li će ta škola za 5-6 godina postojati u sadašnjem obliku pa to treba povremeno proveravati).

Dakle, treba otvoreno da predočite pepsi službi sve simptome koje on pokazuje; verovatno će zakazati datum pravljenja IOP (to sad sve pričam po podacima sa interneta o američkom sistemu jer je kod nas sada prva godina otkako se taj zakon primenjuje pa nema nikakvog uzorka); staratelj bi trebalo da aktivno učestvuje u pravljenju IOP; moguće je da će tražiti procenu stanja od eksternog psihologa; to je sve neophodno i bolje da se obavi odmah nego posle da se krpe rupe.

IOP po svojoj prirodi treba periodično da se menja, npr. kada dete počne sa lakoćom da čita, piše i računa onda se posebne strategije za te delove gradiva brišu iz IOP i dodaju nove.

Sva ova pitanja sada izgledaju strašna kao da je u pitanju izbor fakulteta, a u stvari svako dete u svakoj školskoj godini ima milion malih drama koje se rešavaju u hodu.

I ne očekujte da će sva ostala deca u odeljenju biti "tipična" pa da će on ne znam kako štrčati. Ovo je prva godina inkluzije tako da će u odeljenju biti bar 3-4 deteta sa mnogo većim životnim problemima (pošto će prve godine probati skoro svu decu da uključe u redovne škole da vide kako to ide), biće dece sa fizičkim problemima (deca sa kolicima ili štakama, slabovida, slepa, gluva), autistične dece (na raznim mestima u autističnom spektru), dece sa Daunovim sindromom, a biće i druge dece kod koje se ništa naoko ne vidi a treba im poseban pristup (npr. deca sa ADHD ili ADD). Naravno, nadam se da neće svi biti u istom odeljenju nego ravnomerno raspoređeni po školi.

Inače, ne mislim da je zatvaranje u sebe pred nepoznatim osobama toliko loša strategija preživljavanja (naravno treba mu objasniti da učiteljica i pepsi služba nisu nepoznate osobe nego deo kolektiva i da treba uvek sarađivati sa njima isto kao sa ljudima u uniformi). Mislim da je vrlo uputno ne biti upadljivo u vidokrugu raznih nepoznatih ljudi sa čudnim ponašanjem (jer su možda/verovatno pijani ili drogirani), a ako "nećeš da se igraš" ne mogu da te uvuku u sektu ili da te namami pedofil sa "dođi da vidiš kako imam kucu i bombone u kombiju".

U svakom slučaju, treba voditi računa da svoj IOP ne shvati kao dopuštenje da ne uči. IOP treba da uključuje alternativne načine da stekne znanja, umenja i navike, a ne da bude potvrda da je od njih oslobođen.
 
Moj sin prvak je veoma stidljiv i još uvek ide na rođendane samo kod svojih drugara iz obdaništa ili škole. Na svim ostalima traži da ide kući. Ali na testiranju je bio odličan jer smo se trudili da ga što više pripremimo na polazak u školu upravo u tom smislu veće socijalizacije. Dala sam mu da on sam preda papire za upis i desilo se da je baš taj psiholog bio na prijemu pa su tu malo popričali, tako da je sutradan odmah išao na testiranje jer su bili Uskršnji praznici pa smo uleteli u slobodan termin. Ona ga je prvo malo opustila i zatim su pričali i on je nešto crtao. Ali, evo Vexy me opet vraća u to vreme i prisećam se i ja tih razmišljanja, a sve je prošlo glat. A moj mališa je pošao u novu školu i nijedan drugar iz obdaništa nije išao u tu školu, a kamoli razred. I super se uklopio u roku od par dana.
 
joj mene baš stra da će moj sin da ćuti ili da na brojna pitanja odgovara sa "ne znam" ako nije 100% siguran u tačan odgovor

mada ipak nadam se da i ovoga puta mama brine više no što treba

inače, vaspitačica mi reče pre neki dan da će zajedno svi iz zabavišta da idu na testiranje, kada će biti- ne znam
 
joj mene baš stra da će moj sin da ćuti ili da na brojna pitanja odgovara sa "ne znam" ako nije 100% siguran u tačan odgovor
Eto to je jedna od oblasti oko kojih može da se vežba socijalizacija. Ćutanje je jako loš oblik odgovaranja na pitanja na koja ne znaš odgovor. Tu može da uvežbava poštapalice tipa "Nisam siguran, ali možda...", "ja mislim da...", "baka Kata kaže da...", "o tome još nisam razmišljao" :per:
Posle će učiteljica da probere poštapalice koje ona smatra za poželjne, važno da pokaže da je aktivan učesnik u obrazovnom procesu :whistling:
 
bila ja danas kod sekretara da pitam zvnično šta treba, iako mi ništa novo nije reko, što nisam ovde pročitala
reko mi nov izvod, potvrda o teritorijalnoj pripadnosti, lekarsko uverenje, upitnik za roditelje i potvrda o predškolskom koja se donosi naknadno

sad me interesuje, dal se taj izvod plaća?
 
