Kor;
"Pre mesec dana sam bio u Konavlima i Dubrovniku. Se kuce lepo doterane, opravaljene, za razliku od onih po Krajini. Logicno je da je sve bilo spaljeno posto JNA tamo nije docekana sa cvecem nego je 1.10. 1991 poginulo 24 njenih pripadnika na 3 razlicite lokacije (od toga 9 na teritoriji BiH). Da sam ja kojim slucajem komandovao sa ljudima koje ste pobili, naredio bi totalni tretman napalmom. Hoces da ubijas ljude i da ti oni jos zalivaju cvece, nece da moze."
Vidi budale zadojene,,,
A pošto je JNA išla tamo?
I kako?
Najprije topništvom razori sela a onda ulaze rezervisti,pljačkaju i pale!
Da ih čekaju cvjećem?
"Trećeg dana, poslije podne, narediše pokret. Idemo u selo Velji Do… Nakon dva-tri kilometra izbismo na proplanak. Ukaza se more. Prepoznajem Čilipe. Sve oko njih spaljeno. Na aerodromskoj pisti primjećujemo tenkove, vozila, vojsku… Okolo nepregledni crni tepih od spaljene trave i šume, prostro se sve do morske obale. Potresna slika. Sramota.
Nevjerovatno: poslije one divljine i nevidboga u Glavskoj – ovo mi i ovako izgleda pitomo! Ovaj živopisni pejzaž pamtim iz srećnijeg vremena. I aerodrom, naravno. Sjetih se susreta od prije petnaestak godina u aerodromskom rastoranu sa čuvenim fudbalerom Valokom. Ovdje je sačekao svog i mog prijatelja i bivšeg fudbalera titogradske ,,Budućnosti” Josifa Ljumovića, sada TV snimatelja, da zajedno idemo na jednu utakmicu u Dubrovnik. Da je Jošan sada ovdje sa svojom kamerom?"
Strah, nervoza, revolt… opet su među nama naglo porasli. Ali i – nedisciplina. Pretvorili smo se u rulju. Puca se kad kome padne na pamet i na što stigne. A u ratnim izvještajima Pobjede i Radija Crne Gore i dalje ustaše, mudžahedini, strani plaćenici… prvi započeli pucnjavu na koju su naši žestoko uzvratili! I dalje iste grupe pljačkaju kuće, uništavaju stvari, automobile… Bombama srušiše čak i prelijepu trospratnicu, čiji je vlasnik bio širom otvorio vrata i prozore, a na kapiji ostavio po flašu vina i rakije! Računao je da će ovakva dobrodošlica sačuvati ono što je stvarao cijelog života… – Nećeš izdajniče više u ovoj vili uživati, poručivao mu je “odred za rušenje”, dok su trospratnicu raznosile bombe i iz njene unutrašnjosti kuljao gusti oblak dima. Danju, a pogotovo uveče, neumorne družine organizuju masovne pijanke uz pjesmu i pucanje… Najčešće odjekuju Od Topole pa do Ravne gore, svud su straže đenerala Draže… Đurišiću, mlad majore… Ko to kaže, ko to laže Srbija je Mala… Slobodane samo reci, lećećemo kao meci… Ne tražimo ništa novo, samo carstvo Dušanovo… Od Ulcinja pa do Trsta, krstiće se sa tri prsta… Repertoar se stalno osvježava novim pjesmama koje se sastavljaju i na licu mjesta. Kakav doprinos ratničkoj subkulturi. * – Tvrdnja da JNA ruši sve pred sobom, uključujući bolnice, škole i crkve potpuno je netačna. Ako u svojoj odbrani Armija sruši objekat sa kojeg se na nju puca, ne može joj se ništa prigovoriti niti sa vojnog, niti sa humanitarnog stanovišta!
(Momir Bulatović na oktobarskoj, vanrednoj sjednici Skupštine Crne Gore)
- - - - - - - - - -
http://montenegrina.net/nauka/istor...od-1990/operacija-dubrovnik-sve-je-bilo-meta/