Ultimatumi HAZU istočnim susedima Republike Hrvatske

Urvan Hroboatos:
Zabavljam se da vidim dokle ide autizam.

Jedno je logička nesposobnost oko srbovanja Dubrovnika, a drug samooslijepljenje pred empirjskim dokazima.

Rekoh već- odustao sam davno od ideje da Srbi mogu logički povezati stvari koje im ne odgovaraju.
Tu su onda samo šutnja i ignoriranje.
Kliknite za proširenje...

Ah, dakle u empirijske dokaze ne spada to što sami pisci sebe ne identifikuju kao Hrvati, bez obzira na to što im je hrvatsko ime nesumnjivo bilo poznato :kafa:
 
Urvan Hroboatos:
Zabavljam se da vidim dokle ide autizam.

Jedno je logička nesposobnost oko srbovanja Dubrovnika, a drug samooslijepljenje pred empirjskim dokazima.

Rekoh već- odustao sam davno od ideje da Srbi mogu logički povezati stvari koje im ne odgovaraju.
Tu su onda samo šutnja i ignoriranje.
Kliknite za proširenje...


Ja Dubrovnik nisam ni spominjao.
 
Casino Royal:
Pročitati Mavra Orbinija i njegovo Kraljevstvo Slovena. Ima tamo i Bosne, Kotromanića, Kosača ... Odakle potiče Pedro Ohmućević i ilirska heraldika, on je upravo dio tog svijeta? Bartol Kašić, Jakov Mikalja, Džono Palmotić itd, preferiraju bosanski jezik (narečje) za "standard" cijelog ilirskog jezika. Bosna je neodvojivi dio tog "slovinskog/ilirskog svijeta" prve polovine novovjekovnog razdoblja i te zamišljene rimokatoličke kulturne "rekonkviste" (i ne samo kulturne).
Kliknite za proširenje...

Samo da dodam jednu stvar. Iako neka dela koje su bosanski rimokatolički spisatelji sastavljali ne odgovara baš tom jeziku (pa tako i nešto drugačijih dijalekatskih osobenosti), mislim da sasvim nesporno zašto su od kraja XVI stoleća baš insistirali mnogi na bosanskom jeziku i toliko ga često pominjali. Tadašnja saznanja bila su vekovima iznad moderne nauke, tako da je sasvim logično da su ga vezali za Bosansko kraljevstvo, gde je bio i identitet učenik Bosanaca; identitet franjevačke Bosne Srebrene. Međutim, ta izjava koja se neretko javlja (nekoliko puta u svojstvu srpskog lingvonima), a koja insistira da je bosanski jezik najčišći na ovom području, najuzorniji itd. Pa ne treba čuditi, jerbo je očigledno još pre 4 cela veka bilo jasno ono što će na kraju i pobediti. Nije to ništa drugo, u tim izjavama, do Južno narečje kako su ga identifikovali sredinom XIX stoleća. Odnosno, istočno-hercegovački dijalekat.
 
Q. in perpetuum hibernum:
Samo da dodam jednu stvar. Iako neka dela koje su bosanski rimokatolički spisatelji sastavljali ne odgovara baš tom jeziku (pa tako i nešto drugačijih dijalekatskih osobenosti), mislim da sasvim nesporno zašto su od kraja XVI stoleća baš insistirali mnogi na bosanskom jeziku i toliko ga često pominjali. Tadašnja saznanja bila su vekovima iznad moderne nauke, tako da je sasvim logično da su ga vezali za Bosansko kraljevstvo, gde je bio i identitet učenik Bosanaca; identitet franjevačke Bosne Srebrene. Međutim, ta izjava koja se neretko javlja (nekoliko puta u svojstvu srpskog lingvonima), a koja insistira da je bosanski jezik najčišći na ovom području, najuzorniji itd. Pa ne treba čuditi, jerbo je očigledno još pre 4 cela veka bilo jasno ono što će na kraju i pobediti. Nije to ništa drugo, u tim izjavama, do Južno narečje kako su ga identifikovali sredinom XIX stoleća. Odnosno, istočno-hercegovački dijalekat.
Kliknite za proširenje...
Karikaturalno.

Inzistira se da je hrvatski jezik najčistiji, lingua croatica.