Prilikom testiranja proverava se osim inteligencije i socijalna i emocionalna zrelost deteta. Psiholog testira decu, ali poneki "testiraju" i roditelje. Zbog toga su tu pitanja o cveticima i junacima. Psiholog zeli da utvrdi koliko roditelj poznaje sopstveno dete. Prilikom formiranja odeljenja uzima se u obzir mnogo faktora. Osim nabrojanih stvari koje uticu na zrelost, odnosno spremnost deteta za skolu, gleda se malo i porodicna klima, odnosi koji postoje, ponasanje deteta, a ponekada i ponasanje roditelja kao i drugi faktori (socijalni itd). Ukoliko bi se gledala samo inteligencija, moglo bi se desiti da u jednom odeljenju bude petoro "hiperaktivne" dece ili dece sa nekim problemima u ponasanju, a u drugom da svi budu mirni.Tako da mozete ocekivati da cete u razredu imati uvek i po nekog malog "harambasu". Ne bih bas detaljno o svemu jer se neke stvari mogu pogresno razumeti. Uglavnom odeljenja treba da budu ujednacena po svim aspektima. Da u svakom bude priblizan broj dece koja su za 5, 4... kao i dece koja su nemirna, mozda i vaspitno zapistena.
Taj posao na "ujednacavanju" odeljenja cesto otezaju roditelji koji bi da biraju uciteljicu. ;))))
Dete ne treba da raste ispod staklenog zvona. Skola treba da ga priprema za zivot, osim znanjem i time sto ce videti i upoznati decu koja su ovakva i onakva. Treba da nauci da resava probleme. Treba da zna da postoje i drugaciji, da nauci da resi problem sa malim nasilnikom, da nauci da dozivi i poraz, da vidi da ima i boljih i slabijih. Da mu se pokaze da ga roditelji vole i kada je uspesan i kada dozivi neuspeh. Nece celoga zivota mama biti pored njega da joj se drzi za suknju.
E, to sve psiholog treba da vidi i predvidi prilikom testiranja. Tezak je to posao i desavaju se i greske. Deca se menjaju. Ono sto se utvrdi sada ne mora da bude i za godinu - dve. Porazgovarace psiholog sa njima i u petom razredu.
 
Sto se placanja u skoli tice udzbenici ce, verovatno biti besplatni. Ukoliko se budu davali oni koji su vec korisceni, mislim da ce roditelji uglavnom kupovati i nove. Kupovacete sveske, pribor, patike za fizicko... Pa kad ih pocepaju ili pogube onda opet. Placa se uzina koja nije obavezna (nekih 700din mesecno), rucak koji nije obavezan cak i ako dete ide u boravak. (kod nas oko 180 din dnevno) Zatim obezbedjenje (200-300 din mesecno), osiguranje( ? din godisnje), crveni krst i decji savez (50 din godisnje). Izlet (oko 1000 din), povremeno posete muzejima, pozoristima... uvek se pojavi neki pesnik koji prodaje knjige, neki akviziter... Rekreativne nastave zaboravih, one su oko 150 evra za 8 dana... Nakupi se toga.

P.S.
pogledajte moje djake http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2010&mm=04&dd=22&nav_category=12&nav_id=426179
 
Gorane , sta znaci to da ce se davati korisceni udzbenici?
I da li u toj varijanti ja kao roditelj imam prava da se ljubazno zahvalim i kupim detetu nove ?
Ili ustupim te knjige nekom kome su vise potrebne ?

I kad cemo to znati ?

I kad se bira uciteljica :lol: :cool:
 
Gorane , sta znaci to da ce se davati korisceni udzbenici?
I da li u toj varijanti ja kao roditelj imam prava da se ljubazno zahvalim i kupim detetu nove ?
Ili ustupim te knjige nekom kome su vise potrebne ?

I kad cemo to znati ?

I kad se bira uciteljica :lol: :cool:

Projekat "Besplatni udzbenici" podrazumeva da se svi udzbenici koji nisu radnog karaktera koriste i naredne godine. Znaci, ono sto koriste sadasnji prvaci treba da naslede buduci. Ne znam...mozda gresim, ali meni je to nekako bezveze da dete krece u skolu, u prvi razred i dobije neku kupusaru. Ja bih mom detetu kupio nove. OK, neko ne moze, ali i nije toliko problem u tome sto su udzbenici vec korisceni, vec sto su u startu slabije uradjeni pa ispadaju listovi...

Sto se biranja uciteljice tice, pokusavamo da ispunimo zelje kad god je to moguce. Petoro - sestoro po odeljenju, maksimalno. Opet, sve to zavisi od mnogih faktora, koje sam vec naveo.

Ubacila sam i ja parice juce a nisam djak :)

I u ponedeljak cu :)
I tako dok postoji kutija :)

To znaci da se konstantno sunjas po skoli???? :dash: hhahahahah
 
Poslednja izmena:
Pa bas to , nekako mi je bzvz da joj knjige za prvi budu stare kad vec mozemo sebi da priustimo nove.
Nekako taj polazak zelim da joj bude specijalan po svemu, vec sad biramo sveske, kupujemo jednu nedeljno, sarene, sljokicave , vesele ...

Sad smo u fazi radnog stola spremamo ga bice gotov za par dana pa cemo da ga pustimo u rad :)


A sto se uciteljice tice ne pitam ja to zbog sebe , neeeeeeeeeeeeeee, ja to zbog ostalih :cool:
Verujete mi na rec jel da ???
 

Back
Top