Utjecaj kršćanstva, Katoličke crkve i legende o sv. Jeronimu bio je od ključne važnosti pri nastanku temeljnih djela hrvatske filologije. Prva hrvatska gramatika, Institutionum linguae illyricae libri duo isusovca Bartola Kašića, nastala je kao misionarska gramatika na izravan zahtjev generala isusovačkoga reda Klaudija Aquavive. Ravnatelj slovačkoga isusovačkoga kolegija Teofil Kristek izjasnio se je 1599. u anketi provedenoj među rektorima isusovačkih kolegija o najprikladnijem slavenskom jeziku za uvođenje u isusovačke škole za hrvatski (»Croatica«) (Krasić 2009: 501—505). Kao prvi argument navodi da se za taj jezik smatra da je najrašireniji u turskim krajevima, osobito na dvorovima (Krasić 2009: 504). Potom obrazlaže: »On je zatim, kako se čini, majka i korijen drugih jezika. Treće, on je najslađi u izgovoru, bez hijata, sudara tvrdih suglasnika itd. Četvrto, jer se čini da je najbliži onomu prastarom jeziku koji nazivaju glagoljskim i za koji kažu da je njegovo pismo dao sv. Jeronim.« (Krasić 2009: 504) Kristek u nastavku hrvatski jezik zove i »ilirskim« (»Illyrica seu Croatica lingua«) (Krasić 2009: 505), no i »glagoljskim jezikom«, iako predlaže u njegovu pisanju uvesti latinicu. Španjolac Alfonso Carrillo odgovorio je u anketi da hrvatski jezik smatra prikladnijim od drugih narječja da se pomogne narodima Istoka, očigledno također polazeći od pretpostavke da je on na Istoku najrašireniji slavenski jezik. I on istoznačno rabi nazive hrvatski i ilirski (Krasić 2009: 203—204). Carrillo je potaknuo Fausta Vrančića da objavi 1595. godine svoj rječnik Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmati[c]ae et Ungaricae.

Toliko što se imena tiče.

Katolička je obnova u djelovanju Kašića i njegovih sljedbenika išla na širenje jezika koji s ezvao ilirski, slovinski, bosanski, hrvatski i dalmatinski- sve istoznačnice.
temeljna ssu djela:
Kašić, Gramatika 1604., latinski, a slavenski čakavsko-štokavsko ikavski
Kašić, prijevod neobjavljeni Biblije, 1622-1633, štokavsko jekavski
Kašić, Ritual rimski, najutjecajnija liturgijska knjiga do 1929., štokavsko ikavski
Kašić, Lekcionar, 1641, štokavsko ikavski
Mikalja, 1649, rječnik, štokavsko jekavski

Dakle, neke tobožnje priče o ikavskom i jekavskom su smiješne. I ikavski i jekavski imalu su jednakopravan status; u samoj je obnovi isključivo pismo bila latinica, jedino je kod bosanskih franjevaca bila bosančica (osim kod Bandulavića u 17. st.), no oni nisu bili dijelom katoličke propagande u 17. stoljeću.

Toliko o nekim navodnim Srbima koje kao htjelo "prevjeriti", i to djelima isključivo na latinici, i u praksi većinom štokavsko ikavskim. Nazdravlje...
 
Urvan Hroboatos:
Karikaturalno.

Inzistira se da je hrvatski jezik najčistiji, lingua croatica.

Utjecaj kršćanstva, Katoličke crkve i legende o sv. Jeronimu bio je od ključne važnosti pri nastanku temeljnih djela hrvatske filologije. Prva hrvatska gramatika, Institutionum linguae illyricae libri duo isusovca Bartola Kašića, nastala je kao misionarska gramatika na izravan zahtjev generala isusovačkoga reda Klaudija Aquavive. Ravnatelj slovačkoga isusovačkoga kolegija Teofil Kristek izjasnio se je 1599. u anketi provedenoj među rektorima isusovačkih kolegija o najprikladnijem slavenskom jeziku za uvođenje u isusovačke škole za hrvatski (»Croatica«) (Krasić 2009: 501—505). Kao prvi argument navodi da se za taj jezik smatra da je najrašireniji u turskim krajevima, osobito na dvorovima (Krasić 2009: 504). Potom obrazlaže: »On je zatim, kako se čini, majka i korijen drugih jezika. Treće, on je najslađi u izgovoru, bez hijata, sudara tvrdih suglasnika itd. Četvrto, jer se čini da je najbliži onomu prastarom jeziku koji nazivaju glagoljskim i za koji kažu da je njegovo pismo dao sv. Jeronim.« (Krasić 2009: 504) Kristek u nastavku hrvatski jezik zove i »ilirskim« (»Illyrica seu Croatica lingua«) (Krasić 2009: 505), no i »glagoljskim jezikom«, iako predlaže u njegovu pisanju uvesti latinicu. Španjolac Alfonso Carrillo odgovorio je u anketi da hrvatski jezik smatra prikladnijim od drugih narječja da se pomogne narodima Istoka, očigledno također polazeći od pretpostavke da je on na Istoku najrašireniji slavenski jezik. I on istoznačno rabi nazive hrvatski i ilirski (Krasić 2009: 203—204). Carrillo je potaknuo Fausta Vrančića da objavi 1595. godine svoj rječnik Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmati[c]ae et Ungaricae.

Toliko što se imena tiče.

Katolička je obnova u djelovanju Kašića i njegovih sljedbenika išla na širenje jezika koji s ezvao ilirski, slovinski, bosanski, hrvatski i dalmatinski- sve istoznačnice.
temeljna ssu djela:
Kašić, Gramatika 1604., latinski, a slavenski čakavsko-štokavsko ikavski
Kašić, prijevod neobjavljeni Biblije, 1622-1633, štokavsko jekavski
Kašić, Ritual rimski, najutjecajnija liturgijska knjiga do 1929., štokavsko ikavski
Kašić, Lekcionar, 1641, štokavsko ikavski
Mikalja, 1649, rječnik, štokavsko jekavski

Dakle, neke tobožnje priče o ikavskom i jekavskom su smiješne. I ikavski i jekavski imalu su jednakopravan status; u samoj je obnovi isključivo pismo bila latinica, jedino je kod bosanskih franjevaca bila bosančica (osim kod Bandulavića u 17. st.), no oni nisu bili dijelom katoličke propagande u 17. stoljeću.

Toliko o nekim navodnim Srbima koje kao htjelo "prevjeriti", i to djelima isključivo na latinici, i u praksi većinom štokavsko ikavskim. Nazdravlje...
Kliknite za proširenje...

To sam i napisao kao mamac za tebe da vidim hoćeš li se upecati. Pošto vrlo jasna pitanja koja ti se upute (i to poprilično jednostavna) ignorišeš, već tako samo povremeno biraš da nešto uskočiš sa svojom famoznom reprodukomanijom. :mrgreen: I nisi razočarao. :) Ali jasno je poprilično da o tadašnjoj regionalnoj i evropskoj istoriji, ne poseduješ — čak ni elementarno znanje. Tako je tu i vrlo teško sa čim da se radi, jer govorimo o presipanju šupljeg u prazno; o nekoliko citata koje si naučio napamet i samo ih vrtiš u krug, a da je jasno da nisi uopšte ni sa hrvatskom istoriografijom upoznat. To nešto malo što i jesi ni nije od istoričara, arheologa i sl. već od nekolicine hrv. istoričara književnosti, a istoričari književnosti ne samo da gotovo u pravilu nisu kompetentni da razumeju širu sliku, nego neretko pate i od svojevrsnog autizma koji je posledica profesionalne deformacije kada se upravo o tome i radi.
 
Casino Royal:

HAZU kao SANU​

https://www.vijesti.me/kolumne/606751/hazu-kao-sanu

SANU i HAZU – postjugoslovenske sestre​

https://www.danas.rs/nedelja/sanu-i-hazu-postjugoslovenske-sestre/
Kliknite za proširenje...

Cela diskusija, pa i u kontekstu hrvatskog ucenjivanja, ima samo smisla na račun Crne Gore, jer je realno od sve tri države jedino je Crna Gora na jednom nedvosmisleno jasnom putu evropskih integracija. Mi smo sada i u fazi izvesnog prezasićenja širenja EU, pa se čak pominju i neki zamenski modeli koji podsećaju na celi taj Otvoreni Balkan iz nekih usta, tako da nisam siguran kada tačno može baš očekivati Crna Gora prijem u EU, odnosno dolazi li to baš u skorije vreme. Ali sa druge dve države je jasno; Bosna i Hercegovina je jedan galimatijas za koji je pitanje šta će uopšte biti, a Srbija na tom putu, vrlo jasno zastajkuje. I ne samo to, nego se i udaljava; po prvi put u istoriji čak relativna većina stanovništva Srbije se protivi članstvu u EU.

Tako da, danas živimo u drastično drugačija vremena nego pre, primera radi, jedne decenije.
 
veliki krang:
Potpuno idiotsko poređenje. Memorandum SANU na koji razni srpski otpad toliko kuka je bio neformalni dokument, nikad zvanično usvojen, dakle ostao je samo na nacrtu. Sa druge strane, kod HAZU se radi o zvaničnoj agendi formulisanoj u svrhu političke ucene.
Kliknite za proširenje...

Ne samo Hrvati; Albanci i Slovenci imaju slična dokumenta, odavno.
 
veliki krang:
Ako možeš, okači i to ovde, da vidimo i šta tamo piše...
Kliknite za proširenje...

Otvorio sam svojevremeno temu o slovenačkom memorandumu, prepričao većinu kontroveznijeg dela i postavio neke citate; imaš to ovde: https://forum.krstarica.com/threads/slovenacki-memorandum-1985-7.787693/

Osnovna poruka dela koji se tiče nacionalnih tema:
* Slovenci su izuzetno ugroženi do pitanja golog opstanka u Jugoslaviji i postoji velika potreba za formiranje jedinstvenog nacionalnog programa koji bi sprečio nestanak Slovenaca kao nacije sa lica zemlje
* Slovenija se nalazi u nejednakoj federaciji, u nepravednom položaju u poređenju sa ostalim republikama SFRJ, u kojoj je popljačkana, trpeći ekonomske posledice zbog slabije razvijenih istočnih suseda
* Slovenački jezik je u SFRJ sveden na niži položaj, potčinjen zvaničnom, srpsko-hrvatskom jeziku, što Slovence čini građanima drugog reda u sopstvenoj domovini
* U Jugoslaviji je izvršena vojno-odbrambena kastracija slovenačkog bića (citat, nije parafraza) jer su vojne snage utopljene u JNA (gde se ne koristi slovenački jezik u komandi); Slovenija se trenutno nalazi pod režimom vojne okupacije stranaca
* Sloveniji preti velika opasnost od ogromnog broja imigranata iz južnih republika, koji, kada se tome doda činjenica da sami Slovenci imaju vrlo nizak prirodni priraštaj, prete da ubrzo toliko drastično izmene demografsku strukturu Socijalističke Republike Slovenije pretvarajući je u višenacionalnu republiku u kojoj zajednica slomljenih Slovenaca neće biti u mogućnosti doći do slobodnog izražaja punog slovenačkog nacionalnog bića, te će se Slovenija naći ubrzo u srbijanskoj situaciji (imati svoje Kosovo)
 
Urvan Hroboatos:
Pa ste ga zato prevodili na srpski jer nije vaš.
A kamoli ondje gdje izrijekom spominje Hrvate, što je 100 puta rečeno.
Kliknite za proširenje...
Може ли мало прецизније на који је то српски језик превођено са српског на ком је изворно написан?
А кад смо код изријековитог 100 пута реченог помињања Хрвата у тој књизи од 400 и нешто страна, заиста постоји изријеком једна и по страна (!) о „поглавицах харватских, и крањских”. Види:
1654105048790.png

Да нагласим за оне који тешко читају оно што им се не свиђа, писац каже да се становништво подложно хрватским владарима назива Хрватима „зарад земље Кроације, олити Харватие, и зарад њезиних банах”, а очигледно не зарад тога што су и они сами Хрвати.

Urvan Hroboatos:
Kačić Miošić nema upravo nikakve veze sa srpskim identitetom. Njegov pojam "slovinski" je difuzan,i nekad znači sve Slavene (pa i Albance), nekad južne Slavene, a nekad samo i isključivo Hrvate. Tu ne pomaže nikakav lov na imena, budući da on nije znao ništa o srpskoj jezičnoj i kulturnoj tradiciji; izmišljao je fantastičnu povijest iz njemu dostupnih vrela koja su u sebi, od Orbinija nadalje, vjerojatno i drugih nazovi-kroničara, obične krparije nepozdanih vrela i ne sadrže proto-nacionalnu identifikaciju modernoga tipa.
Kliknite za proširenje...
Појам „словински” дифузан? Односи се чак и на Шиптаре? Па обавијести о томе госн. какадеика Катичића чије нам урадке тураш под нос стално у којима је он бјелодано и неспорно доказао потпуну замјењивост појмова словěнски и хрватски, иначе ће се разни српски стари рјечници моћи умјесто хрватским називати и дифузно шиптарским.

Urvan Hroboatos:
Kačićev jezik je tako hrvatski da su ga Srbi nastavili prevoditi negdje do prve polovice 19. st., a onda su od njega pobjegli kao vrag od tamjana, toliko je bio "njihov".
Kliknite za proširenje...
Ајмо поново, на који је то језик превођено са српског?
 
Urvan Hroboatos:
Karikaturalno.

Inzistira se da je hrvatski jezik najčistiji, lingua croatica.

Utjecaj kršćanstva, Katoličke crkve i legende o sv. Jeronimu bio je od ključne važnosti pri nastanku temeljnih djela hrvatske filologije. Prva hrvatska gramatika, Institutionum linguae illyricae libri duo isusovca Bartola Kašića, nastala je kao misionarska gramatika na izravan zahtjev generala isusovačkoga reda Klaudija Aquavive. Ravnatelj slovačkoga isusovačkoga kolegija Teofil Kristek izjasnio se je 1599. u anketi provedenoj među rektorima isusovačkih kolegija o najprikladnijem slavenskom jeziku za uvođenje u isusovačke škole za hrvatski (»Croatica«) (Krasić 2009: 501—505). Kao prvi argument navodi da se za taj jezik smatra da je najrašireniji u turskim krajevima, osobito na dvorovima (Krasić 2009: 504). Potom obrazlaže: »On je zatim, kako se čini, majka i korijen drugih jezika. Treće, on je najslađi u izgovoru, bez hijata, sudara tvrdih suglasnika itd. Četvrto, jer se čini da je najbliži onomu prastarom jeziku koji nazivaju glagoljskim i za koji kažu da je njegovo pismo dao sv. Jeronim.« (Krasić 2009: 504) Kristek u nastavku hrvatski jezik zove i »ilirskim« (»Illyrica seu Croatica lingua«) (Krasić 2009: 505), no i »glagoljskim jezikom«, iako predlaže u njegovu pisanju uvesti latinicu. Španjolac Alfonso Carrillo odgovorio je u anketi da hrvatski jezik smatra prikladnijim od drugih narječja da se pomogne narodima Istoka, očigledno također polazeći od pretpostavke da je on na Istoku najrašireniji slavenski jezik. I on istoznačno rabi nazive hrvatski i ilirski (Krasić 2009: 203—204). Carrillo je potaknuo Fausta Vrančića da objavi 1595. godine svoj rječnik Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmati[c]ae et Ungaricae.

Toliko što se imena tiče.
Kliknite za proširenje...
Кад већ помену име... би ли био љубазан па нам предочио неки оригинал који је поменута индивисуа потписала са „Бартол Кашић”?
 
Пилипенда:
Кад већ помену име... би ли био љубазан па нам предочио неки оригинал који је поменута индивисуа потписала са „Бартол Кашић”?
Kliknite za proširenje...
Doktor Džekil:
Bartholomaeus Cassius, Bartolomeo Cassio,nesumnjivo Hrvat :)
Kliknite za proširenje...
Пилипенда:
Да није црне коже, и Касиус Клеј би лако могао постати Клео Кашић. :mrgreen:
Kliknite za proširenje...

IMG_20220602_111649.jpg


Prezime mu se zapisivalo, između ostalog ovde, kao Cassichi.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Ride the lightning
  • Zatvorena
Uzroci hrvatske istorijske nepobedivosti
Odgovora
17
Pregleda
450
Лекизан
Лекизан
Isus33
  • Anketa Anketa
Koji je bio najbolji korpus Vojske Republike Srpske
Odgovora
8
Pregleda
723
Gedeon
Gedeon
M
Da li su kajkavci Hrvati ili zaseban narod?
94 95 96
Odgovora
2.379
Pregleda
12.224
Škutor Kićo
Š

Back
Top